Thyrozol uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. IME LIJEKA
Thyrozol, 20 mg, film tableta
INN: tiamazol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna film tableta sadrži 20 mg tiamazola.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat (vidjeti
dio 4.4.)
Jedna film tableta sadrži 185 mg laktoza monohidrata.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tableta.
Okrugla, bikonveksna film tableta smeđe boje, sa podionom crtom sa obje
strane tablete.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Terapija hipertireoidizma, uključujući
- Konzervativnu terapiju hipertireoidizma, posebno onog bez ili sa malom
strumom.
- Priprema za operaciju kod svih oblika hipertireoidizma.
- Priprema za terapiju radioaktivnim jodom naročito kod pacijenata sa
teškim hipertireoidizmom.
- Intermedijarna terapija nakon terapije radioaktivnim jodom.
- Profilaktička terapija kod pacijenata sa subkliničkim
hipertireoidizmom, autonomnim adenomom ili sa hipertireoidizmom u
istoriji bolesti, kod kojih je izlaganje jodu neizbježno (npr. pregled
kontrastnim sredstvom koje sadrži jod).
4.2. Doziranje i način primjene
Tiamazol je aktivni metabolit karbimazola, pri čemu 1 mg tiamazola nije
ekvivalentan 1 mg karbimazola. To se mora imati na umu kada se započinje
terapija sa tiamazolom ili kada se prelazi sa terapije karbimazolom na
tiamazol. Potrebno je držati se sljedećih preporuka o doziranju.
Opšte preporuke za doziranje
- Doziranje kod odraslih
U zavisnosti od težine bolesti i snabdijevanja jodom, terapija se
obično počinje dnevnim dozama tiamazola od 10 mg do 40 mg. U mnogim
slučajevima inhibicija proizvodnje tireoidnih hormona se obično može
postići početnom dozom od 20 do 30 mg tiamazola dnevno. U blažim
slučajevima se ne mora primijeniti doza koja u potpunosti blokira
proizvodnju tireoidnih hormona, tako da se može početi sa manjom
dozom. Početna doza od 40 mg tiamazola može biti potrebna kod teških
slučajeva hipertireoidizma.
Doza se individualno podešava u zavisnosti od metaboličkog stanja
pacijenta koje se može procijeniti na osnovu vrijednosti tireoidnih
hormona.
Za terapiju održavanja, preporučuju se jedan od dva predložena režima
doziranja:
a) Dnevna doza održavanja od 5 mg do 20 mg tiamazola u kombinaciji sa
levotiroksinom kako bi se izbjegla pojava hipotireoidizma.
b) Monoterapija dnevnim dozama od 2,5 mg do 10 mg tiamazola.
Napomena: Film tablete od 20 mg mogu se dijeliti samo na pola pri čemu
se dobija jačina od 10 mg. Kod pacijenata kod kojih su indikovane doze
od 2,5 mg i 5 mg, film tablete Thyrozol od 20 mg se ne mogu primijeniti.
Hipertireoidizam indukovan jodom može da zahtijeva veće doze.
- Doziranje kod djece
Upotreba kod djece iznad 40 kg i adolescenata
Početnu terapijsku dozu kod djece iznad 40 kg i adolescenata treba
prilagoditi tjelesnoj masi pacijenata. Uobičajena početna doza kod
djece je 0,5 mg tiamazola/kg tjelesne mase dnevno, podijeljeno u dvije
ili tri jednake doze. Za održavanje terapije, dnevna doza se može
smanjiti i primijeniti jednom dnevno u zavisnosti od odgovora
pacijenta.
Dodatna terapija levotiroksinom može biti potrebna da bi se izbjegao
hipotireoidizam.
Ukupnu dozu tiamazola od 40 mg/dan ne treba prekoračiti.
Napomena: Kod djece i adolescenata kod kojih su indikovane doze od 2,5
mg i 5 mg, film tablete Thyrozol od 20 mg se ne mogu primijeniti.
Upotreba kod djece (2 godine i mlađe)
Bezbjednost i efikasnost tiamazola kod djece uzrasta 2 godine i mlađe
nije sistematski ispitivana.
Zbog toga se ne preporučuje upotreba tiamazola kod djece uzrasta 2
godine i mlađe.
Konzervativna terapija hipertireoidizma
Cilj terapije je da se postigne eutiroidno metaboličko stanje i
dugoročna remisija nakon ograničenog trajanja terapije. U zavisnosti od
odabira pacijenata koji primaju terapiju jednogodišnja remisija se može
postići kod najviše 50 % pacijenata. Prijavljene stope remisije variraju
značajno bez potpunog razrješenja uzročnika bolesti. Faktori koji
vjerovatno utiču na stopu remisije su tip hipertireoidizma (imunogen ili
ne-imunogen), trajanje terapije, doza tiamazola, kao i dijetarni ili
jatrogeni unos joda.
Konzervativna terapija hipertireoidizma se obično nastavlja tokom
perioda od 6 mjeseci do 2 godine (1 godina u prosjeku). Statistički,
vjerovatnoća remisije raste sa dužinom trajanja terapije. U slučajevima
gdje remisija bolesti ne može da se postigne i definitivne terapijske
mjere ne mogu da se primijene ili su odbijene, tiamazol se može
koristiti kao dugoročna antitireoidna terapija u što je moguće manjoj
dozi bez dodavanja ili zajedno sa malim dozama levotiroksina.
Ukoliko je terapiju tiamazolom neophodno primijeniti kod pacijenata sa
velikom strumom ili konstrikcijom traheje, ta terapija bi trebalo da
bude kratkotrajna obzirom na to da dugotrajna primjena može da izazove
rast strume. U tom slučaju je neophodno detaljno pratiti terapiju
posebno nivo TSH i lumen traheje.
Poželjno je kombinovati terapiju dodatnom primjenom levotiroksina.
Preoperativna terapija
Privremeni pretretman (u trajanju od 3 do 4 nedjelje ili duže, u
individualnim slučajevima) može da se koristi u cilju postizanja
eutiroidnog metaboličkog stanja, smanjujući rizike vezane za operaciju.
Operaciju treba sprovesti čim pacijent postane eutiroidan. U suprotnom,
dodatno se mora primijeniti levotiroksin. Terapija može biti prekinuta
dan prije operacije.
