Rhinostop uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
RHINOSTOP (101 mg + 20,2 mg + 1,01 mg) / 5 ml sirup
INN: paracetamol, pseudoefedrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
5 ml sirupa sadrži:
paracetamola 101,00 mg
pseudoefedrin hidrohlorida 20,20 mg
hlorfenamin maleata 1,01 mg
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
saharoza, sorbitol (E420), propilen glikol, Cochineal red A (E124).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. farmaceutski oblik
Sirup.
Sirup, bistar, crvene boje sa karakterističnim mirisom maline, prijatnog
ukusa.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ublažavanje simptoma nazalne i sinusne kongestije, praćene drugim
simptomima prehlade, gripa ili alergijskog rinitisa (pojačana sekrecija
iz nosa, kijanje, crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i pojačano
suzenje očiju, bol u području sinusa, glavobolja, povišena tjelesna
temperatura i sl.).
Lijek je namijenjen za primjenu kod odraslih i djece starije od 6
godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje:
Djeca uzrasta od 6 do 12 godina: 1 odmjerna kašika (5 ml) RHINOSTOP
sirupa svakih 6 sati.
Djeca uzrasta 12 godina i starija: 3 odmjerne kašike (15 ml) RHINOSTOP
sirupa svakih 6 sati.
Ako odraslim osobama odgovara primjena lijeka RHINOSTOP u obliku sirupa,
mogu primijeniti iste doze koje su preporučene za djecu uzrasta 12
godina i stariju.
Lijek je namijenjen za kratkotrajnu primjenu. Ako se simptomi ne
poboljšaju ili se pogoršaju nakon 3 dana, pacijenti treba da se obrate
ljekaru. Ne preporučuje se kontinuirana primjena duža od 5 dana.
U situacijama kada je prisutan samo jedan od gore navedenih simptoma,
preferira se primjena lijeka koji sadrži jednu aktivnu supstancu.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega:
Kod pacijenata sa blago ili umjereno oštećenom funkcijom bubrega
preporučuje se da razmak između pojedinačnih doza lijeka RHINOSTOP sirup
bude 8-12 sati. Pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ne smiju
da uzimaju ovaj lijek (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre:
Potreban je oprez kod pacijenata s oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti
sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju da uzimaju ovaj lijek
(vidjeti dio 4.3).
Starije osobe
Potreban je oprez, naročito kod slabih, nepokretnih starijih osoba ili
kod starijih pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.
Način primjene:
RHINOSTOP sirup namijenjen je za oralnu primjenu.
Za doziranje sirupa koristi se odmjerna kašika koja se nalazi u kutiji.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivne supstance i/ili na neku od pomoćnih
supstanci navedenih u dijelu 6.1.
- Kardiovaskularne bolesti uključujući hipertenziju
- Teška koronarna ishemija
- Teška hipertireoza
- Primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka u periodu od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora (vidjeti dio 4.5.)
- Aktivni peptički ulkus
- Akutni srčani infarkt
- Teško oštećenje funkcije jetre
- Teško oštećenje funkcije bubrega
- Trudnoća i dojenje
- Istovremena primjena drugih simpatomimetičkih dekongestiva
- Diabetes mellitus
- Feohromocitom
- Glaukom zatvorenog ugla
- Primjena beta-blokatora (vidjeti dio 4.5.)
- Istovremena primjena dihidroergotamina (vidjeti dio 4.5.)
- Djeca mlađa od 6 godina.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Preporučene doze lijeka RHINOSTOP sirup ne smiju se prekoračiti. U
slučaju prekoračenja doze, potrebno je obratiti se ljekaru čak i ako
nema subjektivnih tegoba, zbog mogućih odloženih štetnih efekata na
jetru.
Uz primjenu lijeka RHINOSTOP sirup ne smiju se uzimati drugi ljekovi
koji sadrže paracetamol ili oralne dekongestive nosne sluznice.
Preporučuje se oprez kada se paracetamol primjenjuje istovremeno sa
flukloksacilinom zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze sa
povišenim anjonskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis,
HAGMA), posebno kod pacijenata sa teškim oštećenjem fukcije bubrega,
sepsom, pothranjenošću i drugim stanjima nedostatka glutationa (npr.
hronični alkoholizam), kao i kod onih koji primjenjuju maksimalne dnevne
doze paracetamola. Preporučuje se pažljivo praćenje, uključujući
mjerenje 5-oksoprolina u urinu.
Pri primjeni lijeka RHINOSTOP sirup potreban je poseban oprez kod
pacijenata sa okluzivnim vaskularnim bolestima, astmom, oštećenom
funkcijom jetre ili bubrega, opstrukcijom žučnih puteva, hipertrofijom
prostate, urinarnom retencijom, piloroduodenalnom opstrukcijom,
deficitom glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze, srčanim aritmijama,
anoreksijom nervozom, povišenim intrakranijalnim pritiskom ili
cerebralnim oštećenjem, nakon transplantacije jetre, kao i kod oboljelih
od HIV infekcije koji se liječe zidovudinom.
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Potrebno je izbjegavati konzumaciju alkohola tokom primjene
lijeka RHINOSTOP sirup.
Iako kod normotenzivnih pacijenata nije utvrđen efekat povišenja krvnog
pritiska zbog primjene pseudoefedrina,, pacijenti sa hipertenzijom lijek
moraju uzimati pod nadzorom ljekara.
Pacijenti koji koriste antihipertenzive i/ili antidepresive treba da
potraže savjet ljekara specijaliste.
Lijek sadrži antihistaminik koji primijenjen u uobičajenoj dozi može
uzrokovati neželjena dejstva koja su različita u zavisnosti od pacijenta
odnosno lijeka, a najčešće uključuju sedaciju i pospanost (vidjeti dio
4.7.).
Poseban oprez je potreban pri određivanju doze kod pacijenata starije
životne dobi, zbog njihove veće osjetljivosti na ljekove ove vrste. Može
biti pojačan efekat lijeka na centralni nervni sistem.
Teške kožne reakcije
Teške kožne reakcije, kao što je akutna generalizovana egzantematozna
pustuloza (AGEP), mogu se javiti kod primjene ljekova koji sadrže
pseudoefedrin. Ovo akutno izbijanje pustula može se javiti u toku prva 2
dana liječenja, sa povišenom tjelesnom temperaturom i brojnim malim,
uglavnom ne-folikularnim pustulama koje nastaju na široko
rasprostranjenom edematoznom eritemu, a uglavnom su lokalizovane na
kožnim naborima, trupu i gornjim ekstremitetima. Pacijente treba
pažljivo pratiti. Ako se uoče znakovi i simptomi kao što su pireksija,
eritem ili mnoštvo malih pustula, primjenu lijeka treba prekinuti i, ako
je potrebno, preduzeti odgovarajuće mjere.
Ishemijski kolitis
Kod primjene pseudoefedrina zabilježeno je nekoliko slučajeva
ishemijskog kolitisa. U slučaju pojave iznenadnog bola u abdomenu,
rektalnog krvarenja ili drugih simptoma ishemijskog kolitisa, pacijent
mora prekinuti primjenu pseudoefedrina i zatražiti ljekarski savjet.
Ishemijska optička neuropatija
Prijavljeni su slučajevi ishemijske optičke neuropatije kod primjene
pseudoefedrina. Treba prekinuti primjenu pseudoefedrina ako dođe do
iznenadnog gubitka vida ili smanjenja oštrine vida kao što je skotom.
