Xanax uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
▲ Xanax, 0,25 mg, tableta
▲ Xanax, 0,5 mg, tableta
INN: alprazolam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Xanax, 0,25 mg, tableta:
Jedna tableta sadrži 0,25 mg alprazolama.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat; natrijum
benzoat.
Xanax, 0,5 mg, tableta:
Jedna tableta sadrži 0,5 mg alprazolama.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat; boja
Sunset yellow (E110); natrijum benzoat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Xanax, 0,25 mg, tableta:
Bijele, eliptične, ispupčene tablete sa utisnutom podionom crtom na
jednoj i nazivom „UPJOHN 29” na drugoj strani. Podiona crta nije
namijenjena za dijeljenje tablete na jednake doze.
Xanax, 0,5 mg, tableta:
Ružičaste, eliptične, ispupčene tablete sa utisnutom podionom crtom na
jednoj i nazivom „UPJOHN 55” na drugoj strani. Podiona crta nije
namijenjena za dijeljenje tablete na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Xanax je indikovan za kratkotrajnu simptomatsku terapiju
anksioznosti kod odraslih osoba.
Lijek Xanax je indikovan samo u slučajevima prisustva teških oblika
bolesti koje onesposobljavaju pacijenta ili koje ga dovode do izražene
uznemirenosti.
4.2. Doziranje i način primjene
Trajanje terapije
Lijek Xanax treba primijeniti u najmanjoj efektivnoj dozi tokom
najkraćeg mogućeg perioda, a najduže 2 – 4 nedjelje. Potrebu za
nastavkom terapije treba učestalo procjenjivati. Ne preporučuje se
dugotrajna terapija. Rizik od zavisnosti se može povećati sa povećanjem
doze i dužim trajanjem terapije (vidjeti dio 4.4).
Optimalnu dozu lijeka Xanax treba prilagoditi u zavisnosti od težine
simptoma i terapijskog odgovora svakog pojedinačnog pacijenta.
Ove preporučene doze biće odgovarajuće za većinu pacijenata.
Ukoliko je potrebno povećati dozu, treba je postepeno povećavati da bi
se izbjegao rizik od neželjenih dejstava. U ovim slučajevima savjetuje
se da se prvo poveća večernja doza lijeka, pa tek onda dnevna.
Pacijentima koji nikada nijesu uzimali psihotropne ljekove uglavnom će
biti potrebne manje doze u poređenju sa pacijentima koji su prethodno
uzimali anksiolitike, sedative, antidepresive ili hipnotike, ili
pacijentima sa hroničnim alkoholizmom.
Preporuka je da se uvijek prvo primijeni najmanja doza, da bi se
izbjegao rizik od rezidualne sedacije ili ataksije.
Ukoliko se neželjena dejstva pojave već nakon prve doze, preporučuje se
smanjenje doze.
Pacijente treba redovno kontrolisati i pažljivo procijeniti potrebu za
nastavljanjem terapije, posebno ako su pacijenti bez simptoma.
Ne smije se prekoračiti maksimalna preporučena doza.
Večernju dozu treba uzeti neposredno pred odlazak na spavanje.
Doziranje
Terapija anksioznosti
Liječenje se započinje primjenom doze od 0,25 mg do 0,5 mg, tri puta
dnevno.
Doza se može povećati, u zavisnosti od potreba pacijenta, do maksimalne
dnevne doze od 4 mg, koja se daje podijeljena u više doza.
U pojedinim slučajevima može biti neophodno da se period liječenja
produži iznad maksimalno preporučenog trajanja terapije. U tom slučaju
to se ne smije uraditi bez ponovnog pregleda pacijenta.
Posebne populacije
Kod starijih pacijenata, pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre
i/ili izmijenjenom funkcijom bubrega ili sa iscrpljujućim oboljenjima
preporučena početna doza iznosi 0,25 mg, 2 do 3 puta dnevno. Ukoliko je
neophodno i ukoliko pacijent podnosi, ova doza se može povećati.
Obustavljanje terapije
U skladu sa dobrom kliničkom praksom, primjena se mora obustaviti
polako.
Preporučuje se da se dnevna doza smanjuje za ne više od 0,5 mg na svaka
tri dana. Nekim pacijentima može biti potrebno još postepenije smanjenje
doziranja (videti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Ne preporučuje se primjena alprazolama kod adolescenata i djece, s
obzirom da bezbjednost i efikasnost kod mlađih od 18 godina nije
utvrđena.
Način primjene
Oralna upotreba.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na alprazolam, druge benzodiazepine ili na bilo koju
od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1
- Miastenija gravis
- Teška respiratorna insuficijencija
- Teška insuficijencija jetre
- Sindrom apnee pri spavanju
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Trajanje terapije
Trajanje terapije treba da bude što je moguće kraće i ne treba da traje
duže od 2 do 4 nedjelje (vidjeti dio 4.2). Dalje produženje terapije
izvan ovih okvira dozvoljeno je isključivo nakon ponovne procjene
kliničkog stanja.
Savjetuje se da pacijent na početku liječenja dobije informaciju o
ograničenom trajanju terapije i da mu se objasne pojedinosti o
postepenom isključivanju terapije.
Takođe je važno da pacijent bude upoznat sa mogućnošću pojave rebound
fenomena (povratnih simptoma bolesti), čime se svodi na minimum
anksioznost pacijenta vezana za eventualnu pojavu ovih simptoma kod
obustavljanja primjene lijeka.
Postoje dokazi koji ukazuju da se kod primjene benzodiazepina sa kratkim
dejstvom mogu pojaviti apstinencijalni simptomi u intervalu između dvije
doze, posebno kod primjene velikih doza.
Ukoliko se koriste benzodiazepini sa dugim dejstvom, važno je upozoriti
pacijente da se ne zamjenjuju sa benzodiazepinima sa kratkim dejstvom
jer može doći do pojave apstinencijalnih simptoma.
Rizik kod istovremene primjene benzodiazepina i opioida
Istovremena primjena aprazolama i opioida može da dovede do izražene
sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog navedenih rizika,
ljekove koji imaju sedativno dejstvo kao što su benzodiazepini ili
srodni ljekovi, kao što je aprazolam i opioide treba istovremeno
propisivati samo kod pacijenata kod kojih ne postoje druge terapijske
opcije. Ukoliko se alprazolam propisuje istovremeno sa opioidima, treba
primijeniti najmanju efektivnu dozu, a terapija treba da traje što kraće
(takođe vidjeti dio 4.2 za opšte preporuke o doziranju).
Pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma
respiratorne depresije i sedacije. Stoga se preporučuje da se pacijenti
i njihovi njegovatelji (gdje je primjenljivo) informišu o ovim
simptomima (vidjeti dio 4.5).
Tolerancija
Poslije ponavljane primjene tokom nekoliko nedjelja može doći do
određenog gubitka hipnotičkog dejstva benzodiazepina.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina, uključujući alprazolam, može da dovede do
psihičke i fizičke zavisnosti od ovih ljekova. Rizik od nastanka
zavisnosti raste sa povećanjem doze i dužine trajanja terapije. Rizik je
veći kod pacijenata koji su skloni zloupotrebi ljekova ili alkohola.
Zloupotreba lijeka je poznat rizik za alprazolam i druge benzodiazepine
pa u skladu s tim pacijente treba pratiti prilikom korišćenja
alprazolama. Postoji rizik od diverzije sa alprazolamom, odnosno može
biti iskorišćen za davanje drugim licima kojima nije propisan.
Prijavljeni su smrtni slučajevi povezani sa predoziranjem prilikom
zloupotrebe alprazolama sa drugim depresorima centralnog nervnog sistema
(CNS), uključujući opioide, druge benzodiazepine i alkohol. Te rizike
treba uzeti u obzir prilikom propisivanja ili izdavanja alprazolama. Da
bi se smanjili ovi rizici, potrebno je koristiti najmanju odgovarajuću
dozu i savjetovati pacijente o pravilnom čuvanju i odlaganju
neiskorišćenog lijeka (vidjeti djelove 4.2, 4.8 i 4.9).
Zavisnost se može javiti pri terapijskim dozama i/ili kod pacijenata
koji nemaju individualne faktore rizika. Rizik od nastanka zavisnosti je
povećan pri istovremenoj upotrebi nekoliko vrsta benzodiazepina koji se
koriste, nezavisno od indikacije (za liječenje anksioznosti ili
poremećaja spavanja).
Simptomi obustave lijeka: Kada se fizička zavisnost jednom razvije,
naglo obustavljanje terapije biće praćeno apstinencijalnim simptomima,
koji mogu da obuhvataju: glavobolju, bol u mišićima, ekstremnu
anksioznost, napetost, nemir, konfuziju, razdražljivost i insomniju. U
teškim slučajevima mogu da se jave sljedeći simptomi: derealizacija,
depersonalizacija, hiperakuzija, utrnulost i bockanje u ekstremitetima,
preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, halucinacije ili
epileptični napadi.