Povećana osjetljivost i rizik od krvarenja tireoidnog tkiva indukovani
tiamazolom mogu se kompenzovati dodatnom preoperativnom primjenom
visokih doza joda najmanje deset dana pred operaciju (Plamerova terapija
jodom).
Terapija pred terapiju radioaktivnim jodom
Postizanje eutiroidnog metabolizma prije započinjanja terapije
radioaktivnim jodom je važno naročito kod teških slučajeva
hipertireoidizma, jer su se postterapijske tireotoksične krize javljale
u pojedinačnim slučajevima, nakon takve terapije, a bez preterapije.
Napomena: derivati tionamida mogu da smanje radio-senzitivnost
tireoidnog tkiva. U predviđenoj radioterapiji autonomnih adenoma
pretretmanom se mora spriječiti aktivacija paranodularnog tkiva.
Intermedijarna antitireoidna terapija nakon terapije radioaktivnim jodom
Trajanje terapije i doza lijeka moraju da se podešavaju individualno u
zavisnosti od težine kliničke slike i perioda koji je potreban da
terapija radioaktivnim jodom postane efektivna (otprilike 4 do 6
mjeseci).
Profilaktička terapija pacijenata koji su u riziku od nastanka
hipertireoidizma kao posljedica primjene supstanci koje sadrže jod u
dijagnostičke svrhe
Generalno, dnevne doze od 10 do 20 mg tiamazola i 1 g perhlorata se daju
oko 10 dana (npr. kod primjene kontrastnih sredstava koji se izlučuju
renalno). Trajanje terapije zavisi od vremenskog perioda tokom kojeg se
supstanca koja sadrži jod zadržava u tijelu.
Posebne populacije pacijenata
Pacijenti sa oštećenjem jetre
Kod pacijenata sa oštećenjem jetre, plazma klirens tiamazola je snižen.
Zato treba održavati što je moguće manju dozu i ovakve pacijente treba
pažljivo pratiti.
Pacijenti sa oštećenjem bubrega
Zbog nedostatka podataka o farmakokinetici tiamazola, kod pacijenata sa
oštećenjem bubrega preporučuje se pažljivo individualno doziranje i
redovno praćenje. Dozu treba održavati što je moguće manjom.
Stariji pacijenti
Iako se kod starijih pacijenata ne očekuje akumulacija doza, preporučuje
se pažljivo individualno doziranje i redovno praćenje.
Način primjene
Tablete treba progutati cijele uz dovoljnu količinu tečnosti.
Tokom početne terapije hipertireoidizma velikim dozama lijeka, gore
navedene dnevne doze se mogu podijeliti i uzimati u regularnim
intervalima tokom dana.
Doza održavanja se može uzimati jednom dnevno i to ujutru nakon doručka.
4.3. Kontraindikacije
Thyrozol se ne smije koristiti kod pacijenata sa:
- Preosjetljivošću na tiamazol, druge derivate tionamida ili na bilo
koju od pomoćnih supstanci (vidjeti dio 6.1),
- Umjerenim do teškim poremećajima krvne slike (granulocitopenija),
- Već postojećom holestazom koja nije izazvana hipertireoidizmom,
- Prethodnim oštećenjem koštane srži nakon terapije tiamazolom ili
karbimazolom.
- Akutni pankreatitis u anamnezi nakon primjene tiamazola ili njegovog
prolijeka karbimazola
Kombinovana terapija tiamazolom i tireoidnim hormonima je
kontraindikovana tokom trudnoće (vidjeti dio 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Thyrozol ne treba koristiti kod pacijenata sa:
- Prethodnim postojanjem blagih reakcija preosjetljivosti (npr.
alergijski osipi, pruritus)
Tiamazol treba koristiti samo kao kratkotrajnu terapiju uz pažljivi
monitoring kod pacijenata sa:
- Izrazitim strumama sa konstrikcijom traheje zbog rizika od porasta
strume
Vaskulitis
U slučaju pojave simptoma vaskulitisa, ukoliko je potrebno, treba
prekinuti primjenu lijeka. Generalno, simptomi su reverzibilni nakon
prekida terapije.
Mijelotoksičnost
U oko 0,3-0,6% slučajeva prijavljena je agranulocitoza. Prije početka
terapije pacijentima treba skrenuti pažnju na simptome agranulocitoze
(stomatitis, faringitis, povišena tjelesna temperatura). Agranulocitoza
se obično javlja tokom prvih nedjelja terapije, ali se može
manifestovati i nekoliko mjeseci poslije početka terapije, kao i nakon
njenog ponovnog započinjanja. Preporučuje se pažljivo praćenje krvne
slike prije i poslije početka terapije, posebno u slučajevima gdje je
prije početka terapije uočena blaga granulocitopenija. U slučaju da se
bilo koji od ovih simptoma primijeti, pogotovo u prvih nekoliko nedjelja
terapije, pacijenti treba odmah da kontaktiraju svog ljekara zbog
provjere krvne slike. Ukoliko se potvrdi agranulocitoza neophodno je
odmah prekinuti terapiju lijekom.
Druga mijelotoksična neželjena dejstva se javljaju rijetko ukoliko se
koriste preporučene doze. Ova neželjena dejstva su se prije svega
javljala prilikom primjene velikih doza tiamazola (oko 120 mg dnevno).
Ovako velike doze treba primjenjivati samo u posebnim indikacijama
(teški oblici bolesti, tireotoksična kriza). Pojava toksičnog dejstva na
koštanu srž tokom terapije sa tiamazolom zahtijeva prekid terapije i,
ukoliko je neophodno, prelazak na anti-tireoidni lijek iz druge grupe
ljekova.
Akutni pankreatitis
Slučajevi akutnog pankreatitisa zabilježeni su u postmarketiškom periodu
praćenja bezbjednosti nakon primjene ljekova koji sadrže tiamazol koji
je prekursor lijeka karbimazol. Potrebno je odmah prekinuti terapiju
tiamazolom ako dođe do razvoja akutnog pankreatitisa.
Tiamazol se ne smije davati pacijentima sa akutnim pankreatitisom u
anamnezi nakon primjene tiamazola ili njegovog prolijeka karbimazola, s
obzirom da to može dovesti do ponovne pojave akutnog pankreatitisa sa
bržim razvojem.