Upozorenja koja se odnose na pomoćne supstance
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži saharozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim
poremećajem nepodnošenja fruktoze, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom
ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne smiju primjenjivati ovaj
lijek.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži sorbitol (E420). Pacijenti sa rijetkim
nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze ne treba da uzimaju ovaj
lijek.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži propilen glikol, koji može uzrokovati
alkoholu slične simptome.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži azo boju Cochineal red A (E124), što može
prouzrokovati alergijski tip reakcija.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Aktivni ugalj, holestiramin, antacidi i antimuskarinski ljekovi (npr.
propantelin) mogu da uspore resorpciju paracetamola iz
gastrointestinalnog trakta, dok je ljekovi sa prokinetskim efektom (npr.
metoklopramid) mogu ubrzati. Opioidni analgetici usporavaju resorpciju i
smanjuju bioraspoloživost paracetamola. Induktori enzima jetre, poput
rifampicina, fenitoina i hidantoina ubrzavaju eliminaciju paracetamola i
smanjuju mu bioraspoloživost, dok inhibitori enzima, poput ranitidina i
cisaprida usporavaju eliminaciju i povećavaju bioraspoloživost
paracetamola. Nema dokaza da bi bilo koja od ovih farmakokinetskih
interakcija uzrokovala klinički mjerodavne promjene
efikasnosti/bezbjednosti paracetamola ni da bi bilo potrebno
prilagođavanje doze paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim uslovima. Neprekidna i dugotrajna konzumacija većih količina
alkohola, ili akutna konzumacija većih količina alkohola mogu
razultovati pojačanom aktivnošću CYP2E1, što, ako se istovremeno
primijeni paracetamol, može rezultovati pojačanom produkcijom
hepatotoksičnog metabolita paracetamola. Ako se paracetamol uzima u
rasponu preporučenih doza, rizik od hepatotoksičnosti nije veći nego u
ostaloj populaciji (praktično je zanemariv). Međutim, u slučaju
predoziranja paracetamolom, rizik od hepatotoksičnosti je veći nego kod
osoba koje ne konzumiraju prekomjerne količine alkohola.
Postoje naznake da bi rizik od hepatotoksičnosti paracetamola mogao biti
povećan kod pacijenata s HIV – infekcijom liječenih zidovudinom.
Oštećenje funkcije jetre prekomjernom dozom paracetamola može pojačati
efekte oralnih antikoagulansa sa posljedičnom povećanom sklonošću
krvarenju. Povećana sklonost krvarenju moguća je kod osoba liječenih
oralnim antikoagulansima čak i kada prekomjerna doza paracetamola nema
hepatotoksičnog efekta.
S druge strane, nema naznaka da bi primjena paracetamola u preporučenim
dozama uticala na sklonost krvarenju kod osoba na hroničnoj terapiji
oralnim antikoagulansima. Ipak, kod takvih pacijenata se preporučuje
poseban oprez da ne dođe do predoziranja paracetamolom, primjenu
paracetamola treba ograničiti na što kraći vremenski period, izbjegavati
najveće preporučene doze paracetamola i tokom primjene paracetamola
pratiti pokazatelje koagulacije.
Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni paracetamola i
flukloksacilina jer je istovremeno uzimanje tih ljekova povezano sa
metaboličkom acidozom sa povišenim anjonskim procjepom, posebno kod
pacijenata kod kojih su prisutni faktori rizika (vidjeti dio 4.4.).
Pseudoefedrin
Ovaj lijek ne smiju koristiti pacijenti koji se liječe inhibitorima
monoaminooksidaze (MAOI), kao i tokom 14 dana nakon prestanka liječenja
(vidjeti dio 4.3.).
Istovremena primjena pseudoefedrina i drugih direktnih ili indirektnih
adrenergičkih agonista, posebno inhibitora MAO, povećava rizik od
prekomjernih simpatomimetičkih (perifernih) efekata (tahikardija,
aritmije, hipertenzija, poremećaji metabolizma glukoze i lipida,
pojačavanje simptoma hipertireoze, slabost, tremor, mučnina i
povraćanje, bljedilo, pojačano znojenje, retencija urina, pojačane
tegobe usljed hipertrofije prostate) i centralnih adrenergičkih efekata
(strah, anksioznost, nemir, halucinacije ili depresija centralnog
nervnog sistema).
Istovremena primjena pseudoefedrina i ergot alkaloida dovodi do
povećanog rizika od pojave ergotizma i zbog toga je kontraindikovana
(vidjeti dio 4.3.), dok je uz istovremenu primjenu sa oksitocinom
povećan rizik od hipertenzije.
Lijek se ne smije uzimati istovremeno sa beta-blokatorima (vidjeti dio
4.3). Istovremena primjena pseudoefedrina i antihipertenziva (blokatori
adrenergičkih neurona i beta blokatori) može rezultovati smanjenjem
hipotenzivnih efekata.
Citrati i natrijum bikarbonat smanjuju eliminaciju i produžavaju vrijeme
dijelovanja pseudoefedrina.
Pseudoefedrin povećava efekat antiholinergika (kao što su triciklični
depresivi).
Rizik od srčanih aritmija povećan je pri istovremenoj primjeni
pseudoefedrina i glikozida digitalisa ili kokaina, te pri primjeni
pseudoefedrina istovremeno sa inhalacionim anesteticima ili nedugo nakon
njih.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se u visokom stepenu vezuje za proteine plazme. Barem
teorijski, to bi moglo da bude mjesto potencijalne interakcije sa
oralnim antikoagulansima, ali nema kliničkih zapažanja koja bi uputila
na povećan rizik od veće sklonosti krvarenju pri istovremenoj primjeni
hlorfenamina i oralnih antikoagulanasa.
Istovremena primjena hlorfenamina i fenitoina povećava rizik od
fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
Istovremena primjena hlorfenamina i drugih ljekova sa antimuskarinskim
djelovanjem povećava rizik od prekomjernih antimuskarinskih efekata, i
to perifernih (suva usta, zamućen vid, porast očnog pritiska, retencija
urina, dijareja, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje,
hipotenzija i nepravilni srčani otkucaji, viskoznija sekrecija u
disajnim putevima sa otežanim disanjem, pojačane smetnje usljed
hipertrofije prostate) i centralnih (sedacija, smanjenje kognitivnih
funkcija, gubitak koordinacije i posebno kod djece i starijih,
psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor, hiperpireksija, konvulzije).
Hlorfenamin može pojačati efekte drugih depresora centralnog nervnog
sistema – alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika, hipnotika,
barbiturata, tricikličnih antidepresiva, inhibitora MAO i neuroleptika.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća: Nema kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene ovog lijeka
kod trudnica.
Rizik uzimanja lijeka tokom trudnoće i dojenja ne može se isključiti.
Zbog toga ovaj lijek trudnice ne smiju primjenjivati bez prethodnog
savjetovanja s ljekarom.
Dojenje: Bezbjednost primjene aktivnih supstanci ovog lijeka tokom
dojenja nije utvrđena. Zbog toga se ovaj lijek ne smije uzimati tokom
perioda laktacije bez prethodnog savjetovanja s ljekarom.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Uzimanje lijeka RHINOSTOP sirup malo ili umjereno utiče na sposobnost
upravljanja vozilima i rada sa mašinama. Lijek može uticati na
psihofizičke sposobnosti (sedacija) zbog sadržaja hlorfenamin maleata,
pa pacijenta na to treba upozoriti ukoliko upravlja vozilom ili mašinom.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često
(≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i
<1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka).
Paracetamol
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: trombocitopenija, leukopenija, neutropenija.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: kožne reakcije preosjetljivosti (osip, urtikarija).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija (akutna
generalizovana egzantematozna pustuloza, Stevens-Johnson sindrom,
toksična epidermalna nekroliza).
Hronična primjena visokih doza nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući derivate p-aminofenola, može uzrokovati intersticijalni
nefritis (tzv. analgetska nefropatija). Ali, prema raspoloživim
podacima, nema dokaza da bi dugotrajna primjena paracetamola povećavala
rizik od insuficijencije bubrega ili rizik od ubrzanja progresije
hronične insuficijencije bubrega.
Pseudoefedrin
Srčani poremećaji
Rijetko: tahikardija i/ili palpitacija, hipertenzija
Veoma rijetko: nepravilni srčani otkucaji, bradikardija.
Opisano je svega nekoliko slučajeva anginoznih napada ili infarkta
miokarda, odnosno slučajeva ishemijskog moždanog udara kod pacijenata
koji su primali oralni pseudoefedrin.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko: pojačavanje simptoma hipertireoze.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: mučnina, povraćanje.
Nepoznato: ishemijski kolitis.
Poremećaji imunog sistema
Nepoznato: kožne reakcije (osip), reakcije preosjetljivosti (moguća je i
ukrštena preosjetljivost sa drugim simpatomimeticima).
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma rijetko: poremećaj metabolizma glukoze i/ili lipida.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: nemir, nesanica.