Povratna insomnija i anksioznost (rebound fenomen)
Prilikom obustavljanja terapije može da se razvije prolazni sindrom u
kome se simptomi zbog kojih je uvedena terapija benzodiazepinima vraćaju
u pojačanom obliku (rebound fenomen). Ova pojava može da bude praćena
drugim reakcijama uključujući promjene raspoloženja, anksioznost, nemir
ili poremećaj sna. Pošto je rizik od apstinencijalnih simptoma, odnosno
povratnih simptoma insomnije ili anksioznosti (rebound fenomen), veći
poslije naglog obustavljanja terapije, preporučuje se da se doza
smanjuje postepeno.
Obustavljanje terapije
Kao i kod bilo kog drugog benzodiazepina, tokom obustavljanja terapije
dozu lijeka je neophodno postepeno smanjivati, pošto naglo ili prebrzo
smanjivanje može da dovede do pojave apstinencijalnih simptoma. Oni mogu
da obuhvataju blagu disforiju i nesanicu ili mogu da se jave u vidu
glavnog sindroma, sa mogućim grčevima u mišićima i abdomenu,
povraćanjem, znojenjem, tremorom i konvulzijama.
Opisani su i primjeri apstinencijalnih simptoma nakon brzog smanjenja
doze ili naglog prestanka terapije alprazolamom (vidjeti djelove 4.2. i
4.8). Ovi simptomi, a posebno oni najteži, uglavnom su češći kod
pacijenata koji su dobijali izuzetno velike doze u dugom vremenskom
periodu. Ipak, apstinencijalni simptomi opisani su i prilikom naglog
obustavljanja primjene terapijskih doza benzodiazepina. Zbog toga treba
izbjegavati nagle prekide terapije i propisati postepeno smanjivanje
doze (vidjeti dio 4.2). Preporučuje se da se dnevna doza alprazolama
smanjuje za najviše 0,5 mg svaka tri dana. Neki pacijenti zahtijevaju
još sporije smanjivanje doze.
Kod pacijenata sa paničnim poremećajima je za vrijeme faze obustavljanja
lijeka zapažena ponovna pojava simptoma napada panike, koji simuliraju
one koji se javljaju u slučaju apstinencije.
Amnezija
Benzodiazepini mogu da indukuju anterogradnu amneziju. Ona se najčešće
javlja nekoliko sati poslije uzimanja lijeka. Zbog toga, da bi se ovaj
rizik smanjio pacijent treba da bude siguran da će imati 7-8 sati
neprekidnog sna(vidjeti dio 4.8).
Psihijatrijske i paradoksalne reakcije
Kod primjene benzodiazepina mogu da se jave reakcije kao što su nemir,
agitiranost, razdražljivost, agresivnost, sumanute misli, bijes, noćne
more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i druge neželjene
bihejvioralne reakcije. Ukoliko se ove rekacije pojave, primjenu lijeka
treba obustaviti. Ove reakcije češće se javljaju kod djece i starijih
osoba.
Posebne grupe pacijenata
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost primjene alprazolama nije utvrđena kod djece i
adolescenata uzrasta do 18 godina, te se zbog toga primjena alprazolama
ne preporučuje kod ove populacije.
Stariji i/ili iscrpljeni pacijenti
Benzodiazepine i slične ljekove treba koristiti sa oprezom kod starijih
osoba, zbog rizika od sedacije i/ili mišićnoskeletne slabosti što može
da dovede do padova, često sa teškim posljedicama kod ove grupe
pacijenata.
Preporučuje se da se slijedi opšti princip o primjeni najniže efikasne
doze kod starijih i/ili iscrpljenih pacijenata, kako bi se sprečio
razvoj ataksije ili prekomerne sedacije (vidjeti dio 4.2).
Respiratorna insuficijencija
Pacijentima sa hroničnom respiratornom insuficijencijom takođe se
preporučuju manje doze, zbog rizika od respiratorne depresije.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Opreznost se preporučuje prilikom liječenja pacijenata sa oštećenom
funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom insuficijencijom jetre.
Primjena benzodiazepina je kontraindikovana kod pacijenata sa teškom
insuficijencijom jetre (vidjeti dio 4.3), jer može da pospješi razvoj
encefalopatije.
Psihotična oboljenja
Benzodiazepini se ne preporučuju kao prva linija terapije psihotičnih
oboljenja.
Depresija/anksioznost
Benzodiazepine i benzodiazepinima slične ljekove ne treba propisivati
kao jedine ljekove u terapiji depresije, jer mogu da povećaju rizik od
suicida. Zbog toga, alprazolam se mora koristiti sa oprezom i količina
propisanog lijeka treba da je ograničena kod pacijenata sa znacima i
simptomima depresije ili suicidalnim tendencijama.
Prijavljene su epizode hipomanije i manije vezane za primjenu
alprazolama kod pacijenata sa depresijom.
Istorija zloupotrebe alkohola ili ljekova
Benzodiazepini treba da se koriste sa izuzetnim oprezom kod pacijenata
koji u istoriji bolesti imaju zloupotrebu alkohola ili ljekova (vidjeti
dio 4.5). Kada se ovi pacijenti liječe benzodiazepinima, oni moraju da
budu pod strogim ljekarskim nadzorom, kako kod njih postoji
predispozicija ka navici i zavisnosti.
Pomoćne supstance
Lijek Xanax sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem
intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili
glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smiju koristiti ovaj lijek.
Lijek Xanax sadrži 0,11 mg natrijum benzoata po tableti.
Lijek Xanax sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, odnosno
suštinski je “bez natrijuma”.
Lijek Xanax, 0,5 mg, tablete sadrži boju Sunset yellow, koja može da
izazove alergijske reakcije.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Farmakodinamske interakcije
Benzodiazapini stvaraju dodatne depresivne efekte na CNS, uključujući
respiratornu depresiju, pri istovremenoj primjeni sa opiodima, alkoholom
ili sa drugim ljekovima koji mogu da izazovu depresiju CNS-a.
Opioidi
Istovremena primena ljekova koji imaju sedativno dejstvo kao što su
benzodiazepini ili srodni ljekovi, kao što je alprazolam, i opioida,
povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti usljed
aditivnog depresivnog efekta na CNS. Dozu i trajanje istovremene
primjene treba ograničiti (vidjeti dio 4.4).
Alkohol
Treba izbjegavati istovremeno unošenje alkohola jer se sedativni efekat
pojačava pri istovremenom uzimanju lijeka sa alkoholom. Ovo negativno
utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Psihotropni ljekovi
Alprazolam treba koristiti sa oprezom pri istovremenoj upotrebi sa
ljekovima koji mogu da izazovu depresiju CNS-a. Depresivni efekat na CNS
pojačava se istovremenom primjenom sa antipsihoticima (neurolepticima),
hipnotičkim ljekovima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima,
narkotičkim analgeticima, antiepilepticima, anesteticima i sedativnim
H1-antihistaminicima. U slučaju narkotičkih analgetika, može se javiti
pojačana euforija koja vodi ka porastu psihičke zavisnosti.
Farmakokinetičke interakcije
Farmakokinetičke interakcije mogu da se jave kada se alprazolam
primjenjuje zajedno sa ljekovima koji utiču na njegov metabolizam.
Inhibitori CYP3A4
Supstance koje inhibiraju određene enzime jetre (naročito citohrom P450
3A4) mogu da dovedu do povećanja koncentracije alprazolama i pojačaju
njegovo dejstvo.
Rezultati kliničkih studija sa alprazolamom, in vitro studija sa
alprazolamom i kliničkih studija sa ljekovima čiji je metabolizam sličan
metabolizmu alprazolama, pružaju dokaze o različitim stepenima
interakcija i o mogućim interakcijama alprazolama i velikog broja
ljekova.
Oprez se preporučuje kada se alprazolam primjenjuje istovremeno sa
snažnim inhibitorima CYP3A4, kao što su azolni antimikotici
(ketokonazol, itrakonazol, posakonazol, vorikonazol), inhibitori
proteaze ili neki makrolidi (eritromicin, klaritromicin, telitromicin) i
mora se razmotriti značajno smanjenje doze.
Na osnovu stepena interakcije i vrste raspoloživih podataka, došlo se do
sljedećih preporuka:
- Ne preporučuje se istovremena primjena alprazolama i ketokonazola,
itrakonazola ili nekih drugih azolnih antimikotika;
- Istovremena primjena nefazodona ili fluvoksamina povećava PIK
alprazolama oko dva puta. Ako se alprazolam primjenjuje zajedno sa
nefazodonom, fluvoksaminom i cimetidinom, preporučuje se oprez i
razmatranje smanjenja doze alprazolama;
- Preporučuje se oprez prilikom istovremene primjene alprazolama i
fluoksetina, propoksifena, oralnih kontraceptiva, sertralina,
diltiazema ili makrolidnih antibiotika kao što su eritromicin,
klaritromicin i troleandomicin.
Induktori CYP3A4
S obzirom na to da je metabolizam alprazolama posredovan CYP3A4 enzimom,
induktori ovog enzima mogu da pojačaju metabolizam alprazolama.
Interakcije između inhibitora HIV proteaze (npr. ritonavir) i
alprazolama su složene i vremenski zavisne. Kratkotrajna primjena niskih
doza ritonavira dovodi do velikog poremećaja klirensa alprazolama,
produženja njegovog poluvremena eliminacije i pojačanih kliničkih
efekata, ali nakon duže izloženosti ritonaviru, indukcija CYP3A
kompenzuje ovu inhibiciju. Kod ove interakcije, potrebno je prilagoditi
dozu alprazolama ili obustaviti terapiju.
