Spedifen uputstvo za upotrebu
+:-----------------------------------:+:----------------------------------------------------:+
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| SPEDIFEN^(®) 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, |
| |
| kesica, 12 x 1 kesica |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Zambon Switzerland Ltd |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Via Industria 13, 6814 Cadempino, Švajcarska |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Farmont M.P. d.o.o. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
SPEDIFEN^(®) 400, granule za oralni rastvor, 400 mg
INN: ibuprofen
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži: ibuprofen 400 mg (u obliku ibuprofen L-arginin
soli).
Pomoćne supstance: aspartam 25 mg, saharoza 1835 mg.
Za listu svih pomoćnih supstanci vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Granule za oralni rastvor.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Bolovi različitog porijekla i prirode: glavobolja, zubobolja,
neuralgija, bolovi u zglobovima i mišićima, dismenoreja. Kao dodatna
terapija kod simptomatskog liječenja groznice i prehlade.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli i djeca starija od 12 godina
Jedna kesica, 2 – 3 puta dnevno. Maksimalna dnevna doza ne bi trebalo da
prelazi 1200 mg.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata treba primjenjivati prethodno navedene minimalne
doze.
Pri liječenju starijih pacijenata, potrebno je da ljekar oprezno utvrdi
doziranje, uzimajući u obzir moguće redukcije prethodno navedenih doza.
Kod pacijenata sa renalnom, hepatičnom ili srčanom insuficijencijom
potrebno je redukovati doze.
Hepatična insuficijencija
Potreban je oprez kod liječenja pacijenata sa hepatičnom
insuficijencijom. Neophodno je redovno praćenje kliničkih i
laboratorijskih parametara kod ovih pacijenata, posebno u slučajevima
dugotrajnog liječenja (vidjeti odjeljak 4.4). Primjena lijeka Spedifen
kontraindikovana je kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre
(vidjeti odjeljak 4.3).
Renalna insuficijencija
Potreban je oprez kod liječenja pacijenata sa insuficijencijom bubrega.
Neophodno je redovno praćenje kliničkih i laboratorijskih parametara kod
ovih pacijenata, posebno u slučajevima dugotrajnog liječenja (vidjeti
odjeljak 4.4). Primjena lijeka Spedifen kontraindikovana je kod
pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega (vidjeti odjeljak 4.3).
Adolescenti (uzrasta od 12 do manje od 18 godina)
Potrebno je potražiti savjet ljekara, ukoliko se lijek primjenjuje kod
adolescenata duže od 3 dana ili u slučaju pogoršanja simptoma.
Pojava neželjenih dejstava se može svesti na najmanju mjeru primjenom
najnižih efektivnih doza tokom najkraćeg mogućeg perioda koji je
neophodan za olakšavanje simptoma (vidjeti odjeljak 4.4).
Način primjene
Rastvoriti granule u čaši vode (50 – 100 ml) i popiti ubrzo nakon
pripreme rastvora. Preporučuje se uzimanje lijeka sa hranom.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili supstancu slične hemijske
strukture i/ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u odjeljku
6.1.
- Gastrointestinalno krvarenje ili perforacija u istoriji bolesti
povezane sa prethodnom terapijom nesteroidnim antiinflamatornim
ljekovima (NSAIL)
- Rekurentni hemoragija/peptički ulkus u istoriji bolesti (dvije ili
više različitih epizoda utvrđenih ulceracija ili krvarenja)
- Aktivni ili rekurentni peptički ulkus
- Gastrointestinalno krvarenje
- Drugo aktivno krvarenje, poput cerebrovaskularnog
- Ulcerativni kolitis ili Kronova bolest
- Teška insuficijencija jetre i/ili bubrega
- Hemoragična dijateza.
- Teška insuficijencija srca (NYHA klasifikacija, klasa IV)
- Zbog mogućeg rizika od unakrsnih alergijskih reakcija sa
acetilsalicilnom kiselinom ili drugim nesteroidnim anti-inflamatornim
ljekovima, ovaj lijek je kontraindikovan kod pacijenata koji, nakon
primjene pomenutih ljekova, pokazuju alergijske reakcije, poput:
bronhospazma, astme, urtikarije, rinitisa, nazalne polipoze,
angioedema.
- Kod prisustva sistemskog lupusa erythematosus i bolesti kolagena
neophodno je konsultovati nadležnog ljekara prije primjene lijeka
Spedifen.
- Primjena granula je kontraindikovana kod pacijenata koji boluju od
fenilketonurije, s obzirom na to da sadrže aspartam.
- Treći trimestar trudnoće (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pojava neželjenih dejstava se može svesti na najmanju mjeru primjenom
najnižih efektivnih doza tokom najkraćeg perioda, neophodnog za
kontrolisanje simptoma (vidjeti odjeljak 4.2 i pasuse ispod, koji se
odnose na gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike).
Kod pacijenta koji u istoriji bolesti imaju hipertenziju i/ili blagu do
umjerenu kongestivnu srčanu insuficijenciju, neophodno je adekvatno
praćenje i primjena odgovarajućih mjera opreza, zato što su zabilježeni
retencija vode i pojava edema koji su povezani sa primjenom NSAIL.
Kliničke studije ukazuju na to da ibuprofen, naročito primijenjen u
višim dozama (2400 mg/dan), može biti povezan sa blagim porastom rizika
od arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda ili moždani
udar). Generalno, epidemiološke studije ne ukazuju na to da su niže doze
ibuprofena (npr. ≤ 1200 mg/dan) povezane sa povećanim rizikom od
arterijskih trombotičkih događaja.
Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom
insuficijencijom srca (NYHA klasa II-III), utvrđene ishemijske
kardiopatije, periferne arterijske bolesti i/ili cerebrovaskularne
bolesti, treba liječiti ibuprofenom samo nakon pažljive procjene, a
visoke doze (2400 mg/dan) treba izbjegavati.
Poseban oprez potreban je i prije početka dugotrajnog liječenja
pacijenata sa postojećim rizikom od kardiovaskularnih događaja
(npr.hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes mellitus, pušenje),
posebno ako se zahtijevaju visoke doze lijeka Spedifen (2400 mg/dan).
Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu lijeka Spedifen i NSAIL,
uključujući i COX – 2 selektivne inhibitore.
Postoji rizik od renalne insuficijencije kod adolescenata, koji su
dehidrirali.
Stariji pacijenti
Stariji pacijenti mogu imati povećanu učestalost neželjenih reakcija
povezanih sa NSAIL, naročito gastrointestinalno krvarenje i perforaciju,
koji mogu biti fatalni (vidjeti odjeljak 4.2).
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije, perforacije
Kod svih NSAIL zabilježeni su: gastrointestinalno krvarenje, ulceracije
i perforacije, koji mogu biti fatalni. Ovi simptomi su zabilježeni u
bilo koje vrijeme tokom liječenja, sa ili bez upozoravajućih simptoma
ili gastrointestinalnih događaja u prethodnoj istoriji bolesti.
Kod starijih pacijenata i pacijenata koji imaju u istoriji bolesti
ulkus, naročito ako je prisutna komplikacija u vidu krvarenja ili
preforacije (vidjeti odjeljak 4.3), rizik od gastrointestinalnog
krvarenja, ulceracija ili perforacija je veći sa višim dozama NSAIL. Iz
tog razloga, ovi pacijenti trebaju započeti liječenje najnižom dostupnom
efektivnom dozom. Treba uzeti u obzir i kombinovanu terapiju
protektivnih ljekova (npr. mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe)
kod ovih pacijenata, kao i kod pacijenata koji kod kojih se zahtijeva
konkomitantna niska doza aspirina ili drugih ljekova koji mogu povećati
gastrointestinalni rizik (vidjeti ispod odjeljak 4.5).
Pacijenti koji u istoriji bolesti imaju gastrointestinalnu toksičnost, a
naročito stariji pacijenti, trebaju prijaviti svaki neuobičajeni
gastrointestinalni simptom (posebno gastrointestinalno krvarenje),
naročito u inicijalnim fazama liječenja.
Pri dozama višim od 1000 mg, ibuprofen može produžiti vrijeme krvarenja.
Potreban je oprez kod pacijenata koji konkomitantno koriste ljekove koji
mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni
kortikosteroidi, antikoagulansi poput varfarina, selektivni inhibitori
preuzimanja serotonina ili inhibitori agregacije trombocita poput
aspirina (vidjeti odjeljak 4.5).
Ako dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija kod pacijenata
koji koriste Spedifen, treba prekinuti liječenje.
Treba pristupiti oprezno primjeni NSAIL kod pacijenata koji u istoriji
bolesti imaju gastrointestinalne bolesti (ulcerativni kolitis, Kronova
bolest), jer može doći do egzacerbacije ovih stanja (vidjeti odjeljak
4.8).
Ozbiljne kožne reakcije, od kojih neke mogu biti fatalne, uključujući
eksfolijativni dermatitis, Stevens – Johnsonov sindrom i toksičnu
epidermalnu nekrolizu rijetko su povezane sa primjenom NSAIL (vidjeti
odjeljak 4.8). Čini se da je veći rizik tokom prve faze liječenja:
reakcije se najčešće javljaju tokom prvog mjeseca liječenja. Treba
prekinuti primjenu Spedifena odmah nakon prve pojave osipa na koži,
oštećenja sluzokože ili bilo kojih drugih znakova preosjetljivosti.
Hepatotoksične reakcije mogu se javiti u okviru generalizovane reakcije
preosjetljivosti.
Liječenju pacijenata sa prethodnim epizodama bronhospazma, naročito
nakon primjene drugih ljekova, i pacijenata sa poremećajem koagulacije
ili sa oslabljenom renalnom i/ili hepatičnom funkcijom ili srčanom
funkcijom treba pristupiti sa oprezom. Ovi pacijenti zahtijevaju redovno
praćenje kliničkih i laboratorijskih parametara, naročito u slučaju
produženog liječenja (vidjeti odjeljak 4.2).
Pacijentima sa bronhijalnom astmom ili alergijskim bolestima,
bronhospazmom u istoriji bolesti stanje se može pogoršati.
Sistemski lupus erythematosus i druge bolesti kolagena predstavljaju
faktore rizika za ozbiljne manifestacije generalizovane preosjetljvosti,
stoga se savjetuje oprez pacijentima sa ovim oboljenjima.
Kako su zabilježene promjene na oku tokom liječenja ibuprofenom, iako
veoma rijetko, u slučaju poremećaja vida preporučuje se prekid terapije
i sprovođenje oftalmoloških pregleda.
Primjena Spedifena, kao i njegova istovremena primjena sa bilo kojim
inhibitorima sinteze prostaglandina i ciklooksigenaze ne preporučuje se
ženama koje žele da zatrudne, jer zbog dejstva na ovulaciju može da
utiče na fertilnost. Treba prekinuti primjenu Spedifena kod žena koje
imaju probleme sa fertilnosti ili kod kojih su u toku testovi
fertiliteta (vidjeti odjeljak 4.6).
Kod pacijenata sa teškom dehidratacijom treba sa oprezom početi terapiju
ibuprofenom.
Spedifen može maskirati objektivne i subjektivne znake infekcije. U
izolovanim slučajevima opisana je egzerbacija infektivnih upala u
vremenskoj korelaciji sa NSAIL. Stoga, kod pacijenata sa infekcijama sa
posebnim oprezom primjenjivati terapiju Spedifenom.
NSAIL mogu povećati vrijednosti funkcionalnih testova jetre.
Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajima intolerancije na fruktozu,
malapsorpcijom glukoze-galaktoze ili nedostatkom enzima
saharoza-izomaltaze ne smiju korisiti ovaj lijek, zbog prisustva
saharoze.
Spedifen sadrži 56,96 mg natrijuma. Ovo treba uzeti obzir prilikom
liječenja pacijenata koji su na režimu ishrane sa malo natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Diuretici, ACE inhibitor i antagonisti angiotenzina II:
NSAIL mogu smanjiti efikasnot diuretika i drugih antihiperteziva. Kod
nekih pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega (npr.dehidrirani
pacijenti ili stariji pacijenti sa oslabljenom bubrežnom funkcijom),
istovremena primjena nekog ACE inhibitora ili antagoniste angiotenzina
II i inhibitora ciklooksigenaze, može izazvati dalje pogoršanje renalne
funkcije, uključujući moguću akutnu bubrežnu insuficijenciju, koja je
uglavnom reverzibilna. Ove interakcije treba uzeti u obzirom prilikom
istovremene primjene Spedifena sa ACE inhibitorima ili antagonistima
angiotenzina II. Ovu kombinaciju treba oprezno primjenjivati, naročito
kod starijih pacijenata.
Pacijenti se moraju prikladno hidrirati i treba razmotriti praćenje
bubrežne funkcije nakon početka konkomitantne terapije.
Kortikosteroidi: Povećan rizik od gastrointestinalnih ulceracija ili
krvarenja (vidjeti odjeljak 4.4.).
Antikoagulansi: NSAIL mogu povećati dejstvo antikoagulantnih ljekova kao
što je varfarin (vidjeti odjeljak 4.4). Treba pažljivo pratiti
protrombinsko vrijeme tokom prvih nedjelja primjene kombinovane
terapije, a može biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulantnog lijeka.
Inhibitori agregacije trombocita i selektivni inhibitori preuzimanja
serotonina (SSRI): Povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja
(vidjeti odjeljak 4.4).
Furosemid i tijazidni diuretici: Može se javiti smanjenje efikasnosti
furosemida i tijazidnih diuretika, vjerovatno zbog retencije natrijuma
povezane sa inhibicijom prostaglandin-sintetaze na nivou bubrega.
Beta-blokatori: Može se javiti smanjenje hipotenzivnog dejstva
beta-blokatora. Konkomitantna upotreba NSAIL i beta-blokatora može biti
povezana sa rizikom od akutne bubrežne insuficijencije.
Drugi NSAIL i selektivni inhibitori ciklooksigenaze-2: Pažljivo prilikom
istovremene primjene ibuprofena sa drugim nesteroidnim antiinflamatornim
ljekovima, jer može doći do povećanog rizika od pojavljivanja neželjenih
reakcija GI trakta;
Acetilsalicilna kiselina: Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu
ibuprofena sa acetilsalicilnom kiselinom, zbog potencijalnog povećanja
neželjenih dejstava.
Eksperimentalni podaci sugerišu da ibuprofen može smanjiti efekte niskih
doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita kada se oba
lijeka primjenjuju konkomitantno.
Ipak, nedovoljno podataka i nedoumice u vezi moguće primjenjivosti na
kliničku sliku ne dopuštaju donošenje konačnog zaključka da redovna,
produžena primjena ibuprofena može dovesti do smanjenja
kardioprotektivnog efekta acetilsalicilne kiseline; nema efekata od
kliničkog značaja za povremenu primjenu ibuprofena (vidjeti odjeljak
5.1).
Digoksin, fenitoin i litijum: Izolovani slučajevi povišenih nivoa
digoksina, fenitoina i litijuma u plazmi, koji se javljaju kao rezultat
ibuprofen-kombinovane terapije zabilježeni su u literaturi.
Metotreksat: Ibuprofen može povećati koncentraciju metotreksata u
plazmi;
Zidovudin: Istovremena primjena kod HIV pozitivnih hemofiličnih
pacijenata, može prouzrokovati hematome i hemartroze;
Takrolimus: Istovremena primjena sa takrolimusom može dovesti do
povećanog rizika od nefrotoksičnosti usljed redukcije sinteze
prostaglandina.
Oralni antidijabetici i insulin: Ibuprofen pojačava hipoglikemijski
efekat oralnih antidijabetika i insulina, te može biti potrebno
korigovati doziranje (smanjiti dozu) ovih ljekova.
Ciklosporin: Konkomitantna primjena sa NSAIL može dovesti do povećanog
rizika od nefrotoksičnosti.
Vorikonazol ili flukonazol: Konkomitantna primjena ibuprofena može
povećati izloženost ibuprofenu.
Miferipriston: Konkomitantna primjena NSAIL može dovesti do povećanja
izloženosti NSAIL.
Smanjenje dejstva mifepristona teoretski može da se javi usljed
antiprostaglandinskih svojstava NSAIL.
Hinolonski antibiotici: Kod pacijenata koji istovremeno uzimaju NSAIL i
hinolone, može biti povećan rizik od nastanka konvulzija;
Biljni ekstrakti: Ginko biloba može povećati rizik od krvarenja pri
istovremenoj primjeni sa NSAIL;
Aminoglikozidi: NSAIL mogu smanjiti izlučivanje aminoglikozida.
Uticaj na rezultate dijagnostičkih testova:
- vrijeme krvarenja: sve do 1 dan nakon prestanka terapije vrijeme
krvarenja može biti produženo
- koncentracija glukoze u serumu: može uticati na smanjenje
- klirens kreatinina: može uticati na smanjenje
- hematokrit ili hemoglobin: može uticati na smanjenje
- urea, koncentracija kreatinina u serumu i koncentracija kalijuma: može
uticati na povišenje
- funkcije jetre: može uticati na povišenje transaminaza
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može nepovoljno da utiče na trudnoću
i/ili na razvoj ploda. Rezultati epidemioloških studija ukazuju na
mogućnost postojanja povećanog rizika za prekid trudnoće i za pojavu
srčanih poremećaja i gastroshiza, nakon primjene inhibitora sinteze
prostaglandina na početku trudnoće. Apsolutni rizik od pojave srčanih
poremećaja povećan je sa manje od 1% na oko 1,5%. Pretpostavlja se da je
povećanje rizika zavisno od primijenjene doze i dužine liječenja.
Ispitivanja na životinjama su pokazala da primjena inhibitora sinteze
prostaglandina ima za rezultat povećan broj prekida trudnoće u periodu
prije i nakon implatancije i embriofetalnu smrt. Osim toga, kod
životinja koje su primale inhibitore sinteze prostaglandina u periodu
organogeneze, uočeno je i povećanje incidence različitih deformiteta,
uključujući i kardiovaskularne.
Osim ako je apsolutno neophodno, primjenu Spedifena treba izbjegavati
tokom prvog i drugog trimestra trudnoće. U slučaju da Spedifen
primjenjuje žena koja ima namjeru da zatrudni, ili tokom prvog ili
drugog trimestra trudnoće, doza mora biti najmanja moguća i liječenje
treba trajati što je kraće moguće.
Primjena svih inhibitora sinteze prostaglandina tokom trećeg trimestra
trudnoće može izložiti:
- fetus sljedećim rizicima:
- Kardio-pulmonarna toksičnost (prerano zatvaranje ductus arterious‑a i
plućna hipertenzija );
- Renalna disfunkcija koja se može razviti u renalnu insuficijenciju
praćenu oligohidramniozom.
- majku i novorođenče na kraju trudnoće sljedećim rizicima:
- Moguće produženje vremena krvarenja, inhibitorni efekat na agregaciju
trombocita koji se može javiti i nakon primjene veoma niskih doza
lijeka;
-Inhibicija kontrakcije uterusa, što može odložiti ili produžiti
porođaj.
Spedifen je kontraindikovan tokom trećeg trimestra gestacije.
Dodatno, ne preporučuje se primjena ovog preparata tokom dojenja i u
djetinjstvu.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Spedifen može uticati na sposobnost prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama zbog moguće pojave pospanosti, vrtoglavice
i depresije.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata čije aktivnosti zahtijevaju
naročitu budnost ako se javi pospanost, vrtoglavica ili depresija tokom
terapije ibuprofenom.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva su uglavnom u vezi sa farmakološkim dejstvom
ibuprofena na sintezu prostaglandina.
Gastrointestinalni poremećaji: najčešće su zabilježeni neželjeni
događaji koji utiču na gastrointestinalni trakt. Mogu se javiti peptički
ulkus, gastrointestinalne perforacije ili gastrointestinalna krvarenja,
ponekad sa fatalnim ishodom, najčešće kod starijih pacijenata (vidjeti
odjeljak 4.4).
Nakon primjene Spedifena zabilježeni su sljedeći simptomi: mučnina,
povraćanje, dijareja, flatulencija, opstipacija, dispepsija, abdominalni
bol, gastrična piroza, melena, hematemeza, ulcerativni stomatitis,
egzerbacija kolitisa i Kronova bolest (vidjeti odjeljak 4.4).
Gastritis je uočen sa manjom učestalošću.
Poremećaji kože i subkutanog tkiva: bulozne reakcije uključujući Stevens
– Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (veoma rijetko).
Poremećaji srca i kardiovaskularnog sistema: edemi, hipertenzija i
srčana insuficijencija zabilježeni su u vezi sa primjenom NSAIL.
Kliničke studije ukazuju na to da ibuprofen, naročito primijenjen u
višim dozama (2400 mg/dan) može biti povezan sa blagim porastom rizika
od arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda, ili moždani
udar) (vidjeti odjeljak 4.4).
Ispod se nalazi tabela neželjenih dejstava prema učestalosti
ispoljavanja:
Učestalost ispoljavanja: veoma česta (≥1/10); česta (≥ 1/100, < 1/10);
povremena (≥ 1/1000, ≤ 1/100); rijetka (≥ 1/10 000, ≤ 1/1000); veoma
rijetka (≤ 1/10 000), nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih
podataka).
------------------------------------------------------------------------
Klasa sistema organa Učestalost
----------------------------------------------------------- ------------
Gastrointestinalni poremećaji
Dispepsija, dijareja Veoma često
Abdominalni bol, gastrična piroza, mučnina, flatulencija, Često
abdominalna nelagodnost
Peptički ulkus, gastrointestinalno krvarenje, povraćanje, Povremeno
melena, gastritis, stomatitis
Gastrointestinalne perforacije, opstipacija, hematemeza, Rijetko
ulcerativni stomatitis, kolitis i pogoršanje Kronove
bolesti
Anoreksija Nepoznato
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Edem, groznica Nepoznato
Kardiološki poremećaji
Insuficijencija srca Nepoznato
Vaskularni poremećaji
Hipertenzija, arterijska tromboza, hipotenzija Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema
Glavobolja, vrtoglavica Često
Konfuzija, pospanost Povremeno
Depresija, psihotične reakcije, aseptični meningitis Nepoznato
Pomućenje senzorijuma Veoma
rijetko
Poremećaji uha i labirinta
Tinitus, oštećenje sluha Rijetko
Poremećaji oka
Zamagljen vid, ambliopija Rijetko
Papiledem Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Osip, poremećaji kože Često
Svrab, urtikarija, purpura, angioedem, egzantem Povremeno
Bulozne dermatoze (erythema multiforme, eksfolijativni Veoma
dermatitis, Stevens – Johnsonov sindrom i toksična rijetko
epidermalna nekroliza), alergijski vaskulitis
Fotosenzitivnost, pogoršanje reakcija na koži Nepoznato
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Trombocitopenija, agranulocitoza, aplastična anemija, Rijetko
granulocitoopenija, hemolitična anemija
Anemija Nepoznato
Urinarni i bubrežni poremećaji
Hematurija, disurija Rijetko
Intersticijalni nefritis, papilarna nekroza, renalna Veoma
insuficijencija, akutna renalna insuficijencija rijetko
Hepatobilijarni poremećaji
Poremećaji funkcije jetre Rijetko
Oštećenje jetre, hepatitis, ikterus Nepoznato
Ispitivanja
Abnormalne vrijednosti funkcionalnih testova jetre Rijetko
(povišene transaminaze), poremećaj percepcije boja
Abnormalni testovi funkcije bubrega Nepoznato
Poremećaji imunog sistema
Alergijske reakcije Povremeno
Anafilaksa Rijetko
Anafilaktički šok Nepoznato
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Astma, pogoršanje astme, bronhospazam, dispneja Povremeno
Iritacija grla Nepoznato
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Mišićno – skeletna ukočenost Nepoznato
Poremećaji metabolizma i ishrane
Hiperurikemija, retencija natrijuma i vode ili edemi Nepoznato
Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojki
Menstrualni poremećaji Nepoznato
------------------------------------------------------------------------
Pojava neželjenog dejstva tokom liječenja zahtijeva prekid terapije i
savjet ljekara.
Pedijatrijska populacija
Nema primijećenih klinički relevantnih razlika u pogledu prirode,
učestalosti, ozbiljnosti i reverzibilnosti neželjenih dejstava u
bezbjedonosnom profilu odraslih i pedijatrijske populacije (ne mlađe od
12 godina), na osnovu kliničkog iskustva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Toksičnost
Za doze ispod 100 mg/kg generalno nijesu primijećeni simptomi
toksičnosti kod djece ili odraslih. Međutim, u nekim slučajevima je
potrebna njega. Primijećeni su simptomi toksičnosti kod djece, nakon
ingestije ibuprofena od 400mg/kg ili više doze.
Simptomi
Kod većine pacijenata, koji su unijeli značajnu količinu ibuprofena,
simptomi će se ispoljiti u roku od 4 do 6 sati.
Najčešći simptomi predoziranja su mučnina, povraćanje, gastralgija,
abdominalni bol, letargija, pospanost.
Toksičnost na centralnom nervnom sistemu uključuje: glavobolju, tinitus,
vrtoglavicu, diplopiju, spazam, ataksiju, rabdomiolizu, napade,
konvulzije i gubitke svijesti.
Rijetko su prijavljeni sljedeći slučajevi toksičnosti centralnog nervnog
sistema i respiratornog sistema: nistagmus, metabolička acidoza,
hipotermija, renalna neželjena dejstva, gastrointestinalno krvarenje,
koma, apneja, dijareja i depresija.
Takođe su prijavljeni: dezorjentacija, uzbuđenje, nesvjestica i
kardiovaskularna toksičnost, uključujući hipotenziju, bradikardiju i
tahikardiju. U slučaju značajnog predoziranja moguća je bubrežna
insuficijencija ili oštećenje jetre.
Terapija
Ne postoji specifičan antidot za ibuprofen. Prema tome, u slučaju
predoziranja, pacijenti treba da dobiju simptomatsku i suportivnu
terapiju.
Posebnu pažnju treba obratiti na kontrolu arterijskog krvnog pritiska,
kiselo-bazni balans i bilo kakvo gastrointestinalno krvarenje.
Treba razmotriti primjenu aktivnog uglja u slučaju potencijalne
toksičnosti, ukoliko je došlo do ingestije u vremenskom periodu do 1h. U
slučaju jake intoksikacije, potencijalno opasne po život, uraditi
gastrointestinalnu lavažu i izvršiti korekciju elektrolita
Kako ibuprofen ima jak afinitet za proteine plazme (99%), malo je
vjerovatno da bi dijaliza bila od koristi u slučaju predoziranja.
Treba obezbijediti diurezu i pratiti renalnu i hepatičnu funkciju.
Pažljivo pratiti pacijenta najmanje četiri sata nakon unošenja toksičnih
doza lijeka.
Ukoliko dođe do pojave čestih ili produženih konvulzija, primijeniti
terpiju intravenskim diazepamom. Primijeniti ostale potporne mjere,
shodno kliničkom stanju pacijenta.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Nesteroidni anti-inflamatorni i antireumatski
ljekovi; derivati propionske kiseline
ATC kod: M01AE01
Ibuprofen je sintetski antiinflamatorni lijek i analgetik sa
antipiretskom aktivnošću. Hemijski, on predstavlja prekursor derivata
fenilpropionske kiseline sa anti-inflamatornom aktivošću. Njegova
analgetska aktivnost je ne-narkotičnog tipa.
Kao i kod svih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, mehanizam
djelovanja ibuprofena je reverzibilna inhibicija ciklooksigenaze (COX),
odgovorne za konverziju arahidonske kiseline u ciklične endoperokside,
kao i redukcija sinteze tromboksana (TXA₂), prostaciklina (PGI₂9 i
prostaglandina (PG).
Eksperimentalni podaci sugerišu da ibuprofen može smanjiti efekte malih
doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita kada se oba
lijeka primjenjuju konkomitantno. Neke studije pokazuju smanjenje
dejstva ASK na stvaranje tromboksana i agregaciju trombocita nakon
primjene pojedinčane doze ibuprofena od 400 mg, tokom 8 sati ili 30
minuta nakon primjene aspirina (81mg). Ipak, nedovoljno podataka i
nedoumice u vezi moguće primjenjivosti na kliničku sliku ne dopuštaju
donošenje konačnog zaključka o produženoj primjeni ibuprofena; nema
dejstava od kliničkog značaja za povremenu primjenu ibuprofena (vidjeti
odjeljak 4.5).
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Ibuprofen (derivat fenilpropionske kiseline) je racemska smješa u kojoj
S(+) enantiomer posjeduje skoro cjelokupnu farmakolšku aktivnost.
Spedifen, zahvaljujući prisustvu bazne aminokiseline arginina, omogućava
rastvaranje ibuprofena i osigurava veoma dobru i brzu resorpciju aktivne
supstance nakon oralne primjene.
Studije na ljudima dokazale su da Spedifen, novi preparat ibuprofena,
omogućava bržu resorpciju lijeka (maksimalne koncentracije u plazmi se
dostižu ranije), sa znatno većom bioraspoloživošću u plazmi tokom prvog
časa nakon primjene lijeka, u odnosu na standardne farmaceutske oblike.
Maksimalna koncentracija aktivne supstance u plazmi postiže se u roku od
15 – 30 minuta, a moguće je detektovati nivoe u plazmi 5‑10 minuta nakon
oralne primjene. Ova odlika je od posebnog značaja u onim kliničkim
stanjima u kojima je potreban naročito brzi analgetički efekat (npr
intenzivni bol).
Distribucija
Volumen distribucije je 0,8‑0,11 l/kg. Ibuprofen sporo prelazi u
sinovijalnu tečnost, pri čemu dostiže značajno manje koncentracije u
odnosu na koncentraciju u plazmi u istom trenutku. Vezuje se za proteine
plazme, najviše za albumine, 99%.
Biotransformacija
Ibuprofen se najvećim dijelom metaboliše u jetri, gdje se transformiše u
hidroksi [(+)-2(p-(2-hidroksipropil-metil-propil) fenil) propionska
kiselina], karboksi [(+)-2-p-(2-karboksipropil) fenil) propionska
kiselina] derivate i odgovarajuće β-1-0 konjugate glukuronske kiseline,
koji su svi neaktivni.
Eliminacija
Ibuprofen se elimiše iz organizma najviše preko bubrega u obliku
neaktivnih metabolita. Poluvrijeme eliminacije ibuprofena je 1,8 – 2
časa. Primjena lijeka Spedifena nije pokazala fenomen akumulacije lijeka
ili njegovih metabolita, i ekskrecija lijeka je praktično kompletna
nakon 24 časa.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretkliničke studije o hroničnoj i subhroničnoj toksičnosti kod
životinja pokazale su oštećenja i ulceracije gastrointestinalnog trakta.
Studije na pacovima i miševima nijesu dokazale karcinogena dejstva
ibuprofena.
Nema daljih informacija o pretkliničkim podacima u ostalim dijelovima
ovog Sažetka karakteristika lijeka (vidjeti odjeljak 4.6)
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
L-arginin
Natrijum hidrogenkarbonat
Saharin natrijum
Aspartam
Aroma nane
Aroma anisa
Saharoza
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate hemijsko – fizičke inkompatibilnosti ibuprofena sa ostalim
komponentama.
6.3. Rok upotrebe
3 godine, u originalnom pakovanju.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje: višeslojna kesica (papir-aluminijum-polietilen).
Spoljnje pakovanje: kartonska kutija u kojoj se nalazi 12 kesica.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Ne postoje posebni zahtjevi. Sav neupotrijebljeni lijek ili otpadni
materijal se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati bez ljekarskog recepta.
7. NOSILAC DOZVOLE
Farmont M.P. d.o.o., Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Spedifen® 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, kesica, 12 x 1 kesica:
2030/17/406 - 2480
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Spedifen® 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, kesica, 12 x 1 kesica:
10.07.2017. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jul, 2017. godine
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| SPEDIFEN^(®) 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, |
| |
| kesica, 12 x 1 kesica |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Zambon Switzerland Ltd |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Via Industria 13, 6814 Cadempino, Švajcarska |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Farmont M.P. d.o.o. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
SPEDIFEN^(®) 400, granule za oralni rastvor, 400 mg
INN: ibuprofen
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži: ibuprofen 400 mg (u obliku ibuprofen L-arginin
soli).
Pomoćne supstance: aspartam 25 mg, saharoza 1835 mg.
Za listu svih pomoćnih supstanci vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Granule za oralni rastvor.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Bolovi različitog porijekla i prirode: glavobolja, zubobolja,
neuralgija, bolovi u zglobovima i mišićima, dismenoreja. Kao dodatna
terapija kod simptomatskog liječenja groznice i prehlade.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli i djeca starija od 12 godina
Jedna kesica, 2 – 3 puta dnevno. Maksimalna dnevna doza ne bi trebalo da
prelazi 1200 mg.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata treba primjenjivati prethodno navedene minimalne
doze.
Pri liječenju starijih pacijenata, potrebno je da ljekar oprezno utvrdi
doziranje, uzimajući u obzir moguće redukcije prethodno navedenih doza.
Kod pacijenata sa renalnom, hepatičnom ili srčanom insuficijencijom
potrebno je redukovati doze.
Hepatična insuficijencija
Potreban je oprez kod liječenja pacijenata sa hepatičnom
insuficijencijom. Neophodno je redovno praćenje kliničkih i
laboratorijskih parametara kod ovih pacijenata, posebno u slučajevima
dugotrajnog liječenja (vidjeti odjeljak 4.4). Primjena lijeka Spedifen
kontraindikovana je kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre
(vidjeti odjeljak 4.3).
Renalna insuficijencija
Potreban je oprez kod liječenja pacijenata sa insuficijencijom bubrega.
Neophodno je redovno praćenje kliničkih i laboratorijskih parametara kod
ovih pacijenata, posebno u slučajevima dugotrajnog liječenja (vidjeti
odjeljak 4.4). Primjena lijeka Spedifen kontraindikovana je kod
pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega (vidjeti odjeljak 4.3).
Adolescenti (uzrasta od 12 do manje od 18 godina)
Potrebno je potražiti savjet ljekara, ukoliko se lijek primjenjuje kod
adolescenata duže od 3 dana ili u slučaju pogoršanja simptoma.
Pojava neželjenih dejstava se može svesti na najmanju mjeru primjenom
najnižih efektivnih doza tokom najkraćeg mogućeg perioda koji je
neophodan za olakšavanje simptoma (vidjeti odjeljak 4.4).
Način primjene
Rastvoriti granule u čaši vode (50 – 100 ml) i popiti ubrzo nakon
pripreme rastvora. Preporučuje se uzimanje lijeka sa hranom.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili supstancu slične hemijske
strukture i/ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u odjeljku
6.1.
- Gastrointestinalno krvarenje ili perforacija u istoriji bolesti
povezane sa prethodnom terapijom nesteroidnim antiinflamatornim
ljekovima (NSAIL)
- Rekurentni hemoragija/peptički ulkus u istoriji bolesti (dvije ili
više različitih epizoda utvrđenih ulceracija ili krvarenja)
- Aktivni ili rekurentni peptički ulkus
- Gastrointestinalno krvarenje
- Drugo aktivno krvarenje, poput cerebrovaskularnog
- Ulcerativni kolitis ili Kronova bolest
- Teška insuficijencija jetre i/ili bubrega
- Hemoragična dijateza.
- Teška insuficijencija srca (NYHA klasifikacija, klasa IV)
- Zbog mogućeg rizika od unakrsnih alergijskih reakcija sa
acetilsalicilnom kiselinom ili drugim nesteroidnim anti-inflamatornim
ljekovima, ovaj lijek je kontraindikovan kod pacijenata koji, nakon
primjene pomenutih ljekova, pokazuju alergijske reakcije, poput:
bronhospazma, astme, urtikarije, rinitisa, nazalne polipoze,
angioedema.
- Kod prisustva sistemskog lupusa erythematosus i bolesti kolagena
neophodno je konsultovati nadležnog ljekara prije primjene lijeka
Spedifen.
- Primjena granula je kontraindikovana kod pacijenata koji boluju od
fenilketonurije, s obzirom na to da sadrže aspartam.
- Treći trimestar trudnoće (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pojava neželjenih dejstava se može svesti na najmanju mjeru primjenom
najnižih efektivnih doza tokom najkraćeg perioda, neophodnog za
kontrolisanje simptoma (vidjeti odjeljak 4.2 i pasuse ispod, koji se
odnose na gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike).
Kod pacijenta koji u istoriji bolesti imaju hipertenziju i/ili blagu do
umjerenu kongestivnu srčanu insuficijenciju, neophodno je adekvatno
praćenje i primjena odgovarajućih mjera opreza, zato što su zabilježeni
retencija vode i pojava edema koji su povezani sa primjenom NSAIL.
Kliničke studije ukazuju na to da ibuprofen, naročito primijenjen u
višim dozama (2400 mg/dan), može biti povezan sa blagim porastom rizika
od arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda ili moždani
udar). Generalno, epidemiološke studije ne ukazuju na to da su niže doze
ibuprofena (npr. ≤ 1200 mg/dan) povezane sa povećanim rizikom od
arterijskih trombotičkih događaja.
Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom
insuficijencijom srca (NYHA klasa II-III), utvrđene ishemijske
kardiopatije, periferne arterijske bolesti i/ili cerebrovaskularne
bolesti, treba liječiti ibuprofenom samo nakon pažljive procjene, a
visoke doze (2400 mg/dan) treba izbjegavati.
Poseban oprez potreban je i prije početka dugotrajnog liječenja
pacijenata sa postojećim rizikom od kardiovaskularnih događaja
(npr.hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes mellitus, pušenje),
posebno ako se zahtijevaju visoke doze lijeka Spedifen (2400 mg/dan).
Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu lijeka Spedifen i NSAIL,
uključujući i COX – 2 selektivne inhibitore.
Postoji rizik od renalne insuficijencije kod adolescenata, koji su
dehidrirali.
Stariji pacijenti
Stariji pacijenti mogu imati povećanu učestalost neželjenih reakcija
povezanih sa NSAIL, naročito gastrointestinalno krvarenje i perforaciju,
koji mogu biti fatalni (vidjeti odjeljak 4.2).
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracije, perforacije
Kod svih NSAIL zabilježeni su: gastrointestinalno krvarenje, ulceracije
i perforacije, koji mogu biti fatalni. Ovi simptomi su zabilježeni u
bilo koje vrijeme tokom liječenja, sa ili bez upozoravajućih simptoma
ili gastrointestinalnih događaja u prethodnoj istoriji bolesti.
Kod starijih pacijenata i pacijenata koji imaju u istoriji bolesti
ulkus, naročito ako je prisutna komplikacija u vidu krvarenja ili
preforacije (vidjeti odjeljak 4.3), rizik od gastrointestinalnog
krvarenja, ulceracija ili perforacija je veći sa višim dozama NSAIL. Iz
tog razloga, ovi pacijenti trebaju započeti liječenje najnižom dostupnom
efektivnom dozom. Treba uzeti u obzir i kombinovanu terapiju
protektivnih ljekova (npr. mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe)
kod ovih pacijenata, kao i kod pacijenata koji kod kojih se zahtijeva
konkomitantna niska doza aspirina ili drugih ljekova koji mogu povećati
gastrointestinalni rizik (vidjeti ispod odjeljak 4.5).
Pacijenti koji u istoriji bolesti imaju gastrointestinalnu toksičnost, a
naročito stariji pacijenti, trebaju prijaviti svaki neuobičajeni
gastrointestinalni simptom (posebno gastrointestinalno krvarenje),
naročito u inicijalnim fazama liječenja.
Pri dozama višim od 1000 mg, ibuprofen može produžiti vrijeme krvarenja.
Potreban je oprez kod pacijenata koji konkomitantno koriste ljekove koji
mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni
kortikosteroidi, antikoagulansi poput varfarina, selektivni inhibitori
preuzimanja serotonina ili inhibitori agregacije trombocita poput
aspirina (vidjeti odjeljak 4.5).
Ako dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija kod pacijenata
koji koriste Spedifen, treba prekinuti liječenje.
Treba pristupiti oprezno primjeni NSAIL kod pacijenata koji u istoriji
bolesti imaju gastrointestinalne bolesti (ulcerativni kolitis, Kronova
bolest), jer može doći do egzacerbacije ovih stanja (vidjeti odjeljak
4.8).
Ozbiljne kožne reakcije, od kojih neke mogu biti fatalne, uključujući
eksfolijativni dermatitis, Stevens – Johnsonov sindrom i toksičnu
epidermalnu nekrolizu rijetko su povezane sa primjenom NSAIL (vidjeti
odjeljak 4.8). Čini se da je veći rizik tokom prve faze liječenja:
reakcije se najčešće javljaju tokom prvog mjeseca liječenja. Treba
prekinuti primjenu Spedifena odmah nakon prve pojave osipa na koži,
oštećenja sluzokože ili bilo kojih drugih znakova preosjetljivosti.
Hepatotoksične reakcije mogu se javiti u okviru generalizovane reakcije
preosjetljivosti.
Liječenju pacijenata sa prethodnim epizodama bronhospazma, naročito
nakon primjene drugih ljekova, i pacijenata sa poremećajem koagulacije
ili sa oslabljenom renalnom i/ili hepatičnom funkcijom ili srčanom
funkcijom treba pristupiti sa oprezom. Ovi pacijenti zahtijevaju redovno
praćenje kliničkih i laboratorijskih parametara, naročito u slučaju
produženog liječenja (vidjeti odjeljak 4.2).
Pacijentima sa bronhijalnom astmom ili alergijskim bolestima,
bronhospazmom u istoriji bolesti stanje se može pogoršati.
Sistemski lupus erythematosus i druge bolesti kolagena predstavljaju
faktore rizika za ozbiljne manifestacije generalizovane preosjetljvosti,
stoga se savjetuje oprez pacijentima sa ovim oboljenjima.
Kako su zabilježene promjene na oku tokom liječenja ibuprofenom, iako
veoma rijetko, u slučaju poremećaja vida preporučuje se prekid terapije
i sprovođenje oftalmoloških pregleda.
Primjena Spedifena, kao i njegova istovremena primjena sa bilo kojim
inhibitorima sinteze prostaglandina i ciklooksigenaze ne preporučuje se
ženama koje žele da zatrudne, jer zbog dejstva na ovulaciju može da
utiče na fertilnost. Treba prekinuti primjenu Spedifena kod žena koje
imaju probleme sa fertilnosti ili kod kojih su u toku testovi
fertiliteta (vidjeti odjeljak 4.6).
Kod pacijenata sa teškom dehidratacijom treba sa oprezom početi terapiju
ibuprofenom.
Spedifen može maskirati objektivne i subjektivne znake infekcije. U
izolovanim slučajevima opisana je egzerbacija infektivnih upala u
vremenskoj korelaciji sa NSAIL. Stoga, kod pacijenata sa infekcijama sa
posebnim oprezom primjenjivati terapiju Spedifenom.
NSAIL mogu povećati vrijednosti funkcionalnih testova jetre.
Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajima intolerancije na fruktozu,
malapsorpcijom glukoze-galaktoze ili nedostatkom enzima
saharoza-izomaltaze ne smiju korisiti ovaj lijek, zbog prisustva
saharoze.
Spedifen sadrži 56,96 mg natrijuma. Ovo treba uzeti obzir prilikom
liječenja pacijenata koji su na režimu ishrane sa malo natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Diuretici, ACE inhibitor i antagonisti angiotenzina II:
NSAIL mogu smanjiti efikasnot diuretika i drugih antihiperteziva. Kod
nekih pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega (npr.dehidrirani
pacijenti ili stariji pacijenti sa oslabljenom bubrežnom funkcijom),
istovremena primjena nekog ACE inhibitora ili antagoniste angiotenzina
II i inhibitora ciklooksigenaze, može izazvati dalje pogoršanje renalne
funkcije, uključujući moguću akutnu bubrežnu insuficijenciju, koja je
uglavnom reverzibilna. Ove interakcije treba uzeti u obzirom prilikom
istovremene primjene Spedifena sa ACE inhibitorima ili antagonistima
angiotenzina II. Ovu kombinaciju treba oprezno primjenjivati, naročito
kod starijih pacijenata.
Pacijenti se moraju prikladno hidrirati i treba razmotriti praćenje
bubrežne funkcije nakon početka konkomitantne terapije.
Kortikosteroidi: Povećan rizik od gastrointestinalnih ulceracija ili
krvarenja (vidjeti odjeljak 4.4.).
Antikoagulansi: NSAIL mogu povećati dejstvo antikoagulantnih ljekova kao
što je varfarin (vidjeti odjeljak 4.4). Treba pažljivo pratiti
protrombinsko vrijeme tokom prvih nedjelja primjene kombinovane
terapije, a može biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulantnog lijeka.
Inhibitori agregacije trombocita i selektivni inhibitori preuzimanja
serotonina (SSRI): Povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja
(vidjeti odjeljak 4.4).
Furosemid i tijazidni diuretici: Može se javiti smanjenje efikasnosti
furosemida i tijazidnih diuretika, vjerovatno zbog retencije natrijuma
povezane sa inhibicijom prostaglandin-sintetaze na nivou bubrega.
Beta-blokatori: Može se javiti smanjenje hipotenzivnog dejstva
beta-blokatora. Konkomitantna upotreba NSAIL i beta-blokatora može biti
povezana sa rizikom od akutne bubrežne insuficijencije.
Drugi NSAIL i selektivni inhibitori ciklooksigenaze-2: Pažljivo prilikom
istovremene primjene ibuprofena sa drugim nesteroidnim antiinflamatornim
ljekovima, jer može doći do povećanog rizika od pojavljivanja neželjenih
reakcija GI trakta;
Acetilsalicilna kiselina: Treba izbjegavati konkomitantnu primjenu
ibuprofena sa acetilsalicilnom kiselinom, zbog potencijalnog povećanja
neželjenih dejstava.
Eksperimentalni podaci sugerišu da ibuprofen može smanjiti efekte niskih
doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita kada se oba
lijeka primjenjuju konkomitantno.
Ipak, nedovoljno podataka i nedoumice u vezi moguće primjenjivosti na
kliničku sliku ne dopuštaju donošenje konačnog zaključka da redovna,
produžena primjena ibuprofena može dovesti do smanjenja
kardioprotektivnog efekta acetilsalicilne kiseline; nema efekata od
kliničkog značaja za povremenu primjenu ibuprofena (vidjeti odjeljak
5.1).
Digoksin, fenitoin i litijum: Izolovani slučajevi povišenih nivoa
digoksina, fenitoina i litijuma u plazmi, koji se javljaju kao rezultat
ibuprofen-kombinovane terapije zabilježeni su u literaturi.
Metotreksat: Ibuprofen može povećati koncentraciju metotreksata u
plazmi;
Zidovudin: Istovremena primjena kod HIV pozitivnih hemofiličnih
pacijenata, može prouzrokovati hematome i hemartroze;
Takrolimus: Istovremena primjena sa takrolimusom može dovesti do
povećanog rizika od nefrotoksičnosti usljed redukcije sinteze
prostaglandina.
Oralni antidijabetici i insulin: Ibuprofen pojačava hipoglikemijski
efekat oralnih antidijabetika i insulina, te može biti potrebno
korigovati doziranje (smanjiti dozu) ovih ljekova.
Ciklosporin: Konkomitantna primjena sa NSAIL može dovesti do povećanog
rizika od nefrotoksičnosti.
Vorikonazol ili flukonazol: Konkomitantna primjena ibuprofena može
povećati izloženost ibuprofenu.
Miferipriston: Konkomitantna primjena NSAIL može dovesti do povećanja
izloženosti NSAIL.
Smanjenje dejstva mifepristona teoretski može da se javi usljed
antiprostaglandinskih svojstava NSAIL.
Hinolonski antibiotici: Kod pacijenata koji istovremeno uzimaju NSAIL i
hinolone, može biti povećan rizik od nastanka konvulzija;
Biljni ekstrakti: Ginko biloba može povećati rizik od krvarenja pri
istovremenoj primjeni sa NSAIL;
Aminoglikozidi: NSAIL mogu smanjiti izlučivanje aminoglikozida.
Uticaj na rezultate dijagnostičkih testova:
- vrijeme krvarenja: sve do 1 dan nakon prestanka terapije vrijeme
krvarenja može biti produženo
- koncentracija glukoze u serumu: može uticati na smanjenje
- klirens kreatinina: može uticati na smanjenje
- hematokrit ili hemoglobin: može uticati na smanjenje
- urea, koncentracija kreatinina u serumu i koncentracija kalijuma: može
uticati na povišenje
- funkcije jetre: može uticati na povišenje transaminaza
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može nepovoljno da utiče na trudnoću
i/ili na razvoj ploda. Rezultati epidemioloških studija ukazuju na
mogućnost postojanja povećanog rizika za prekid trudnoće i za pojavu
srčanih poremećaja i gastroshiza, nakon primjene inhibitora sinteze
prostaglandina na početku trudnoće. Apsolutni rizik od pojave srčanih
poremećaja povećan je sa manje od 1% na oko 1,5%. Pretpostavlja se da je
povećanje rizika zavisno od primijenjene doze i dužine liječenja.
Ispitivanja na životinjama su pokazala da primjena inhibitora sinteze
prostaglandina ima za rezultat povećan broj prekida trudnoće u periodu
prije i nakon implatancije i embriofetalnu smrt. Osim toga, kod
životinja koje su primale inhibitore sinteze prostaglandina u periodu
organogeneze, uočeno je i povećanje incidence različitih deformiteta,
uključujući i kardiovaskularne.
Osim ako je apsolutno neophodno, primjenu Spedifena treba izbjegavati
tokom prvog i drugog trimestra trudnoće. U slučaju da Spedifen
primjenjuje žena koja ima namjeru da zatrudni, ili tokom prvog ili
drugog trimestra trudnoće, doza mora biti najmanja moguća i liječenje
treba trajati što je kraće moguće.
Primjena svih inhibitora sinteze prostaglandina tokom trećeg trimestra
trudnoće može izložiti:
- fetus sljedećim rizicima:
- Kardio-pulmonarna toksičnost (prerano zatvaranje ductus arterious‑a i
plućna hipertenzija );
- Renalna disfunkcija koja se može razviti u renalnu insuficijenciju
praćenu oligohidramniozom.
- majku i novorođenče na kraju trudnoće sljedećim rizicima:
- Moguće produženje vremena krvarenja, inhibitorni efekat na agregaciju
trombocita koji se može javiti i nakon primjene veoma niskih doza
lijeka;
-Inhibicija kontrakcije uterusa, što može odložiti ili produžiti
porođaj.
Spedifen je kontraindikovan tokom trećeg trimestra gestacije.
Dodatno, ne preporučuje se primjena ovog preparata tokom dojenja i u
djetinjstvu.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Spedifen može uticati na sposobnost prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama zbog moguće pojave pospanosti, vrtoglavice
i depresije.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata čije aktivnosti zahtijevaju
naročitu budnost ako se javi pospanost, vrtoglavica ili depresija tokom
terapije ibuprofenom.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva su uglavnom u vezi sa farmakološkim dejstvom
ibuprofena na sintezu prostaglandina.
Gastrointestinalni poremećaji: najčešće su zabilježeni neželjeni
događaji koji utiču na gastrointestinalni trakt. Mogu se javiti peptički
ulkus, gastrointestinalne perforacije ili gastrointestinalna krvarenja,
ponekad sa fatalnim ishodom, najčešće kod starijih pacijenata (vidjeti
odjeljak 4.4).
Nakon primjene Spedifena zabilježeni su sljedeći simptomi: mučnina,
povraćanje, dijareja, flatulencija, opstipacija, dispepsija, abdominalni
bol, gastrična piroza, melena, hematemeza, ulcerativni stomatitis,
egzerbacija kolitisa i Kronova bolest (vidjeti odjeljak 4.4).
Gastritis je uočen sa manjom učestalošću.
Poremećaji kože i subkutanog tkiva: bulozne reakcije uključujući Stevens
– Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (veoma rijetko).
Poremećaji srca i kardiovaskularnog sistema: edemi, hipertenzija i
srčana insuficijencija zabilježeni su u vezi sa primjenom NSAIL.
Kliničke studije ukazuju na to da ibuprofen, naročito primijenjen u
višim dozama (2400 mg/dan) može biti povezan sa blagim porastom rizika
od arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda, ili moždani
udar) (vidjeti odjeljak 4.4).
Ispod se nalazi tabela neželjenih dejstava prema učestalosti
ispoljavanja:
Učestalost ispoljavanja: veoma česta (≥1/10); česta (≥ 1/100, < 1/10);
povremena (≥ 1/1000, ≤ 1/100); rijetka (≥ 1/10 000, ≤ 1/1000); veoma
rijetka (≤ 1/10 000), nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih
podataka).
------------------------------------------------------------------------
Klasa sistema organa Učestalost
----------------------------------------------------------- ------------
Gastrointestinalni poremećaji
Dispepsija, dijareja Veoma često
Abdominalni bol, gastrična piroza, mučnina, flatulencija, Često
abdominalna nelagodnost
Peptički ulkus, gastrointestinalno krvarenje, povraćanje, Povremeno
melena, gastritis, stomatitis
Gastrointestinalne perforacije, opstipacija, hematemeza, Rijetko
ulcerativni stomatitis, kolitis i pogoršanje Kronove
bolesti
Anoreksija Nepoznato
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Edem, groznica Nepoznato
Kardiološki poremećaji
Insuficijencija srca Nepoznato
Vaskularni poremećaji
Hipertenzija, arterijska tromboza, hipotenzija Nepoznato
Poremećaji nervnog sistema
Glavobolja, vrtoglavica Često
Konfuzija, pospanost Povremeno
Depresija, psihotične reakcije, aseptični meningitis Nepoznato
Pomućenje senzorijuma Veoma
rijetko
Poremećaji uha i labirinta
Tinitus, oštećenje sluha Rijetko
Poremećaji oka
Zamagljen vid, ambliopija Rijetko
Papiledem Nepoznato
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Osip, poremećaji kože Često
Svrab, urtikarija, purpura, angioedem, egzantem Povremeno
Bulozne dermatoze (erythema multiforme, eksfolijativni Veoma
dermatitis, Stevens – Johnsonov sindrom i toksična rijetko
epidermalna nekroliza), alergijski vaskulitis
Fotosenzitivnost, pogoršanje reakcija na koži Nepoznato
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Trombocitopenija, agranulocitoza, aplastična anemija, Rijetko
granulocitoopenija, hemolitična anemija
Anemija Nepoznato
Urinarni i bubrežni poremećaji
Hematurija, disurija Rijetko
Intersticijalni nefritis, papilarna nekroza, renalna Veoma
insuficijencija, akutna renalna insuficijencija rijetko
Hepatobilijarni poremećaji
Poremećaji funkcije jetre Rijetko
Oštećenje jetre, hepatitis, ikterus Nepoznato
Ispitivanja
Abnormalne vrijednosti funkcionalnih testova jetre Rijetko
(povišene transaminaze), poremećaj percepcije boja
Abnormalni testovi funkcije bubrega Nepoznato
Poremećaji imunog sistema
Alergijske reakcije Povremeno
Anafilaksa Rijetko
Anafilaktički šok Nepoznato
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Astma, pogoršanje astme, bronhospazam, dispneja Povremeno
Iritacija grla Nepoznato
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Mišićno – skeletna ukočenost Nepoznato
Poremećaji metabolizma i ishrane
Hiperurikemija, retencija natrijuma i vode ili edemi Nepoznato
Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojki
Menstrualni poremećaji Nepoznato
------------------------------------------------------------------------
Pojava neželjenog dejstva tokom liječenja zahtijeva prekid terapije i
savjet ljekara.
Pedijatrijska populacija
Nema primijećenih klinički relevantnih razlika u pogledu prirode,
učestalosti, ozbiljnosti i reverzibilnosti neželjenih dejstava u
bezbjedonosnom profilu odraslih i pedijatrijske populacije (ne mlađe od
12 godina), na osnovu kliničkog iskustva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Toksičnost
Za doze ispod 100 mg/kg generalno nijesu primijećeni simptomi
toksičnosti kod djece ili odraslih. Međutim, u nekim slučajevima je
potrebna njega. Primijećeni su simptomi toksičnosti kod djece, nakon
ingestije ibuprofena od 400mg/kg ili više doze.
Simptomi
Kod većine pacijenata, koji su unijeli značajnu količinu ibuprofena,
simptomi će se ispoljiti u roku od 4 do 6 sati.
Najčešći simptomi predoziranja su mučnina, povraćanje, gastralgija,
abdominalni bol, letargija, pospanost.
Toksičnost na centralnom nervnom sistemu uključuje: glavobolju, tinitus,
vrtoglavicu, diplopiju, spazam, ataksiju, rabdomiolizu, napade,
konvulzije i gubitke svijesti.
Rijetko su prijavljeni sljedeći slučajevi toksičnosti centralnog nervnog
sistema i respiratornog sistema: nistagmus, metabolička acidoza,
hipotermija, renalna neželjena dejstva, gastrointestinalno krvarenje,
koma, apneja, dijareja i depresija.
Takođe su prijavljeni: dezorjentacija, uzbuđenje, nesvjestica i
kardiovaskularna toksičnost, uključujući hipotenziju, bradikardiju i
tahikardiju. U slučaju značajnog predoziranja moguća je bubrežna
insuficijencija ili oštećenje jetre.
Terapija
Ne postoji specifičan antidot za ibuprofen. Prema tome, u slučaju
predoziranja, pacijenti treba da dobiju simptomatsku i suportivnu
terapiju.
Posebnu pažnju treba obratiti na kontrolu arterijskog krvnog pritiska,
kiselo-bazni balans i bilo kakvo gastrointestinalno krvarenje.
Treba razmotriti primjenu aktivnog uglja u slučaju potencijalne
toksičnosti, ukoliko je došlo do ingestije u vremenskom periodu do 1h. U
slučaju jake intoksikacije, potencijalno opasne po život, uraditi
gastrointestinalnu lavažu i izvršiti korekciju elektrolita
Kako ibuprofen ima jak afinitet za proteine plazme (99%), malo je
vjerovatno da bi dijaliza bila od koristi u slučaju predoziranja.
Treba obezbijediti diurezu i pratiti renalnu i hepatičnu funkciju.
Pažljivo pratiti pacijenta najmanje četiri sata nakon unošenja toksičnih
doza lijeka.
Ukoliko dođe do pojave čestih ili produženih konvulzija, primijeniti
terpiju intravenskim diazepamom. Primijeniti ostale potporne mjere,
shodno kliničkom stanju pacijenta.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Nesteroidni anti-inflamatorni i antireumatski
ljekovi; derivati propionske kiseline
ATC kod: M01AE01
Ibuprofen je sintetski antiinflamatorni lijek i analgetik sa
antipiretskom aktivnošću. Hemijski, on predstavlja prekursor derivata
fenilpropionske kiseline sa anti-inflamatornom aktivošću. Njegova
analgetska aktivnost je ne-narkotičnog tipa.
Kao i kod svih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, mehanizam
djelovanja ibuprofena je reverzibilna inhibicija ciklooksigenaze (COX),
odgovorne za konverziju arahidonske kiseline u ciklične endoperokside,
kao i redukcija sinteze tromboksana (TXA₂), prostaciklina (PGI₂9 i
prostaglandina (PG).
Eksperimentalni podaci sugerišu da ibuprofen može smanjiti efekte malih
doza acetilsalicilne kiseline na agregaciju trombocita kada se oba
lijeka primjenjuju konkomitantno. Neke studije pokazuju smanjenje
dejstva ASK na stvaranje tromboksana i agregaciju trombocita nakon
primjene pojedinčane doze ibuprofena od 400 mg, tokom 8 sati ili 30
minuta nakon primjene aspirina (81mg). Ipak, nedovoljno podataka i
nedoumice u vezi moguće primjenjivosti na kliničku sliku ne dopuštaju
donošenje konačnog zaključka o produženoj primjeni ibuprofena; nema
dejstava od kliničkog značaja za povremenu primjenu ibuprofena (vidjeti
odjeljak 4.5).
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Ibuprofen (derivat fenilpropionske kiseline) je racemska smješa u kojoj
S(+) enantiomer posjeduje skoro cjelokupnu farmakolšku aktivnost.
Spedifen, zahvaljujući prisustvu bazne aminokiseline arginina, omogućava
rastvaranje ibuprofena i osigurava veoma dobru i brzu resorpciju aktivne
supstance nakon oralne primjene.
Studije na ljudima dokazale su da Spedifen, novi preparat ibuprofena,
omogućava bržu resorpciju lijeka (maksimalne koncentracije u plazmi se
dostižu ranije), sa znatno većom bioraspoloživošću u plazmi tokom prvog
časa nakon primjene lijeka, u odnosu na standardne farmaceutske oblike.
Maksimalna koncentracija aktivne supstance u plazmi postiže se u roku od
15 – 30 minuta, a moguće je detektovati nivoe u plazmi 5‑10 minuta nakon
oralne primjene. Ova odlika je od posebnog značaja u onim kliničkim
stanjima u kojima je potreban naročito brzi analgetički efekat (npr
intenzivni bol).
Distribucija
Volumen distribucije je 0,8‑0,11 l/kg. Ibuprofen sporo prelazi u
sinovijalnu tečnost, pri čemu dostiže značajno manje koncentracije u
odnosu na koncentraciju u plazmi u istom trenutku. Vezuje se za proteine
plazme, najviše za albumine, 99%.
Biotransformacija
Ibuprofen se najvećim dijelom metaboliše u jetri, gdje se transformiše u
hidroksi [(+)-2(p-(2-hidroksipropil-metil-propil) fenil) propionska
kiselina], karboksi [(+)-2-p-(2-karboksipropil) fenil) propionska
kiselina] derivate i odgovarajuće β-1-0 konjugate glukuronske kiseline,
koji su svi neaktivni.
Eliminacija
Ibuprofen se elimiše iz organizma najviše preko bubrega u obliku
neaktivnih metabolita. Poluvrijeme eliminacije ibuprofena je 1,8 – 2
časa. Primjena lijeka Spedifena nije pokazala fenomen akumulacije lijeka
ili njegovih metabolita, i ekskrecija lijeka je praktično kompletna
nakon 24 časa.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretkliničke studije o hroničnoj i subhroničnoj toksičnosti kod
životinja pokazale su oštećenja i ulceracije gastrointestinalnog trakta.
Studije na pacovima i miševima nijesu dokazale karcinogena dejstva
ibuprofena.
Nema daljih informacija o pretkliničkim podacima u ostalim dijelovima
ovog Sažetka karakteristika lijeka (vidjeti odjeljak 4.6)
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
L-arginin
Natrijum hidrogenkarbonat
Saharin natrijum
Aspartam
Aroma nane
Aroma anisa
Saharoza
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate hemijsko – fizičke inkompatibilnosti ibuprofena sa ostalim
komponentama.
6.3. Rok upotrebe
3 godine, u originalnom pakovanju.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje: višeslojna kesica (papir-aluminijum-polietilen).
Spoljnje pakovanje: kartonska kutija u kojoj se nalazi 12 kesica.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Ne postoje posebni zahtjevi. Sav neupotrijebljeni lijek ili otpadni
materijal se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati bez ljekarskog recepta.
7. NOSILAC DOZVOLE
Farmont M.P. d.o.o., Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Spedifen® 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, kesica, 12 x 1 kesica:
2030/17/406 - 2480
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Spedifen® 400, granule za oralni rastvor, 400 mg, kesica, 12 x 1 kesica:
10.07.2017. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jul, 2017. godine