Žene u reproduktivnom dobu i trudnoća
Žene u reproduktivnom dobu treba da koriste efikasna sredstva
kontracepcije tokom liječenja tiamazolom.
Primjena tiamazola u toku trudnoće treba da se zasniva na procjeni
individualnog odnosa koristi i rizika. Ukoliko se tiamazol koristi u
toku trudnoće, treba ga primjenjivati u najnižim terapijski efikasnim
dozama, bez dodatne primjene hormona štitne žlijezde. Preporučuje se
strogo praćenje majke, ploda i novorođenčeta (vidjeti dio 4.6).
Kontrola hipotireoidizma
Prekomjerna doza može dovesti do subkliničkog ili kliničkog
hipotireoidizma i rasta strume zbog rasta nivoa TSH. Zbog toga dozu
tiamazola treba smanjiti čim se uspostavi eutiroidno metaboličko stanje
i, ukoliko je neophodno, dodatno se može primijeniti levotiroksin. Nije
korisno potpuno prekinuti terapiju tiamazolom i nastaviti samo sa
terapijom levotiroksina.
Povećanje strume tokom terapije tiamazolom, uprkos suprimovanom TSH je
posljedica već postojeće bolesti i ne može se spriječiti dodatnom
terapijom levotiroksinom.
Postizanje normalnih koncentracija TSH je ključno radi minimizacije
rizika za nastanak ili pogoršanje endokrine orbitopatije. Međutim,
pogoršanje endokrine orbitopatije je uglavnom nezavisno od toka
tireoidne bolesti. Takva komplikacija, sama po sebi, nije razlog za
promjenu terapijskog režima i ne treba je smatrati neželjenim dejstvom u
pravilno sprovedenoj terapiji.
U manjem procentu može se javiti kasni hipotireoidizam poslije
antitireoidne terapije bez ikakvih dodatnih ablativnih mjera. Ovo
vjerovatno nije neželjeno dejstvo lijeka, već se treba smatrati
inflamatornim i destruktivnim procesima u parenhimu tireoidee zbog već
postojeće bolesti.
Redukcija u patološki povećanoj potrošnji energije u hipertireoidizmu
može dovesti do (najčešće poželjnog) povećanja tjelesne mase tokom
terapije sa tiamazolom. Pacijentima bi trebalo objasniti da poboljšanje
kliničke slike ukazuje na normalizaciju potrošnje njihove energije.
Pomoćne supstance:
Lijek Thyrozol sadrži laktozu, monohidrat. Pacijenti sa rijetkim
nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom Lapp
laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj
lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj.
suštinski je bez natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Deficijencija joda povećava odgovor štitaste žlijezde na tiamazol, dok
povećana koncentracija joda snižava njen odgovor. Druge direktne
interakcije sa drugim ljekovima nijesu poznate. Međutim, potrebno je
uzeti u obzir da se metabolizam i eliminacija drugih ljekova može
ubrzati zbog same bolesti, hipertireoidizma. Oni se normalizuju sa
uspostavljanjem normalne funkcije štitaste žlijezde. Dozu treba
individualno prilagoditi.
Postoji dokaz da normalizacija hipertireoidizma može normalizovati
pojačanu aktivnost antikoagulanasa kod pacijenata sa hipertireoidizmom.
Studije interakcija nijesu rađene kod pedijatrijskih pacijenata.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Žene u reproduktivnom dobu
Žene u reproduktivnom dobu treba da koriste efikasna sredstva
kontracepcije tokom liječenja (vidjeti dio 4.4).
Trudnoća
Potrebno je da se hipertireoidizam kod trudnica adekvatno liječi, kako
bi se spriječile ozbiljne komplikacije kod majke i ploda.
Tiamazol prolazi kroz placentalnu barijeru.
Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških studija i prijavljenih
slučajeva sumnja se na povezanost primjene tiamazola i pojave
kongenitalnih malformacija, ako se ovaj lijek primjenjuje u toku
trudnoće, naročito u prvom trimestru trudnoće i u visokim dozama.
Prijavljene malformacije uključuju kongenitalnu aplaziju kože,
kraniofacijalne malformacije (atrezija hoana; facijalni dismorfizam),
umbilikalna hernija, atrezija ezofagusa, anomalije omfalomezenteričnog
kanala, i defekte ventrikularnog septuma
Tiamazol se može primjenjivati u trudnoći samo nakon pažljive procjene
individualnog odnosa koristi i rizika i to samo u najnižim terapijski
efikasnim dozama, bez dodatne primjene hormona štitne žlijezde. Ukoliko
se karbimazol/tiamazol primjenjuje u toku trudnoće, preporučuje se
redovno praćenje majke ploda i novorođenčeta. (vidjeti dio 4.4.)
Dojenje
Tiamazol prolazi u majčino mlijeko gdje može dostići koncentraciju koja
odgovara nivou u majčinom serumu, tako da postoji rizik od nastanka
hipotireoidizma kod djeteta.
Dojenje je moguće tokom liječenja tiamazolom; međutim, mogu se
primjenjivati samo male doze do 10 mg dnevno bez dodatne primjene
tireoidnih hormona.
Funkcija tireoidne žlijezde neonatusa mora redovno da se kontroliše.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Tiamazol nema uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja
motornim vozilom i rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Procjena neželjenih dejstava je zasnovana na osnovu sljedećih definicija
učestalosti:
veoma česta ≥ 1/10
česta ≥ 1/100, < 1/10
povremena ≥ 1/1,000, < 1/100
rijetka ≥ 1/10,000, < 1/1,000
veoma rijetka < 1/10,000
nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Povremeno
Agranulocitoza se pojavljuje u oko 0,3 % do 0,6 % slučajeva. Može se
takođe manifestovati nedjeljama ili mjesecima nakon početka terapije i
zahtijeva prestanak uzimanja lijeka. Većina slučajeva se povuče
spontano.
Veoma rijetko
Trombocitopenija. Pancitopenija. Generalizovana limfadenopatija.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko
Insulinski autoimuni sindrom (sa izrazitim opadanjem glukoze u krvi).
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko
Poremećaji čula ukusa (disgeusija, ageusija) su rijetki; mogu da se
povuku po prestanku terapije, što može potrajati i nekoliko nedjelja.
Veoma rijetko
Neuritis. Polineuropatija.