Digoksin
Povećane koncentracije digoksina prijavljene su kod primjene
alprazolama, naročito kod starijih osoba (preko 65 godina). Iz tog
razloga, kod pacijenata koji istovremeno primaju alprazolam i digoksin,
treba pratiti znake i simptome koji ukazuju na toksičnost digoksina.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Podaci o teratogenosti i efektima na postnatalni razvoj i ponašanje
nakon terapije benzodiazepinima su nekonzistentni.
Veliki broj podataka iz kohortnih studija ukazuje da izloženost
benzodiazepinima u toku prvog trimestra nije povezana sa povećanjem
rizika od velikih malformacija. Međutim, neke ranije case-control
epidemiološke studije pokazale su da postoji povećani rizik od rascjepa
nepca. Podaci ukazuju da je vjerovatnoća manja od 2/1000 da se rodi
dijete sa rascjepom nepca prilikom izloženosti majke benzodiazepinima
tokom trudnoće, nasuprot očekivanoj vjerovatnoći od 1/1000 u opštoj
populaciji za ovakvu vrstu defekta.
Liječenje visokim dozama benzodiazepina tokom drugog i/ili trećeg
trimestra trudnoće bilo je povezano sa smanjenjem aktivnih pokreta
fetusa i promjenama u srčanom ritmu fetusa. Kod novorođenčadi koja su
bila izložena benzodiazepinima krajem trećeg trimestra trudnoće ili
tokom porođaja prijavljeni su ili sindrom mlitavog djeteta (Floppy
Infant Syndrome) ili neonatalni apstinencijalni sindrom. Ako je
liječenje zbog ozbiljnih medicinskih razloga neophodno u posljednjoj
fazi trudnoće, čak i u malim dozama, kod novorođenčeta se mogu javiti
simptomi sindroma mlitavog djeteta, kao što su aksijalna hipotonija i
problemi prilikom sisanja koji mogu dovesti do smanjenja tjelesne mase.
Ovi simptomi su reverzibilni, ali mogu trajati od 1 do 3 nedjelje, u
skladu sa poluvremenom eliminacije lijeka. Ako se lijek primjenjuje u
visokim dozama, tokom posljednjih nedjelja trudnoće ili tokom porođaja,
kod novorođenčadi se mogu javiti efekti respiratorne depresije ili apnea
i hipotermija, kao posljedica farmakološkog dejstva lijeka. Takođe,
neonatalni apstinencijalni simptomi, kao što su hiperekscitabilnost,
agitacija i tremor se mogu javiti nekoliko dana poslije rođenja, čak i
kada sindrom mlitavog djeteta nije opserviran. Pojava apstinencijalnih
simptoma poslije rođenja zavisi od poluvremena eliminacije lijeka.
Alprazolam se ne smije koristiti tokom trudnoće, izuzev kada kliničko
stanje žene zahtijeva liječenje alprazolamom.
Ukoliko se alprazolam propisuje ženama u reproduktivnom periodu,
potrebno ih je upozoriti da se posavjetuju sa svojim ljekarom u vezi sa
prekidom terapije ukoliko planiraju trudnoću ili su trudne. Ukoliko se
alprazolam primjenjuje tokom trudnoće ili pacijentkinja otkrije da je
zatrudnjela tokom terapije alprazolamom, pacijentkinju je potrebno
informisati o potencijalnoj opasnosti po fetus.
Ukoliko je neophodno liječenje alprazolamom tokom posljednjeg perioda
trudnoće ili tokom porođaja, treba izbjegavati primjenu visokih doza,
novorođenčad treba pratiti u cilju detekcije apstinencijalnih simptoma
i/ili sindroma mlitavog djeteta.
Dojenje
Alprazolam se izlučuje u mlijeko dojilje u malom stepenu. Ipak, ne
preporučuje se primjena alprazolama tokom dojenja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Sedacija, amnezija, smanjenje koncentracije i poremećaj mišićnih
funkcija mogu štetno da utiču na sposobnost upravljanja vozilima i
rukovanja mašinama. Ukoliko postoji poremećaj sna i pacijent ne spava
dovoljno, veća je vjerovatnoća da dođe do poremećaja opreznosti i
neadekvatne spremnosti za reagovanje.
Ovi efekti se pojačavaju pod dejstvom alkohola (vidjeti dio 4.5).
Imajući u vidu depresivni efekat alprazolama na CNS, pacijente koji se
liječe ovim lijekom treba upozoriti da ne obavljaju aktivnosti kao što
su upravljanje vozilima ili rukovanje opasnim mašinama ili da ne
učestvuju u drugim aktivnostima koje zahtijevaju potpunu koncentraciju
sve dok se u potpunosti ne isključe nedostatak pažnje i refleksa koje
prate uzimanje lijeka.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva, ukoliko se jave, uglavnom se zapažaju na početku
terapije i obično nestaju tokom dalje primjene ili usljed smanjenja doze
lijeka.
Sljedeća neželjena dejstva uočena su i zabilježena tokom liječenja
alprazolamom, sa kategorijama učestalosti ispoljavanja: veoma često
(≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), rijetko
(≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nepoznato (ne može se
procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Klasa sistema | Učestalost | Neželjena dejstva |
| organa | | |
+====================+============+==========================================+
| Endokrini | Nepoznato | hiperprolaktinemija* |
| poremećaji | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Često | smanjen apetit |
| metabolizma i | | |
| ishrane | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Psihijatrijski | Veoma | depresija |
| poremećaji | često | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | stanje konfuzije, dezorijentacija, |
| | | smanjen libido, anksioznost, insomnija, |
| | | nervoza, povećan libido* |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | manija* (vidjeti dio 4.4), |
| | | halucinacije*, agitacija*, bijes*, |
| | | zavisnost od lijeka |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | hipomanija*, agresija*, neprijateljsko |
| | | ponašanje*, abnormalno mišljenje*, |
| | | psihomotorna hiperaktivnost*, |
| | | zloupotreba lijeka* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji nervnog | Veoma | sedacija, somnolencija, ataksija, |
| sistema | često | oštećenje pamćenja, dizartrija, |
| | | vrtoglavica, glavobolja |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | poremećaj ravnoteže, abnormalna |
| | | koordinacija, poremećaj pažnje, |
| | | hipersomnija, letargija, tremor, |
| | | vrtoglavica, nerazgovjetan govor, |
| | | teškoće u koncentrisanju |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | amnezija |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | disbalans autonomnog nervnog sistema*, |
| | | distonija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji oka | Često | zamagljeni vid |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Gastrointestinalni | Veoma | konstipacija, suva usta |
| poremećaji | često | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | mučnina |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | gastrointestinalni poremećaji* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Hepatobilijarni | Nepoznato | hepatitis*, abnormalna funkcija jetre*, |
| poremećaji | | žutica* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji kože i | Često | dermatitis* |
| potkožnog tkiva | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | angioedem*, fotosenzitivna reakcija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Povremeno | mišićna slabost |
| mišićno-koštanog | | |
| sistema i vezivnog | | |
| tkiva | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji bubrega | Povremeno | inkontinencija* |
| i urinarnog | | |
| sistema | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | urinarna retencija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Često | seksualna disfunkcija* |
| reproduktivnog | | |
| sistema i dojki | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | neregularna menstruacija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Opšti poremećaji i | Veoma | zamor, iritabilnost |
| reakcije na mjestu | često | |
| primjene | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | sindrom obustave lijeka* |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | periferni edem* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Ispitivanja | Često | povećanje tjelesne mase, smanjenje |
| | | tjelesne mase |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | povećan intraokularni pritisak* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
* neželjene reakcije koje su zabilježene nakon stavljanja lijeka u
promet
Apstinencijalni simptomi
Apstinencijalni simptomi se javljaju poslije brzog smanjivanja doze ili
naglog prekida terapije benzodiazepinima, uključujući i alprazolam. Mogu
se javiti u rasponu od blage disforije i nesanice do teškog sindroma
koji uključuje abdominalne i mišićne grčeve, povraćanje, znojenje,
tremor i konvulzije. Dodatno, nakon brzog smanjenja doze ili naglog
prekida terapije može doći i do pojave konvulzija u sklopu
apstinencijalnog sindroma.
Amnezija
Anterogradna amnezija se može javiti pri terapijskim dozama, a rizik se
povećava pri primjeni većih doza. Amnezija može da bude udružena sa
neprikladnim ponašanjem (vidjeti dio 4.4).
Depresija
Za vrijeme liječenja benzodiazepinima, prethodno nezapažena depresija
može kod sklonih pojedinaca da postane očita.
Psihijatrijske i paradoksalne reakcije
Poznato je da se tokom primjene benzodiazepina i ljekova sličnih
benzodiazepinima javljaju reakcije kao što su nemir, agitiranost,
razdražljivost, agresivnost, sumanute misli, bijes, noćne more,
halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i druge neželjene
bihejvioralne reakcije. Takve reakcije se kod ovog lijeka mogu javiti u
veoma teškom obliku. Češće se javljaju kod djece i starijih osoba.