Veoma rijetko: mišićni tremor ili slabost, iritabilnost, anksioznost,
ekscitabilnost, halucinacije i paranoidne deluzije.
Centralni efekti pseudoefedrina nešto su češći kod djece i starijih
osoba.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Veoma rijetko: retencija urina, pojačavanje tegoba hipertrofije
prostate.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Rijetko: bljedilo kože, pojačano znojenje.
Nepoznato: teške kožne reakcije, uključujući akutnu generalizovanu
egzantematoznu pustulozu (AGEP).
Poremećaji oka
Nepoznato: ishemijska optička neuropatija.
Hlorfenamin
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: poremećaji krvi.
Srčani poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmija.
Poremećaji oka
Rijetko: zamućen vid.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: suvoća usta, opstipacija, mučnina.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: sedacija (od blage sedacije do dubokog sna), vrtoglavica,
gubitak koordinacije pokreta, smanjenje kognitivne sposobnosti (ovi
efekti hlorfenamina tipično nestaju nakon nekoliko dana primjene),
ekstrapiramidni poremećaji motorike, omaglica, konfuzija, depresija,
poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Rijetko: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Rijetko: otežano disanje (zbog viskoznog sekreta u donjim disajnim
putevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Najvažnije potencijalne posljedice predoziranja lijekom RHINOSTOP sirup
su toksični efekti paracetamola – prvenstveno oštećenje funkcije jetre
sve do potpune akutne insuficijencije jetre. Akutna insuficijencija
jetre često je praćena i akutnom insuficijencijom bubrega. Izrazito
rijetko, toksične doze paracetamola mogu i bez akutne insuficijencije
jetre uzrokovati akutnu insuficijenciju bubrega ili tešku depresiju
centralnog nervnog sistema sa komom. Predoziranje lijekom RHINOSTOP
sirup može rezultovati i toksičnim efektima pseudoefedrina i/ili
hlorfenamina (kardiovaskularni sistem, centralni nervni sistem).
Znaci i simptomi predoziranja RHINOSTOP sirupom
Paracetamol. Toksični efekti mogu nastati nakon jednokratne ili
višekratnih doza koje prelaze preporučenu gornju granicu dnevne količine
paracetamola za određeni uzrast. Ukupna količina paracetamola u
pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (2,02 g) je manja od najveće
preporučene dnevne doze za odrasle i djecu uzrasta >12 godina (4 g) i
podjednaka je najvećoj preporučenoj dnevnoj dozi za djecu uzrasta 6 do
12 godina (2 g). Kod odraslih i djece uzrasta >12 godina, najmanja doza
potrebna za indukciju oštećenja jetre procijenjena je na 8-10 g. Kod
djece, ta je doza procijenjena na oko 150 mg/kg (tj. oko 3 g za dijete
teško 20 kg). Generalno, «hepatotoksična doza» može biti i nešto manja,
a vjerovatnoća nastanka hepatotoksičnosti pri određenoj prekomjernoj
dozi može biti nešto veća kod osoba sa određenim «faktorima rizika»:
hronična ili akutna prekomjerna konzumacija alkohola; akutna ili
hronična bolest jetre (akutni virusni hepatitis, ciroza); dijabetes,
gojaznost i akutne virusne infekcije kod djece; hronična insuficijencija
srca; anoreksija nervoza ili teško gladovanje; HIV-infekcija liječena
zidovudinom.
Trovanje paracetamolom uglavnom ima 4 faze. Rani simptomi nastaju 2-3
sata (ili nešto kasnije) nakon ingestije, a uključuju anoreksiju,
mučninu, povraćanje, slabost i ponekad proliv i pojačano znojenje. Ti
simptomi obično nestaju u toku 24 sata, a javljaju se simptomi druge
faze: bol/osjetljivost u gornjem dijelu abdomena (može biti prvi znak
oštećenja jetre), povećanje jetre i ponekad oligurija, porast
vrijednosti bilirubina i enzima jetre i produženje protrombinskog
vremena (upućuju na oštećenje funkcije jetre). Pri vrlo teškom trovanju,
u toku prvih 24 sata mogu se javiti i simptomi poremećaja centralnog
nervnog sistema: početna simulacija sa uzbuđenjem i delirijumom nakon
čega slijedi depresija centralnog nervnog sistema, stupor i hipotermija,
brz i nepravilan puls, plitko disanje, hipotenzija i kardiovaskularni
kolaps. Mogu nastati fatalne asfiksijske konvulzije, koma i smrt.
U trećoj fazi, 3 do 5 dana nakon ingestije, javljaju se ponovo
anoreksija, mučnina i povraćanje i slabost, te znaci insuficijencije
jetre (ako je nastala) – žutica, hipoglikemija, koagulopatija i
encefalopatija, a može nastati i insuficijencija bubrega i
kardiomiopatija. Četvrta faza je oporavak ili progresija do smrtnog
ishoda. Ostali znaci akutnog trovanja paracetamolom su cijanoza
(methemoglobin), trombocitopenija, eritematozni osip ili urtikarija,
žarišta na sluznici i metabolička acidoza.
Pseudoefedrin. Znaci trovanja pseudoefedrinom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze. Ukupna
količina pseudoefedrina u pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (404 mg) veća
je od najveće preporučene dnevne doze za sve uzraste.
Znaci trovanja pseudoefedrinom uključuju uzbuđenje i psihomotorni nemir,
anksioznost, konvulzije, delirijum, halucinacije, znatan/kontinuiran
porast krvnog pritiska, bradikardiju ili tahikardiju i nepravilne
otkucaje srca, nedostatak vazduha i anginozne smetnje/infarkt miokarda.
Hlorfenamin. Znaci trovanja hlorfenaminom mogu nastati ukoliko se
primjeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze. Ukupna
količina hlorfenamina u pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (20,2 mg) manja
je od najveće preporučene dnevne doze za odrasle i djecu uzrasta >12
godina (24 mg), te veća od najveće preporučene dnevne doze za djecu
uzrasta 6 do 12 godina (12 mg). Znaci trovanja različiti su kod djece i
odraslih: kod djece prevladava stimulacija centralnog nervnog sistema sa
psihomotornim nemirom, ataksijom, tremorom, psihotičnim smetnjama,
hiperpireksijom i konvulzijama. Mogu nastupiti koma i kardiovaskularni
kolaps. Kod odraslih prevladavaju znaci depresije centralnog nervnog
sistema – pospanost, sedacija, koma. Moguć je nastanak konvulzija,
zatajenje disanja i kardiovaskularni kolaps. Takođe, mogući su
ekstrapiramidni poremećaji motorike i niz različitih antimuskarinskih
efekata.
Liječenje predoziranja lijekom RHINOSTOP sirup
Hospitalizacija pacijenata obavezna je čak i u slučajevima kada nema
jasne simptomatologije – zbog moguće odložene pojave oštećenja jetre
paracetamolom. Ispiranje želuca i aktivni ugalj smanjiće resorpciju svih
aktivnih supstanci – ako se primijene rano nakon ingestije (do 2 sata
nakon ingestije, kada je riječ o paracetamolu). Za pseudoefedrin i
hlorfenamin nema specifičnih antidota i liječenje je simptomatsko
(konvulzije, disanje, kardiovaskularni kolaps).
Što se tiče paracetamola, specifični antidot je acetilcistein (oralni
ili parenteralni) – efikasno smanjuje rizik od hepatotoksičnosti
paracetamola (preporuka: primijeniti u toku 8 sati od ingestije), ali on
«ne štiti» od nefrotoksičnosti ni od efekata na centralni nervni sistem.
Efikasnost primjene acetilcisteina prati se mjerenjem koncentracija
paracetamola u plazmi, protrombinskog vremena i ispitivanjima funkcije
jetre.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Drugi analgetici i antipiretici; Paracetamol,
kombinacije isključujući psiholeptike.
ATC kod: N02BE51
Lijek RHINOSTOP sirup je lijek čije aktivne supstance imaju
sinergističko djelovanje.
Paracetamol je inhibitor ciklooksigenaze, analgetik (centralni) i
antipiretik.
Pseudoefedrin je dekstroizomer efedrina, indirektni adrenergički agonist
koji uzrokuje vazokonstrikciju u sluznici gornjih disajnih puteva
(dekongestiv).