Vaskularni poremećaji
Nepoznato
Vaskulitis
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma rijetko
Akutno oticanje pljuvačnih žlijezda.
Nepoznato
Akutni pankreatitis
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetko
Opisani su pojedinačni slučajevi holestatske žutice ili toksičkog
hepatitisa. Simptomi se generalno povuku poslije prestanka uzimanja
lijeka. Klinički neprimjetne znakove holestaze tokom terapije treba
razlikovati od poremećaja prouzrokovanih hipertireozom, kao što je
povišena GGT (gama-glutamil transferaza) i alkalna fosfataza ili njenog
specifičnog koštanog izoenzima.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Veoma često
Alergijske reakcije na koži raznih stepena (pruritus, osip, urtikarija).
One obično budu blage forme i često se povuku tokom nastavka terapije.
Veoma rijetko
Teški oblici kožnih alergijskih reakcija uključujući generalizovani
dermatitis. Alopecija. Lijekom izazvan lupus eritematozus.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Često
Artralgija može nastati postepeno i pojaviti se čak poslije nekoliko
mjeseci terapije.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko
Groznica izazvana lijekom.
Pedijatrijska populacija
Učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih dejstava kod djece je uporediva
kao i kod odraslih pacijenata.
Ozbiljne kožne reakcije preosjetljivosti i kod odraslih i kod
pedijatrijskih pacijenata, uključujući i Stevens-Johnsonov sindrom
(veoma rijetko, uključujući i izolovane slučajeve: teške forme,
uključujući i generalizovani dermatitis, opisane su samo u izolovanim
slučajevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Predoziranje vodi u hipotireoidizam sa odgovarajućim simptomima
smanjenja metabolizma i preko povratne sprege do aktivacije
adenohipofize sa posljedičnim uvećanjem strume. Ovo se može spriječiti
smanjenjem doze čim se postigne eutiroidno metaboličko stanje i ukoliko
je neophodno, dodatnom primjenom levotiroksina (vidjeti dio 4.2).
Negativne posljedice slučajnog unosa velikih doza tiamazola nijesu
poznate.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antitireoidni preparati; derivati imidazola sa
sumporom
ATC kod: H03BB02
Tiamazol inhibira inkorporaciju joda u tirozin na dozno zavisan način i
time sprječava novu sintezu tireoidnih hormona. Ovo svojstvo dozvoljava
simptomatsku terapiju hipertireoidizma bez obzira na uzrok. Da li
tiamazol dalje djeluje na “prirodni razvoj” imunološki indukovanog tipa
hipertireoidizma (npr. Graves-ova bolest), da li suzbija uzročni
imunopatogenetski proces, trenutno se ne može reći sa sigurnošću. Ne
postoji uticaj na oslobađanje prethodno sintetisanih tireoidnih hormona
iz tireoidee. Ovo objašnjava zašto se dužina perioda latence do
normalizacije serumske koncentracije tiroksina i trijodotironina, i time
do kliničkog poboljšanja, razlikuje u individualnim slučajevima. Takođe
ne postoji uticaj na hipertireoidizam nastao oslobađanjem hormona nakon
destrukcije tireoidnog tkiva, npr. nakon terapije radioaktivnim jodom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Tiamazol se resorbuje brzo i potpuno. Nakon administracije, maksimalni
nivoi u serumu se dostižu između 0,4 i 1,2 sati. Vezivanje za proteine
je zanemarljivo nisko. Tiamazol se akumulira u tireoidei gdje se
metaboliše sporo. Uprkos fluktuaciji nivoa u serumu, akumulacija
tiamazola u tireoidnoj žlijezdi ipak vodi ka platou koncentracije. Ovo
dovodi do ispoljavanja dejstva od skoro 24 sati po pojedinačnoj dozi.
Prema sadašnjem saznanju, kinetika tiamazola je nezavisna u odnosu na
tireoidnu funkciju. Poluvrijeme eliminacije je oko 3 do 6 sati i
prolongira se u hepatičkoj insuficijenciji. Tiamazol podleže eliminaciji
putem bubrega i putem žuči; izlučivanje putem fecesa je malo, što
ukazuje na enterohepatičku cirkulaciju. 70% supstance se izlučuje preko
bubrega u roku od 24 sata. Samo se mala količina izlučuje u
nepromijenjenom obliku. Trenutno, nema podataka vezanih za farmakološku
aktivnost metabolita. Postoje ograničeni farmakokinetički podaci kod
pacijenata sa oštećenjem jetre i bubrega (vidjeti dio 4.2). Nema
raspoloživih podataka o primjeni ponovljene doze (vidjeti dio 4.2).
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka su ograničeni.
Podaci o toksičnosti pojedinačne doze pokazuju da je akutni toksični
potencijal tiamazola nizak.
U ispitivanju ponovljenih doza, supresija koštane srži je zabilježena
kod doznih nivoa, koji su značajno veći od terapijskih doznih nivoa.
Studije genotoksičnosti nijesu otkrile nikakav dokaz o mutagenim ili
klastogenim efektima.
U dvogodišnjoj studiji hronične toksičnosti kod pacova nije zabilježen
značajan uticaj osim farmakološki posrednih efekata na tireoideu. U
dvogodišnjoj studiji hronične toksičnosti kod miševa zabilježena je veća
incidenca hepatoma, koji nije dostigao statistički značaj, kada je
tiamazol primjenjivan u koncentraciji od 500 mg/l u pijaćoj vodi. Značaj
posljednjeg otkrića je diskutabilan i tiamazol nije klasifikovan kao
karcinogen po kriterijumima IARC (International Agency for Research of
Cancer) ili NTP (National Toxicology Program).
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sastav jezgra film tablete
Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
Magnezijum stearat;
Hipromeloza, 2910/15;
Celuloza u prahu;
Talk;
Skrob, kukuruzni;
Laktoza monohidrat;
Natrijum skrobglikolat.
Sastav film omotača:
Dimetikon 100;
Makrogol 400;
Titan dioksid (E 171);
Gvožđe (III) oksid, braon (E 172);
Hipromeloza, 2910/15.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
4 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC - aluminijumski blister koji sadrži
15 film tableta.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 2
blistera sa po 15 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Merck d.o.o. Beograd - Dio stranog društva u Podgorici,
Serdara Jola Piletića 8, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/124 – 6588
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.04.2015. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 15.01.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine
1. IME LIJEKA
Thyrozol, 20 mg, film tableta
INN: tiamazol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna film tableta sadrži 20 mg tiamazola.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat (vidjeti
dio 4.4.)