U mnogim spontanim prijavama slučajeva neželjenih bihejvioralnih
reakcija, navodi se da su pacijenti istovremeno upotrebljavali i neke
druge CNS ljekove i/ili su imali već postojeće psihijatrijsko oboljenje.
Pacijenti sa graničnim poremećajem ličnosti, postojećom istorijom
nasilnog ili agresivnog ponašanja ili zloupotrebe alkohola i ljekova,
mogu da budu pod rizikom od ispoljavanja ovih reakcija. Prilikom
obustavljanja terapije alprazolamom kod pacijenata sa posttraumatskim
stresnim poremećajem, zabilježeni su razdražljivost, neprijateljsko
ponašanje i prisilne misli.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina (čak i u terapijskim dozama) može da dovede do
razvoja fizičke zavisnosti: prekid terapije može da dovede do javljanja
apstinencijalnih simptoma ili rebound fenomena (vidjeti dio 4.4). Može
se javiti psihička zavisnost. Zabilježena je i zloupotreba
benzodiazepina.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je
od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa
korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku
sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i
medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Kao i sa drugim benzodiazepinima, predoziranje ne bi trebalo da
predstavlja opasnost po život, osim ako se ne kombinuju sa drugim
depresorima CNS-a (uključujući alkohol). Prilikom liječenja predoziranja
bilo kojim lijekom treba imati na umu mogućnost da je istovremeno uzeto
više ljekova.
Simptomi
Predoziranje benzodiazepinima obično se manifestuje u vidu depresije
centralnog nervnog sistema različitog stepena, od pospanosti do kome. U
blagim slučajevima mogu se javiti simptomi kao što su pospanost,
mentalna konfuzija i letargija, a u težim slučajevima simptomi su
ataksija, vrtoglavica, dizartrija, mišićna slabost, hipotonija,
hipotenzija, respiratorna depresija, paradoksalne reakcije kao što su
uznemirenost, agresivnost i halucinacije, eventualna midrijaza ili
mioza, rjeđe koma i u vrlo rijetkim slučajevima, smrt.
Terapija
Poslije oralnog predoziranja benzodiazepinima treba izazvati povraćanje
(u roku od sat vremena) ukoliko je pacijent svjestan, ili gastričnu
lavažu ukoliko je bez svijesti, pri čemu se mora obezbijediti prohodnost
disajnih puteva. Ukoliko pražnjenje želuca ne dovede do poboljšanja,
potrebno je dati aktivni ugalj da bi se smanjila resorpcija lijeka.
Posebnu pažnju u intenzivnoj nezi treba posvetiti respiratornoj i
kardiovaskularnoj funkciji primjenom suportivnih mjera održavanja
disanja i cirkulacije.
Flumazenil se može koristiti kao antidot.
Efikasnost dijalize nije utvrđena.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Anksiolitici; derivati benzodiazepina
ATC kod: N05BA12
Lijek Xanax sadrži alprazolam, triazolobenzodiazepin, kao aktivnu
supstancu.
Alprazolam se vezuje za benzodiazepinsko mjesto GABA receptorskog
kompleksa, i djeluje sinergično sa GABA, inhibitornim neurotransmiterom,
time dovodeći do smanjenja ekscitiranosti neurona. Ovim mehanizmom
alprazolam ostvaruje anksiolitičko, hipnotičko i sedativno dejstvo.
Klinička ispitivanja sprovedena na zdravim dobrovoljcima pokazala su da
pojedinačne doze do 4 mg dovode do efekata koji se mogu smatrati dijelom
njegove farmakološke aktivnosti. Značajni efekti na kardiovaskularni i
respiratorni sistem nijesu zapaženi.
5.2. Farmakokinetički podaci
Poslije oralnog uzimanja alprazolam se brzo resorbuje, a maksimalne
koncentracije u plazmi se dostižu 1 do 2 sata poslije uzimanja lijeka.
Koncentracije u plazmi su proporcionalne dozi; sa dozama u rasponu od
0,5 mg do 3 mg, mogu se zapaziti maksimalne koncentracije od 8 do 37
nanograma/ml.
Prosječno poluvrijeme eliminacije alprazolama kod zdravih osoba iznosi
11,2 sata (interval od 6,3-26,9 sati).
Glavni metaboliti su alfa-hidroksialprazolam i benzofenon.
Biološka aktivnost alfa-hidroksialprazolama iznosi približno polovinu
aktivnosti alprazolama.
Benzofenon nije aktivan. Nivoi ovih metabolita u plazmi su ekstremno
mali, ali su njihova poluvremena eliminacije iste dužine kao i kod
alprazolama.
Alprazolam i njegovi metaboliti se uglavnom izlučuju urinom.
Lijek Xanax ne utiče na protrombinsko vrijeme ili na koncentracije
varfarina u plazmi kod dobrovoljaca kod kojih je varfarin primijenjen
oralno.
Oko 80% alprazolama in vitro vezano je za proteine u serumu.
Prateći primjenu alprazolama obilježenog radioaktivnim C¹⁴ kod gravidnih
ženki miševa, uočeno je da je radioktivnost bila ravnomjerno
distribuirana u fetusima i da su C¹⁴ koncentracije približno odgovarale
koncentracijama u krvi i skeletnim mišićima majki.
Kod različitih patoloških stanja, uključujući i alkoholizam i poremećaje
funkcije jetre i bubrega, kao i kod gerijatrijskih pacijenata, zapažaju
se promjene u kinetici i metabolizmu benzodiazepina.
Kod zdravih starijih osoba, prosječno poluvrijeme eliminacije
alprazolama je 16,3 sati (raspon: 9-26,9 sati).
Kod zdravih žena istovremena primjena oralnih kontraceptiva produžava
poluvrijeme eliminacije alprazolama (u proseku 12,4 sata). Istovremena
primjena cimetidina produžava poluvrijeme eliminacije alprazolama
(16,6 sati).
Kod pacijenata sa alkoholnom bolesti jetre, poluvrijeme eliminacije
alprazolama varira između 5,8 i 65,3 sata, sa prosjekom od 19,7 sati.
Kod gojaznih pacijenata interval poluvremena eliminacije alprazolama
kreće se između 9,9 i 40,4 sata, a prosječno iznosi 21,8 sati.
Uzimajući u obzir sličnost alprazolama sa drugim benzodiazepinima,
očekuje se da lijek može da prođe placentu kao i da se izluči majčinim
mlijekom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Mutagenost, karcinogenost, oštećenje plodnosti i okularni efekti
Alprazolam nema mutageni potencijal prema rezultatima Ames-ovog in vitro
testa. Alparazolam ne indukuje hromozomske aberacije u in vivo
ispitivanjima na mikronukleusima pacova do maksimalne doze od 100 mg/kg,
tj. doze koja je 500 puta viša od maksimalne preporučene dnevne doze kod
ljudi od 10 mg dnevno.
Nema dokaza da je karcinogeni potencijal uočen tokom 2-godišnjih
ispitivanja alprazolama; alprazolam se primjenjivao kod pacova u dozi od
30 mg/kg/dnevno (150 puta više od maksimalne doze od 10 mg/kg/dnevno) i
kod miševa u dozi od 10 mg/kg/dnevno (50 puta više od humane doze od
10 mg/dnevno). Alprazolam nije bio mutagen u ispitivanjima na
mikronukleusima pacova u dozama do 100 mg/kg, što je 500 puta više od
humane doze od 10 mg/dnevno.
Alpazolam ne dovodi do oštećenja plodnosti kod pacova u dozama do 5
mg/kg/dnevno, što je 25 puta više od humane doze od 10 mg/dnevno.
Kod pacova koji su alprazolam primali oralno u dozama od 3 mg, 10 mg i
30 mg/kg/dnevno (15 do 150 puta više od humane doze od 10 mg/dnevno)
tokom 2 godine, uočena je tendencija dozno zavisnog povećanja u broju
opaženih katarakti kod ženki i kornealnih vaskularizacija kod mužjaka.
Ove lezije nijesu uočene do 11 mjeseci nakon započinjanja terapije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Xanax, 0,25 mg, tableta
laktoza monohidrat;
celuloza, mikrokristalna;
dokusat natrijum (85%) + natrijum benzoat (15%);
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
skrob, kukuruzni;
magnezijum stearat.
Xanax, 0,5 mg, tableta
laktoza monohidrat;
celuloza, mikrokristalna;
dokusat natrijum (85%) + natrijum benzoat (15%);
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
skrob, kukuruzni;
magnezijum stearat;
boja eritrozin natrijum aluminijum lak.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od
svjetlosti.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze tri
blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81 000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Xanax, tableta, 0,25 mg, blister, 30 tableta: 2030/25/1620 - 6202
Xanax, tableta, 0,5 mg, blister, 30 tableta: 2030/25/1621 - 6200
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 10.03.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 07.04.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
April, 2025. godine
1. NAZIV LIJEKA
▲ Xanax, 0,25 mg, tableta
▲ Xanax, 0,5 mg, tableta
INN: alprazolam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Xanax, 0,25 mg, tableta:
Jedna tableta sadrži 0,25 mg alprazolama.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat; natrijum
benzoat.