Hlorfenamin je antagonist histaminskih H₁ i muskarinskih receptora.
Relaksira glatke mišiće respiratornog i gastrointestinalnog sistema,
sprečava vazodilataciju indukovanu histaminom i suprimira propustljivost
kapilara što rezultuje smanjenjem edema sluznice i smanjenom sekrecijom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon oralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
(resorbovana frakcija procjenjuje se na oko 80% do > 90%). Oko 20%
resorbovane doze metaboliše se pri prvom prolazu kroz jetru, a apsolutna
bioraspoloživost oralnog paracetamola procijenjena je na oko 70% do oko
90%. Rastvor za oralnu primjenu (sirup) i tablete/kapsule sa trenutnim
oslobađanjem su biološki ekvivalentne. Vrijeme do postizanja maksimalne
koncentracije nakon primjene sirupa (T_(max)) iznosi oko 0.2 do 1.2
sata. Hrana produžava T_(max) za 100% i smanjuje maksimalnu
koncentraciju u plazmi (C_(max)) za oko 25%, ali bioraspoloživost ostaje
očuvana. Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 20%-25%, a čak oko 50%
u slučaju predoziranja. Paracetamol se raspodjeljuje u praktično sva
tkiva osim masnog (najviše jetra i bubreg), a prividni volumen
distribucije iznosi oko 1 l/kg. Paracetamol prolazi krvno-moždanu i
placentarnu barijeru, te se izlučuje u majčino mlijeko. Paracetamol se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem – samo <5% doze izlučuje se putem
bubrega u nepromijenjenom obliku. Metabolizam se odvija prvenstveno u
jetri i u manjoj mjeri u bubregu. Glavni put metabolisanja je
konjugacija sa glukuronidom i u manjoj mjeri sulfatom, pri čemu nastaju
neaktivni metaboliti koji se izlučuju bubrezima.
Kod zdravih osoba se svega nekoliko procenata resorbovanog paracetamola
metaboliše posredstvom citohroma P₄₅₀ (posredstvom CYP2E1, te u manjoj
mjeri posredstvom 1A2 i 3A4) u reaktivni metabolit
N-acetil-p-benzohinonimin (NAPQI). Smatra se da je NAPQI odgovaran za
oštećenja funkcije jetre. NAPQI se inaktivira ili NADPH-zavisnom
trasnformacijom u paracetamol, ili u reakciji sa glutationom.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 ml/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata. Relativni udio NAPQI među
metabolitima paracetamola, a time i rizik od oštećenja jetre, povećavaju
se pri akutnom i hroničnom prekomjernom konzumiranju alkohola (indukcija
CYP2E1) i u ranim fazama nakon transplantacije jetre. Takođe, pri teškom
gladovanju smanjena je količina glutationa i kod oboljelih od anoreksije
nervoze, čime se povećava rizik od hepatotoksičnog efekta NAPQI.
Farmakokinetika paracetamola je, u rasponu terapijskih doza, nezavisna
od doze i od vremena (nema znakova akumulacije pri ponovljenom
doziranju). Pri primjeni toksičnih doza zasiti se brzi proces sulfacije,
pa se srazmjerno veći udio paracetamola metaboliše sporijim procesom
glukuronidacije. Zbog toga se ukupni klirens paracetamola smanji, a
poluvrijeme eliminacije produži – ali kinetika i dalje ostaje nezavisna
od doze (glukuronidacija ima visok kapacitet), ali na «novom nivou». Pri
tome, međutim, postoji i mogućnost stvaranja veće količine NAPQI.
Farmakokinetska svojstva paracetamola uporediva su kod djece, odraslih i
starijih osoba.
Pseudoefedrin
Oralni pseudoefedrin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, a T_(max) iznosi 1,4 do 2 sata. Hrana produžava
T_(max), ali ne utiče na bioraspoloživost. Pseudoefedrin se
raspodjeljuje u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 2,5
l/kg. Pseudoefedrin prolazi krvno-moždanu i placentarnu barijeru i
izlučuje se u majčino mlijeko. Eliminiše se praktično u potpunosti
izlučivanjem neizmijenjenog molekula bubrezima – poluvrijeme eliminacije
iznosi 5-8 sati pri pH urina 5,8. Zakiseljavanjem urina (pH 5,0)
poluvrijeme eliminacije se skraćuje na oko 3-6 sati, a alkalinizacijom
(pH 8,0) se produžava na 9-16 sati. Eliminacija je brža kod djece nego
kod odraslih (poluvrijeme eliminacije oko 3 sata).
Hlorfenamin
Oralni hlorfenamin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, ali je podložan opsežnom metabolizmu prvog prolaza
kroz jetru, a apsolutna bioraspoloživost procijenjena je na 25% do 60%.
Maksimalna koncentracija u plazmi postiže se 3 do 8 sati nakon primjene.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%, a hlorfenamin dospijeva
praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 3 l/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome prolazi li kroz
placentarnu barijeru ni dospijeva li u majčino mlijeko. Hlorfenamin se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem i to u jetri (prvenstveno
posredstvom CYP2B1, u manjoj mjeri i posredstvom CYP211 i CYP2D6) (oko
80% primijenjene doze). Preostalih 20% nepromijenjenog hlorfenamina i
svi metaboliti izlučuju se urinom. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko 20
sati. Uprkos tome, uz preporučeni način doziranja na svakih 6 sati, u
rasponu terapijskih doza nema naznaka akumulacije hlorfenamina ni nakon
ponovljene primjene. Eliminacija je kod djece za 50%-80% brža nego kod
odraslih.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega
Oštećenje funkcije bubrega ne utiče na farmakokinetiku paracetamola, ali
je usporeno izlučivanje metabolita. O pseudoefedrinu i hlorfenaminu nema
specifičnih podataka, ali s obzirom na ulogu bubrega u eliminaciji tih
supstanci, može se pretpostaviti da je eliminacija usporena.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre
U stanjima sa akutnim poremećajem funkcije jetre, npr. pri akutnom
virusnom hepatitisu, eliminacija paracetamola je usporena, ali profil
metabolita je isti kao i kod osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Isto
važi za pacijente sa težom hroničnom insuficijencijom jetre, dok se pri
blažim oblicima bolesti kinetika eliminacije ne razlikuje od one kod
osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Uprkos usporenoj eliminaciji, nema
akumulacije paracetamola ako se primjenjuje u rasponu terapijskih doza.
U prvim nedjeljama nakon transplantacije jetre, eliminacija paracetamola
je usporena, a izmijenjen je i profil metabolita – nastaje relativno
više potencijalno hepatotksičnog metabolita NAPQI. Brzina eliminacije i
profil metabolita normalizuju se u toku nekoliko mjeseci nakon
transplantacije.
Nema specifičnih podataka o uticaju oštećenja funkcije jetre na kinetiku
pseudoefedrina ni hlorfenamina, ali s obzirom na opseg metabolisanja
hlorfenamina, može se pretpostaviti da mu je eliminacija usporena kod
osoba sa oštećenom funkcijom jetre.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Istraživanja na životinjama ove kombinacije aktivnih supstanci nijesu
sprovedena.
Paracetamol, pseudoefedrin i hlorfenamin su svaki pojedinačno ili u
kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već više od 30 godina i
njihova je klinička bezbjednost dobro dokumentovana.
Osim podataka, navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka karakteristika
lijeka, nema pretkliničkih podataka koji pružaju dodatne informacije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
- Saharoza
- Glicerol 85%
- Propilen glikol
- Sorbitol rastvor 70%, kristališući (E420)
- Saharin natrijum
- Boja Cochineal red A (E124)
- Aroma maline
- Voda, prečišćena
6.2. Inkompatibilnosti
Podaci o inkompatibilnosti nijesu poznati.
6.3. Rok upotrebe
5 godina.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Smeđa staklena boca sa bijelim plastičnim čepom na navrtanj, koja sadrži
100 ml sirupa.
Originalno pakovanje uključuje kašiku za doziranje za pravilnu upotrebu
lijeka.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora,
Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/491 - 8464
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 15.06.2012. godine.