Jedna film tableta sadrži 185 mg laktoza monohidrata.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tableta.
Okrugla, bikonveksna film tableta smeđe boje, sa podionom crtom sa obje
strane tablete.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Terapija hipertireoidizma, uključujući
- Konzervativnu terapiju hipertireoidizma, posebno onog bez ili sa malom
strumom.
- Priprema za operaciju kod svih oblika hipertireoidizma.
- Priprema za terapiju radioaktivnim jodom naročito kod pacijenata sa
teškim hipertireoidizmom.
- Intermedijarna terapija nakon terapije radioaktivnim jodom.
- Profilaktička terapija kod pacijenata sa subkliničkim
hipertireoidizmom, autonomnim adenomom ili sa hipertireoidizmom u
istoriji bolesti, kod kojih je izlaganje jodu neizbježno (npr. pregled
kontrastnim sredstvom koje sadrži jod).
4.2. Doziranje i način primjene
Tiamazol je aktivni metabolit karbimazola, pri čemu 1 mg tiamazola nije
ekvivalentan 1 mg karbimazola. To se mora imati na umu kada se započinje
terapija sa tiamazolom ili kada se prelazi sa terapije karbimazolom na
tiamazol. Potrebno je držati se sljedećih preporuka o doziranju.
Opšte preporuke za doziranje
- Doziranje kod odraslih
U zavisnosti od težine bolesti i snabdijevanja jodom, terapija se
obično počinje dnevnim dozama tiamazola od 10 mg do 40 mg. U mnogim
slučajevima inhibicija proizvodnje tireoidnih hormona se obično može
postići početnom dozom od 20 do 30 mg tiamazola dnevno. U blažim
slučajevima se ne mora primijeniti doza koja u potpunosti blokira
proizvodnju tireoidnih hormona, tako da se može početi sa manjom
dozom. Početna doza od 40 mg tiamazola može biti potrebna kod teških
slučajeva hipertireoidizma.
Doza se individualno podešava u zavisnosti od metaboličkog stanja
pacijenta koje se može procijeniti na osnovu vrijednosti tireoidnih
hormona.
Za terapiju održavanja, preporučuju se jedan od dva predložena režima
doziranja:
a) Dnevna doza održavanja od 5 mg do 20 mg tiamazola u kombinaciji sa
levotiroksinom kako bi se izbjegla pojava hipotireoidizma.
b) Monoterapija dnevnim dozama od 2,5 mg do 10 mg tiamazola.
Napomena: Film tablete od 20 mg mogu se dijeliti samo na pola pri čemu
se dobija jačina od 10 mg. Kod pacijenata kod kojih su indikovane doze
od 2,5 mg i 5 mg, film tablete Thyrozol od 20 mg se ne mogu primijeniti.
Hipertireoidizam indukovan jodom može da zahtijeva veće doze.
- Doziranje kod djece
Upotreba kod djece iznad 40 kg i adolescenata
Početnu terapijsku dozu kod djece iznad 40 kg i adolescenata treba
prilagoditi tjelesnoj masi pacijenata. Uobičajena početna doza kod
djece je 0,5 mg tiamazola/kg tjelesne mase dnevno, podijeljeno u dvije
ili tri jednake doze. Za održavanje terapije, dnevna doza se može
smanjiti i primijeniti jednom dnevno u zavisnosti od odgovora
pacijenta.
Dodatna terapija levotiroksinom može biti potrebna da bi se izbjegao
hipotireoidizam.
Ukupnu dozu tiamazola od 40 mg/dan ne treba prekoračiti.
Napomena: Kod djece i adolescenata kod kojih su indikovane doze od 2,5
mg i 5 mg, film tablete Thyrozol od 20 mg se ne mogu primijeniti.
Upotreba kod djece (2 godine i mlađe)
Bezbjednost i efikasnost tiamazola kod djece uzrasta 2 godine i mlađe
nije sistematski ispitivana.
Zbog toga se ne preporučuje upotreba tiamazola kod djece uzrasta 2
godine i mlađe.
Konzervativna terapija hipertireoidizma
Cilj terapije je da se postigne eutiroidno metaboličko stanje i
dugoročna remisija nakon ograničenog trajanja terapije. U zavisnosti od
odabira pacijenata koji primaju terapiju jednogodišnja remisija se može
postići kod najviše 50 % pacijenata. Prijavljene stope remisije variraju
značajno bez potpunog razrješenja uzročnika bolesti. Faktori koji
vjerovatno utiču na stopu remisije su tip hipertireoidizma (imunogen ili
ne-imunogen), trajanje terapije, doza tiamazola, kao i dijetarni ili
jatrogeni unos joda.
Konzervativna terapija hipertireoidizma se obično nastavlja tokom
perioda od 6 mjeseci do 2 godine (1 godina u prosjeku). Statistički,
vjerovatnoća remisije raste sa dužinom trajanja terapije. U slučajevima
gdje remisija bolesti ne može da se postigne i definitivne terapijske
mjere ne mogu da se primijene ili su odbijene, tiamazol se može
koristiti kao dugoročna antitireoidna terapija u što je moguće manjoj
dozi bez dodavanja ili zajedno sa malim dozama levotiroksina.
Ukoliko je terapiju tiamazolom neophodno primijeniti kod pacijenata sa
velikom strumom ili konstrikcijom traheje, ta terapija bi trebalo da
bude kratkotrajna obzirom na to da dugotrajna primjena može da izazove
rast strume. U tom slučaju je neophodno detaljno pratiti terapiju
posebno nivo TSH i lumen traheje.
Poželjno je kombinovati terapiju dodatnom primjenom levotiroksina.
Preoperativna terapija
Privremeni pretretman (u trajanju od 3 do 4 nedjelje ili duže, u
individualnim slučajevima) može da se koristi u cilju postizanja
eutiroidnog metaboličkog stanja, smanjujući rizike vezane za operaciju.
Operaciju treba sprovesti čim pacijent postane eutiroidan. U suprotnom,
dodatno se mora primijeniti levotiroksin. Terapija može biti prekinuta
dan prije operacije.
Povećana osjetljivost i rizik od krvarenja tireoidnog tkiva indukovani
tiamazolom mogu se kompenzovati dodatnom preoperativnom primjenom
visokih doza joda najmanje deset dana pred operaciju (Plamerova terapija
jodom).
Terapija pred terapiju radioaktivnim jodom
Postizanje eutiroidnog metabolizma prije započinjanja terapije
radioaktivnim jodom je važno naročito kod teških slučajeva
hipertireoidizma, jer su se postterapijske tireotoksične krize javljale
u pojedinačnim slučajevima, nakon takve terapije, a bez preterapije.
Napomena: derivati tionamida mogu da smanje radio-senzitivnost
tireoidnog tkiva. U predviđenoj radioterapiji autonomnih adenoma
pretretmanom se mora spriječiti aktivacija paranodularnog tkiva.
Intermedijarna antitireoidna terapija nakon terapije radioaktivnim jodom
Trajanje terapije i doza lijeka moraju da se podešavaju individualno u
zavisnosti od težine kliničke slike i perioda koji je potreban da
terapija radioaktivnim jodom postane efektivna (otprilike 4 do 6
mjeseci).
Profilaktička terapija pacijenata koji su u riziku od nastanka
hipertireoidizma kao posljedica primjene supstanci koje sadrže jod u
dijagnostičke svrhe
Generalno, dnevne doze od 10 do 20 mg tiamazola i 1 g perhlorata se daju
oko 10 dana (npr. kod primjene kontrastnih sredstava koji se izlučuju
renalno). Trajanje terapije zavisi od vremenskog perioda tokom kojeg se
supstanca koja sadrži jod zadržava u tijelu.
Posebne populacije pacijenata
Pacijenti sa oštećenjem jetre
Kod pacijenata sa oštećenjem jetre, plazma klirens tiamazola je snižen.
Zato treba održavati što je moguće manju dozu i ovakve pacijente treba
pažljivo pratiti.
Pacijenti sa oštećenjem bubrega
Zbog nedostatka podataka o farmakokinetici tiamazola, kod pacijenata sa
oštećenjem bubrega preporučuje se pažljivo individualno doziranje i
redovno praćenje. Dozu treba održavati što je moguće manjom.
Stariji pacijenti
Iako se kod starijih pacijenata ne očekuje akumulacija doza, preporučuje
se pažljivo individualno doziranje i redovno praćenje.
Način primjene
Tablete treba progutati cijele uz dovoljnu količinu tečnosti.
Tokom početne terapije hipertireoidizma velikim dozama lijeka, gore
navedene dnevne doze se mogu podijeliti i uzimati u regularnim
intervalima tokom dana.
Doza održavanja se može uzimati jednom dnevno i to ujutru nakon doručka.
4.3. Kontraindikacije
Thyrozol se ne smije koristiti kod pacijenata sa:
- Preosjetljivošću na tiamazol, druge derivate tionamida ili na bilo
koju od pomoćnih supstanci (vidjeti dio 6.1),
- Umjerenim do teškim poremećajima krvne slike (granulocitopenija),
- Već postojećom holestazom koja nije izazvana hipertireoidizmom,
- Prethodnim oštećenjem koštane srži nakon terapije tiamazolom ili
karbimazolom.
- Akutni pankreatitis u anamnezi nakon primjene tiamazola ili njegovog
prolijeka karbimazola
Kombinovana terapija tiamazolom i tireoidnim hormonima je
kontraindikovana tokom trudnoće (vidjeti dio 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Thyrozol ne treba koristiti kod pacijenata sa:
- Prethodnim postojanjem blagih reakcija preosjetljivosti (npr.
alergijski osipi, pruritus)
Tiamazol treba koristiti samo kao kratkotrajnu terapiju uz pažljivi
monitoring kod pacijenata sa:
- Izrazitim strumama sa konstrikcijom traheje zbog rizika od porasta
strume
Vaskulitis
U slučaju pojave simptoma vaskulitisa, ukoliko je potrebno, treba
prekinuti primjenu lijeka. Generalno, simptomi su reverzibilni nakon
prekida terapije.
Mijelotoksičnost
U oko 0,3-0,6% slučajeva prijavljena je agranulocitoza. Prije početka
terapije pacijentima treba skrenuti pažnju na simptome agranulocitoze
(stomatitis, faringitis, povišena tjelesna temperatura). Agranulocitoza
se obično javlja tokom prvih nedjelja terapije, ali se može
manifestovati i nekoliko mjeseci poslije početka terapije, kao i nakon
njenog ponovnog započinjanja. Preporučuje se pažljivo praćenje krvne
slike prije i poslije početka terapije, posebno u slučajevima gdje je
prije početka terapije uočena blaga granulocitopenija. U slučaju da se
bilo koji od ovih simptoma primijeti, pogotovo u prvih nekoliko nedjelja
terapije, pacijenti treba odmah da kontaktiraju svog ljekara zbog
provjere krvne slike. Ukoliko se potvrdi agranulocitoza neophodno je
odmah prekinuti terapiju lijekom.
Druga mijelotoksična neželjena dejstva se javljaju rijetko ukoliko se
koriste preporučene doze. Ova neželjena dejstva su se prije svega
javljala prilikom primjene velikih doza tiamazola (oko 120 mg dnevno).
Ovako velike doze treba primjenjivati samo u posebnim indikacijama
(teški oblici bolesti, tireotoksična kriza). Pojava toksičnog dejstva na
koštanu srž tokom terapije sa tiamazolom zahtijeva prekid terapije i,
ukoliko je neophodno, prelazak na anti-tireoidni lijek iz druge grupe
ljekova.
Akutni pankreatitis
Slučajevi akutnog pankreatitisa zabilježeni su u postmarketiškom periodu
praćenja bezbjednosti nakon primjene ljekova koji sadrže tiamazol koji
je prekursor lijeka karbimazol. Potrebno je odmah prekinuti terapiju
tiamazolom ako dođe do razvoja akutnog pankreatitisa.
Tiamazol se ne smije davati pacijentima sa akutnim pankreatitisom u
anamnezi nakon primjene tiamazola ili njegovog prolijeka karbimazola, s
obzirom da to može dovesti do ponovne pojave akutnog pankreatitisa sa
bržim razvojem.
Žene u reproduktivnom dobu i trudnoća
Žene u reproduktivnom dobu treba da koriste efikasna sredstva
kontracepcije tokom liječenja tiamazolom.
Primjena tiamazola u toku trudnoće treba da se zasniva na procjeni
individualnog odnosa koristi i rizika. Ukoliko se tiamazol koristi u
toku trudnoće, treba ga primjenjivati u najnižim terapijski efikasnim
dozama, bez dodatne primjene hormona štitne žlijezde. Preporučuje se
strogo praćenje majke, ploda i novorođenčeta (vidjeti dio 4.6).
Kontrola hipotireoidizma
Prekomjerna doza može dovesti do subkliničkog ili kliničkog
hipotireoidizma i rasta strume zbog rasta nivoa TSH. Zbog toga dozu
tiamazola treba smanjiti čim se uspostavi eutiroidno metaboličko stanje
i, ukoliko je neophodno, dodatno se može primijeniti levotiroksin. Nije
korisno potpuno prekinuti terapiju tiamazolom i nastaviti samo sa
terapijom levotiroksina.
Povećanje strume tokom terapije tiamazolom, uprkos suprimovanom TSH je
posljedica već postojeće bolesti i ne može se spriječiti dodatnom
terapijom levotiroksinom.
Postizanje normalnih koncentracija TSH je ključno radi minimizacije
rizika za nastanak ili pogoršanje endokrine orbitopatije. Međutim,
pogoršanje endokrine orbitopatije je uglavnom nezavisno od toka
tireoidne bolesti. Takva komplikacija, sama po sebi, nije razlog za
promjenu terapijskog režima i ne treba je smatrati neželjenim dejstvom u
pravilno sprovedenoj terapiji.
U manjem procentu može se javiti kasni hipotireoidizam poslije
antitireoidne terapije bez ikakvih dodatnih ablativnih mjera. Ovo
vjerovatno nije neželjeno dejstvo lijeka, već se treba smatrati
inflamatornim i destruktivnim procesima u parenhimu tireoidee zbog već
postojeće bolesti.
Redukcija u patološki povećanoj potrošnji energije u hipertireoidizmu
može dovesti do (najčešće poželjnog) povećanja tjelesne mase tokom
terapije sa tiamazolom. Pacijentima bi trebalo objasniti da poboljšanje
kliničke slike ukazuje na normalizaciju potrošnje njihove energije.
Pomoćne supstance:
Lijek Thyrozol sadrži laktozu, monohidrat. Pacijenti sa rijetkim
nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom Lapp
laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj
lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj.
suštinski je bez natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Deficijencija joda povećava odgovor štitaste žlijezde na tiamazol, dok
povećana koncentracija joda snižava njen odgovor. Druge direktne
interakcije sa drugim ljekovima nijesu poznate. Međutim, potrebno je
uzeti u obzir da se metabolizam i eliminacija drugih ljekova može
ubrzati zbog same bolesti, hipertireoidizma. Oni se normalizuju sa
uspostavljanjem normalne funkcije štitaste žlijezde. Dozu treba
individualno prilagoditi.
Postoji dokaz da normalizacija hipertireoidizma može normalizovati
pojačanu aktivnost antikoagulanasa kod pacijenata sa hipertireoidizmom.
Studije interakcija nijesu rađene kod pedijatrijskih pacijenata.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Žene u reproduktivnom dobu
Žene u reproduktivnom dobu treba da koriste efikasna sredstva
kontracepcije tokom liječenja (vidjeti dio 4.4).
Trudnoća
Potrebno je da se hipertireoidizam kod trudnica adekvatno liječi, kako
bi se spriječile ozbiljne komplikacije kod majke i ploda.
Tiamazol prolazi kroz placentalnu barijeru.
Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških studija i prijavljenih
slučajeva sumnja se na povezanost primjene tiamazola i pojave
kongenitalnih malformacija, ako se ovaj lijek primjenjuje u toku
trudnoće, naročito u prvom trimestru trudnoće i u visokim dozama.
Prijavljene malformacije uključuju kongenitalnu aplaziju kože,
kraniofacijalne malformacije (atrezija hoana; facijalni dismorfizam),
umbilikalna hernija, atrezija ezofagusa, anomalije omfalomezenteričnog
kanala, i defekte ventrikularnog septuma
Tiamazol se može primjenjivati u trudnoći samo nakon pažljive procjene
individualnog odnosa koristi i rizika i to samo u najnižim terapijski
efikasnim dozama, bez dodatne primjene hormona štitne žlijezde. Ukoliko
se karbimazol/tiamazol primjenjuje u toku trudnoće, preporučuje se
redovno praćenje majke ploda i novorođenčeta. (vidjeti dio 4.4.)
Dojenje
Tiamazol prolazi u majčino mlijeko gdje može dostići koncentraciju koja
odgovara nivou u majčinom serumu, tako da postoji rizik od nastanka
hipotireoidizma kod djeteta.
Dojenje je moguće tokom liječenja tiamazolom; međutim, mogu se
primjenjivati samo male doze do 10 mg dnevno bez dodatne primjene
tireoidnih hormona.
Funkcija tireoidne žlijezde neonatusa mora redovno da se kontroliše.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Tiamazol nema uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja
motornim vozilom i rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Procjena neželjenih dejstava je zasnovana na osnovu sljedećih definicija
učestalosti:
veoma česta ≥ 1/10
česta ≥ 1/100, < 1/10
povremena ≥ 1/1,000, < 1/100
rijetka ≥ 1/10,000, < 1/1,000
veoma rijetka < 1/10,000
nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Povremeno
Agranulocitoza se pojavljuje u oko 0,3 % do 0,6 % slučajeva. Može se
takođe manifestovati nedjeljama ili mjesecima nakon početka terapije i
zahtijeva prestanak uzimanja lijeka. Većina slučajeva se povuče
spontano.
Veoma rijetko
Trombocitopenija. Pancitopenija. Generalizovana limfadenopatija.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko
Insulinski autoimuni sindrom (sa izrazitim opadanjem glukoze u krvi).
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko
Poremećaji čula ukusa (disgeusija, ageusija) su rijetki; mogu da se
povuku po prestanku terapije, što može potrajati i nekoliko nedjelja.
Veoma rijetko
Neuritis. Polineuropatija.