Xanax, 0,5 mg, tableta:
Jedna tableta sadrži 0,5 mg alprazolama.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat; boja
Sunset yellow (E110); natrijum benzoat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Xanax, 0,25 mg, tableta:
Bijele, eliptične, ispupčene tablete sa utisnutom podionom crtom na
jednoj i nazivom „UPJOHN 29” na drugoj strani. Podiona crta nije
namijenjena za dijeljenje tablete na jednake doze.
Xanax, 0,5 mg, tableta:
Ružičaste, eliptične, ispupčene tablete sa utisnutom podionom crtom na
jednoj i nazivom „UPJOHN 55” na drugoj strani. Podiona crta nije
namijenjena za dijeljenje tablete na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Xanax je indikovan za kratkotrajnu simptomatsku terapiju
anksioznosti kod odraslih osoba.
Lijek Xanax je indikovan samo u slučajevima prisustva teških oblika
bolesti koje onesposobljavaju pacijenta ili koje ga dovode do izražene
uznemirenosti.
4.2. Doziranje i način primjene
Trajanje terapije
Lijek Xanax treba primijeniti u najmanjoj efektivnoj dozi tokom
najkraćeg mogućeg perioda, a najduže 2 – 4 nedjelje. Potrebu za
nastavkom terapije treba učestalo procjenjivati. Ne preporučuje se
dugotrajna terapija. Rizik od zavisnosti se može povećati sa povećanjem
doze i dužim trajanjem terapije (vidjeti dio 4.4).
Optimalnu dozu lijeka Xanax treba prilagoditi u zavisnosti od težine
simptoma i terapijskog odgovora svakog pojedinačnog pacijenta.
Ove preporučene doze biće odgovarajuće za većinu pacijenata.
Ukoliko je potrebno povećati dozu, treba je postepeno povećavati da bi
se izbjegao rizik od neželjenih dejstava. U ovim slučajevima savjetuje
se da se prvo poveća večernja doza lijeka, pa tek onda dnevna.
Pacijentima koji nikada nijesu uzimali psihotropne ljekove uglavnom će
biti potrebne manje doze u poređenju sa pacijentima koji su prethodno
uzimali anksiolitike, sedative, antidepresive ili hipnotike, ili
pacijentima sa hroničnim alkoholizmom.
Preporuka je da se uvijek prvo primijeni najmanja doza, da bi se
izbjegao rizik od rezidualne sedacije ili ataksije.
Ukoliko se neželjena dejstva pojave već nakon prve doze, preporučuje se
smanjenje doze.
Pacijente treba redovno kontrolisati i pažljivo procijeniti potrebu za
nastavljanjem terapije, posebno ako su pacijenti bez simptoma.
Ne smije se prekoračiti maksimalna preporučena doza.
Večernju dozu treba uzeti neposredno pred odlazak na spavanje.
Doziranje
Terapija anksioznosti
Liječenje se započinje primjenom doze od 0,25 mg do 0,5 mg, tri puta
dnevno.
Doza se može povećati, u zavisnosti od potreba pacijenta, do maksimalne
dnevne doze od 4 mg, koja se daje podijeljena u više doza.
U pojedinim slučajevima može biti neophodno da se period liječenja
produži iznad maksimalno preporučenog trajanja terapije. U tom slučaju
to se ne smije uraditi bez ponovnog pregleda pacijenta.
Posebne populacije
Kod starijih pacijenata, pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre
i/ili izmijenjenom funkcijom bubrega ili sa iscrpljujućim oboljenjima
preporučena početna doza iznosi 0,25 mg, 2 do 3 puta dnevno. Ukoliko je
neophodno i ukoliko pacijent podnosi, ova doza se može povećati.
Obustavljanje terapije
U skladu sa dobrom kliničkom praksom, primjena se mora obustaviti
polako.
Preporučuje se da se dnevna doza smanjuje za ne više od 0,5 mg na svaka
tri dana. Nekim pacijentima može biti potrebno još postepenije smanjenje
doziranja (videti dio 4.4).
Pedijatrijska populacija
Ne preporučuje se primjena alprazolama kod adolescenata i djece, s
obzirom da bezbjednost i efikasnost kod mlađih od 18 godina nije
utvrđena.
Način primjene
Oralna upotreba.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na alprazolam, druge benzodiazepine ili na bilo koju
od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1
- Miastenija gravis
- Teška respiratorna insuficijencija
- Teška insuficijencija jetre
- Sindrom apnee pri spavanju
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Trajanje terapije
Trajanje terapije treba da bude što je moguće kraće i ne treba da traje
duže od 2 do 4 nedjelje (vidjeti dio 4.2). Dalje produženje terapije
izvan ovih okvira dozvoljeno je isključivo nakon ponovne procjene
kliničkog stanja.
Savjetuje se da pacijent na početku liječenja dobije informaciju o
ograničenom trajanju terapije i da mu se objasne pojedinosti o
postepenom isključivanju terapije.
Takođe je važno da pacijent bude upoznat sa mogućnošću pojave rebound
fenomena (povratnih simptoma bolesti), čime se svodi na minimum
anksioznost pacijenta vezana za eventualnu pojavu ovih simptoma kod
obustavljanja primjene lijeka.
Postoje dokazi koji ukazuju da se kod primjene benzodiazepina sa kratkim
dejstvom mogu pojaviti apstinencijalni simptomi u intervalu između dvije
doze, posebno kod primjene velikih doza.
Ukoliko se koriste benzodiazepini sa dugim dejstvom, važno je upozoriti
pacijente da se ne zamjenjuju sa benzodiazepinima sa kratkim dejstvom
jer može doći do pojave apstinencijalnih simptoma.
Rizik kod istovremene primjene benzodiazepina i opioida
Istovremena primjena aprazolama i opioida može da dovede do izražene
sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog navedenih rizika,
ljekove koji imaju sedativno dejstvo kao što su benzodiazepini ili
srodni ljekovi, kao što je aprazolam i opioide treba istovremeno
propisivati samo kod pacijenata kod kojih ne postoje druge terapijske
opcije. Ukoliko se alprazolam propisuje istovremeno sa opioidima, treba
primijeniti najmanju efektivnu dozu, a terapija treba da traje što kraće
(takođe vidjeti dio 4.2 za opšte preporuke o doziranju).
Pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma
respiratorne depresije i sedacije. Stoga se preporučuje da se pacijenti
i njihovi njegovatelji (gdje je primjenljivo) informišu o ovim
simptomima (vidjeti dio 4.5).
Tolerancija
Poslije ponavljane primjene tokom nekoliko nedjelja može doći do
određenog gubitka hipnotičkog dejstva benzodiazepina.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina, uključujući alprazolam, može da dovede do
psihičke i fizičke zavisnosti od ovih ljekova. Rizik od nastanka
zavisnosti raste sa povećanjem doze i dužine trajanja terapije. Rizik je
veći kod pacijenata koji su skloni zloupotrebi ljekova ili alkohola.
Zloupotreba lijeka je poznat rizik za alprazolam i druge benzodiazepine
pa u skladu s tim pacijente treba pratiti prilikom korišćenja
alprazolama. Postoji rizik od diverzije sa alprazolamom, odnosno može
biti iskorišćen za davanje drugim licima kojima nije propisan.
Prijavljeni su smrtni slučajevi povezani sa predoziranjem prilikom
zloupotrebe alprazolama sa drugim depresorima centralnog nervnog sistema
(CNS), uključujući opioide, druge benzodiazepine i alkohol. Te rizike
treba uzeti u obzir prilikom propisivanja ili izdavanja alprazolama. Da
bi se smanjili ovi rizici, potrebno je koristiti najmanju odgovarajuću
dozu i savjetovati pacijente o pravilnom čuvanju i odlaganju
neiskorišćenog lijeka (vidjeti djelove 4.2, 4.8 i 4.9).
Zavisnost se može javiti pri terapijskim dozama i/ili kod pacijenata
koji nemaju individualne faktore rizika. Rizik od nastanka zavisnosti je
povećan pri istovremenoj upotrebi nekoliko vrsta benzodiazepina koji se
koriste, nezavisno od indikacije (za liječenje anksioznosti ili
poremećaja spavanja).
Simptomi obustave lijeka: Kada se fizička zavisnost jednom razvije,
naglo obustavljanje terapije biće praćeno apstinencijalnim simptomima,
koji mogu da obuhvataju: glavobolju, bol u mišićima, ekstremnu
anksioznost, napetost, nemir, konfuziju, razdražljivost i insomniju. U
teškim slučajevima mogu da se jave sljedeći simptomi: derealizacija,
depersonalizacija, hiperakuzija, utrnulost i bockanje u ekstremitetima,
preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, halucinacije ili
epileptični napadi.
Povratna insomnija i anksioznost (rebound fenomen)
Prilikom obustavljanja terapije može da se razvije prolazni sindrom u
kome se simptomi zbog kojih je uvedena terapija benzodiazepinima vraćaju
u pojačanom obliku (rebound fenomen). Ova pojava može da bude praćena
drugim reakcijama uključujući promjene raspoloženja, anksioznost, nemir
ili poremećaj sna. Pošto je rizik od apstinencijalnih simptoma, odnosno
povratnih simptoma insomnije ili anksioznosti (rebound fenomen), veći
poslije naglog obustavljanja terapije, preporučuje se da se doza
smanjuje postepeno.
Obustavljanje terapije
Kao i kod bilo kog drugog benzodiazepina, tokom obustavljanja terapije
dozu lijeka je neophodno postepeno smanjivati, pošto naglo ili prebrzo
smanjivanje može da dovede do pojave apstinencijalnih simptoma. Oni mogu
da obuhvataju blagu disforiju i nesanicu ili mogu da se jave u vidu
glavnog sindroma, sa mogućim grčevima u mišićima i abdomenu,
povraćanjem, znojenjem, tremorom i konvulzijama.
Opisani su i primjeri apstinencijalnih simptoma nakon brzog smanjenja
doze ili naglog prestanka terapije alprazolamom (vidjeti djelove 4.2. i
4.8). Ovi simptomi, a posebno oni najteži, uglavnom su češći kod
pacijenata koji su dobijali izuzetno velike doze u dugom vremenskom
periodu. Ipak, apstinencijalni simptomi opisani su i prilikom naglog
obustavljanja primjene terapijskih doza benzodiazepina. Zbog toga treba
izbjegavati nagle prekide terapije i propisati postepeno smanjivanje
doze (vidjeti dio 4.2). Preporučuje se da se dnevna doza alprazolama
smanjuje za najviše 0,5 mg svaka tri dana. Neki pacijenti zahtijevaju
još sporije smanjivanje doze.
Kod pacijenata sa paničnim poremećajima je za vrijeme faze obustavljanja
lijeka zapažena ponovna pojava simptoma napada panike, koji simuliraju
one koji se javljaju u slučaju apstinencije.
Amnezija
Benzodiazepini mogu da indukuju anterogradnu amneziju. Ona se najčešće
javlja nekoliko sati poslije uzimanja lijeka. Zbog toga, da bi se ovaj
rizik smanjio pacijent treba da bude siguran da će imati 7-8 sati
neprekidnog sna(vidjeti dio 4.8).
Psihijatrijske i paradoksalne reakcije
Kod primjene benzodiazepina mogu da se jave reakcije kao što su nemir,
agitiranost, razdražljivost, agresivnost, sumanute misli, bijes, noćne
more, halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i druge neželjene
bihejvioralne reakcije. Ukoliko se ove rekacije pojave, primjenu lijeka
treba obustaviti. Ove reakcije češće se javljaju kod djece i starijih
osoba.
Posebne grupe pacijenata
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost primjene alprazolama nije utvrđena kod djece i
adolescenata uzrasta do 18 godina, te se zbog toga primjena alprazolama
ne preporučuje kod ove populacije.
Stariji i/ili iscrpljeni pacijenti
Benzodiazepine i slične ljekove treba koristiti sa oprezom kod starijih
osoba, zbog rizika od sedacije i/ili mišićnoskeletne slabosti što može
da dovede do padova, često sa teškim posljedicama kod ove grupe
pacijenata.
Preporučuje se da se slijedi opšti princip o primjeni najniže efikasne
doze kod starijih i/ili iscrpljenih pacijenata, kako bi se sprečio
razvoj ataksije ili prekomerne sedacije (vidjeti dio 4.2).
Respiratorna insuficijencija
Pacijentima sa hroničnom respiratornom insuficijencijom takođe se
preporučuju manje doze, zbog rizika od respiratorne depresije.
Oštećenje funkcije bubrega i jetre
Opreznost se preporučuje prilikom liječenja pacijenata sa oštećenom
funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom insuficijencijom jetre.
Primjena benzodiazepina je kontraindikovana kod pacijenata sa teškom
insuficijencijom jetre (vidjeti dio 4.3), jer može da pospješi razvoj
encefalopatije.
Psihotična oboljenja
Benzodiazepini se ne preporučuju kao prva linija terapije psihotičnih
oboljenja.
Depresija/anksioznost
Benzodiazepine i benzodiazepinima slične ljekove ne treba propisivati
kao jedine ljekove u terapiji depresije, jer mogu da povećaju rizik od
suicida. Zbog toga, alprazolam se mora koristiti sa oprezom i količina
propisanog lijeka treba da je ograničena kod pacijenata sa znacima i
simptomima depresije ili suicidalnim tendencijama.
Prijavljene su epizode hipomanije i manije vezane za primjenu
alprazolama kod pacijenata sa depresijom.
Istorija zloupotrebe alkohola ili ljekova
Benzodiazepini treba da se koriste sa izuzetnim oprezom kod pacijenata
koji u istoriji bolesti imaju zloupotrebu alkohola ili ljekova (vidjeti
dio 4.5). Kada se ovi pacijenti liječe benzodiazepinima, oni moraju da
budu pod strogim ljekarskim nadzorom, kako kod njih postoji
predispozicija ka navici i zavisnosti.
Pomoćne supstance
Lijek Xanax sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem
intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili
glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smiju koristiti ovaj lijek.
Lijek Xanax sadrži 0,11 mg natrijum benzoata po tableti.
Lijek Xanax sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, odnosno
suštinski je “bez natrijuma”.
Lijek Xanax, 0,5 mg, tablete sadrži boju Sunset yellow, koja može da
izazove alergijske reakcije.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Farmakodinamske interakcije
Benzodiazapini stvaraju dodatne depresivne efekte na CNS, uključujući
respiratornu depresiju, pri istovremenoj primjeni sa opiodima, alkoholom
ili sa drugim ljekovima koji mogu da izazovu depresiju CNS-a.
Opioidi
Istovremena primena ljekova koji imaju sedativno dejstvo kao što su
benzodiazepini ili srodni ljekovi, kao što je alprazolam, i opioida,
povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti usljed
aditivnog depresivnog efekta na CNS. Dozu i trajanje istovremene
primjene treba ograničiti (vidjeti dio 4.4).
Alkohol
Treba izbjegavati istovremeno unošenje alkohola jer se sedativni efekat
pojačava pri istovremenom uzimanju lijeka sa alkoholom. Ovo negativno
utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Psihotropni ljekovi
Alprazolam treba koristiti sa oprezom pri istovremenoj upotrebi sa
ljekovima koji mogu da izazovu depresiju CNS-a. Depresivni efekat na CNS
pojačava se istovremenom primjenom sa antipsihoticima (neurolepticima),
hipnotičkim ljekovima, anksioliticima/sedativima, antidepresivima,
narkotičkim analgeticima, antiepilepticima, anesteticima i sedativnim
H1-antihistaminicima. U slučaju narkotičkih analgetika, može se javiti
pojačana euforija koja vodi ka porastu psihičke zavisnosti.
Farmakokinetičke interakcije
Farmakokinetičke interakcije mogu da se jave kada se alprazolam
primjenjuje zajedno sa ljekovima koji utiču na njegov metabolizam.
Inhibitori CYP3A4
Supstance koje inhibiraju određene enzime jetre (naročito citohrom P450
3A4) mogu da dovedu do povećanja koncentracije alprazolama i pojačaju
njegovo dejstvo.
Rezultati kliničkih studija sa alprazolamom, in vitro studija sa
alprazolamom i kliničkih studija sa ljekovima čiji je metabolizam sličan
metabolizmu alprazolama, pružaju dokaze o različitim stepenima
interakcija i o mogućim interakcijama alprazolama i velikog broja
ljekova.
Oprez se preporučuje kada se alprazolam primjenjuje istovremeno sa
snažnim inhibitorima CYP3A4, kao što su azolni antimikotici
(ketokonazol, itrakonazol, posakonazol, vorikonazol), inhibitori
proteaze ili neki makrolidi (eritromicin, klaritromicin, telitromicin) i
mora se razmotriti značajno smanjenje doze.
Na osnovu stepena interakcije i vrste raspoloživih podataka, došlo se do
sljedećih preporuka:
- Ne preporučuje se istovremena primjena alprazolama i ketokonazola,
itrakonazola ili nekih drugih azolnih antimikotika;
- Istovremena primjena nefazodona ili fluvoksamina povećava PIK
alprazolama oko dva puta. Ako se alprazolam primjenjuje zajedno sa
nefazodonom, fluvoksaminom i cimetidinom, preporučuje se oprez i
razmatranje smanjenja doze alprazolama;
- Preporučuje se oprez prilikom istovremene primjene alprazolama i
fluoksetina, propoksifena, oralnih kontraceptiva, sertralina,
diltiazema ili makrolidnih antibiotika kao što su eritromicin,
klaritromicin i troleandomicin.
Induktori CYP3A4
S obzirom na to da je metabolizam alprazolama posredovan CYP3A4 enzimom,
induktori ovog enzima mogu da pojačaju metabolizam alprazolama.
Interakcije između inhibitora HIV proteaze (npr. ritonavir) i
alprazolama su složene i vremenski zavisne. Kratkotrajna primjena niskih
doza ritonavira dovodi do velikog poremećaja klirensa alprazolama,
produženja njegovog poluvremena eliminacije i pojačanih kliničkih
efekata, ali nakon duže izloženosti ritonaviru, indukcija CYP3A
kompenzuje ovu inhibiciju. Kod ove interakcije, potrebno je prilagoditi
dozu alprazolama ili obustaviti terapiju.
Digoksin
Povećane koncentracije digoksina prijavljene su kod primjene
alprazolama, naročito kod starijih osoba (preko 65 godina). Iz tog
razloga, kod pacijenata koji istovremeno primaju alprazolam i digoksin,
treba pratiti znake i simptome koji ukazuju na toksičnost digoksina.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Podaci o teratogenosti i efektima na postnatalni razvoj i ponašanje
nakon terapije benzodiazepinima su nekonzistentni.
Veliki broj podataka iz kohortnih studija ukazuje da izloženost
benzodiazepinima u toku prvog trimestra nije povezana sa povećanjem
rizika od velikih malformacija. Međutim, neke ranije case-control
epidemiološke studije pokazale su da postoji povećani rizik od rascjepa
nepca. Podaci ukazuju da je vjerovatnoća manja od 2/1000 da se rodi
dijete sa rascjepom nepca prilikom izloženosti majke benzodiazepinima
tokom trudnoće, nasuprot očekivanoj vjerovatnoći od 1/1000 u opštoj
populaciji za ovakvu vrstu defekta.
Liječenje visokim dozama benzodiazepina tokom drugog i/ili trećeg
trimestra trudnoće bilo je povezano sa smanjenjem aktivnih pokreta
fetusa i promjenama u srčanom ritmu fetusa. Kod novorođenčadi koja su
bila izložena benzodiazepinima krajem trećeg trimestra trudnoće ili
tokom porođaja prijavljeni su ili sindrom mlitavog djeteta (Floppy
Infant Syndrome) ili neonatalni apstinencijalni sindrom. Ako je
liječenje zbog ozbiljnih medicinskih razloga neophodno u posljednjoj
fazi trudnoće, čak i u malim dozama, kod novorođenčeta se mogu javiti
simptomi sindroma mlitavog djeteta, kao što su aksijalna hipotonija i
problemi prilikom sisanja koji mogu dovesti do smanjenja tjelesne mase.
Ovi simptomi su reverzibilni, ali mogu trajati od 1 do 3 nedjelje, u
skladu sa poluvremenom eliminacije lijeka. Ako se lijek primjenjuje u
visokim dozama, tokom posljednjih nedjelja trudnoće ili tokom porođaja,
kod novorođenčadi se mogu javiti efekti respiratorne depresije ili apnea
i hipotermija, kao posljedica farmakološkog dejstva lijeka. Takođe,
neonatalni apstinencijalni simptomi, kao što su hiperekscitabilnost,
agitacija i tremor se mogu javiti nekoliko dana poslije rođenja, čak i
kada sindrom mlitavog djeteta nije opserviran. Pojava apstinencijalnih
simptoma poslije rođenja zavisi od poluvremena eliminacije lijeka.
Alprazolam se ne smije koristiti tokom trudnoće, izuzev kada kliničko
stanje žene zahtijeva liječenje alprazolamom.
Ukoliko se alprazolam propisuje ženama u reproduktivnom periodu,
potrebno ih je upozoriti da se posavjetuju sa svojim ljekarom u vezi sa
prekidom terapije ukoliko planiraju trudnoću ili su trudne. Ukoliko se
alprazolam primjenjuje tokom trudnoće ili pacijentkinja otkrije da je
zatrudnjela tokom terapije alprazolamom, pacijentkinju je potrebno
informisati o potencijalnoj opasnosti po fetus.
Ukoliko je neophodno liječenje alprazolamom tokom posljednjeg perioda
trudnoće ili tokom porođaja, treba izbjegavati primjenu visokih doza,
novorođenčad treba pratiti u cilju detekcije apstinencijalnih simptoma
i/ili sindroma mlitavog djeteta.
Dojenje
Alprazolam se izlučuje u mlijeko dojilje u malom stepenu. Ipak, ne
preporučuje se primjena alprazolama tokom dojenja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Sedacija, amnezija, smanjenje koncentracije i poremećaj mišićnih
funkcija mogu štetno da utiču na sposobnost upravljanja vozilima i
rukovanja mašinama. Ukoliko postoji poremećaj sna i pacijent ne spava
dovoljno, veća je vjerovatnoća da dođe do poremećaja opreznosti i
neadekvatne spremnosti za reagovanje.
Ovi efekti se pojačavaju pod dejstvom alkohola (vidjeti dio 4.5).
Imajući u vidu depresivni efekat alprazolama na CNS, pacijente koji se
liječe ovim lijekom treba upozoriti da ne obavljaju aktivnosti kao što
su upravljanje vozilima ili rukovanje opasnim mašinama ili da ne
učestvuju u drugim aktivnostima koje zahtijevaju potpunu koncentraciju
sve dok se u potpunosti ne isključe nedostatak pažnje i refleksa koje
prate uzimanje lijeka.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva, ukoliko se jave, uglavnom se zapažaju na početku
terapije i obično nestaju tokom dalje primjene ili usljed smanjenja doze
lijeka.
Sljedeća neželjena dejstva uočena su i zabilježena tokom liječenja
alprazolamom, sa kategorijama učestalosti ispoljavanja: veoma često
(≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), rijetko
(≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nepoznato (ne može se
procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Klasa sistema | Učestalost | Neželjena dejstva |
| organa | | |
+====================+============+==========================================+
| Endokrini | Nepoznato | hiperprolaktinemija* |
| poremećaji | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Često | smanjen apetit |
| metabolizma i | | |
| ishrane | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Psihijatrijski | Veoma | depresija |
| poremećaji | često | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | stanje konfuzije, dezorijentacija, |
| | | smanjen libido, anksioznost, insomnija, |
| | | nervoza, povećan libido* |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | manija* (vidjeti dio 4.4), |
| | | halucinacije*, agitacija*, bijes*, |
| | | zavisnost od lijeka |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | hipomanija*, agresija*, neprijateljsko |
| | | ponašanje*, abnormalno mišljenje*, |
| | | psihomotorna hiperaktivnost*, |
| | | zloupotreba lijeka* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji nervnog | Veoma | sedacija, somnolencija, ataksija, |
| sistema | često | oštećenje pamćenja, dizartrija, |
| | | vrtoglavica, glavobolja |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | poremećaj ravnoteže, abnormalna |
| | | koordinacija, poremećaj pažnje, |
| | | hipersomnija, letargija, tremor, |
| | | vrtoglavica, nerazgovjetan govor, |
| | | teškoće u koncentrisanju |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | amnezija |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | disbalans autonomnog nervnog sistema*, |
| | | distonija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji oka | Često | zamagljeni vid |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Gastrointestinalni | Veoma | konstipacija, suva usta |
| poremećaji | često | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Često | mučnina |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | gastrointestinalni poremećaji* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Hepatobilijarni | Nepoznato | hepatitis*, abnormalna funkcija jetre*, |
| poremećaji | | žutica* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji kože i | Često | dermatitis* |
| potkožnog tkiva | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | angioedem*, fotosenzitivna reakcija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Povremeno | mišićna slabost |
| mišićno-koštanog | | |
| sistema i vezivnog | | |
| tkiva | | |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji bubrega | Povremeno | inkontinencija* |
| i urinarnog | | |
| sistema | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | urinarna retencija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Poremećaji | Često | seksualna disfunkcija* |
| reproduktivnog | | |
| sistema i dojki | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | neregularna menstruacija* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Opšti poremećaji i | Veoma | zamor, iritabilnost |
| reakcije na mjestu | često | |
| primjene | | |
| +------------+------------------------------------------+
| | Povremeno | sindrom obustave lijeka* |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | periferni edem* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
| Ispitivanja | Često | povećanje tjelesne mase, smanjenje |
| | | tjelesne mase |
| +------------+------------------------------------------+
| | Nepoznato | povećan intraokularni pritisak* |
+--------------------+------------+------------------------------------------+
* neželjene reakcije koje su zabilježene nakon stavljanja lijeka u
promet
Apstinencijalni simptomi
Apstinencijalni simptomi se javljaju poslije brzog smanjivanja doze ili
naglog prekida terapije benzodiazepinima, uključujući i alprazolam. Mogu
se javiti u rasponu od blage disforije i nesanice do teškog sindroma
koji uključuje abdominalne i mišićne grčeve, povraćanje, znojenje,
tremor i konvulzije. Dodatno, nakon brzog smanjenja doze ili naglog
prekida terapije može doći i do pojave konvulzija u sklopu
apstinencijalnog sindroma.
Amnezija
Anterogradna amnezija se može javiti pri terapijskim dozama, a rizik se
povećava pri primjeni većih doza. Amnezija može da bude udružena sa
neprikladnim ponašanjem (vidjeti dio 4.4).
Depresija
Za vrijeme liječenja benzodiazepinima, prethodno nezapažena depresija
može kod sklonih pojedinaca da postane očita.
Psihijatrijske i paradoksalne reakcije
Poznato je da se tokom primjene benzodiazepina i ljekova sličnih
benzodiazepinima javljaju reakcije kao što su nemir, agitiranost,
razdražljivost, agresivnost, sumanute misli, bijes, noćne more,
halucinacije, psihoze, neprikladno ponašanje i druge neželjene
bihejvioralne reakcije. Takve reakcije se kod ovog lijeka mogu javiti u
veoma teškom obliku. Češće se javljaju kod djece i starijih osoba.
U mnogim spontanim prijavama slučajeva neželjenih bihejvioralnih
reakcija, navodi se da su pacijenti istovremeno upotrebljavali i neke
druge CNS ljekove i/ili su imali već postojeće psihijatrijsko oboljenje.
Pacijenti sa graničnim poremećajem ličnosti, postojećom istorijom
nasilnog ili agresivnog ponašanja ili zloupotrebe alkohola i ljekova,
mogu da budu pod rizikom od ispoljavanja ovih reakcija. Prilikom
obustavljanja terapije alprazolamom kod pacijenata sa posttraumatskim
stresnim poremećajem, zabilježeni su razdražljivost, neprijateljsko
ponašanje i prisilne misli.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina (čak i u terapijskim dozama) može da dovede do
razvoja fizičke zavisnosti: prekid terapije može da dovede do javljanja
apstinencijalnih simptoma ili rebound fenomena (vidjeti dio 4.4). Može
se javiti psihička zavisnost. Zabilježena je i zloupotreba
benzodiazepina.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je
od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa
korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku
sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i
medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Kao i sa drugim benzodiazepinima, predoziranje ne bi trebalo da
predstavlja opasnost po život, osim ako se ne kombinuju sa drugim
depresorima CNS-a (uključujući alkohol). Prilikom liječenja predoziranja
bilo kojim lijekom treba imati na umu mogućnost da je istovremeno uzeto
više ljekova.
Simptomi
Predoziranje benzodiazepinima obično se manifestuje u vidu depresije
centralnog nervnog sistema različitog stepena, od pospanosti do kome. U
blagim slučajevima mogu se javiti simptomi kao što su pospanost,
mentalna konfuzija i letargija, a u težim slučajevima simptomi su
ataksija, vrtoglavica, dizartrija, mišićna slabost, hipotonija,
hipotenzija, respiratorna depresija, paradoksalne reakcije kao što su
uznemirenost, agresivnost i halucinacije, eventualna midrijaza ili
mioza, rjeđe koma i u vrlo rijetkim slučajevima, smrt.
Terapija
Poslije oralnog predoziranja benzodiazepinima treba izazvati povraćanje
(u roku od sat vremena) ukoliko je pacijent svjestan, ili gastričnu
lavažu ukoliko je bez svijesti, pri čemu se mora obezbijediti prohodnost
disajnih puteva. Ukoliko pražnjenje želuca ne dovede do poboljšanja,
potrebno je dati aktivni ugalj da bi se smanjila resorpcija lijeka.
Posebnu pažnju u intenzivnoj nezi treba posvetiti respiratornoj i
kardiovaskularnoj funkciji primjenom suportivnih mjera održavanja
disanja i cirkulacije.
Flumazenil se može koristiti kao antidot.
Efikasnost dijalize nije utvrđena.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Anksiolitici; derivati benzodiazepina
ATC kod: N05BA12
Lijek Xanax sadrži alprazolam, triazolobenzodiazepin, kao aktivnu
supstancu.
Alprazolam se vezuje za benzodiazepinsko mjesto GABA receptorskog
kompleksa, i djeluje sinergično sa GABA, inhibitornim neurotransmiterom,
time dovodeći do smanjenja ekscitiranosti neurona. Ovim mehanizmom
alprazolam ostvaruje anksiolitičko, hipnotičko i sedativno dejstvo.
Klinička ispitivanja sprovedena na zdravim dobrovoljcima pokazala su da
pojedinačne doze do 4 mg dovode do efekata koji se mogu smatrati dijelom
njegove farmakološke aktivnosti. Značajni efekti na kardiovaskularni i
respiratorni sistem nijesu zapaženi.
5.2. Farmakokinetički podaci
Poslije oralnog uzimanja alprazolam se brzo resorbuje, a maksimalne
koncentracije u plazmi se dostižu 1 do 2 sata poslije uzimanja lijeka.
Koncentracije u plazmi su proporcionalne dozi; sa dozama u rasponu od
0,5 mg do 3 mg, mogu se zapaziti maksimalne koncentracije od 8 do 37
nanograma/ml.
Prosječno poluvrijeme eliminacije alprazolama kod zdravih osoba iznosi
11,2 sata (interval od 6,3-26,9 sati).
Glavni metaboliti su alfa-hidroksialprazolam i benzofenon.
Biološka aktivnost alfa-hidroksialprazolama iznosi približno polovinu
aktivnosti alprazolama.
Benzofenon nije aktivan. Nivoi ovih metabolita u plazmi su ekstremno
mali, ali su njihova poluvremena eliminacije iste dužine kao i kod
alprazolama.
Alprazolam i njegovi metaboliti se uglavnom izlučuju urinom.
Lijek Xanax ne utiče na protrombinsko vrijeme ili na koncentracije
varfarina u plazmi kod dobrovoljaca kod kojih je varfarin primijenjen
oralno.
Oko 80% alprazolama in vitro vezano je za proteine u serumu.
Prateći primjenu alprazolama obilježenog radioaktivnim C¹⁴ kod gravidnih
ženki miševa, uočeno je da je radioktivnost bila ravnomjerno
distribuirana u fetusima i da su C¹⁴ koncentracije približno odgovarale
koncentracijama u krvi i skeletnim mišićima majki.
Kod različitih patoloških stanja, uključujući i alkoholizam i poremećaje
funkcije jetre i bubrega, kao i kod gerijatrijskih pacijenata, zapažaju
se promjene u kinetici i metabolizmu benzodiazepina.
Kod zdravih starijih osoba, prosječno poluvrijeme eliminacije
alprazolama je 16,3 sati (raspon: 9-26,9 sati).
Kod zdravih žena istovremena primjena oralnih kontraceptiva produžava
poluvrijeme eliminacije alprazolama (u proseku 12,4 sata). Istovremena
primjena cimetidina produžava poluvrijeme eliminacije alprazolama
(16,6 sati).
Kod pacijenata sa alkoholnom bolesti jetre, poluvrijeme eliminacije
alprazolama varira između 5,8 i 65,3 sata, sa prosjekom od 19,7 sati.
Kod gojaznih pacijenata interval poluvremena eliminacije alprazolama
kreće se između 9,9 i 40,4 sata, a prosječno iznosi 21,8 sati.
Uzimajući u obzir sličnost alprazolama sa drugim benzodiazepinima,
očekuje se da lijek može da prođe placentu kao i da se izluči majčinim
mlijekom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Mutagenost, karcinogenost, oštećenje plodnosti i okularni efekti
Alprazolam nema mutageni potencijal prema rezultatima Ames-ovog in vitro
testa. Alparazolam ne indukuje hromozomske aberacije u in vivo
ispitivanjima na mikronukleusima pacova do maksimalne doze od 100 mg/kg,
tj. doze koja je 500 puta viša od maksimalne preporučene dnevne doze kod
ljudi od 10 mg dnevno.
Nema dokaza da je karcinogeni potencijal uočen tokom 2-godišnjih
ispitivanja alprazolama; alprazolam se primjenjivao kod pacova u dozi od
30 mg/kg/dnevno (150 puta više od maksimalne doze od 10 mg/kg/dnevno) i
kod miševa u dozi od 10 mg/kg/dnevno (50 puta više od humane doze od
10 mg/dnevno). Alprazolam nije bio mutagen u ispitivanjima na
mikronukleusima pacova u dozama do 100 mg/kg, što je 500 puta više od
humane doze od 10 mg/dnevno.
Alpazolam ne dovodi do oštećenja plodnosti kod pacova u dozama do 5
mg/kg/dnevno, što je 25 puta više od humane doze od 10 mg/dnevno.
Kod pacova koji su alprazolam primali oralno u dozama od 3 mg, 10 mg i
30 mg/kg/dnevno (15 do 150 puta više od humane doze od 10 mg/dnevno)
tokom 2 godine, uočena je tendencija dozno zavisnog povećanja u broju
opaženih katarakti kod ženki i kornealnih vaskularizacija kod mužjaka.
Ove lezije nijesu uočene do 11 mjeseci nakon započinjanja terapije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Xanax, 0,25 mg, tableta
laktoza monohidrat;
celuloza, mikrokristalna;
dokusat natrijum (85%) + natrijum benzoat (15%);
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
skrob, kukuruzni;
magnezijum stearat.
Xanax, 0,5 mg, tableta
laktoza monohidrat;
celuloza, mikrokristalna;
dokusat natrijum (85%) + natrijum benzoat (15%);
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
skrob, kukuruzni;
magnezijum stearat;
boja eritrozin natrijum aluminijum lak.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od
svjetlosti.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 10 tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze tri
blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81 000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Xanax, tableta, 0,25 mg, blister, 30 tableta: 2030/25/1620 - 6202
Xanax, tableta, 0,5 mg, blister, 30 tableta: 2030/25/1621 - 6200
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 10.03.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 07.04.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
April, 2025. godine