Datum posljednje obnove dozvole: 05.02.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
RHINOSTOP (101 mg + 20,2 mg + 1,01 mg) / 5 ml sirup
INN: paracetamol, pseudoefedrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
5 ml sirupa sadrži:
paracetamola 101,00 mg
pseudoefedrin hidrohlorida 20,20 mg
hlorfenamin maleata 1,01 mg
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
saharoza, sorbitol (E420), propilen glikol, Cochineal red A (E124).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. farmaceutski oblik
Sirup.
Sirup, bistar, crvene boje sa karakterističnim mirisom maline, prijatnog
ukusa.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ublažavanje simptoma nazalne i sinusne kongestije, praćene drugim
simptomima prehlade, gripa ili alergijskog rinitisa (pojačana sekrecija
iz nosa, kijanje, crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i pojačano
suzenje očiju, bol u području sinusa, glavobolja, povišena tjelesna
temperatura i sl.).
Lijek je namijenjen za primjenu kod odraslih i djece starije od 6
godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje:
Djeca uzrasta od 6 do 12 godina: 1 odmjerna kašika (5 ml) RHINOSTOP
sirupa svakih 6 sati.
Djeca uzrasta 12 godina i starija: 3 odmjerne kašike (15 ml) RHINOSTOP
sirupa svakih 6 sati.
Ako odraslim osobama odgovara primjena lijeka RHINOSTOP u obliku sirupa,
mogu primijeniti iste doze koje su preporučene za djecu uzrasta 12
godina i stariju.
Lijek je namijenjen za kratkotrajnu primjenu. Ako se simptomi ne
poboljšaju ili se pogoršaju nakon 3 dana, pacijenti treba da se obrate
ljekaru. Ne preporučuje se kontinuirana primjena duža od 5 dana.
U situacijama kada je prisutan samo jedan od gore navedenih simptoma,
preferira se primjena lijeka koji sadrži jednu aktivnu supstancu.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega:
Kod pacijenata sa blago ili umjereno oštećenom funkcijom bubrega
preporučuje se da razmak između pojedinačnih doza lijeka RHINOSTOP sirup
bude 8-12 sati. Pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ne smiju
da uzimaju ovaj lijek (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre:
Potreban je oprez kod pacijenata s oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti
sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju da uzimaju ovaj lijek
(vidjeti dio 4.3).
Starije osobe
Potreban je oprez, naročito kod slabih, nepokretnih starijih osoba ili
kod starijih pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.
Način primjene:
RHINOSTOP sirup namijenjen je za oralnu primjenu.
Za doziranje sirupa koristi se odmjerna kašika koja se nalazi u kutiji.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivne supstance i/ili na neku od pomoćnih
supstanci navedenih u dijelu 6.1.
- Kardiovaskularne bolesti uključujući hipertenziju
- Teška koronarna ishemija
- Teška hipertireoza
- Primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka u periodu od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora (vidjeti dio 4.5.)
- Aktivni peptički ulkus
- Akutni srčani infarkt
- Teško oštećenje funkcije jetre
- Teško oštećenje funkcije bubrega
- Trudnoća i dojenje
- Istovremena primjena drugih simpatomimetičkih dekongestiva
- Diabetes mellitus
- Feohromocitom
- Glaukom zatvorenog ugla
- Primjena beta-blokatora (vidjeti dio 4.5.)
- Istovremena primjena dihidroergotamina (vidjeti dio 4.5.)
- Djeca mlađa od 6 godina.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Preporučene doze lijeka RHINOSTOP sirup ne smiju se prekoračiti. U
slučaju prekoračenja doze, potrebno je obratiti se ljekaru čak i ako
nema subjektivnih tegoba, zbog mogućih odloženih štetnih efekata na
jetru.
Uz primjenu lijeka RHINOSTOP sirup ne smiju se uzimati drugi ljekovi
koji sadrže paracetamol ili oralne dekongestive nosne sluznice.
Preporučuje se oprez kada se paracetamol primjenjuje istovremeno sa
flukloksacilinom zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze sa
povišenim anjonskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis,
HAGMA), posebno kod pacijenata sa teškim oštećenjem fukcije bubrega,
sepsom, pothranjenošću i drugim stanjima nedostatka glutationa (npr.
hronični alkoholizam), kao i kod onih koji primjenjuju maksimalne dnevne
doze paracetamola. Preporučuje se pažljivo praćenje, uključujući
mjerenje 5-oksoprolina u urinu.
Pri primjeni lijeka RHINOSTOP sirup potreban je poseban oprez kod
pacijenata sa okluzivnim vaskularnim bolestima, astmom, oštećenom
funkcijom jetre ili bubrega, opstrukcijom žučnih puteva, hipertrofijom
prostate, urinarnom retencijom, piloroduodenalnom opstrukcijom,
deficitom glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze, srčanim aritmijama,
anoreksijom nervozom, povišenim intrakranijalnim pritiskom ili
cerebralnim oštećenjem, nakon transplantacije jetre, kao i kod oboljelih
od HIV infekcije koji se liječe zidovudinom.
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Potrebno je izbjegavati konzumaciju alkohola tokom primjene
lijeka RHINOSTOP sirup.
Iako kod normotenzivnih pacijenata nije utvrđen efekat povišenja krvnog
pritiska zbog primjene pseudoefedrina,, pacijenti sa hipertenzijom lijek
moraju uzimati pod nadzorom ljekara.
Pacijenti koji koriste antihipertenzive i/ili antidepresive treba da
potraže savjet ljekara specijaliste.
Lijek sadrži antihistaminik koji primijenjen u uobičajenoj dozi može
uzrokovati neželjena dejstva koja su različita u zavisnosti od pacijenta
odnosno lijeka, a najčešće uključuju sedaciju i pospanost (vidjeti dio
4.7.).
Poseban oprez je potreban pri određivanju doze kod pacijenata starije
životne dobi, zbog njihove veće osjetljivosti na ljekove ove vrste. Može
biti pojačan efekat lijeka na centralni nervni sistem.
Teške kožne reakcije
Teške kožne reakcije, kao što je akutna generalizovana egzantematozna
pustuloza (AGEP), mogu se javiti kod primjene ljekova koji sadrže
pseudoefedrin. Ovo akutno izbijanje pustula može se javiti u toku prva 2
dana liječenja, sa povišenom tjelesnom temperaturom i brojnim malim,
uglavnom ne-folikularnim pustulama koje nastaju na široko
rasprostranjenom edematoznom eritemu, a uglavnom su lokalizovane na
kožnim naborima, trupu i gornjim ekstremitetima. Pacijente treba
pažljivo pratiti. Ako se uoče znakovi i simptomi kao što su pireksija,
eritem ili mnoštvo malih pustula, primjenu lijeka treba prekinuti i, ako
je potrebno, preduzeti odgovarajuće mjere.
Ishemijski kolitis
Kod primjene pseudoefedrina zabilježeno je nekoliko slučajeva
ishemijskog kolitisa. U slučaju pojave iznenadnog bola u abdomenu,
rektalnog krvarenja ili drugih simptoma ishemijskog kolitisa, pacijent
mora prekinuti primjenu pseudoefedrina i zatražiti ljekarski savjet.
Ishemijska optička neuropatija
Prijavljeni su slučajevi ishemijske optičke neuropatije kod primjene
pseudoefedrina. Treba prekinuti primjenu pseudoefedrina ako dođe do
iznenadnog gubitka vida ili smanjenja oštrine vida kao što je skotom.
Upozorenja koja se odnose na pomoćne supstance
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži saharozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim
poremećajem nepodnošenja fruktoze, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom
ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne smiju primjenjivati ovaj
lijek.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži sorbitol (E420). Pacijenti sa rijetkim
nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze ne treba da uzimaju ovaj
lijek.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži propilen glikol, koji može uzrokovati
alkoholu slične simptome.
Lijek RHINOSTOP sirup sadrži azo boju Cochineal red A (E124), što može
prouzrokovati alergijski tip reakcija.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Aktivni ugalj, holestiramin, antacidi i antimuskarinski ljekovi (npr.
propantelin) mogu da uspore resorpciju paracetamola iz
gastrointestinalnog trakta, dok je ljekovi sa prokinetskim efektom (npr.
metoklopramid) mogu ubrzati. Opioidni analgetici usporavaju resorpciju i
smanjuju bioraspoloživost paracetamola. Induktori enzima jetre, poput
rifampicina, fenitoina i hidantoina ubrzavaju eliminaciju paracetamola i
smanjuju mu bioraspoloživost, dok inhibitori enzima, poput ranitidina i
cisaprida usporavaju eliminaciju i povećavaju bioraspoloživost
paracetamola. Nema dokaza da bi bilo koja od ovih farmakokinetskih
interakcija uzrokovala klinički mjerodavne promjene
efikasnosti/bezbjednosti paracetamola ni da bi bilo potrebno
prilagođavanje doze paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim uslovima. Neprekidna i dugotrajna konzumacija većih količina
alkohola, ili akutna konzumacija većih količina alkohola mogu
razultovati pojačanom aktivnošću CYP2E1, što, ako se istovremeno
primijeni paracetamol, može rezultovati pojačanom produkcijom
hepatotoksičnog metabolita paracetamola. Ako se paracetamol uzima u
rasponu preporučenih doza, rizik od hepatotoksičnosti nije veći nego u
ostaloj populaciji (praktično je zanemariv). Međutim, u slučaju
predoziranja paracetamolom, rizik od hepatotoksičnosti je veći nego kod
osoba koje ne konzumiraju prekomjerne količine alkohola.
Postoje naznake da bi rizik od hepatotoksičnosti paracetamola mogao biti
povećan kod pacijenata s HIV – infekcijom liječenih zidovudinom.
Oštećenje funkcije jetre prekomjernom dozom paracetamola može pojačati
efekte oralnih antikoagulansa sa posljedičnom povećanom sklonošću
krvarenju. Povećana sklonost krvarenju moguća je kod osoba liječenih
oralnim antikoagulansima čak i kada prekomjerna doza paracetamola nema
hepatotoksičnog efekta.
S druge strane, nema naznaka da bi primjena paracetamola u preporučenim
dozama uticala na sklonost krvarenju kod osoba na hroničnoj terapiji
oralnim antikoagulansima. Ipak, kod takvih pacijenata se preporučuje
poseban oprez da ne dođe do predoziranja paracetamolom, primjenu
paracetamola treba ograničiti na što kraći vremenski period, izbjegavati
najveće preporučene doze paracetamola i tokom primjene paracetamola
pratiti pokazatelje koagulacije.
Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni paracetamola i
flukloksacilina jer je istovremeno uzimanje tih ljekova povezano sa
metaboličkom acidozom sa povišenim anjonskim procjepom, posebno kod
pacijenata kod kojih su prisutni faktori rizika (vidjeti dio 4.4.).
Pseudoefedrin
Ovaj lijek ne smiju koristiti pacijenti koji se liječe inhibitorima
monoaminooksidaze (MAOI), kao i tokom 14 dana nakon prestanka liječenja
(vidjeti dio 4.3.).
Istovremena primjena pseudoefedrina i drugih direktnih ili indirektnih
adrenergičkih agonista, posebno inhibitora MAO, povećava rizik od
prekomjernih simpatomimetičkih (perifernih) efekata (tahikardija,
aritmije, hipertenzija, poremećaji metabolizma glukoze i lipida,
pojačavanje simptoma hipertireoze, slabost, tremor, mučnina i
povraćanje, bljedilo, pojačano znojenje, retencija urina, pojačane
tegobe usljed hipertrofije prostate) i centralnih adrenergičkih efekata
(strah, anksioznost, nemir, halucinacije ili depresija centralnog
nervnog sistema).
Istovremena primjena pseudoefedrina i ergot alkaloida dovodi do
povećanog rizika od pojave ergotizma i zbog toga je kontraindikovana
(vidjeti dio 4.3.), dok je uz istovremenu primjenu sa oksitocinom
povećan rizik od hipertenzije.
Lijek se ne smije uzimati istovremeno sa beta-blokatorima (vidjeti dio
4.3). Istovremena primjena pseudoefedrina i antihipertenziva (blokatori
adrenergičkih neurona i beta blokatori) može rezultovati smanjenjem
hipotenzivnih efekata.
Citrati i natrijum bikarbonat smanjuju eliminaciju i produžavaju vrijeme
dijelovanja pseudoefedrina.
Pseudoefedrin povećava efekat antiholinergika (kao što su triciklični
depresivi).
Rizik od srčanih aritmija povećan je pri istovremenoj primjeni
pseudoefedrina i glikozida digitalisa ili kokaina, te pri primjeni
pseudoefedrina istovremeno sa inhalacionim anesteticima ili nedugo nakon
njih.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se u visokom stepenu vezuje za proteine plazme. Barem
teorijski, to bi moglo da bude mjesto potencijalne interakcije sa
oralnim antikoagulansima, ali nema kliničkih zapažanja koja bi uputila
na povećan rizik od veće sklonosti krvarenju pri istovremenoj primjeni
hlorfenamina i oralnih antikoagulanasa.
Istovremena primjena hlorfenamina i fenitoina povećava rizik od
fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
Istovremena primjena hlorfenamina i drugih ljekova sa antimuskarinskim
djelovanjem povećava rizik od prekomjernih antimuskarinskih efekata, i
to perifernih (suva usta, zamućen vid, porast očnog pritiska, retencija
urina, dijareja, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje,
hipotenzija i nepravilni srčani otkucaji, viskoznija sekrecija u
disajnim putevima sa otežanim disanjem, pojačane smetnje usljed
hipertrofije prostate) i centralnih (sedacija, smanjenje kognitivnih
funkcija, gubitak koordinacije i posebno kod djece i starijih,
psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor, hiperpireksija, konvulzije).
Hlorfenamin može pojačati efekte drugih depresora centralnog nervnog
sistema – alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika, hipnotika,
barbiturata, tricikličnih antidepresiva, inhibitora MAO i neuroleptika.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća: Nema kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene ovog lijeka
kod trudnica.
Rizik uzimanja lijeka tokom trudnoće i dojenja ne može se isključiti.
Zbog toga ovaj lijek trudnice ne smiju primjenjivati bez prethodnog
savjetovanja s ljekarom.
Dojenje: Bezbjednost primjene aktivnih supstanci ovog lijeka tokom
dojenja nije utvrđena. Zbog toga se ovaj lijek ne smije uzimati tokom
perioda laktacije bez prethodnog savjetovanja s ljekarom.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Uzimanje lijeka RHINOSTOP sirup malo ili umjereno utiče na sposobnost
upravljanja vozilima i rada sa mašinama. Lijek može uticati na
psihofizičke sposobnosti (sedacija) zbog sadržaja hlorfenamin maleata,
pa pacijenta na to treba upozoriti ukoliko upravlja vozilom ili mašinom.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često
(≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i
<1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka).
Paracetamol
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: trombocitopenija, leukopenija, neutropenija.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: kožne reakcije preosjetljivosti (osip, urtikarija).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija (akutna
generalizovana egzantematozna pustuloza, Stevens-Johnson sindrom,
toksična epidermalna nekroliza).
Hronična primjena visokih doza nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući derivate p-aminofenola, može uzrokovati intersticijalni
nefritis (tzv. analgetska nefropatija). Ali, prema raspoloživim
podacima, nema dokaza da bi dugotrajna primjena paracetamola povećavala
rizik od insuficijencije bubrega ili rizik od ubrzanja progresije
hronične insuficijencije bubrega.
Pseudoefedrin
Srčani poremećaji
Rijetko: tahikardija i/ili palpitacija, hipertenzija
Veoma rijetko: nepravilni srčani otkucaji, bradikardija.
Opisano je svega nekoliko slučajeva anginoznih napada ili infarkta
miokarda, odnosno slučajeva ishemijskog moždanog udara kod pacijenata
koji su primali oralni pseudoefedrin.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko: pojačavanje simptoma hipertireoze.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: mučnina, povraćanje.
Nepoznato: ishemijski kolitis.
Poremećaji imunog sistema
Nepoznato: kožne reakcije (osip), reakcije preosjetljivosti (moguća je i
ukrštena preosjetljivost sa drugim simpatomimeticima).
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma rijetko: poremećaj metabolizma glukoze i/ili lipida.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: nemir, nesanica.
Veoma rijetko: mišićni tremor ili slabost, iritabilnost, anksioznost,
ekscitabilnost, halucinacije i paranoidne deluzije.
Centralni efekti pseudoefedrina nešto su češći kod djece i starijih
osoba.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Veoma rijetko: retencija urina, pojačavanje tegoba hipertrofije
prostate.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Rijetko: bljedilo kože, pojačano znojenje.
Nepoznato: teške kožne reakcije, uključujući akutnu generalizovanu
egzantematoznu pustulozu (AGEP).
Poremećaji oka
Nepoznato: ishemijska optička neuropatija.
Hlorfenamin
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: poremećaji krvi.
Srčani poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmija.
Poremećaji oka
Rijetko: zamućen vid.
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: suvoća usta, opstipacija, mučnina.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: sedacija (od blage sedacije do dubokog sna), vrtoglavica,
gubitak koordinacije pokreta, smanjenje kognitivne sposobnosti (ovi
efekti hlorfenamina tipično nestaju nakon nekoliko dana primjene),
ekstrapiramidni poremećaji motorike, omaglica, konfuzija, depresija,
poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Rijetko: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Rijetko: otežano disanje (zbog viskoznog sekreta u donjim disajnim
putevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Najvažnije potencijalne posljedice predoziranja lijekom RHINOSTOP sirup
su toksični efekti paracetamola – prvenstveno oštećenje funkcije jetre
sve do potpune akutne insuficijencije jetre. Akutna insuficijencija
jetre često je praćena i akutnom insuficijencijom bubrega. Izrazito
rijetko, toksične doze paracetamola mogu i bez akutne insuficijencije
jetre uzrokovati akutnu insuficijenciju bubrega ili tešku depresiju
centralnog nervnog sistema sa komom. Predoziranje lijekom RHINOSTOP
sirup može rezultovati i toksičnim efektima pseudoefedrina i/ili
hlorfenamina (kardiovaskularni sistem, centralni nervni sistem).
Znaci i simptomi predoziranja RHINOSTOP sirupom
Paracetamol. Toksični efekti mogu nastati nakon jednokratne ili
višekratnih doza koje prelaze preporučenu gornju granicu dnevne količine
paracetamola za određeni uzrast. Ukupna količina paracetamola u
pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (2,02 g) je manja od najveće
preporučene dnevne doze za odrasle i djecu uzrasta >12 godina (4 g) i
podjednaka je najvećoj preporučenoj dnevnoj dozi za djecu uzrasta 6 do
12 godina (2 g). Kod odraslih i djece uzrasta >12 godina, najmanja doza
potrebna za indukciju oštećenja jetre procijenjena je na 8-10 g. Kod
djece, ta je doza procijenjena na oko 150 mg/kg (tj. oko 3 g za dijete
teško 20 kg). Generalno, «hepatotoksična doza» može biti i nešto manja,
a vjerovatnoća nastanka hepatotoksičnosti pri određenoj prekomjernoj
dozi može biti nešto veća kod osoba sa određenim «faktorima rizika»:
hronična ili akutna prekomjerna konzumacija alkohola; akutna ili
hronična bolest jetre (akutni virusni hepatitis, ciroza); dijabetes,
gojaznost i akutne virusne infekcije kod djece; hronična insuficijencija
srca; anoreksija nervoza ili teško gladovanje; HIV-infekcija liječena
zidovudinom.
Trovanje paracetamolom uglavnom ima 4 faze. Rani simptomi nastaju 2-3
sata (ili nešto kasnije) nakon ingestije, a uključuju anoreksiju,
mučninu, povraćanje, slabost i ponekad proliv i pojačano znojenje. Ti
simptomi obično nestaju u toku 24 sata, a javljaju se simptomi druge
faze: bol/osjetljivost u gornjem dijelu abdomena (može biti prvi znak
oštećenja jetre), povećanje jetre i ponekad oligurija, porast
vrijednosti bilirubina i enzima jetre i produženje protrombinskog
vremena (upućuju na oštećenje funkcije jetre). Pri vrlo teškom trovanju,
u toku prvih 24 sata mogu se javiti i simptomi poremećaja centralnog
nervnog sistema: početna simulacija sa uzbuđenjem i delirijumom nakon
čega slijedi depresija centralnog nervnog sistema, stupor i hipotermija,
brz i nepravilan puls, plitko disanje, hipotenzija i kardiovaskularni
kolaps. Mogu nastati fatalne asfiksijske konvulzije, koma i smrt.
U trećoj fazi, 3 do 5 dana nakon ingestije, javljaju se ponovo
anoreksija, mučnina i povraćanje i slabost, te znaci insuficijencije
jetre (ako je nastala) – žutica, hipoglikemija, koagulopatija i
encefalopatija, a može nastati i insuficijencija bubrega i
kardiomiopatija. Četvrta faza je oporavak ili progresija do smrtnog
ishoda. Ostali znaci akutnog trovanja paracetamolom su cijanoza
(methemoglobin), trombocitopenija, eritematozni osip ili urtikarija,
žarišta na sluznici i metabolička acidoza.
Pseudoefedrin. Znaci trovanja pseudoefedrinom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze. Ukupna
količina pseudoefedrina u pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (404 mg) veća
je od najveće preporučene dnevne doze za sve uzraste.
Znaci trovanja pseudoefedrinom uključuju uzbuđenje i psihomotorni nemir,
anksioznost, konvulzije, delirijum, halucinacije, znatan/kontinuiran
porast krvnog pritiska, bradikardiju ili tahikardiju i nepravilne
otkucaje srca, nedostatak vazduha i anginozne smetnje/infarkt miokarda.
Hlorfenamin. Znaci trovanja hlorfenaminom mogu nastati ukoliko se
primjeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze. Ukupna
količina hlorfenamina u pakovanju lijeka RHINOSTOP sirup (20,2 mg) manja
je od najveće preporučene dnevne doze za odrasle i djecu uzrasta >12
godina (24 mg), te veća od najveće preporučene dnevne doze za djecu
uzrasta 6 do 12 godina (12 mg). Znaci trovanja različiti su kod djece i
odraslih: kod djece prevladava stimulacija centralnog nervnog sistema sa
psihomotornim nemirom, ataksijom, tremorom, psihotičnim smetnjama,
hiperpireksijom i konvulzijama. Mogu nastupiti koma i kardiovaskularni
kolaps. Kod odraslih prevladavaju znaci depresije centralnog nervnog
sistema – pospanost, sedacija, koma. Moguć je nastanak konvulzija,
zatajenje disanja i kardiovaskularni kolaps. Takođe, mogući su
ekstrapiramidni poremećaji motorike i niz različitih antimuskarinskih
efekata.
Liječenje predoziranja lijekom RHINOSTOP sirup
Hospitalizacija pacijenata obavezna je čak i u slučajevima kada nema
jasne simptomatologije – zbog moguće odložene pojave oštećenja jetre
paracetamolom. Ispiranje želuca i aktivni ugalj smanjiće resorpciju svih
aktivnih supstanci – ako se primijene rano nakon ingestije (do 2 sata
nakon ingestije, kada je riječ o paracetamolu). Za pseudoefedrin i
hlorfenamin nema specifičnih antidota i liječenje je simptomatsko
(konvulzije, disanje, kardiovaskularni kolaps).
Što se tiče paracetamola, specifični antidot je acetilcistein (oralni
ili parenteralni) – efikasno smanjuje rizik od hepatotoksičnosti
paracetamola (preporuka: primijeniti u toku 8 sati od ingestije), ali on
«ne štiti» od nefrotoksičnosti ni od efekata na centralni nervni sistem.
Efikasnost primjene acetilcisteina prati se mjerenjem koncentracija
paracetamola u plazmi, protrombinskog vremena i ispitivanjima funkcije
jetre.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Drugi analgetici i antipiretici; Paracetamol,
kombinacije isključujući psiholeptike.
ATC kod: N02BE51
Lijek RHINOSTOP sirup je lijek čije aktivne supstance imaju
sinergističko djelovanje.
Paracetamol je inhibitor ciklooksigenaze, analgetik (centralni) i
antipiretik.
Pseudoefedrin je dekstroizomer efedrina, indirektni adrenergički agonist
koji uzrokuje vazokonstrikciju u sluznici gornjih disajnih puteva
(dekongestiv).
Hlorfenamin je antagonist histaminskih H₁ i muskarinskih receptora.
Relaksira glatke mišiće respiratornog i gastrointestinalnog sistema,
sprečava vazodilataciju indukovanu histaminom i suprimira propustljivost
kapilara što rezultuje smanjenjem edema sluznice i smanjenom sekrecijom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon oralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
(resorbovana frakcija procjenjuje se na oko 80% do > 90%). Oko 20%
resorbovane doze metaboliše se pri prvom prolazu kroz jetru, a apsolutna
bioraspoloživost oralnog paracetamola procijenjena je na oko 70% do oko
90%. Rastvor za oralnu primjenu (sirup) i tablete/kapsule sa trenutnim
oslobađanjem su biološki ekvivalentne. Vrijeme do postizanja maksimalne
koncentracije nakon primjene sirupa (T_(max)) iznosi oko 0.2 do 1.2
sata. Hrana produžava T_(max) za 100% i smanjuje maksimalnu
koncentraciju u plazmi (C_(max)) za oko 25%, ali bioraspoloživost ostaje
očuvana. Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 20%-25%, a čak oko 50%
u slučaju predoziranja. Paracetamol se raspodjeljuje u praktično sva
tkiva osim masnog (najviše jetra i bubreg), a prividni volumen
distribucije iznosi oko 1 l/kg. Paracetamol prolazi krvno-moždanu i
placentarnu barijeru, te se izlučuje u majčino mlijeko. Paracetamol se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem – samo <5% doze izlučuje se putem
bubrega u nepromijenjenom obliku. Metabolizam se odvija prvenstveno u
jetri i u manjoj mjeri u bubregu. Glavni put metabolisanja je
konjugacija sa glukuronidom i u manjoj mjeri sulfatom, pri čemu nastaju
neaktivni metaboliti koji se izlučuju bubrezima.
Kod zdravih osoba se svega nekoliko procenata resorbovanog paracetamola
metaboliše posredstvom citohroma P₄₅₀ (posredstvom CYP2E1, te u manjoj
mjeri posredstvom 1A2 i 3A4) u reaktivni metabolit
N-acetil-p-benzohinonimin (NAPQI). Smatra se da je NAPQI odgovaran za
oštećenja funkcije jetre. NAPQI se inaktivira ili NADPH-zavisnom
trasnformacijom u paracetamol, ili u reakciji sa glutationom.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 ml/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata. Relativni udio NAPQI među
metabolitima paracetamola, a time i rizik od oštećenja jetre, povećavaju
se pri akutnom i hroničnom prekomjernom konzumiranju alkohola (indukcija
CYP2E1) i u ranim fazama nakon transplantacije jetre. Takođe, pri teškom
gladovanju smanjena je količina glutationa i kod oboljelih od anoreksije
nervoze, čime se povećava rizik od hepatotoksičnog efekta NAPQI.
Farmakokinetika paracetamola je, u rasponu terapijskih doza, nezavisna
od doze i od vremena (nema znakova akumulacije pri ponovljenom
doziranju). Pri primjeni toksičnih doza zasiti se brzi proces sulfacije,
pa se srazmjerno veći udio paracetamola metaboliše sporijim procesom
glukuronidacije. Zbog toga se ukupni klirens paracetamola smanji, a
poluvrijeme eliminacije produži – ali kinetika i dalje ostaje nezavisna
od doze (glukuronidacija ima visok kapacitet), ali na «novom nivou». Pri
tome, međutim, postoji i mogućnost stvaranja veće količine NAPQI.
Farmakokinetska svojstva paracetamola uporediva su kod djece, odraslih i
starijih osoba.
Pseudoefedrin
Oralni pseudoefedrin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, a T_(max) iznosi 1,4 do 2 sata. Hrana produžava
T_(max), ali ne utiče na bioraspoloživost. Pseudoefedrin se
raspodjeljuje u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 2,5
l/kg. Pseudoefedrin prolazi krvno-moždanu i placentarnu barijeru i
izlučuje se u majčino mlijeko. Eliminiše se praktično u potpunosti
izlučivanjem neizmijenjenog molekula bubrezima – poluvrijeme eliminacije
iznosi 5-8 sati pri pH urina 5,8. Zakiseljavanjem urina (pH 5,0)
poluvrijeme eliminacije se skraćuje na oko 3-6 sati, a alkalinizacijom
(pH 8,0) se produžava na 9-16 sati. Eliminacija je brža kod djece nego
kod odraslih (poluvrijeme eliminacije oko 3 sata).
Hlorfenamin
Oralni hlorfenamin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, ali je podložan opsežnom metabolizmu prvog prolaza
kroz jetru, a apsolutna bioraspoloživost procijenjena je na 25% do 60%.
Maksimalna koncentracija u plazmi postiže se 3 do 8 sati nakon primjene.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%, a hlorfenamin dospijeva
praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 3 l/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome prolazi li kroz
placentarnu barijeru ni dospijeva li u majčino mlijeko. Hlorfenamin se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem i to u jetri (prvenstveno
posredstvom CYP2B1, u manjoj mjeri i posredstvom CYP211 i CYP2D6) (oko
80% primijenjene doze). Preostalih 20% nepromijenjenog hlorfenamina i
svi metaboliti izlučuju se urinom. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko 20
sati. Uprkos tome, uz preporučeni način doziranja na svakih 6 sati, u
rasponu terapijskih doza nema naznaka akumulacije hlorfenamina ni nakon
ponovljene primjene. Eliminacija je kod djece za 50%-80% brža nego kod
odraslih.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega
Oštećenje funkcije bubrega ne utiče na farmakokinetiku paracetamola, ali
je usporeno izlučivanje metabolita. O pseudoefedrinu i hlorfenaminu nema
specifičnih podataka, ali s obzirom na ulogu bubrega u eliminaciji tih
supstanci, može se pretpostaviti da je eliminacija usporena.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre
U stanjima sa akutnim poremećajem funkcije jetre, npr. pri akutnom
virusnom hepatitisu, eliminacija paracetamola je usporena, ali profil
metabolita je isti kao i kod osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Isto
važi za pacijente sa težom hroničnom insuficijencijom jetre, dok se pri
blažim oblicima bolesti kinetika eliminacije ne razlikuje od one kod
osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Uprkos usporenoj eliminaciji, nema
akumulacije paracetamola ako se primjenjuje u rasponu terapijskih doza.
U prvim nedjeljama nakon transplantacije jetre, eliminacija paracetamola
je usporena, a izmijenjen je i profil metabolita – nastaje relativno
više potencijalno hepatotksičnog metabolita NAPQI. Brzina eliminacije i
profil metabolita normalizuju se u toku nekoliko mjeseci nakon
transplantacije.
Nema specifičnih podataka o uticaju oštećenja funkcije jetre na kinetiku
pseudoefedrina ni hlorfenamina, ali s obzirom na opseg metabolisanja
hlorfenamina, može se pretpostaviti da mu je eliminacija usporena kod
osoba sa oštećenom funkcijom jetre.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Istraživanja na životinjama ove kombinacije aktivnih supstanci nijesu
sprovedena.
Paracetamol, pseudoefedrin i hlorfenamin su svaki pojedinačno ili u
kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već više od 30 godina i
njihova je klinička bezbjednost dobro dokumentovana.
Osim podataka, navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka karakteristika
lijeka, nema pretkliničkih podataka koji pružaju dodatne informacije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
- Saharoza
- Glicerol 85%
- Propilen glikol
- Sorbitol rastvor 70%, kristališući (E420)
- Saharin natrijum
- Boja Cochineal red A (E124)
- Aroma maline
- Voda, prečišćena
6.2. Inkompatibilnosti
Podaci o inkompatibilnosti nijesu poznati.
6.3. Rok upotrebe
5 godina.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Smeđa staklena boca sa bijelim plastičnim čepom na navrtanj, koja sadrži
100 ml sirupa.
Originalno pakovanje uključuje kašiku za doziranje za pravilnu upotrebu
lijeka.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora,
Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/491 - 8464
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 15.06.2012. godine.
Datum posljednje obnove dozvole: 05.02.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2024. godine