Vaskularni poremećaji
Nepoznato
Vaskulitis
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma rijetko
Akutno oticanje pljuvačnih žlijezda.
Nepoznato
Akutni pankreatitis
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetko
Opisani su pojedinačni slučajevi holestatske žutice ili toksičkog
hepatitisa. Simptomi se generalno povuku poslije prestanka uzimanja
lijeka. Klinički neprimjetne znakove holestaze tokom terapije treba
razlikovati od poremećaja prouzrokovanih hipertireozom, kao što je
povišena GGT (gama-glutamil transferaza) i alkalna fosfataza ili njenog
specifičnog koštanog izoenzima.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Veoma često
Alergijske reakcije na koži raznih stepena (pruritus, osip, urtikarija).
One obično budu blage forme i često se povuku tokom nastavka terapije.
Veoma rijetko
Teški oblici kožnih alergijskih reakcija uključujući generalizovani
dermatitis. Alopecija. Lijekom izazvan lupus eritematozus.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Često
Artralgija može nastati postepeno i pojaviti se čak poslije nekoliko
mjeseci terapije.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko
Groznica izazvana lijekom.
Pedijatrijska populacija
Učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih dejstava kod djece je uporediva
kao i kod odraslih pacijenata.
Ozbiljne kožne reakcije preosjetljivosti i kod odraslih i kod
pedijatrijskih pacijenata, uključujući i Stevens-Johnsonov sindrom
(veoma rijetko, uključujući i izolovane slučajeve: teške forme,
uključujući i generalizovani dermatitis, opisane su samo u izolovanim
slučajevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Predoziranje vodi u hipotireoidizam sa odgovarajućim simptomima
smanjenja metabolizma i preko povratne sprege do aktivacije
adenohipofize sa posljedičnim uvećanjem strume. Ovo se može spriječiti
smanjenjem doze čim se postigne eutiroidno metaboličko stanje i ukoliko
je neophodno, dodatnom primjenom levotiroksina (vidjeti dio 4.2).
Negativne posljedice slučajnog unosa velikih doza tiamazola nijesu
poznate.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antitireoidni preparati; derivati imidazola sa
sumporom
ATC kod: H03BB02
Tiamazol inhibira inkorporaciju joda u tirozin na dozno zavisan način i
time sprječava novu sintezu tireoidnih hormona. Ovo svojstvo dozvoljava
simptomatsku terapiju hipertireoidizma bez obzira na uzrok. Da li
tiamazol dalje djeluje na “prirodni razvoj” imunološki indukovanog tipa
hipertireoidizma (npr. Graves-ova bolest), da li suzbija uzročni
imunopatogenetski proces, trenutno se ne može reći sa sigurnošću. Ne
postoji uticaj na oslobađanje prethodno sintetisanih tireoidnih hormona
iz tireoidee. Ovo objašnjava zašto se dužina perioda latence do
normalizacije serumske koncentracije tiroksina i trijodotironina, i time
do kliničkog poboljšanja, razlikuje u individualnim slučajevima. Takođe
ne postoji uticaj na hipertireoidizam nastao oslobađanjem hormona nakon
destrukcije tireoidnog tkiva, npr. nakon terapije radioaktivnim jodom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Tiamazol se resorbuje brzo i potpuno. Nakon administracije, maksimalni
nivoi u serumu se dostižu između 0,4 i 1,2 sati. Vezivanje za proteine
je zanemarljivo nisko. Tiamazol se akumulira u tireoidei gdje se
metaboliše sporo. Uprkos fluktuaciji nivoa u serumu, akumulacija
tiamazola u tireoidnoj žlijezdi ipak vodi ka platou koncentracije. Ovo
dovodi do ispoljavanja dejstva od skoro 24 sati po pojedinačnoj dozi.
Prema sadašnjem saznanju, kinetika tiamazola je nezavisna u odnosu na
tireoidnu funkciju. Poluvrijeme eliminacije je oko 3 do 6 sati i
prolongira se u hepatičkoj insuficijenciji. Tiamazol podleže eliminaciji
putem bubrega i putem žuči; izlučivanje putem fecesa je malo, što
ukazuje na enterohepatičku cirkulaciju. 70% supstance se izlučuje preko
bubrega u roku od 24 sata. Samo se mala količina izlučuje u
nepromijenjenom obliku. Trenutno, nema podataka vezanih za farmakološku
aktivnost metabolita. Postoje ograničeni farmakokinetički podaci kod
pacijenata sa oštećenjem jetre i bubrega (vidjeti dio 4.2). Nema
raspoloživih podataka o primjeni ponovljene doze (vidjeti dio 4.2).
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka su ograničeni.
Podaci o toksičnosti pojedinačne doze pokazuju da je akutni toksični
potencijal tiamazola nizak.
U ispitivanju ponovljenih doza, supresija koštane srži je zabilježena
kod doznih nivoa, koji su značajno veći od terapijskih doznih nivoa.
Studije genotoksičnosti nijesu otkrile nikakav dokaz o mutagenim ili
klastogenim efektima.
U dvogodišnjoj studiji hronične toksičnosti kod pacova nije zabilježen
značajan uticaj osim farmakološki posrednih efekata na tireoideu. U
dvogodišnjoj studiji hronične toksičnosti kod miševa zabilježena je veća
incidenca hepatoma, koji nije dostigao statistički značaj, kada je
tiamazol primjenjivan u koncentraciji od 500 mg/l u pijaćoj vodi. Značaj
posljednjeg otkrića je diskutabilan i tiamazol nije klasifikovan kao
karcinogen po kriterijumima IARC (International Agency for Research of
Cancer) ili NTP (National Toxicology Program).
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sastav jezgra film tablete
Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;
Magnezijum stearat;
Hipromeloza, 2910/15;
Celuloza u prahu;
Talk;
Skrob, kukuruzni;
Laktoza monohidrat;
Natrijum skrobglikolat.
Sastav film omotača:
Dimetikon 100;
Makrogol 400;
Titan dioksid (E 171);
Gvožđe (III) oksid, braon (E 172);
Hipromeloza, 2910/15.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
4 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC - aluminijumski blister koji sadrži
15 film tableta.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 2
blistera sa po 15 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Merck d.o.o. Beograd - Dio stranog društva u Podgorici,
Serdara Jola Piletića 8, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/124 – 6588
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.04.2015. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 15.01.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine