Septanest uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Septanest forte, rastvor za injekciju, 40 mg/ml + 10 mcg/ml
INN: artikain, epinefrin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedan mililitar rastvora za injekciju sadrži 40 mg artikain hidrohlorida
i 10 mikrograma adrenalina (epinefrina) u obliku adrenalin tartarata.
Jedna uložak sa 1,7 ml rastvora za injekciju sadrži 68 mg artikain
hidrohlorida i 17 mikrograma adrenalina (epinefrina), u obliku adrenalin
tartarata.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: natrijum metabisulfit (E223),
natrijum hlorid, dinatrijum edetat i natrijum hidroksid.
Lijek Septanest forte sadrži 84,74 mg natrijuma u 100 ml rastvora za
injekciju, odnosno 1,44 mg/1,7 ml.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Bistar i bezbojan rastvor, praktično bez čestica.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lokalna i loko-regionalna anestezija kod stomatoloških postupaka.
Septanest forte je indikovan kod odraslih, adolescenata i djece od
navršene 4. godine (ili od 20 kg tjelesne mase).
4.2. Doziranje i način primjene
Samo za stručnu primjenu od strane ljekara i stomatologa.
Doziranje
Za sve populacije treba da se koristi najmanja doza koja omogućava
efikasnu anesteziju. Potrebna doza mora se odrediti na individualnoj
bazi.
Kod rutinskih procedura, normalna doza za odraslog pacijenta je 1
uložak, ali sadržaj manji od jednog uloška može biti dovoljan za
efikasnu anesteziju. Prema odluci stomatologa, više uložaka može biti
potrebno za obimnije postupke bez prekoračenja maksimalne preporučene
doze.
Septanest forte može da se koristi za kompleksne intervencije, kao što
su one koje zahtijevaju izraženu hemostazu.
Istovremena upotreba sa sedativima radi smanjenja ansksioznosti
pacijenta
Maksimalna dozvoljena doza lokalnog anestetika može biti smanjena kod
sediranih pacijenata usljed aditivnog efekta na depresiju centralnog
nervnog sistema (pogledati dio 4.5).
Odrasli i adolescenti (12 – 18 godina):
Kod odraslih i adolescenata, maksimalna doza artikaina je 7 mg/kg uz
maksimalnu preporučenu dozu od 500 mg. Maksimalna doza od 500 mg
odgovara zdravoj odrasloj osobi tjelesne mase više od 70 kg.
Tabela ispod ilustruje maksimalne preporučene doze
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| Pacijentova | Maksimalna | Doza | Ukupna zapremina |
| tjelesna | doza | adrenalina | (ml) i ekvivalent u |
| masa | artikain- | (epinefrina) | broju uložak |
| | | | |
| (kg) | hidrohlorida | (mg) | (1,7 ml) |
| | (mg) | | |
+===============+=================+================+=======================+
| 40 | 280 | 0,070 | 7,0 |
| | | | |
| | | | (4,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 50 | 350 | 0,088 | 8,8 |
| | | | |
| | | | (5,2 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 60 | 420 | 0,105 | 10,5 |
| | | | |
| | | | (6,2 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 70 ili više | 490 | 0,123 | 12,3 |
| | | | |
| | | | (7,0 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
Djeca (4 – 11 godina):
Bezbjednost lijeka Septanest forte kod djece uzrasta 4 godine i manje
nije utvrđena. Podaci nijesu dostupni.
Količina koju treba injektovati se određuje na osnovu uzrasta i tjelesne
mase djeteta kao i veličinom operacije. Prosječna efikasna doza je 2
mg/kg i 4 mg/kg za jednostavnije i kompleksnije procedure, tim redom.
Treba koristiti najnižu dozu koja obezbjeđuje efikasnu stomatološku
anesteziju. Kod djece od navršene 4 godine (ili od 20 kg tjelesne mase)
ili više, maksimalna doza artikaina je 7 mg/kg samo uz apsolutnu
maksimalnu dozu od 385 mg artikaina za zdravo dijete tjelesne mase 55
kg.
Tabela ispod ilustruje maksimalne preporučene doze:
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| Pacijentova | Maksimalna | Doza | Ukupna zapremina |
| tjelesna | doza | adrenalina | (ml) i ekvivalent |
| masa | artikain- | | u broju uložak |
| | | (epinefrina) | |
| (kg) | hidrohlorida | | (1,7 ml) |
| | (mg) | (mg) | |
+===============+=================+================+======================+
| 20 | 140 | 0,035 | 3,5 |
| | | | |
| | | | (2,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 30 | 210 | 0,053 | 5,3 |
| | | | |
| | | | (3,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 40 | 280 | 0,070 | 7,0 |
| | | | |
| | | | (4,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 55 | 385 | 0,096 | 9,6 |
| | | | |
| | | | (5,6 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
Posebne populacije
Stariji i pacijenti sa bolestima bubrega
Zbog nedostatka kliničkih podataka, potreban je poseban oprez prilikom
davanja minimalne doze koja uzrokuje efikasnu anesteziju kod starijih
pacijenata i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega
(pogledati djelove 4.4 i 5.2).
Povećane koncentracije lijeka u plazmi mogu se javiti kod starijih
pacijenata kao i pacijenata sa bolestima bubrega, posebno nakon
ponovljene upotrebe. Ako je potrebno primijeniti ponovo injekciju,
pacijente treba strogo pratiti kako bi se identifikovali znaci
relativnog predoziranja (pogledati dio 4.9).
Pacijenti sa bolestima jetre
Treba primijeniti posebne mjere opreza kako bi se primijenila najniža
doza koja dovodi do efikasne anestezije kod pacijenata sa oštećenjem
jetre, posebno nakon ponovljene upotrebe, iako se 90% artikaina prvo
inaktivira nespecifičnim esterazama plazme u tkivu i krvi.
Pacijenti sa deficijencijom plazmatske holinesteraze
Povećana koncentracija lijeka u plazmi može se javiti kod pacijenata sa
nedostatkom holinesteraze ili koji su na terapiji inhibitorima
acetilholinesteraze pošto se lijek inaktivira do 90% plazmatskim
esterazama (pogledati djelove 4.4 i 5.2.). Zbog toga treba koristiti
najmanju dozu koja vodi do efikasne anestezije.
Način primjene
Infiltracija i perineuralna primjena u usnoj šupljini.
Lokalne anestetike treba ubrizgavati sa oprezom kada postoji upala i/ili
infekcija na mjestu injekcije. Brzina injektovanja treba da bude veoma
spora (1 ml rastvora u minuti).
Mjere opreza koje treba preduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka.
Ovaj lijek treba da se primjenjuje ili od strane ljekara ili stomaotloga
koji su dovoljno obučeni i upoznati sa dijagnozom i liječenjem sistemske
toksičnosti ili pod njihovim nadzorom. Prije uvođenja u regionalnu
anesteziju treba obezbijediti dostupnost odgovarajuće opreme za
reanimaciju i ljekova kako bi se omogućilo brzo liječenje bilo kakvih
respiratornih ili kardiovaskularnih hitnih slučajeva. Stanje svijesti
pacijenta treba pratiti nakon svake injekcije lokalnog anestetika.
Kada se lijek Septanest forte primjenjuje za infiltracionu ili
regionalnu blok anesteziju, injekciju uvijek treba vršiti polako i uz
prethodnu aspiraciju.
Za uputstvo o načinu primjene lijeka pogledati dio 6.6.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na artikain (ili bilo koji lokalni anestetik amidnog
tipa), adrenalin (epinefrin) ili bilo koju od pomoćnih supstanci
lijeka navedenih u dijelu 6.1
- Pacijenti sa epilepsijom koja nije adekvatno kontrolisana terapijom
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pre primjene lijeka Septanest forte obavezno je:
- procijeniti anamnezu pacijenta i tekuću medikamentnu terapiju;
- održavati verbalnu komunikaciju sa pacijentom;
- imati dostupnu opremu za reanimaciju (pogledati dio 4.9).
Posebna upozorenja
Lijek Septanest forte se mora primjenjivati sa posebnim oprezom kod
pacijenata sa sljedećim poremećajima i treba razmotriti odlaganje
stomatološke intervencije ukoliko je u pitanju teško i/ili nestabilno
stanje:
Pacijenti sa kardiovaskularnim poremećajima:
Treba primijeniti najnižu dozu lijeka koja dovodi do efikasne
anestezije, u slučaju:
- poremećaja u nastanku i sprovođenju srčanih impulsa (npr. drugi i
treći stepen atrio-ventrikularnog bloka, teška bradikardija);
- akutne dekompenzovane srčane insuficijencije (akutna kongestivna
srčana insuficijencija);
- hipotenzije;
- pacijenata sa paroksizmalnom tahikardijom ili aritmijom sa ubrzanim
radom srca;
- pacijenata sa istorijom nestabilne angine ili skorašnjim (manje od 6
meseci) infarktom miokarda;
- pacijenata sa skorašnjom (3 mjeseca) bypass intervencijom na
koronarnim arterijama;
- pacijenata koji koriste neselektivne beta-blokatore (npr. propranolol)
– rizik od hipertenzivne krize ili teške bradikardije (pogledati dio
4.5);
- pacijenata sa nekontrolisanom hipertenzijom;
- istovremene primjene sa tricikličnim antidepresivima, jer ovi ljekovi
mogu intenzivirati kardiovaskularne efekte adrenalina (pogledati dio
4.5).
Lijek Septanest forte se mora koristiti sa oprezom kod pacijenata sa
sljedećim poremećajima:
Pacijenti sa epilepsijom:
Zbog svog konvulzivnog djelovanja, lokalne anestetike kod ove grupe
pacijenata treba koristiti sa posebnim oprezom.
Pacijenti sa nedostatkom plazmatske holinesteraze:
Na nedostatak plazmatske holinesteraze može se posumnjati kada se jave
klinički znaci predoziranja sa primjenom uobičajenih doza anestetika i
kada je isključeno vaskularno ubrizgavanje. U tom slučaju potreban je
oprez kod sljedećeg ubrizgavanja i potrebno je primijeniti manju dozu.
Pacijenti sa bolestima bubrega:
Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne anestezije.
Pacijenti sa ozbiljnim bolestima jetre:
Ovaj lijek treba koristiti oprezno zbog prisustva bolesti jetre, iako se
90% artikaina prvo inaktivira nespecifičnim esterazama plazme u tkivu i
krvi.
Pacijenti sa mijastenijom gravis (myasthenia gravis) koja se liječi
inhibitorima acetilholinesteraze;
Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne anestezije.
Pacijenti sa porfirijom:
Lijek Septanest forte treba koristiti kod pacijenata sa akutnom
porfirijom samo kada ne postoji bezbjednija alternativa. Treba preduzeti
odgovarajuće mjere predostrožnosti kod svih pacijenata sa porfirijom,
jer ovaj lijek može izazvati porfiriju.
Pacijenti koji istovremeno primjenjuju halogenovane inhalacione
anestetike:
Treba primijeniti najmanju dozu lijeka koja dovodi do efikasne
anestezije (pogledati dio 4.5).
Pacijenti koji koriste antikoagulanse/antiagregacione ljekove:
Lijek Septanest forte treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji
primaju antikoagulanse/antiagregacione ljekove ili boluju od poremećaja
koagulacije, zbog većeg rizika od krvarenja. Veći rizik od krvarenja je
više povezan sa procedurom nego sa lijekom.
Stariji pacijenti:
Povećana koncentracija lijeka u plazmi može se javiti kod starijih
pacijenata, posebno nakon ponovljene upotrebe. U slučaju potrebne
ponovne primjene, pacijenta treba strogo nadzirati, kako bi se
identifikovao bilo koji znak relativnog predoziranja (pogledati dio
4.9).
Prema tome, kod starijih pacijenata treba koristiti najmanju dozu koja
dovodi do efikasne anestezije.
Upotrebu rastvora za injekcije artikain 40 mg/ml + adrenalin 5 mcg/ml,
umjesto rastvora za injekcije artikain 40 mg/ml + adrenalin 10 mcg/ml
treba razmotriti zbog nižeg sadržaja adrenalina (epinefrina) od 5 mcg/ml
kod:
- Pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima (npr. srčana
insuficijencija, koronarna bolest srca, infarkt miokarda u anamnezi,
srčana aritmija, hipertenzija);
- Pacijenata sa poremećajem cerebralne cirkulacije kod pacijenata sa
moždanim udarom u anamnezi;
Preporučeno je da stomatološki zahvat sa artikainom/adrenalinom bude
odložen tokom šest mjeseci nakon moždanog udara usljed povećanog rizika
od ponovljenog moždanog udara;
- Pacijenata sa nekontrolisanim dijabetesom
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog hiperglikemijskog efekta
adrenalina;
- Pacijenata sa tireotoksikozom;
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).
- Pacijenata sa feohromocitomom;
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).
- Pacijenata kod kojih postoji rizik od razvoja akutnog glaukoma
zatvorenog ugla
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).. Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne
anestezije.
Lijek u jačini 40 mg/ml + 5 mcg/ml nije registrovan u Crnoj Gori.
Lijek Septanest forte mora se primjenjivati na bezbjedan i efikasan
način, pod odgovarajućim uslovima.
Adrenalin smanjuje protok krvi u desnima, potencijalno uzrokujući
lokalnu nekrozu tkiva.
Veoma rijetki slučajevi produžene ili ireverzibilne povrede nerva i
gubitka čula ukusa prijavljeni su nakon primjene mandibularne blok
anestezije.
Efikasnost lokalne anestezije može se smanjiti ukoliko se lijek
Septanest forte primijeni u područje koje je zahvaćeno zapaljenjem ili
infekcijom.
Doza se takođe mora smanjiti u slučaju hipoksije, hiperkalemije i
metaboličke acidoze.
Rizik od ugriza (usana, obraza, oralne sluzokože i jezika) postoji,
naročito kod djece; pacijenta treba savjetovati da izbjegava žvakanje
žvakaće gume ili konzumiranje hrane sve dok se ne povrati normalna
osjetljivost.
Lijek Septanest forte sadrži natrijum-metabisulfit koji rijetko može
izazvati teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam.
Lijek Septanest forte sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po
ulošku, tj. suštinski je bez natrijuma.
Ako postoji bilo kakav rizik od alergijske reakcije, izaberite drugi
lijek za anesteziju (pogledati dio 4.3).
Mjere opreza
Rizici povezani sa slučajnom intravaskularnom primjenom:
Slučajna intravaskularna primjena može uzrokovati naglo povećanje
koncentracije adrenalina (epinefrina) i artikaina u sistemskoj
cirkulaciji. Ovo može biti povezano sa ozbiljnim neželjenim reakcijama
kao što su konvulzije, praćene depresijom centralnog nervnog sistema i
kardiorespiratornom depresijom i komom, što može dovesti do
respiratornog i cirkularnog aresta. Zbog toga, prije injektovanja
lokalnog anestetika, aspiracijom treba osigurati da igla ne pogodi krvni
sud. Međutim, odsustvo krvi u špricu ne znači da je intravaskularna
primjena izbjegnuta.
Rizici povezani sa slučajnom intraneuralnom injekcijom:
Slučajna intraneuralna primjena može uzrokovati da se lijek kreće nervom
retrogradno. Da bi se izbjegla intraneuralna primjena i spriječile
povrede nerva, povezane sa blokadom nerva, treba malo povući iglu
ukoliko pacijent ima osjećaj strujnog udara tokom davanja injekcije ili
ukoliko je injekcija naročito bolna. U slučaju da dođe do povrede nerva,
neurotoksični efekat može se pogoršati potencijalnom neurotoksičnošću
artikaina i prisustvom adrenalina koji može oštetiti perineuralno
snabdjevanje krvlju i spriječiti lokalno ispiranje artikaina.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Interakcije sa artikainom
Interakcije koje zahtjevaju mjere opreza:
Drugi lokalni anestetici:
Toksičnost lokalnih anestetika je aditivna. Ukupna primijenjena doza
svih lokalnih anestetika ne smije biti veća od maksimalne preporučene
doze korišćenih ljekova.
Sedativi (depresori centralnog nervnog sistema npr. benzodiazepini,
opioidi):
Ako se koriste sedativi da bi se smanjila strepnja kod pacijenata treba
koristiti smanjene doze anestetika, pošto su lokalni anestetici, poput
sedativa, depresori centralnog nervnog sistema koji u kombinaciji mogu
imati aditivni efekat (pogledati dio 4.2)
Interakcije sa adrenalinom (epinefrinom)
Interakcije koje zahtjevaju mjere opreza:
Halogenovani isparljivi anestetici (npr. halotan):
Treba primijeniti redukovanu dozu anestetika zbog senzibilizacije srca
na aritmogene efekte kateholamina: rizik od teške ventrikularne
aritmije.
Preporučuje se konsultacija sa anesteziologom prije primjene lokalnog
anestetika tokom opšte anestezije.
Postganglijski adrenergički blokatori (npr. gvanadrel, gvanetidin i
rauvolfija alkaloidi):
Treba primijeniti niže doze ovog lijeka pod strogim medicinskim nadzorom
uz pažljivu aspiraciju zbog moguće povećane osjetljivosti na
adrenergičke vazokonstriktore: rizik od hipertenzije i drugih
kardiovaskularnih efekata.
Neselektivni beta adrenergički blokatori (npr. propranolol, nadolol):
Treba primijeniti niže doze ovog lijeka zbog mogućeg skoka vrijednosti
krvnog pritiska i povećanog rizika od bradikardije.
TCA – Triciklični antidepresivi (npr. amitriptilin, desipramin,
imipramin, nortriptilin, maprotilin i protriptilin):
Dozu i brzinu primjene ovog lijeka treba smanjiti zbog povećanog rizika
od teške hipertenzije.
Inhibitori COMT – inhibitori katehol – O – metiltransferaze (npr.
entakapon, tolkapon):
Može doći do pojave aritmija, ubrzanog srčanog rada i variranja
vrijednosti krvnog pritiska. Pacijentima koji primaju COMT inhibitore
treba smanjiti dozu adrenalina pri dentalnoj anesteziji.
MAO inhibitori, i A-selektivni (npr. moklobemid) i neselektivni (npr.
fenelzin, tranilcipromin, linezolid):
Ako se istovremena upotreba ovih ljekova ne može izbjeći, treba smanjiti
i dozu i brzinu primjene ovog lijeka, a lijek Septanest forte treba
koristiti pod strogim medicinskim nadzorom zbog mogućeg pojačavanja
efekata adrenalina (epinefina), što dovodi do rizika od hipertenzivne
krize.
Ljekovi koji izazivaju aritmije (npr. antiaritmici kao što je digitalis,
hinidin):
Potrebno je smanjiti dozu ovog lijeka zbog povećanog rizika od aritmije
kada se pacijentima istovremeno daju adrenalin (epinefrin) i glikozidi
digitalisa.
Preporučuje se pažljiva aspiracija prije primjene lijeka.
Oksitocinski ljekovi ergot tipa (npr. metisergid, ergotamin, ergonovin):
Ove ljekove treba primjenjivati pod strogim medicinskim nadzorom zbog
aditivnog ili sinergističkog efekta na povećanje krvnog pritiska i/ili
ishemijski odgovor.
Simpatomimetički vazopresori (npr. kokain ali i amfetamin, fenilefrin,
pseudoefedrin, oksimetazolin):
Postoji rizik od adrenergičke tokičnosti. Ukoliko je neki
simpatomimetički vazopresor primijenjen u prethodna 24 sata, planiranu
stomatološku intervenciju treba odložiti.
Fenotiazini (i drugi neuroleptici):
Koristiti sa oprezom zbog postojećeg rizika od hipotenzije zbog moguće
inhibicije efekta adrenalina.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Studije na životinjama u kojima je primenjivan artikain 40mg/ml +
adrenalin (epinefrin) 10mcg/ml nijesu pokazale uticaj na plodnost
(pogledati dio 5.3). Pri primjeni terapijskih doza, neželjeni efekti na
plodnost kod ljudi se ne očekuju.
Trudnoća
Studije na životinjama sa artikainom 40mg/ml + adrenalinom (epinefrinom)
10mcg/ml, kao i samo sa artikainom, nijesu pokazale neželjen uticaj na
trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, rođenje djeteta ili postnatalni
razvoj (pogledati dio 5.3).
Studije na životinjama pokazale su da adrenalin ispoljava toksičan
efekat na reprodukciju pri primjeni doza viših od maksimalne preporučene
doze (pogledati dio 5.3).
Nema iskustava o primjeni artikaina kod trudnica, izuzev tokom porođaja.
Adrenalin (epinefrin) i artikain prolaze placentarnu barijeru, iako
artikain prolazi u manjem obimu u odnosu na druge lokalne anestetike.
Koncentracije artikaina u plazmi kod novorođenčeta bile su približno 30%
koncentracije u plazmi kod majke. U slučaju nenamjerne intravaskularne
primjene kod majke, adrenalin (epinefrin) može smanjiti intrauterinu
perfuziju. Tokom trudnoće, lijek Septanest forte treba koristiti samo
nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik.
Dojenje
Kao rezultat brzog pada koncentracije artikaina u serumu i brze
eliminacije, u majčinom mlijeku nijesu nađene klinički značajne
koncentracije artikaina. Adrenalin (epinefrin) prelazi u majčino mlijeko
ali ima kratko poluvrjeme eliminacije. Uglavnom se ne zahtjeva prekid
dojenja pri kratkotrajnoj primjeni lijeka, počevši od 5 sati nakon
anestezije.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Kombinacija artikain hidrohlorida i adrenalin (epinefrin) tartarata u
obliku rastvora za injekciju može imati manji uticaj na sposobnost
upravljanja vozilima i rukovanje mašinama. Može doći do vrtoglavice
(uključujući vertigo, poremećaj vida i zamor) nakon primjene lijeka
Septanest forte (pogledati dio 4.8).
Stoga, pacijenti ne bi trebalo da napuštaju stomatološku ordinaciju dok
im se ne povrate sposobnosti (obično u roku od 30 minuta) nakon
stomatološke intervencije.
4.8. Neželjena dejstva
Sažetak bezbjednosnog profila
Neželjene reakcije koje prate primjenu artikaina/adrenalina (epinefrina)
su slične onima zabilježenim prilikom primjene drugih lokalnih amidnih
anestetika/vazokonstriktora. Ove neželjene reakcije su uglavnom dozno
zavisne. Mogu biti rezultat preosjetljivosti, idiosinkrazije, ili
smanjene tolerancije pacijenta. Poremećaji nervnog sitema, rekacije na
mjestu primjene, preosjetljivost, kardiološki poremećaji i vaskularni
poremećaji su najčešće zabilježene neželjene reakcije.
Ozbiljne neželjene reakcije se uglavnom javljaju sistemski.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Prijavljene neželjene reakcije potiču iz spontanih prijava, kliničkih
studija i literature.
Učestalost je klasifikovana na sledeći način: veoma česte (≥ 1/10),
česte (≥1/100 do <1/10), povremene (≥1/1000 do <1/100), rijetke
(≥1/10000 do <1/1000) i veoma rijetke (<1/10000), nepoznata učestalost
(ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| MeDRA klasa sistema | Učestalost | Neželjene reakcija |
| organa | | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Infekcije i | Često | Gingivitis |
| infestacije | | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji imunog | Rijetko | Alergija¹, anafilaktičke / |
| sistema | | anafilaktoidne reakcije |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Psihijatrijski | Rijetko | Nervoza / anksioznost⁴ |
| poremećaji | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Euforično raspoloženje |
| | učetalost | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji nervnog | Često | Neuropatija: |
| sistema | | |
| | | Neuralgija (neuropatski bol) |
| | | |
| | | Hipostezija / utrnulost |
| | | (oralna i perioralna)⁴ |
| | | |
| | | Hiperestezija |
| | | |
| | | Disestezija (oralna i |
| | | perioralna), uključujući |
| | | |
| | | disgeuziju (npr. metalni |
| | | ukus, poremećaj čula ukusa) |
| | | |
| | | ageuziju |
| | | |
| | | alodiniju |
| | | |
| | | termohiperesteziju |
| | | |
| | | Glavobolja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Osjećaj peckanja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Poremećaj facijalnog nerva² |
| | | (paraliza i pareza) Hornerov |
| | | sindrom (ptoza kapaka, |
| | | enophthalmus, mioza). |
| | | |
| | | Somnolencija (pospanost) |
| | | |
| | | Nistagmus |
| +--------------+-------------------------------+
| | Veoma | Parestezija³ (perzistentna |
| | rijetko | hipoestezija i gubitak ukusa) |
| | | nakon blokade mandibularnog |
| | | ili inferiornog alveolarnog |
| | | živca |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji oka | Rijetko | Diplopija (paraliza |
| | | okulomotornih mišića)⁴ |
| | | |
| | | Oštećenje vida (privremeno |
| | | slepilo)⁴ |
| | | |
| | | Ptoza |
| | | |
| | | Mioza |
| | | |
| | | Enoftalmus |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji uha i | Rijetko | Hiperakuzija |
| labirinta | | |
| | | Tinitus⁴ |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Kardiološki | Često | Bradikardija |
| poremećaji | | |
| | | Tahikardija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Palpitacije |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Poremećaji sprovođenja |
| | učestalost | (atrioventrikularni blok) |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Vaskularni | Često | Hipotenzija (sa mogućim |
| poremećaji | | cirkulatornim kolapsom) |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Hipertenzija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Naleti vrućine |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Lokalna / regionalna |
| | učestalost | hiperemija |
| | | |
| | | Vazodilatacija |
| | | |
| | | Vazokonstrikcija |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Respiratorni, | Rijetko | Bronhospazam / astma |
| torakalni i | | |
| medijastinalni | | Dispneja ² |
| poremećaji | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Disfonija (promuklost)¹ |
| | učestalost | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Gastrointestinalni | Često | Otečenost jezika, usana, |
| poremećaji | | desni |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Stomatitis, glositis |
| | | |
| | | Mučnina, povraćanje, dijareja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Eksfolijacija (ljuštenje) / |
| | | ulceracija desni / sluzokože |
| | | usne duplje |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Disfagija |
| | učestalost | |
| | | Oticanje obraza |
| | | |
| | | Glosodinija |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji na nivou | Povremeno | Osip (erupcija) |
| kože i potkožnog | | |
| tkiva | | Pruritus |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Angioedem (lice / jezik / |
| | | usna / grlo / larings / |
| | | periorbitalni edem) |
| | | |
| | | Urtikarija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Eritem |
| | učestalost | |
| | | Hiperhidroza |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji | Povremeno | Bol u vratu |
| mišićno-skeletnog, | | |
| vezivnog i koštanog | | |
| tkiva | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Grčenje mišića⁴ |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Pogoršanje neuromuskularnih |
| | učestalost | manifestacija kod |
| | | Kearns-Saire-ovog sindroma |
| | | |
| | | Trizmus |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Opšti poremećaji i | Povremeno | Bol na mjestu injekcije |
| reakcije na mjestu | | |
| primjene | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Eksfolijacija / nekroza na |
| | | mjestu ubrizgavanja |
| | | |
| | | Zamor, astenija (slabost) / |
| | | drhtavica |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Lokalni otečenost |
| | učestalost | |
| | | Osjećaj vrućine, |
| | | |
| | | Osjećaj hladnoće |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
Opis odabranih neželjenih reakcija
1) Alergijske reakcije ne smiju da se pogrešno protumače kao sinkopalne
epizode (srčane palpitacije usljed dejstva adrenalina (epinefrina)).
2) Odložena pojava paralize lica posle dvije nedjelje opisana je nakon
primjene artikaina u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom), a stanje
se nije promijenilo ni 6 mjeseci kasnije.
3) Ove neuralne patologije mogu se pojaviti sa raznim simptomima
abnormalnih osjećaja. Parestezija može da se definiše kao spontani,
abnormalni, obično bezbolni osjećaj (npr. peckanje, bockanje, trnjenje
ili svrab) koji traje mnogo duže od očekivanog trajanja anestezije.
Većina slučajeva parestezije prijavljenih nakon stomatoloških
intervencija je prolazna i rješava se u roku od nekoliko dana, nedjelja
ili mjeseci.
Za perzistentnu paresteziju, najčešće nakon blokade nerava u donjoj
vilici, karakterističan je spor, nepotpun oporavak ili izostanak
oporavka.
4) Nekoliko neželjenih događaja, kao što su agitacija,
anksioznost/nervoza, tremor, poremećaj govora mogu biti znaci upozorenja
prije depresije CNS-a. U prisustvu ovih znakova, od pacijenata treba
zahtijevati da hiperventiliraju i uvesti nadzor (pogledati dio 4.9)
Pedijatrijska populacija
Bezbjednosni profil je sličan kod djece i adolescenata uzrasta između 4
i 18 godina u poređenju sa odraslima.
Međutim, slučajna povreda mekog tkiva zabilježena je češće, posebno kod
djece uzrasta između 3 i 7 godina, usljed produžene anestezije mekog
tkiva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Tipovi predoziranja
Predoziranje lokalnim anestetikom se u najširem smislu često koristi za
opisivanje:
- apsolutnog predoziranja,
- relativnog predoziranja, kao što je:
- slučajno ubrizgavanje u krvni sud, ili
- neuobičajeno brza resorpcija u sistemski krvotok, ili
- usporeni metabolizam i eliminacija lijeka.
U slučajevima relativnog predoziranja, kod pacijenata se uglavnom
javljaju simptomi u prvim minutima, dok se u slučaju apsolutnog
predoziranja, znaci toksičnosti, u zavisnosti od mjesta ubrizgavanja,
javljaju kasnije nakon injekcije.
Simptomi
Usljed predoziranja (apsolutnog ili relativnog), budući da ekscitacija
može biti prolazna ili odsutna, prve manifestacije mogu biti ošamućenost
koja vodi do nesvjestice i respiratornog aresta.
Usljed predoziranja artikainom:
Simptomi zavise od doze i imaju progresivno pogoršanje u oblasti
neuroloških manifestacija (presinkopa, sinkopa, glavobolja, nemir,
agitacija, stanje konfuzije, dezorijentacija, vrtoglavica (ošamućenost),
tremor, stupor, duboka depresija CNS, gubitak svijesti, koma, konvulzija
(uključujući i tonično-klonične napade), poremećaj govora (npr.
dizartrija, logoreja), vertigo, poremećaj ravnoteže (disekvilibrijum)),
manifestacije na nivou oka (midrijaza, zamućeni vid, poremećaj
akomodacije oka), praćene vaskularnom (bledilo (lokalno, regionalno,
opšte)), respiratornom (apneja (respiratorni arest), bradipneja,
tahipneja, zijevanje, respiratorna depresija) i na kraju srčanom (srčani
arest, miokardijalna depresija) toksičnošću.
Acidoza pogoršava toksične efekte lokalnih anestetika.
Usljed predoziranja adrenalinom (epinefrinom):
Simptomi zavise od doze i imaju progresivno pogoršanje u oblasti
neuroloških manifestacija (nemir, agitacija, presinkopa, sinkopa)
praćeno vaskularnom (bledilo (lokalno, regionalno, opšte)),
respiratornom (apneja (respiratorni arest), bradipneja, tahipneja,
respiratorna depresija) i na kraju srčanom (srčani arest, miokardijalna
depresija) toksičnošću.
Terapija kod predoziranja
Prije primjene regionalne anestezije primjenom lokalnih anestetika kako
bi se omogućilo brzo liječenje, potrebno je obezbijediti da oprema za
reanimaciju i ljekovi budu dostupni.
Zbog ozbiljnosti simptoma predoziranja, ljekari/stomatolozi treba da
primjenjuju protokole koji predviđaju neophodnost blagovremenog
obezbjeđivanja disajnih puteva i obezbeđivanja potpomognute ventilacije.
Stanje svijesti pacijenta treba pratiti nakon svake injekcije lokalnog
anestetika.
Ukoliko se jave znaci akutne sistemske toksičnosti, sa primjenom
lokalnog anestetika se mora odmah prekinuti.
Ukoliko je potrebno, pacijenta postaviti u ležeći položaj.
Simptomi CNS-a (konvulzije, depresija CNS-a) moraju se odmah liječiti
odgovarajućom podrškom za disajne puteve/disanje i primjenom
antikonvulzivnih ljekova.
Optimalna oksigenacija i ventilacija i podrška cirkulaciji, kao i
liječenje acidoze, mogu spriječiti srčani zastoj.
Ako dođe do kardiovaskularne depresije (hipotenzija, bradikardija),
treba razmotriti odgovarajući tretman intravenskim tečnostima,
vazopresorima i/ili inotropnim agensima. Djeci treba davati doze
srazmjerne uzrastu i tjelesnoj masi.
U slučaju zastoja srca, odmah početi sa kardiopulmonalnom reanimacijom.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Anestetici, lokalni; Amidi
ATC kod: N01BB58
Mehanizam djelovanja i farmakodinamski efekti: Artikain, lokalni
anestetik amidnog tipa, reverzibilno blokira sprovođenje nervnih impulsa
dobro poznatim mehanizmom koji važi i za druge lokalne anestetike
amidnog tipa. To obuhvata smanjenje ili sprečavanje velikog prolaznog
povećanja permeabilnosti membrana ekscitabilruh ćelija za ulazak
natrijuma (Na⁺) koji se obično proizvodi blagom depolarizacijom
membrane. Ove akcije dovode do djelovanja anestetika. Kako se dejstvo
anestetika progresivno razvija u nervu, prag električne ekscitabilnosti
se postepeno povećava, brzina porasta akcionog potencijala opada i
provodljivost impulsa se usporava. pKa artikaina je procijenjena na 7,8.
Adrenalin (epinefrin), kao vazokonstriktor, odmah djeluje na α- i
β-adrenergičke receptore; preovladava djelovanje na β-adrenergičke
receptore. Adrenalin (epinefrin) produžava efekat artikaina i smanjuje
rizik od pretjeranog preuzimanja artikaina u sistemski krvotok.
Klinička efikasnost i bezbjednost:
Lijek Septanest forte počinje da djeluje u roku od 1,5-1,8 minuta kod
infiltracije i 1,4- 3,6 minuta kod blokade nerva.
Trajanje anestezije artikaina 40mg/ml sa adrenalinom (epinefrinom) 1:100
000 je 60 do 75 minuta za analgeziju pulpe, i 180 do 360 minuta za
anesteziju mekog tkiva.
Nije primijećena razlika u farmakodinamskim podacima između adultne i
pedijatrijske populacije.
5.2. Farmakokinetički podaci
Artikain
Resorpcija:
U tri objavljena klinička ispitivanja koja definišu farmakokinetički
profil kombinacije artikain hidrohlorida 40 mg/ml i adrenalina
(epinefrina) 10 ili 5 mcg/ml, T_(max) vrijednosti su bile između 10 i 12
minuta, sa C_(max) vrijednostima od 400 do 2100 nanograma/ml.
U kliničkim ispitivanjima koja su sprovedena kod djece, C_(max) je
iznosila 1382 nanograma/ml i T_(max) 7,78 minuta nakon infiltracije doze
od 2 mg/kg tjelesne mase.
Distribucija:
Zabilježen je visoki stepen vezivanja artikaina za humani serumski
albumin (68,5-80,8%) i ∝/ β- globuline (62,5-73,4%). Vezivanje na
γ-globulin (8,6-23,7%) bilo je znatno niže. Adrenalin (epinefrin) je
vazokonstriktor koji se dodaje artikainu kako bi usporio resorpciju u
sistemski krvotok i time produžio održavanje aktivne koncentracije
artikaina u tkivu. Volumen distribucije u plazmi je bio oko 4 l/kg.
Biotransformacija:
Artikain podliježe hidrolizi svoje karboksilne grupe preko nespecifičnih
esteraza u tkivu i krvi. S obzirom na to da je ova hidroliza veoma brza,
na ovaj način se inaktivira oko 90% artikaina. Artikain se dodatno
metaboliše u mikrozomima jetre. Artikainska kiselina je glavni proizvod
metabolizma artikaina indukovanog citohromom P450, koji se dalje
metabolizuje pri čemu stvara glukuronid artikainske kiseline.
Eliminacija:
Nakon dentalne injekcije, poluvrijeme eliminacije artikaina iznosilo je
oko 20-40 minuta. U kliničkom ispitivanju, zabilježeno je da se
koncentracije artikaina i artikainske kiseline u plazmi ubrzano smanjuju
nakon submukoznog ubrizgavanja. Veoma mala količina artikaina otkrivena
je u plazmi 12 do 24 sati nakon ubrizgavanja. Više od 50% doze izlučeno
je urinom, 95% kao artikainska kiselina, u roku od 8 sati od primjene. U
roku od 24 sata, oko 57% (68 mg) i 53% (204 mg) doze izlučeno je urinom.
Renalna eliminacija nepromijenjenog artikaina iznosila je samo oko 2%
ukupne eliminacije.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci zasnovani na konvencionalnim studijama bezbjednosne
farmakologije, hronične toksičnosti, reproduktivne toksičnosti i
genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude pri primjeni
terapijskih doza.
Pri primjeni doza većih od terapijskih, artikain ispoljava
kardiodepresorna svojstva i može imati vazodilatatorni efekat. Adrenalin
(epinefrin) podstiče simpatomimetički efekat. Subkutane injekcije
artikaina u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom) izazvale su
neželjene reakcije počevši od 50 mg/kg/dan kod pacova i 80 mg/kg/dan kod
pasa nakon 4 nedelje svakodnevne ponovljene primjene. Međutim, ovi
nalazi su od malog značaja za njegovu kliničku primjenu kao akutne
primjene.
U studijama embriotoksičnosti sa artikainom, pri primjeni dnevnih i.v.
doza do 20 mg/kg kod pacova ili 12,5 mg/kg kod kunića, nijesu
zabilježena povećanja stope fetalnog mortaliteta ili stope malformacija.
Teratogenost je primijećena kod životinja liječenih adrenalinom
(epinefrinom) samo pri izloženosti koja se smatra dovoljno većom od
maksimalne izloženosti kod ljudi, što ukazuje na malu važnost za
kliničku upotrebu.
Studije reproduktivne toksičnosti sprovedene sa artikainom 40 mg/ml +
adrenalinom (epinefrinom) 10 mikrograma/ml primijenjenim subkutano u
dozama do 80 mg/kg/dan nijesu otkrile štetne efekte na plodnost,
embrionalni/fetalni razvoj ili pre- i postnatalni razvoj.
Nije primijećen efekat genotoksičnosti tokom in vitro i in vivo studija
sprovedenih sa samim artikainom ili u in vivo studiji sprovedenoj sa
artikainom u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom).
Kontradiktorni nalazi su dobijeni iz in vitro i in vivo studija
genotoksičnosti adrenalina.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Natrijum hlorid;
Natrijum metabisulfit (E223);
Dinatrijum edetat;
Natrijum hidroksid; (za podešavanje pH vrijednosti)
voda za injekcije.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja: upotrijebiti odmah.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 ºC.
Ne zamrzavati.
Čuvati uloške u dobro zatvorenoj spoljašnjoj kutiji radi zaštite od
svjetlosti.
Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, pogledati dio 6.3.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je uložak od bezbojnog stakla tip I, na dnu
zatvoren gumenim zatvaračem tip I, a na vrhu gumenim zatvaračem tip I i
aluminijumskom kapicom (nije u kontaktu sa rastvorom), koji sadrži 1,7
ml rastvora za injekciju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5
plastičnih blistera sa po 10 uložaka i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Ovaj lijek ne smije da se koristi ako je rastvor mutan ili je promijenio
boju.
Da bi se spriječio rizik od infekcije (npr. prenos hepatitisa), špric i
igle koji se koriste za izvlačenje rastvora moraju uvijek biti svježe
izvađeni iz pakovanja i sterilni.
Uložak je namijenjen za jednokratnu primjenu. Koristiti odmah nakon
otvaranja uloška. Ako je iskorišćen samo dio rastvora za injekciju,
ostatak se mora baciti.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
OSMI RED-D D.O.O. PODGORICA, Bulevar Vojvode Stanka Radonjića bb, 81000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/3289 - 7945
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
14.06.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
Septanest forte, rastvor za injekciju, 40 mg/ml + 10 mcg/ml
INN: artikain, epinefrin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedan mililitar rastvora za injekciju sadrži 40 mg artikain hidrohlorida
i 10 mikrograma adrenalina (epinefrina) u obliku adrenalin tartarata.
Jedna uložak sa 1,7 ml rastvora za injekciju sadrži 68 mg artikain
hidrohlorida i 17 mikrograma adrenalina (epinefrina), u obliku adrenalin
tartarata.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: natrijum metabisulfit (E223),
natrijum hlorid, dinatrijum edetat i natrijum hidroksid.
Lijek Septanest forte sadrži 84,74 mg natrijuma u 100 ml rastvora za
injekciju, odnosno 1,44 mg/1,7 ml.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Bistar i bezbojan rastvor, praktično bez čestica.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lokalna i loko-regionalna anestezija kod stomatoloških postupaka.
Septanest forte je indikovan kod odraslih, adolescenata i djece od
navršene 4. godine (ili od 20 kg tjelesne mase).
4.2. Doziranje i način primjene
Samo za stručnu primjenu od strane ljekara i stomatologa.
Doziranje
Za sve populacije treba da se koristi najmanja doza koja omogućava
efikasnu anesteziju. Potrebna doza mora se odrediti na individualnoj
bazi.
Kod rutinskih procedura, normalna doza za odraslog pacijenta je 1
uložak, ali sadržaj manji od jednog uloška može biti dovoljan za
efikasnu anesteziju. Prema odluci stomatologa, više uložaka može biti
potrebno za obimnije postupke bez prekoračenja maksimalne preporučene
doze.
Septanest forte može da se koristi za kompleksne intervencije, kao što
su one koje zahtijevaju izraženu hemostazu.
Istovremena upotreba sa sedativima radi smanjenja ansksioznosti
pacijenta
Maksimalna dozvoljena doza lokalnog anestetika može biti smanjena kod
sediranih pacijenata usljed aditivnog efekta na depresiju centralnog
nervnog sistema (pogledati dio 4.5).
Odrasli i adolescenti (12 – 18 godina):
Kod odraslih i adolescenata, maksimalna doza artikaina je 7 mg/kg uz
maksimalnu preporučenu dozu od 500 mg. Maksimalna doza od 500 mg
odgovara zdravoj odrasloj osobi tjelesne mase više od 70 kg.
Tabela ispod ilustruje maksimalne preporučene doze
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| Pacijentova | Maksimalna | Doza | Ukupna zapremina |
| tjelesna | doza | adrenalina | (ml) i ekvivalent u |
| masa | artikain- | (epinefrina) | broju uložak |
| | | | |
| (kg) | hidrohlorida | (mg) | (1,7 ml) |
| | (mg) | | |
+===============+=================+================+=======================+
| 40 | 280 | 0,070 | 7,0 |
| | | | |
| | | | (4,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 50 | 350 | 0,088 | 8,8 |
| | | | |
| | | | (5,2 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 60 | 420 | 0,105 | 10,5 |
| | | | |
| | | | (6,2 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
| 70 ili više | 490 | 0,123 | 12,3 |
| | | | |
| | | | (7,0 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+-----------------------+
Djeca (4 – 11 godina):
Bezbjednost lijeka Septanest forte kod djece uzrasta 4 godine i manje
nije utvrđena. Podaci nijesu dostupni.
Količina koju treba injektovati se određuje na osnovu uzrasta i tjelesne
mase djeteta kao i veličinom operacije. Prosječna efikasna doza je 2
mg/kg i 4 mg/kg za jednostavnije i kompleksnije procedure, tim redom.
Treba koristiti najnižu dozu koja obezbjeđuje efikasnu stomatološku
anesteziju. Kod djece od navršene 4 godine (ili od 20 kg tjelesne mase)
ili više, maksimalna doza artikaina je 7 mg/kg samo uz apsolutnu
maksimalnu dozu od 385 mg artikaina za zdravo dijete tjelesne mase 55
kg.
Tabela ispod ilustruje maksimalne preporučene doze:
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| Pacijentova | Maksimalna | Doza | Ukupna zapremina |
| tjelesna | doza | adrenalina | (ml) i ekvivalent |
| masa | artikain- | | u broju uložak |
| | | (epinefrina) | |
| (kg) | hidrohlorida | | (1,7 ml) |
| | (mg) | (mg) | |
+===============+=================+================+======================+
| 20 | 140 | 0,035 | 3,5 |
| | | | |
| | | | (2,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 30 | 210 | 0,053 | 5,3 |
| | | | |
| | | | (3,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 40 | 280 | 0,070 | 7,0 |
| | | | |
| | | | (4,1 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
| 55 | 385 | 0,096 | 9,6 |
| | | | |
| | | | (5,6 uložak) |
+---------------+-----------------+----------------+----------------------+
Posebne populacije
Stariji i pacijenti sa bolestima bubrega
Zbog nedostatka kliničkih podataka, potreban je poseban oprez prilikom
davanja minimalne doze koja uzrokuje efikasnu anesteziju kod starijih
pacijenata i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega
(pogledati djelove 4.4 i 5.2).
Povećane koncentracije lijeka u plazmi mogu se javiti kod starijih
pacijenata kao i pacijenata sa bolestima bubrega, posebno nakon
ponovljene upotrebe. Ako je potrebno primijeniti ponovo injekciju,
pacijente treba strogo pratiti kako bi se identifikovali znaci
relativnog predoziranja (pogledati dio 4.9).
Pacijenti sa bolestima jetre
Treba primijeniti posebne mjere opreza kako bi se primijenila najniža
doza koja dovodi do efikasne anestezije kod pacijenata sa oštećenjem
jetre, posebno nakon ponovljene upotrebe, iako se 90% artikaina prvo
inaktivira nespecifičnim esterazama plazme u tkivu i krvi.
Pacijenti sa deficijencijom plazmatske holinesteraze
Povećana koncentracija lijeka u plazmi može se javiti kod pacijenata sa
nedostatkom holinesteraze ili koji su na terapiji inhibitorima
acetilholinesteraze pošto se lijek inaktivira do 90% plazmatskim
esterazama (pogledati djelove 4.4 i 5.2.). Zbog toga treba koristiti
najmanju dozu koja vodi do efikasne anestezije.
Način primjene
Infiltracija i perineuralna primjena u usnoj šupljini.
Lokalne anestetike treba ubrizgavati sa oprezom kada postoji upala i/ili
infekcija na mjestu injekcije. Brzina injektovanja treba da bude veoma
spora (1 ml rastvora u minuti).
Mjere opreza koje treba preduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka.
Ovaj lijek treba da se primjenjuje ili od strane ljekara ili stomaotloga
koji su dovoljno obučeni i upoznati sa dijagnozom i liječenjem sistemske
toksičnosti ili pod njihovim nadzorom. Prije uvođenja u regionalnu
anesteziju treba obezbijediti dostupnost odgovarajuće opreme za
reanimaciju i ljekova kako bi se omogućilo brzo liječenje bilo kakvih
respiratornih ili kardiovaskularnih hitnih slučajeva. Stanje svijesti
pacijenta treba pratiti nakon svake injekcije lokalnog anestetika.
Kada se lijek Septanest forte primjenjuje za infiltracionu ili
regionalnu blok anesteziju, injekciju uvijek treba vršiti polako i uz
prethodnu aspiraciju.
Za uputstvo o načinu primjene lijeka pogledati dio 6.6.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na artikain (ili bilo koji lokalni anestetik amidnog
tipa), adrenalin (epinefrin) ili bilo koju od pomoćnih supstanci
lijeka navedenih u dijelu 6.1
- Pacijenti sa epilepsijom koja nije adekvatno kontrolisana terapijom
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pre primjene lijeka Septanest forte obavezno je:
- procijeniti anamnezu pacijenta i tekuću medikamentnu terapiju;
- održavati verbalnu komunikaciju sa pacijentom;
- imati dostupnu opremu za reanimaciju (pogledati dio 4.9).
Posebna upozorenja
Lijek Septanest forte se mora primjenjivati sa posebnim oprezom kod
pacijenata sa sljedećim poremećajima i treba razmotriti odlaganje
stomatološke intervencije ukoliko je u pitanju teško i/ili nestabilno
stanje:
Pacijenti sa kardiovaskularnim poremećajima:
Treba primijeniti najnižu dozu lijeka koja dovodi do efikasne
anestezije, u slučaju:
- poremećaja u nastanku i sprovođenju srčanih impulsa (npr. drugi i
treći stepen atrio-ventrikularnog bloka, teška bradikardija);
- akutne dekompenzovane srčane insuficijencije (akutna kongestivna
srčana insuficijencija);
- hipotenzije;
- pacijenata sa paroksizmalnom tahikardijom ili aritmijom sa ubrzanim
radom srca;
- pacijenata sa istorijom nestabilne angine ili skorašnjim (manje od 6
meseci) infarktom miokarda;
- pacijenata sa skorašnjom (3 mjeseca) bypass intervencijom na
koronarnim arterijama;
- pacijenata koji koriste neselektivne beta-blokatore (npr. propranolol)
– rizik od hipertenzivne krize ili teške bradikardije (pogledati dio
4.5);
- pacijenata sa nekontrolisanom hipertenzijom;
- istovremene primjene sa tricikličnim antidepresivima, jer ovi ljekovi
mogu intenzivirati kardiovaskularne efekte adrenalina (pogledati dio
4.5).
Lijek Septanest forte se mora koristiti sa oprezom kod pacijenata sa
sljedećim poremećajima:
Pacijenti sa epilepsijom:
Zbog svog konvulzivnog djelovanja, lokalne anestetike kod ove grupe
pacijenata treba koristiti sa posebnim oprezom.
Pacijenti sa nedostatkom plazmatske holinesteraze:
Na nedostatak plazmatske holinesteraze može se posumnjati kada se jave
klinički znaci predoziranja sa primjenom uobičajenih doza anestetika i
kada je isključeno vaskularno ubrizgavanje. U tom slučaju potreban je
oprez kod sljedećeg ubrizgavanja i potrebno je primijeniti manju dozu.
Pacijenti sa bolestima bubrega:
Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne anestezije.
Pacijenti sa ozbiljnim bolestima jetre:
Ovaj lijek treba koristiti oprezno zbog prisustva bolesti jetre, iako se
90% artikaina prvo inaktivira nespecifičnim esterazama plazme u tkivu i
krvi.
Pacijenti sa mijastenijom gravis (myasthenia gravis) koja se liječi
inhibitorima acetilholinesteraze;
Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne anestezije.
Pacijenti sa porfirijom:
Lijek Septanest forte treba koristiti kod pacijenata sa akutnom
porfirijom samo kada ne postoji bezbjednija alternativa. Treba preduzeti
odgovarajuće mjere predostrožnosti kod svih pacijenata sa porfirijom,
jer ovaj lijek može izazvati porfiriju.
Pacijenti koji istovremeno primjenjuju halogenovane inhalacione
anestetike:
Treba primijeniti najmanju dozu lijeka koja dovodi do efikasne
anestezije (pogledati dio 4.5).
Pacijenti koji koriste antikoagulanse/antiagregacione ljekove:
Lijek Septanest forte treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji
primaju antikoagulanse/antiagregacione ljekove ili boluju od poremećaja
koagulacije, zbog većeg rizika od krvarenja. Veći rizik od krvarenja je
više povezan sa procedurom nego sa lijekom.
Stariji pacijenti:
Povećana koncentracija lijeka u plazmi može se javiti kod starijih
pacijenata, posebno nakon ponovljene upotrebe. U slučaju potrebne
ponovne primjene, pacijenta treba strogo nadzirati, kako bi se
identifikovao bilo koji znak relativnog predoziranja (pogledati dio
4.9).
Prema tome, kod starijih pacijenata treba koristiti najmanju dozu koja
dovodi do efikasne anestezije.
Upotrebu rastvora za injekcije artikain 40 mg/ml + adrenalin 5 mcg/ml,
umjesto rastvora za injekcije artikain 40 mg/ml + adrenalin 10 mcg/ml
treba razmotriti zbog nižeg sadržaja adrenalina (epinefrina) od 5 mcg/ml
kod:
- Pacijenata sa kardiovaskularnim oboljenjima (npr. srčana
insuficijencija, koronarna bolest srca, infarkt miokarda u anamnezi,
srčana aritmija, hipertenzija);
- Pacijenata sa poremećajem cerebralne cirkulacije kod pacijenata sa
moždanim udarom u anamnezi;
Preporučeno je da stomatološki zahvat sa artikainom/adrenalinom bude
odložen tokom šest mjeseci nakon moždanog udara usljed povećanog rizika
od ponovljenog moždanog udara;
- Pacijenata sa nekontrolisanim dijabetesom
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog hiperglikemijskog efekta
adrenalina;
- Pacijenata sa tireotoksikozom;
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).
- Pacijenata sa feohromocitomom;
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).
- Pacijenata kod kojih postoji rizik od razvoja akutnog glaukoma
zatvorenog ugla
Ovaj lijek treba koristiti sa oprezom zbog prisustva adrenalina
(epinefrina).. Treba primijeniti najmanju dozu koja dovodi do efikasne
anestezije.
Lijek u jačini 40 mg/ml + 5 mcg/ml nije registrovan u Crnoj Gori.
Lijek Septanest forte mora se primjenjivati na bezbjedan i efikasan
način, pod odgovarajućim uslovima.
Adrenalin smanjuje protok krvi u desnima, potencijalno uzrokujući
lokalnu nekrozu tkiva.
Veoma rijetki slučajevi produžene ili ireverzibilne povrede nerva i
gubitka čula ukusa prijavljeni su nakon primjene mandibularne blok
anestezije.
Efikasnost lokalne anestezije može se smanjiti ukoliko se lijek
Septanest forte primijeni u područje koje je zahvaćeno zapaljenjem ili
infekcijom.
Doza se takođe mora smanjiti u slučaju hipoksije, hiperkalemije i
metaboličke acidoze.
Rizik od ugriza (usana, obraza, oralne sluzokože i jezika) postoji,
naročito kod djece; pacijenta treba savjetovati da izbjegava žvakanje
žvakaće gume ili konzumiranje hrane sve dok se ne povrati normalna
osjetljivost.
Lijek Septanest forte sadrži natrijum-metabisulfit koji rijetko može
izazvati teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam.
Lijek Septanest forte sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po
ulošku, tj. suštinski je bez natrijuma.
Ako postoji bilo kakav rizik od alergijske reakcije, izaberite drugi
lijek za anesteziju (pogledati dio 4.3).
Mjere opreza
Rizici povezani sa slučajnom intravaskularnom primjenom:
Slučajna intravaskularna primjena može uzrokovati naglo povećanje
koncentracije adrenalina (epinefrina) i artikaina u sistemskoj
cirkulaciji. Ovo može biti povezano sa ozbiljnim neželjenim reakcijama
kao što su konvulzije, praćene depresijom centralnog nervnog sistema i
kardiorespiratornom depresijom i komom, što može dovesti do
respiratornog i cirkularnog aresta. Zbog toga, prije injektovanja
lokalnog anestetika, aspiracijom treba osigurati da igla ne pogodi krvni
sud. Međutim, odsustvo krvi u špricu ne znači da je intravaskularna
primjena izbjegnuta.
Rizici povezani sa slučajnom intraneuralnom injekcijom:
Slučajna intraneuralna primjena može uzrokovati da se lijek kreće nervom
retrogradno. Da bi se izbjegla intraneuralna primjena i spriječile
povrede nerva, povezane sa blokadom nerva, treba malo povući iglu
ukoliko pacijent ima osjećaj strujnog udara tokom davanja injekcije ili
ukoliko je injekcija naročito bolna. U slučaju da dođe do povrede nerva,
neurotoksični efekat može se pogoršati potencijalnom neurotoksičnošću
artikaina i prisustvom adrenalina koji može oštetiti perineuralno
snabdjevanje krvlju i spriječiti lokalno ispiranje artikaina.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Interakcije sa artikainom
Interakcije koje zahtjevaju mjere opreza:
Drugi lokalni anestetici:
Toksičnost lokalnih anestetika je aditivna. Ukupna primijenjena doza
svih lokalnih anestetika ne smije biti veća od maksimalne preporučene
doze korišćenih ljekova.
Sedativi (depresori centralnog nervnog sistema npr. benzodiazepini,
opioidi):
Ako se koriste sedativi da bi se smanjila strepnja kod pacijenata treba
koristiti smanjene doze anestetika, pošto su lokalni anestetici, poput
sedativa, depresori centralnog nervnog sistema koji u kombinaciji mogu
imati aditivni efekat (pogledati dio 4.2)
Interakcije sa adrenalinom (epinefrinom)
Interakcije koje zahtjevaju mjere opreza:
Halogenovani isparljivi anestetici (npr. halotan):
Treba primijeniti redukovanu dozu anestetika zbog senzibilizacije srca
na aritmogene efekte kateholamina: rizik od teške ventrikularne
aritmije.
Preporučuje se konsultacija sa anesteziologom prije primjene lokalnog
anestetika tokom opšte anestezije.
Postganglijski adrenergički blokatori (npr. gvanadrel, gvanetidin i
rauvolfija alkaloidi):
Treba primijeniti niže doze ovog lijeka pod strogim medicinskim nadzorom
uz pažljivu aspiraciju zbog moguće povećane osjetljivosti na
adrenergičke vazokonstriktore: rizik od hipertenzije i drugih
kardiovaskularnih efekata.
Neselektivni beta adrenergički blokatori (npr. propranolol, nadolol):
Treba primijeniti niže doze ovog lijeka zbog mogućeg skoka vrijednosti
krvnog pritiska i povećanog rizika od bradikardije.
TCA – Triciklični antidepresivi (npr. amitriptilin, desipramin,
imipramin, nortriptilin, maprotilin i protriptilin):
Dozu i brzinu primjene ovog lijeka treba smanjiti zbog povećanog rizika
od teške hipertenzije.
Inhibitori COMT – inhibitori katehol – O – metiltransferaze (npr.
entakapon, tolkapon):
Može doći do pojave aritmija, ubrzanog srčanog rada i variranja
vrijednosti krvnog pritiska. Pacijentima koji primaju COMT inhibitore
treba smanjiti dozu adrenalina pri dentalnoj anesteziji.
MAO inhibitori, i A-selektivni (npr. moklobemid) i neselektivni (npr.
fenelzin, tranilcipromin, linezolid):
Ako se istovremena upotreba ovih ljekova ne može izbjeći, treba smanjiti
i dozu i brzinu primjene ovog lijeka, a lijek Septanest forte treba
koristiti pod strogim medicinskim nadzorom zbog mogućeg pojačavanja
efekata adrenalina (epinefina), što dovodi do rizika od hipertenzivne
krize.
Ljekovi koji izazivaju aritmije (npr. antiaritmici kao što je digitalis,
hinidin):
Potrebno je smanjiti dozu ovog lijeka zbog povećanog rizika od aritmije
kada se pacijentima istovremeno daju adrenalin (epinefrin) i glikozidi
digitalisa.
Preporučuje se pažljiva aspiracija prije primjene lijeka.
Oksitocinski ljekovi ergot tipa (npr. metisergid, ergotamin, ergonovin):
Ove ljekove treba primjenjivati pod strogim medicinskim nadzorom zbog
aditivnog ili sinergističkog efekta na povećanje krvnog pritiska i/ili
ishemijski odgovor.
Simpatomimetički vazopresori (npr. kokain ali i amfetamin, fenilefrin,
pseudoefedrin, oksimetazolin):
Postoji rizik od adrenergičke tokičnosti. Ukoliko je neki
simpatomimetički vazopresor primijenjen u prethodna 24 sata, planiranu
stomatološku intervenciju treba odložiti.
Fenotiazini (i drugi neuroleptici):
Koristiti sa oprezom zbog postojećeg rizika od hipotenzije zbog moguće
inhibicije efekta adrenalina.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Studije na životinjama u kojima je primenjivan artikain 40mg/ml +
adrenalin (epinefrin) 10mcg/ml nijesu pokazale uticaj na plodnost
(pogledati dio 5.3). Pri primjeni terapijskih doza, neželjeni efekti na
plodnost kod ljudi se ne očekuju.
Trudnoća
Studije na životinjama sa artikainom 40mg/ml + adrenalinom (epinefrinom)
10mcg/ml, kao i samo sa artikainom, nijesu pokazale neželjen uticaj na
trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, rođenje djeteta ili postnatalni
razvoj (pogledati dio 5.3).
Studije na životinjama pokazale su da adrenalin ispoljava toksičan
efekat na reprodukciju pri primjeni doza viših od maksimalne preporučene
doze (pogledati dio 5.3).
Nema iskustava o primjeni artikaina kod trudnica, izuzev tokom porođaja.
Adrenalin (epinefrin) i artikain prolaze placentarnu barijeru, iako
artikain prolazi u manjem obimu u odnosu na druge lokalne anestetike.
Koncentracije artikaina u plazmi kod novorođenčeta bile su približno 30%
koncentracije u plazmi kod majke. U slučaju nenamjerne intravaskularne
primjene kod majke, adrenalin (epinefrin) može smanjiti intrauterinu
perfuziju. Tokom trudnoće, lijek Septanest forte treba koristiti samo
nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik.
Dojenje
Kao rezultat brzog pada koncentracije artikaina u serumu i brze
eliminacije, u majčinom mlijeku nijesu nađene klinički značajne
koncentracije artikaina. Adrenalin (epinefrin) prelazi u majčino mlijeko
ali ima kratko poluvrjeme eliminacije. Uglavnom se ne zahtjeva prekid
dojenja pri kratkotrajnoj primjeni lijeka, počevši od 5 sati nakon
anestezije.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Kombinacija artikain hidrohlorida i adrenalin (epinefrin) tartarata u
obliku rastvora za injekciju može imati manji uticaj na sposobnost
upravljanja vozilima i rukovanje mašinama. Može doći do vrtoglavice
(uključujući vertigo, poremećaj vida i zamor) nakon primjene lijeka
Septanest forte (pogledati dio 4.8).
Stoga, pacijenti ne bi trebalo da napuštaju stomatološku ordinaciju dok
im se ne povrate sposobnosti (obično u roku od 30 minuta) nakon
stomatološke intervencije.
4.8. Neželjena dejstva
Sažetak bezbjednosnog profila
Neželjene reakcije koje prate primjenu artikaina/adrenalina (epinefrina)
su slične onima zabilježenim prilikom primjene drugih lokalnih amidnih
anestetika/vazokonstriktora. Ove neželjene reakcije su uglavnom dozno
zavisne. Mogu biti rezultat preosjetljivosti, idiosinkrazije, ili
smanjene tolerancije pacijenta. Poremećaji nervnog sitema, rekacije na
mjestu primjene, preosjetljivost, kardiološki poremećaji i vaskularni
poremećaji su najčešće zabilježene neželjene reakcije.
Ozbiljne neželjene reakcije se uglavnom javljaju sistemski.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Prijavljene neželjene reakcije potiču iz spontanih prijava, kliničkih
studija i literature.
Učestalost je klasifikovana na sledeći način: veoma česte (≥ 1/10),
česte (≥1/100 do <1/10), povremene (≥1/1000 do <1/100), rijetke
(≥1/10000 do <1/1000) i veoma rijetke (<1/10000), nepoznata učestalost
(ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| MeDRA klasa sistema | Učestalost | Neželjene reakcija |
| organa | | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Infekcije i | Često | Gingivitis |
| infestacije | | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji imunog | Rijetko | Alergija¹, anafilaktičke / |
| sistema | | anafilaktoidne reakcije |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Psihijatrijski | Rijetko | Nervoza / anksioznost⁴ |
| poremećaji | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Euforično raspoloženje |
| | učetalost | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji nervnog | Često | Neuropatija: |
| sistema | | |
| | | Neuralgija (neuropatski bol) |
| | | |
| | | Hipostezija / utrnulost |
| | | (oralna i perioralna)⁴ |
| | | |
| | | Hiperestezija |
| | | |
| | | Disestezija (oralna i |
| | | perioralna), uključujući |
| | | |
| | | disgeuziju (npr. metalni |
| | | ukus, poremećaj čula ukusa) |
| | | |
| | | ageuziju |
| | | |
| | | alodiniju |
| | | |
| | | termohiperesteziju |
| | | |
| | | Glavobolja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Osjećaj peckanja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Poremećaj facijalnog nerva² |
| | | (paraliza i pareza) Hornerov |
| | | sindrom (ptoza kapaka, |
| | | enophthalmus, mioza). |
| | | |
| | | Somnolencija (pospanost) |
| | | |
| | | Nistagmus |
| +--------------+-------------------------------+
| | Veoma | Parestezija³ (perzistentna |
| | rijetko | hipoestezija i gubitak ukusa) |
| | | nakon blokade mandibularnog |
| | | ili inferiornog alveolarnog |
| | | živca |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji oka | Rijetko | Diplopija (paraliza |
| | | okulomotornih mišića)⁴ |
| | | |
| | | Oštećenje vida (privremeno |
| | | slepilo)⁴ |
| | | |
| | | Ptoza |
| | | |
| | | Mioza |
| | | |
| | | Enoftalmus |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji uha i | Rijetko | Hiperakuzija |
| labirinta | | |
| | | Tinitus⁴ |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Kardiološki | Često | Bradikardija |
| poremećaji | | |
| | | Tahikardija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Palpitacije |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Poremećaji sprovođenja |
| | učestalost | (atrioventrikularni blok) |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Vaskularni | Često | Hipotenzija (sa mogućim |
| poremećaji | | cirkulatornim kolapsom) |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Hipertenzija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Naleti vrućine |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Lokalna / regionalna |
| | učestalost | hiperemija |
| | | |
| | | Vazodilatacija |
| | | |
| | | Vazokonstrikcija |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Respiratorni, | Rijetko | Bronhospazam / astma |
| torakalni i | | |
| medijastinalni | | Dispneja ² |
| poremećaji | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Disfonija (promuklost)¹ |
| | učestalost | |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Gastrointestinalni | Često | Otečenost jezika, usana, |
| poremećaji | | desni |
| +--------------+-------------------------------+
| | Povremeno | Stomatitis, glositis |
| | | |
| | | Mučnina, povraćanje, dijareja |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Eksfolijacija (ljuštenje) / |
| | | ulceracija desni / sluzokože |
| | | usne duplje |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Disfagija |
| | učestalost | |
| | | Oticanje obraza |
| | | |
| | | Glosodinija |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji na nivou | Povremeno | Osip (erupcija) |
| kože i potkožnog | | |
| tkiva | | Pruritus |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Angioedem (lice / jezik / |
| | | usna / grlo / larings / |
| | | periorbitalni edem) |
| | | |
| | | Urtikarija |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Eritem |
| | učestalost | |
| | | Hiperhidroza |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Poremećaji | Povremeno | Bol u vratu |
| mišićno-skeletnog, | | |
| vezivnog i koštanog | | |
| tkiva | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Grčenje mišića⁴ |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Pogoršanje neuromuskularnih |
| | učestalost | manifestacija kod |
| | | Kearns-Saire-ovog sindroma |
| | | |
| | | Trizmus |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
| Opšti poremećaji i | Povremeno | Bol na mjestu injekcije |
| reakcije na mjestu | | |
| primjene | | |
| +--------------+-------------------------------+
| | Rijetko | Eksfolijacija / nekroza na |
| | | mjestu ubrizgavanja |
| | | |
| | | Zamor, astenija (slabost) / |
| | | drhtavica |
| +--------------+-------------------------------+
| | Nepoznata | Lokalni otečenost |
| | učestalost | |
| | | Osjećaj vrućine, |
| | | |
| | | Osjećaj hladnoće |
+----------------------+--------------+-------------------------------+
Opis odabranih neželjenih reakcija
1) Alergijske reakcije ne smiju da se pogrešno protumače kao sinkopalne
epizode (srčane palpitacije usljed dejstva adrenalina (epinefrina)).
2) Odložena pojava paralize lica posle dvije nedjelje opisana je nakon
primjene artikaina u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom), a stanje
se nije promijenilo ni 6 mjeseci kasnije.
3) Ove neuralne patologije mogu se pojaviti sa raznim simptomima
abnormalnih osjećaja. Parestezija može da se definiše kao spontani,
abnormalni, obično bezbolni osjećaj (npr. peckanje, bockanje, trnjenje
ili svrab) koji traje mnogo duže od očekivanog trajanja anestezije.
Većina slučajeva parestezije prijavljenih nakon stomatoloških
intervencija je prolazna i rješava se u roku od nekoliko dana, nedjelja
ili mjeseci.
Za perzistentnu paresteziju, najčešće nakon blokade nerava u donjoj
vilici, karakterističan je spor, nepotpun oporavak ili izostanak
oporavka.
4) Nekoliko neželjenih događaja, kao što su agitacija,
anksioznost/nervoza, tremor, poremećaj govora mogu biti znaci upozorenja
prije depresije CNS-a. U prisustvu ovih znakova, od pacijenata treba
zahtijevati da hiperventiliraju i uvesti nadzor (pogledati dio 4.9)
Pedijatrijska populacija
Bezbjednosni profil je sličan kod djece i adolescenata uzrasta između 4
i 18 godina u poređenju sa odraslima.
Međutim, slučajna povreda mekog tkiva zabilježena je češće, posebno kod
djece uzrasta između 3 i 7 godina, usljed produžene anestezije mekog
tkiva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Tipovi predoziranja
Predoziranje lokalnim anestetikom se u najširem smislu često koristi za
opisivanje:
- apsolutnog predoziranja,
- relativnog predoziranja, kao što je:
- slučajno ubrizgavanje u krvni sud, ili
- neuobičajeno brza resorpcija u sistemski krvotok, ili
- usporeni metabolizam i eliminacija lijeka.
U slučajevima relativnog predoziranja, kod pacijenata se uglavnom
javljaju simptomi u prvim minutima, dok se u slučaju apsolutnog
predoziranja, znaci toksičnosti, u zavisnosti od mjesta ubrizgavanja,
javljaju kasnije nakon injekcije.
Simptomi
Usljed predoziranja (apsolutnog ili relativnog), budući da ekscitacija
može biti prolazna ili odsutna, prve manifestacije mogu biti ošamućenost
koja vodi do nesvjestice i respiratornog aresta.
Usljed predoziranja artikainom:
Simptomi zavise od doze i imaju progresivno pogoršanje u oblasti
neuroloških manifestacija (presinkopa, sinkopa, glavobolja, nemir,
agitacija, stanje konfuzije, dezorijentacija, vrtoglavica (ošamućenost),
tremor, stupor, duboka depresija CNS, gubitak svijesti, koma, konvulzija
(uključujući i tonično-klonične napade), poremećaj govora (npr.
dizartrija, logoreja), vertigo, poremećaj ravnoteže (disekvilibrijum)),
manifestacije na nivou oka (midrijaza, zamućeni vid, poremećaj
akomodacije oka), praćene vaskularnom (bledilo (lokalno, regionalno,
opšte)), respiratornom (apneja (respiratorni arest), bradipneja,
tahipneja, zijevanje, respiratorna depresija) i na kraju srčanom (srčani
arest, miokardijalna depresija) toksičnošću.
Acidoza pogoršava toksične efekte lokalnih anestetika.
Usljed predoziranja adrenalinom (epinefrinom):
Simptomi zavise od doze i imaju progresivno pogoršanje u oblasti
neuroloških manifestacija (nemir, agitacija, presinkopa, sinkopa)
praćeno vaskularnom (bledilo (lokalno, regionalno, opšte)),
respiratornom (apneja (respiratorni arest), bradipneja, tahipneja,
respiratorna depresija) i na kraju srčanom (srčani arest, miokardijalna
depresija) toksičnošću.
Terapija kod predoziranja
Prije primjene regionalne anestezije primjenom lokalnih anestetika kako
bi se omogućilo brzo liječenje, potrebno je obezbijediti da oprema za
reanimaciju i ljekovi budu dostupni.
Zbog ozbiljnosti simptoma predoziranja, ljekari/stomatolozi treba da
primjenjuju protokole koji predviđaju neophodnost blagovremenog
obezbjeđivanja disajnih puteva i obezbeđivanja potpomognute ventilacije.
Stanje svijesti pacijenta treba pratiti nakon svake injekcije lokalnog
anestetika.
Ukoliko se jave znaci akutne sistemske toksičnosti, sa primjenom
lokalnog anestetika se mora odmah prekinuti.
Ukoliko je potrebno, pacijenta postaviti u ležeći položaj.
Simptomi CNS-a (konvulzije, depresija CNS-a) moraju se odmah liječiti
odgovarajućom podrškom za disajne puteve/disanje i primjenom
antikonvulzivnih ljekova.
Optimalna oksigenacija i ventilacija i podrška cirkulaciji, kao i
liječenje acidoze, mogu spriječiti srčani zastoj.
Ako dođe do kardiovaskularne depresije (hipotenzija, bradikardija),
treba razmotriti odgovarajući tretman intravenskim tečnostima,
vazopresorima i/ili inotropnim agensima. Djeci treba davati doze
srazmjerne uzrastu i tjelesnoj masi.
U slučaju zastoja srca, odmah početi sa kardiopulmonalnom reanimacijom.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Anestetici, lokalni; Amidi
ATC kod: N01BB58
Mehanizam djelovanja i farmakodinamski efekti: Artikain, lokalni
anestetik amidnog tipa, reverzibilno blokira sprovođenje nervnih impulsa
dobro poznatim mehanizmom koji važi i za druge lokalne anestetike
amidnog tipa. To obuhvata smanjenje ili sprečavanje velikog prolaznog
povećanja permeabilnosti membrana ekscitabilruh ćelija za ulazak
natrijuma (Na⁺) koji se obično proizvodi blagom depolarizacijom
membrane. Ove akcije dovode do djelovanja anestetika. Kako se dejstvo
anestetika progresivno razvija u nervu, prag električne ekscitabilnosti
se postepeno povećava, brzina porasta akcionog potencijala opada i
provodljivost impulsa se usporava. pKa artikaina je procijenjena na 7,8.
Adrenalin (epinefrin), kao vazokonstriktor, odmah djeluje na α- i
β-adrenergičke receptore; preovladava djelovanje na β-adrenergičke
receptore. Adrenalin (epinefrin) produžava efekat artikaina i smanjuje
rizik od pretjeranog preuzimanja artikaina u sistemski krvotok.
Klinička efikasnost i bezbjednost:
Lijek Septanest forte počinje da djeluje u roku od 1,5-1,8 minuta kod
infiltracije i 1,4- 3,6 minuta kod blokade nerva.
Trajanje anestezije artikaina 40mg/ml sa adrenalinom (epinefrinom) 1:100
000 je 60 do 75 minuta za analgeziju pulpe, i 180 do 360 minuta za
anesteziju mekog tkiva.
Nije primijećena razlika u farmakodinamskim podacima između adultne i
pedijatrijske populacije.
5.2. Farmakokinetički podaci
Artikain
Resorpcija:
U tri objavljena klinička ispitivanja koja definišu farmakokinetički
profil kombinacije artikain hidrohlorida 40 mg/ml i adrenalina
(epinefrina) 10 ili 5 mcg/ml, T_(max) vrijednosti su bile između 10 i 12
minuta, sa C_(max) vrijednostima od 400 do 2100 nanograma/ml.
U kliničkim ispitivanjima koja su sprovedena kod djece, C_(max) je
iznosila 1382 nanograma/ml i T_(max) 7,78 minuta nakon infiltracije doze
od 2 mg/kg tjelesne mase.
Distribucija:
Zabilježen je visoki stepen vezivanja artikaina za humani serumski
albumin (68,5-80,8%) i ∝/ β- globuline (62,5-73,4%). Vezivanje na
γ-globulin (8,6-23,7%) bilo je znatno niže. Adrenalin (epinefrin) je
vazokonstriktor koji se dodaje artikainu kako bi usporio resorpciju u
sistemski krvotok i time produžio održavanje aktivne koncentracije
artikaina u tkivu. Volumen distribucije u plazmi je bio oko 4 l/kg.
Biotransformacija:
Artikain podliježe hidrolizi svoje karboksilne grupe preko nespecifičnih
esteraza u tkivu i krvi. S obzirom na to da je ova hidroliza veoma brza,
na ovaj način se inaktivira oko 90% artikaina. Artikain se dodatno
metaboliše u mikrozomima jetre. Artikainska kiselina je glavni proizvod
metabolizma artikaina indukovanog citohromom P450, koji se dalje
metabolizuje pri čemu stvara glukuronid artikainske kiseline.
Eliminacija:
Nakon dentalne injekcije, poluvrijeme eliminacije artikaina iznosilo je
oko 20-40 minuta. U kliničkom ispitivanju, zabilježeno je da se
koncentracije artikaina i artikainske kiseline u plazmi ubrzano smanjuju
nakon submukoznog ubrizgavanja. Veoma mala količina artikaina otkrivena
je u plazmi 12 do 24 sati nakon ubrizgavanja. Više od 50% doze izlučeno
je urinom, 95% kao artikainska kiselina, u roku od 8 sati od primjene. U
roku od 24 sata, oko 57% (68 mg) i 53% (204 mg) doze izlučeno je urinom.
Renalna eliminacija nepromijenjenog artikaina iznosila je samo oko 2%
ukupne eliminacije.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci zasnovani na konvencionalnim studijama bezbjednosne
farmakologije, hronične toksičnosti, reproduktivne toksičnosti i
genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude pri primjeni
terapijskih doza.
Pri primjeni doza većih od terapijskih, artikain ispoljava
kardiodepresorna svojstva i može imati vazodilatatorni efekat. Adrenalin
(epinefrin) podstiče simpatomimetički efekat. Subkutane injekcije
artikaina u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom) izazvale su
neželjene reakcije počevši od 50 mg/kg/dan kod pacova i 80 mg/kg/dan kod
pasa nakon 4 nedelje svakodnevne ponovljene primjene. Međutim, ovi
nalazi su od malog značaja za njegovu kliničku primjenu kao akutne
primjene.
U studijama embriotoksičnosti sa artikainom, pri primjeni dnevnih i.v.
doza do 20 mg/kg kod pacova ili 12,5 mg/kg kod kunića, nijesu
zabilježena povećanja stope fetalnog mortaliteta ili stope malformacija.
Teratogenost je primijećena kod životinja liječenih adrenalinom
(epinefrinom) samo pri izloženosti koja se smatra dovoljno većom od
maksimalne izloženosti kod ljudi, što ukazuje na malu važnost za
kliničku upotrebu.
Studije reproduktivne toksičnosti sprovedene sa artikainom 40 mg/ml +
adrenalinom (epinefrinom) 10 mikrograma/ml primijenjenim subkutano u
dozama do 80 mg/kg/dan nijesu otkrile štetne efekte na plodnost,
embrionalni/fetalni razvoj ili pre- i postnatalni razvoj.
Nije primijećen efekat genotoksičnosti tokom in vitro i in vivo studija
sprovedenih sa samim artikainom ili u in vivo studiji sprovedenoj sa
artikainom u kombinaciji sa adrenalinom (epinefrinom).
Kontradiktorni nalazi su dobijeni iz in vitro i in vivo studija
genotoksičnosti adrenalina.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Natrijum hlorid;
Natrijum metabisulfit (E223);
Dinatrijum edetat;
Natrijum hidroksid; (za podešavanje pH vrijednosti)
voda za injekcije.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja: upotrijebiti odmah.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 ºC.
Ne zamrzavati.
Čuvati uloške u dobro zatvorenoj spoljašnjoj kutiji radi zaštite od
svjetlosti.
Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, pogledati dio 6.3.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je uložak od bezbojnog stakla tip I, na dnu
zatvoren gumenim zatvaračem tip I, a na vrhu gumenim zatvaračem tip I i
aluminijumskom kapicom (nije u kontaktu sa rastvorom), koji sadrži 1,7
ml rastvora za injekciju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5
plastičnih blistera sa po 10 uložaka i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Ovaj lijek ne smije da se koristi ako je rastvor mutan ili je promijenio
boju.
Da bi se spriječio rizik od infekcije (npr. prenos hepatitisa), špric i
igle koji se koriste za izvlačenje rastvora moraju uvijek biti svježe
izvađeni iz pakovanja i sterilni.
Uložak je namijenjen za jednokratnu primjenu. Koristiti odmah nakon
otvaranja uloška. Ako je iskorišćen samo dio rastvora za injekciju,
ostatak se mora baciti.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
OSMI RED-D D.O.O. PODGORICA, Bulevar Vojvode Stanka Radonjića bb, 81000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/3289 - 7945
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
14.06.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine