Rhinobos uputstvo za upotrebu
+:-----------------------------------:+:----------------------------------------------------:+
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10) tableta |
| |
| Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10) tableta |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Bosnalijek d.d. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna |
| | Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
Δ RHINOBOS^(®), 325 mg + 5 mg + 2 mg, tablete
INN: paracetamol, fenilefrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži:
Paracetamola 325,00 mg
Fenilefrin hidrohlorida 5,00 mg
Hlorfenamin maleata 2,00 mg
Za pomoćne supstance vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Tablete, bijele boje, ovalnog oblika, bikonveksne.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Kratkotrajno ublažavanje simptoma prehlade, gripe, alergijskog rinitisa
ili drugih alergijskih bolesti gornjeg dijela respiratornog trakta:
- Glavobolja;
- Grlobolja;
- Kongestija sinusa i pritisak;
- Kongestija nosa;
- Sekrecija iz nosa i kijanje;
- Povišena tjelesna temperatura;
- Blagi bol.
- Kratkotrajno ublažavanje ostalih simptoma alergijskog rinitisa:
- Svrab nosa ili grla;
- Osjećaj peckanja i suzenje očiju.
- Pomaže u prohodnosti nosnih puteva.
- Pomaže u dekongestiji sinusnih otvora i puteva.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli
Odrasli i djeca uzrasta od 12 godina i starija
2 RHINOBOS tablete svakih 4 sata.
Tokom 24 sata ne smije se primijeniti više od 12 tableta.
Djeca
Djeca uzrasta od 6 do 11 godina (tjelesna težina 22 kg-43 kg)
1 RHINOBOS tableta. Ova doza se po potrebi može primjenjivati svakih 4
sata.
Tokom 24 sata ne smije se primijeniti više od 5 tableta.
Za djecu uzrasta od 6 do 11 godina starosti preporučuje se primjena
RHINOBOS sirupa.
Primjena RHINOBOS tableta se ne preporučuje djeci mlađoj od 6 godina.
Način primjene
Tablete za oralnu primjenu.
4.3. Kontraindikacije
Primjena lijeka RHINOBOS kontraindikovana je u sljedećim slučajevima:
- Preosjetljivost na aktivne supstance ili na bilo koju od pomoćnih
supstanci u sastavu lijeka, navedenih u dijelu 6.1.;
- Istovremena primjena bilo kojeg drugog lijeka koji u svom sastavu ima
paracetamol, bilo da se radi o lijeku dostupnom na recept ili bez
recepta;
- Primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka unutar razdoblja od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora;
- Glaukom zatvorenog ugla;
- Teška hipertenzija;
- Teško oštećenje funkcije jetre.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
RHINOBOS tablete u svom sastavu imaju paracetamol. Ako se primjenjuje
doza veća od preporučene, može doći do teškog oštećenja jetre.
Preporučena doza lijeka ne smije se prekoračiti (vidjeti dio 4.2.
Doziranje i način primjene).
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Pacijente treba savjetovati da izbjegavaju konzumaciju alkohola
u toku primjene RHINOBOS tableta.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata s oštećenom jetrenom i
bubrežnom funkcijom, astmom, opstrukcijom žučnih vodova, opstrukcijom
vrata mokraćne bešike, hipertrofijom prostate, hipertireozom, dijabetes
melitusom, emfizemom ili hroničnim bronhitisom, piloroduodenalnom
opstrukcijom, stenozirajućim peptičkim ulkusom, srčanim aritmijama,
hipertenzijom, idiopatskom ortostatskom hipotenzijom, nervozom, kod
pacijenata nakon transplantacije jetre, te kod oboljelih od HIV
infekcije koji se liječe zidovudinom.
Pacijente treba upozoriti da lijek može izazvati pospanost. Istovremena
primjena alkohola može potencirati navedeni učinak.
Oprez je potreban u slučaju kada se bol i nazalna kongestija pogoršaju
ili traju duže od 7 dana.
Potreban je oprez ako se groznica pogorša ili traje duže od 3 dana.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Antimuskarinski ljekovi (npr. propantelin) mogu usporiti resorpciju
paracetamola iz probavnog trakta i time usporiti početak djelovanja
paracetamola, dok ljekovi koji imaju prokinetski učinak (npr.
metoklopramid i cisaprid) mogu ubrzati njegovu resorpiju.
Ljekovi koji indukuju jetrene mikrosomalne enzime, poput barbiturata,
antiepileptika (npr. fenitoin, karbamazepin) i ljekovi za liječenje
tuberkuloze (npr. izoniazid), mogu pojačati hepatotoksičnost
paracetamola.
Hepatotoksičnost paracetamola može biti pojačana istovremenom primjenom
sulfinpirazona.
Pri istovremenoj primjeni paracetamola i zidovudina uočena je povećana
tendencija razvoja neutropenije i hepatotoksičnosti. Stoga, ovaj lijek
treba primjenjivati zajedno sa zidovudinom tek nakon pažljive procjene
odnosa koristi i rizika liječenja.
Učinak paracetamola može biti smanjen istovremenom primjenom
holestiramina.
Istovremena primjena paracetamola i hloramfenikola može izazvati
toksičnost hloramfenikola (povraćanje, hipotenzija, hipotermija).
Istovremena primjena paracetamola i imatiniba može rezultirati povećanom
koncentracijom paracetamola.
Paracetamol može povećati koncentraciju fenoldopama u plazmi, dok je
učinak lamotrigina smanjen usljed istovremene primjene paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim slučajevima.
Kontinuirana i dugotrajna konzumacija većih količina alkohola, ili pak
akutna konzumacija većih količina mogu razultirati pojačanom aktivnošću
CYP2E1 enzimskog sistema, što, ako se istovremeno primijeni paracetamol,
može rezultirati pojačanom produkcijom hepatotoksičnog metabolita
paracetamola.
Ako se paracetamol primjenjuje u okviru preporučenih doza, rizik od
hepatotoksičnosti nije veći nego u ostaloj populaciji (praktično je
zanemarljiv). Međutim, u slučaju predoziranja paracetamolom, rizik od
hepatotoksičnosti veći je nego kod osoba kod kojih nema prekomjerne
konzumacije alkohola.
Ponavljana primjena paracetamola pojačava učinak varfarina i drugih
kumarinskih antikoagulansa. Povremena primjena paracetamola nema
značajne učinke.
Fenilefrin hidrohlorid
Fenilefrin hidrohlorid može potencirati učinak MAO inhibitora i može
indukovati interakcije koje rezultiraju hipertenzijom, hiperpireksijom i
glavoboljom. Primjena je kontraindikovana kod pacijenata koji
primjenjuju ili su primjenjivali MAO inhibitore unutar 14 dana od
prestanka primjene (vidjeti dio 4.3).
Istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i propranolola može
rezultirati hipertenzijom, dok istovremena primjena s gvanetidinom može
rezultirati hipertenzijom i aritmijom.
Istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i midodrina može
rezultirati pojačanim presornim učinkom midodrina.
Triciklični antidepresivi mogu potencirati simpatomimetički učinak
fenilefrin hidrohlorida i pri istovremenoj primjeni izazvati
hipertenziju, aritmiju srca i tahikardiju.
Ne preporučuje se istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i
prokarbazina, jer zajedničko dejstvo ova dva lijeka može izazvati tešku
hipertenziju, hiperpireksiju i glavobolju.
Hlorfenamin maleat
Istovremena primjena hlorfenamin maleata i drugih ljekova s
antimuskarinskim ili antiholinergičkim djelovanjem, povećavaju rizik od
pojave prekomjernih antimuskarinskih učinaka, perifernih (suva usta,
zamućen vid, povećanje intraokularnog pritiska, retencija urina,
opstipacija, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje, hipotenzija,
aritmije, viskoznija sekrecija u respiratornom traktu s otežanim
disanjem, pojačane smetnje usljed hipertrofije prostate) i centralnih
(sedacija, smanjenje kognitivnih funkcija, inkoordinacija, ili, posebno
kod djece i starijih, psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor,
hiperpireksija, konvulzije).
Istovremena primjena hlorfenamin maleata i fenitoina povećava rizik
ispoljavanja fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija,
nistagmus, tremor).
Primjena lopinavira može povećati koncentraciju hlorfenamin maleata u
plazmi.
Hlorfenamin maleat može pojačati učinke drugih depresora centralnog
nervnog sistema, npr. alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika,
hipnotika, barbiturata, tricikličnih antidepresiva i neuroleptika.
Zbog rizika od pojave serotoninskog sindroma, primjena RHINOBOS tableta
kontraindikovana je kod pacijenata koji primjenjuju ili su primjenjivali
MAO inhibitore unutar 14 dana od prestanka primjene (vidjeti dio 4.3).
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Epidemiološke studije u humanoj trudnoći nijesu pokazale štetno
djelovanje paracetamola ili hlorfenamin maleata u preporučenim dozama.
Bezbjednost primjene fenilefrin hidrohlorida u trudnoći nije u
potpunosti dokazana.
Zbog toga se ovaj lijek primjenjuje u trudnoći isključivo u slučajevima
kada je to neophodno, uz pažljivu procjenu koristi za majku i rizika za
plod. Primjenu lijeka u trudnoći treba ograničiti na najkraći mogući
vremenski period.
Dojenje
Paracetamol se izlučuje u majčino mlijeko (za hlorfenamin maleat i
fenilefrin hidrohlorid nema validnih podataka), ali uz primjenu
preporučenih doza njihove koncentracije su manje od onih za koje se
očekuje da bi mogle imati štetan učinak na dojenče. Prema postojećim
medicinskim saznanjima, ne može se isključiti uticaj hlorfenamin maleata
i fenilefrin hidrohlorida na dojenče.
Zbog toga se ovaj lijek može primijeniti u toku dojenja isključivo u
slučajevima kada je to neophodno, uz pažljivu procjenu koristi za majku
i rizika za plod.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Δ Trigonik, lijek sa mogućim uticajem na psihofizičke sposobnosti
(upozorenje prilikom upravljanja motornim vozilima i mašinama).
Iako rijetko, lijek RHINOBOS tablete može kod nekih osoba izazvati
pospanost ili vrtoglavicu.
Ako se navedeni simptomi ispolje, savjetuje se ne upravljati vozilima
i/ili rukovati mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost neželjenih dejstava definira se na sljedeći način: vrlo često
(≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1.000 do <1/100),
rijetko (≥1/10.000 do <1/1.000), vrlo rijetko (<1/10.000) i nepoznato
(učestalost javljanja neželjenih dejstava ne može biti procijenjena iz
dostupnih podataka).
Paracetamol
Gastrointestinalni poremećaji
Često: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Često: hemolitička anemija (naročito kod pacijenata s deficitom enzima
glukozo-6-fosfat dehidrogenaze).
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: atelektaza pluća.
Nepoznato: pneumonitis.
Poremećaji jetre i žuči
Nepoznato: zatajenje jetre (kod primjene visokih doza).
Poremećaji nervnog sistema
Često: glavobolja, insomnija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: agitacija.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Često: svrbež.
Poremećaji imunološkog sistema
Rijetko: anafilaksa.
Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi ozbiljnih reakcija na koži (akutna
generalizirana egzantemska pustuloza, Stevens-Johnson sindrom, toksična
epidermalna nekroliza).
Fenilefrin hidrohlorid
Gastrointestinalni poremećaji
Često: mučnina.
Nepoznato: tegobe u stomaku.
Kardiovaskularni poremećaji
Često: hipertenzija, palpitacije.
Nepoznato: tahikardija, oslabljena periferna cirkulacija koja se očituje
u vidu osjećaja hladnoće, trnaca i neosjetljivosti u udovima i urinarna
retencija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: ekscitiranost, naročito kod djece.
Nepoznato: nervoza.
Poremećaji nervnog sistema
Nepoznato: poremećaji spavanja, vrtoglavica, omaglica, glavobolja,
tresavica, tremor.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Nepoznato: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Nepoznato: edem pluća.
Poremećaji imunološkog sistema
Nepoznato: anafilaksa, reakcije preosjetljivosti.
Opšti poremećaji
Nepoznato: slabost.
Hlorfenamin maleat
Gastrointestinalni poremećaji
Često: konstipacija, dijareja, mučnina i povraćanje.
Poremećaji nervnog sistema
Često: tinitus, pospanost, glavobolja, vrtoglavica.
Rijetko: poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Psihijatrijski poremećaji
Rijetko: konfuzija, depresija.
Kardiovaskularni poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmije.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: hematološki poremećaji.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji oka
Rijetko: glaukom zatvorenog ugla.
Poremećaji imunološkog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Simptomi predoziranja lijekom RHINOBOS kombinacija su simptoma trovanja
pojedinačnim aktivnim supstancama.
Paracetamol
Opasnost od trovanja paracetamolom naročito je velika kod starijih
osoba, djece, osoba s oštećenjem jetre, hroničnih alkoholičara, hronično
pothranjenih osoba i kod istovremenog uzimanja ljekova koji uzrokuju
indukciju enzima jetre. U takvim slučajevima predoziranje može završiti
smrću.
Simptomi predoziranja
Simptomi predoziranja paracetamolom tokom prva 24 sata su bljedilo,
mučnina, povraćanje, anoreksija i abdominalna bol. Oštećenje jetre može
se primjetiti 12 do 48 sati nakon primjene lijeka. Kao posljedica
predoziranja mogu se javiti nepravilnosti u metabolizmu glukoze i
metabolička acidoza.
Kod teškog trovanja, zatajenje jetre može napredovati do encefalopatije,
krvarenja, hipoglikemije, cerebralnog edema, pa i smrti. Akutna
insuficijencija bubrega s akutnom tubularnom nekrozom, na koje ukazuje
bol u predjelu slabina, hematurija i proteinurija, može se razviti i bez
teškog oštećenja jetre. Zabilježeni su slučajevi srčanih aritmija i
pankreatitisa.
Tretman predoziranja
Za liječenje predoziranja paracetamolom bitno je odmah djelovati.
Uprkos izostanku značajnh ranih simptoma, pacijenta treba odmah uputiti
u bolnicu radi hitnog zbrinjavanja. Simptomi mogu biti ograničeni na
mučninu i povraćanje i ne moraju odražavati težinu predoziranja niti
rizik od oštećenja organa.
Potrebno je razmotriti liječenje aktivnim ugljem ako je prekomjerna doza
uzeta unutar 1 sata. Koncentraciju paracetamola u plazmi treba odrediti
4 sata nakon uzimanja doze (ranije izmjerene koncentracije nijesu
pouzdane). Liječenje N-acetilcisteinom može se primijeniti do 24 sata
nakon unosa paracetamola, međutim, maksimalni zaštitni efekat postiže se
do 8 sati nakon unosa. Efikasnost antidota se značajno smanjuje nakon
tog vremena. Ukoliko je potrebno, treba primijeniti N-acetilcistein
intravenozno, u skladu s utemeljenim režimom doziranja. Ako pacijent ne
povraća, peroralno primjenjen metionin može biti prikladna alternativa u
područjima udaljenim od bolnice.
Fenilefrin hidrohlorid
Znaci trovanja fenilefrin hidrohloridom mogu nastati ukoliko se primjeni
doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze lijeka. Znaci
trovanja fenilefrin hidrohloridom uključuju anksioznost, nervozu ili
nesanicu, mučninu i povraćanje, srčanu aritmiju, vrlo visok krvni
pritisak, napade grčeva i groznicu. U težim slučajevima može doći do
krvarenja u mozgu, teških psihotičkih reakcija uključujući i
halucinacije, srčanog udara, te popuštanja bubrežne funkcije, mišićnih
oštećenja i izrazite hiperglikemije.
Terapija predoziranja fenilefrin hidrohloridom se sprovodi shodno
ispoljenoj simptomatologiji.
Hlorfenamin maleat
Znaci trovanja hlorfenamin maleatom mogu nastati ukoliko se primjeni
doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze lijeka. Predoziranje
se može manifestovati simptomima depresije (sedacija, apnea,
kardiovaskularni kolaps) i stimulacije centralnog nervnog sistema
(nesanica, halucinacije, tremor i konvulzije). Nadalje, mogu se pojaviti
tinitus, smetnje vida, ataksija i hipotenzija.
Znaci i simptomi slični djelovanju atropina češće se manifestuju kod
djece (suva usta, fiksirane proširene zjenice, crvenilo lica, abnormalno
visoka temperatura, gastrointestinalne smetnje).
Predoziranje se liječi simptomatski.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Drugi analgetici i antipiretici; Paracetamol,
kombinacije isključujući psiholeptike.
ATC kod: N02BE51.
RHINOBOS je kombinirani preparat čije aktivne komponente imaju
sinergističko djelovanje.
Paracetamol ima analgetsko i antipiretsko djelovanje. Ovakvo djelovanje
temelji se na inhibiranju biosinteze prostaglandina. Prostaglandini su
između ostalog poznati kao medijatori za dugotrajnu bol.
Paracetamol inhibira enzim ciklooksigenazu i na taj način sprečava
stvaranje cikličkih endoperoksida kao prekursora prostaglandina.
Paracetamol ima jače inhibirajuće djelovanje na cerebralnu biosintezu
prostaglandina, nego na perifernu.
Antipiretsko djelovanje paracetamola ostvaruje se inhibiranjem učinka
endogenih pirogena na termoregulacijski centar u hipotalamusu. Ovaj
učinak također je posredovan prostaglandinima.
Fenilefrin hidrohlorid je simpatomimetik sa predominantno
alfa-adrenergičkom aktivnosti, koja je zaslužna za vazokonstrikciju u
sluznici gornjih disajnih puteva (dekongestiv).
Hlorfenamin je klasični H₁- antihistaminik koji inhibira učinke
histamina koji se javljaju tokom imunoloških reakcija. Kod gripe, to
uključuje povećanu permeabilnost kapilara u području venula, kao i
pojavu konstrikcije glatkih mišića, posebno bronhalne muskulature.
Hlorfenamin inhibira ove procese ovisne o histaminu. Prestanak oticanja
sluznice nosa i smanjenje produkcije sluzi ponovno omogućuju disanje
kroz nos.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon peroralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
u gastrointestinalnom traktu, većinom u tankom crijevu. Oko 25%
resorbovane doze paracetamola metaboliše se pri prvom prolazu kroz
jetru. Bioraspoloživost oralnog paracetamola procijenjena je na 85% do
98%.
Hrana može usporiti postizanje maksimalne koncentracije paracetamola u
plazmi, ali bioraspoloživost lijeka ostaje očuvana.
Vezivanje paracetamola za proteine plazme je malo, svega 10% do 25%.
Paracetamol prolazi krvno-moždanu barijeru. Centralnom difuzijom prodire
do mozga i spinalne tečnosti, unutar perioda od 15-45 minuta, a
maksimalne koncentracije ostvaruje za 2-4 sata. Paracetamol prolazi kroz
placentarnu barijeru (7,9 mcg/ml) i izlučuje se u majčino mlijeko (0,1%
do 1,85%). Nakon ingestije, lijek prodire u fetalnu cirkulaciju za 30
minuta.
Paracetamol se distribuira u sva tkiva osim u masno (najviše jetra i
bubreg). Volumen distribucije paracetamola za odrasle iznosi 0,7 do 1
L/kg, a za djecu 0,7 do 1,2 L/kg.
Metabolizam se odvija prvenstveno u jetri i u manjoj mjeri u bubrezima.
Glavni put metabolisanja je konjugacija s glukuronidom, sulfatom i
oksidacija s CYP izoenzim sistemom, uglavnom putem CYP2E1.
Toksični reaktivni metabolit, N-acetil-p-benzokinon imin (NAPQI) nastaje
oksidativnim metabolizmom, a potom se konjuguje sa glutationom, pri čemu
nastaje cistein i merkapturična kiselina. NAPQI je odogovaran za
oštećenja jetrene funkcije.
Pored toga, dolazi do manjih oksidativnih metaboličkih promjena pri čemu
nastaje 3-hidroksi-acetaminofen i metioksilacije čiji je produkt
3-metoksi-acetaminofen.
Ovako nastali metaboliti potom se konjuguju s glukuronidom ili sulfatom.
Metabolizam paracetamola može biti usporen kod pacijenata sa jetrenim
oštećenjem.
Ekskrecija paracetamola odvija se putem bubrega. Preko 90% oralno
primijenjene doze paracetamola izluči se iz organizma unutar perioda od
24 sata.
Paracetamol se urinom izlučuje u obliku svojih metabolita, dok se manje
od 5% lijeka izlučuje u nepromijenjenoj formi. Manji procenat lijeka
(2,6%) izlučuje se putem žuči.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 mL/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata.
Paracetamol se može odstraniti iz organizma putem hemodijalize.
Fenilefrin hidrohlorid
Nakon peroralne primjene, fenilefrin hidrohlorid se umjereno resorbuje u
gastrointestinalnom traktu (oko 38%). Volumen distribucije lijeka veći
je od 40 L. Ekstenzivno se metaboliše u zidu crijeva, a umjereno u
jetri, pri čemu nastaju fenolični konjugati. Ekskrecija se odvija putem
bubrega (80% do 86%) pri čemu količina, nakon peroralne primjene lijeka,
iznosi oko 2,6% i to unutar perioda od 48 sati. Poluvrijeme eliminacije
lijeka iznosi 2 do 3 sata.
Nema podataka o eliminaciji fenilefrin hidrohlorida iz organizma
procesom hemodijalize.
Hlorfenamin maleat
Nakon peroralne primjene, hlorfenamin maleat se praktično u potpunosti
resorbuje u gastrointestinalnom traktu. Maksimalnu koncentraciju
ostvaruje za 2 sata, a kod alergijskog rinitisa nakon 3 do 6 sati nakon
primjene. Hlorfenamin maleat podliježe opsežnom metabolizmu prvog
prolaza kroz jetru, pri čemu se njegova apsolutna bioraspoloživost
procjenjuje na 25% do 60%.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%. Hlorfenamin maleat
dospijeva praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi
oko 3 L/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome da li prolazi
placentarnu barijeru i da li se izlučuje u majčino mlijeko.
Biotransformacija hlorfenamin maleata odvija se u jetri pri čemu nastaju
dva neaktivna metabolita (didesmetil i monodesmetil derivati).
Hlorfenamin maleat se iz organizma uglavnom izlučuje renalnom
ekskrecijom (oko 50%), a mali dio fecesom (manje od 1%). Aproksimativno
50% primijenjene oralne doze lijeka izluči se unutar 12 sati od
primjene, a od toga je 3% do 18% u nepromijenjenoj formi.
Poluvrijeme eliminacije hlorfenamin maleata iznosi 20 sati, a može biti
povećan u slučaju renalnog oštećenja ili renalne disfunkcije, a smanjen
kod djece.
Hemodijalizom se lijek ne može odstraniti iz organizma.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Paracetamol, fenilefrin hidrohlorid i hlorfenamin maleat su svaki
pojedinačno ili u kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već dugi
niz godina, a njihova klinička bezbjednost je dobro dokumentovana.
Shodno tome, osim podataka već navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka
karakteristika lijeka, nema drugih pretkliničkih podataka koji bi bili
od važnosti za onoga koji lijek propisuje.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- Manitol
- Skrob, kukuruzni
- Celuloza, mikrokristalna
- Povidon
- Magnezijum stearat
6.2. Inkompatibilnosti
Podaci o eventualnim inkompatibilnostima nijesu poznati.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Termoformirajući blister od PVC/PVdC folije, bijele boje i aluminijske
folije.
RHINOBOS tablete pakovane su u kutije sa 10 i 20 tableta.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati bez ljekarskog recepta.
7. NOSILAC DOZVOLE
Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra
Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10)
tableta: 2030/17/412 - 2977
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10)
tableta: 2030/17/413 - 2978
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10)
tableta: 06.12.2017. godine
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10)
tableta: 06.12.2017. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Decembar, 2017. godine
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10) tableta |
| |
| Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10) tableta |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Bosnalijek d.d. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna |
| | Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
Δ RHINOBOS^(®), 325 mg + 5 mg + 2 mg, tablete
INN: paracetamol, fenilefrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži:
Paracetamola 325,00 mg
Fenilefrin hidrohlorida 5,00 mg
Hlorfenamin maleata 2,00 mg
Za pomoćne supstance vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Tablete, bijele boje, ovalnog oblika, bikonveksne.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Kratkotrajno ublažavanje simptoma prehlade, gripe, alergijskog rinitisa
ili drugih alergijskih bolesti gornjeg dijela respiratornog trakta:
- Glavobolja;
- Grlobolja;
- Kongestija sinusa i pritisak;
- Kongestija nosa;
- Sekrecija iz nosa i kijanje;
- Povišena tjelesna temperatura;
- Blagi bol.
- Kratkotrajno ublažavanje ostalih simptoma alergijskog rinitisa:
- Svrab nosa ili grla;
- Osjećaj peckanja i suzenje očiju.
- Pomaže u prohodnosti nosnih puteva.
- Pomaže u dekongestiji sinusnih otvora i puteva.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli
Odrasli i djeca uzrasta od 12 godina i starija
2 RHINOBOS tablete svakih 4 sata.
Tokom 24 sata ne smije se primijeniti više od 12 tableta.
Djeca
Djeca uzrasta od 6 do 11 godina (tjelesna težina 22 kg-43 kg)
1 RHINOBOS tableta. Ova doza se po potrebi može primjenjivati svakih 4
sata.
Tokom 24 sata ne smije se primijeniti više od 5 tableta.
Za djecu uzrasta od 6 do 11 godina starosti preporučuje se primjena
RHINOBOS sirupa.
Primjena RHINOBOS tableta se ne preporučuje djeci mlađoj od 6 godina.
Način primjene
Tablete za oralnu primjenu.
4.3. Kontraindikacije
Primjena lijeka RHINOBOS kontraindikovana je u sljedećim slučajevima:
- Preosjetljivost na aktivne supstance ili na bilo koju od pomoćnih
supstanci u sastavu lijeka, navedenih u dijelu 6.1.;
- Istovremena primjena bilo kojeg drugog lijeka koji u svom sastavu ima
paracetamol, bilo da se radi o lijeku dostupnom na recept ili bez
recepta;
- Primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka unutar razdoblja od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora;
- Glaukom zatvorenog ugla;
- Teška hipertenzija;
- Teško oštećenje funkcije jetre.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
RHINOBOS tablete u svom sastavu imaju paracetamol. Ako se primjenjuje
doza veća od preporučene, može doći do teškog oštećenja jetre.
Preporučena doza lijeka ne smije se prekoračiti (vidjeti dio 4.2.
Doziranje i način primjene).
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Pacijente treba savjetovati da izbjegavaju konzumaciju alkohola
u toku primjene RHINOBOS tableta.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata s oštećenom jetrenom i
bubrežnom funkcijom, astmom, opstrukcijom žučnih vodova, opstrukcijom
vrata mokraćne bešike, hipertrofijom prostate, hipertireozom, dijabetes
melitusom, emfizemom ili hroničnim bronhitisom, piloroduodenalnom
opstrukcijom, stenozirajućim peptičkim ulkusom, srčanim aritmijama,
hipertenzijom, idiopatskom ortostatskom hipotenzijom, nervozom, kod
pacijenata nakon transplantacije jetre, te kod oboljelih od HIV
infekcije koji se liječe zidovudinom.
Pacijente treba upozoriti da lijek može izazvati pospanost. Istovremena
primjena alkohola može potencirati navedeni učinak.
Oprez je potreban u slučaju kada se bol i nazalna kongestija pogoršaju
ili traju duže od 7 dana.
Potreban je oprez ako se groznica pogorša ili traje duže od 3 dana.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Antimuskarinski ljekovi (npr. propantelin) mogu usporiti resorpciju
paracetamola iz probavnog trakta i time usporiti početak djelovanja
paracetamola, dok ljekovi koji imaju prokinetski učinak (npr.
metoklopramid i cisaprid) mogu ubrzati njegovu resorpiju.
Ljekovi koji indukuju jetrene mikrosomalne enzime, poput barbiturata,
antiepileptika (npr. fenitoin, karbamazepin) i ljekovi za liječenje
tuberkuloze (npr. izoniazid), mogu pojačati hepatotoksičnost
paracetamola.
Hepatotoksičnost paracetamola može biti pojačana istovremenom primjenom
sulfinpirazona.
Pri istovremenoj primjeni paracetamola i zidovudina uočena je povećana
tendencija razvoja neutropenije i hepatotoksičnosti. Stoga, ovaj lijek
treba primjenjivati zajedno sa zidovudinom tek nakon pažljive procjene
odnosa koristi i rizika liječenja.
Učinak paracetamola može biti smanjen istovremenom primjenom
holestiramina.
Istovremena primjena paracetamola i hloramfenikola može izazvati
toksičnost hloramfenikola (povraćanje, hipotenzija, hipotermija).
Istovremena primjena paracetamola i imatiniba može rezultirati povećanom
koncentracijom paracetamola.
Paracetamol može povećati koncentraciju fenoldopama u plazmi, dok je
učinak lamotrigina smanjen usljed istovremene primjene paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim slučajevima.
Kontinuirana i dugotrajna konzumacija većih količina alkohola, ili pak
akutna konzumacija većih količina mogu razultirati pojačanom aktivnošću
CYP2E1 enzimskog sistema, što, ako se istovremeno primijeni paracetamol,
može rezultirati pojačanom produkcijom hepatotoksičnog metabolita
paracetamola.
Ako se paracetamol primjenjuje u okviru preporučenih doza, rizik od
hepatotoksičnosti nije veći nego u ostaloj populaciji (praktično je
zanemarljiv). Međutim, u slučaju predoziranja paracetamolom, rizik od
hepatotoksičnosti veći je nego kod osoba kod kojih nema prekomjerne
konzumacije alkohola.
Ponavljana primjena paracetamola pojačava učinak varfarina i drugih
kumarinskih antikoagulansa. Povremena primjena paracetamola nema
značajne učinke.
Fenilefrin hidrohlorid
Fenilefrin hidrohlorid može potencirati učinak MAO inhibitora i može
indukovati interakcije koje rezultiraju hipertenzijom, hiperpireksijom i
glavoboljom. Primjena je kontraindikovana kod pacijenata koji
primjenjuju ili su primjenjivali MAO inhibitore unutar 14 dana od
prestanka primjene (vidjeti dio 4.3).
Istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i propranolola može
rezultirati hipertenzijom, dok istovremena primjena s gvanetidinom može
rezultirati hipertenzijom i aritmijom.
Istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i midodrina može
rezultirati pojačanim presornim učinkom midodrina.
Triciklični antidepresivi mogu potencirati simpatomimetički učinak
fenilefrin hidrohlorida i pri istovremenoj primjeni izazvati
hipertenziju, aritmiju srca i tahikardiju.
Ne preporučuje se istovremena primjena fenilefrin hidrohlorida i
prokarbazina, jer zajedničko dejstvo ova dva lijeka može izazvati tešku
hipertenziju, hiperpireksiju i glavobolju.
Hlorfenamin maleat
Istovremena primjena hlorfenamin maleata i drugih ljekova s
antimuskarinskim ili antiholinergičkim djelovanjem, povećavaju rizik od
pojave prekomjernih antimuskarinskih učinaka, perifernih (suva usta,
zamućen vid, povećanje intraokularnog pritiska, retencija urina,
opstipacija, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje, hipotenzija,
aritmije, viskoznija sekrecija u respiratornom traktu s otežanim
disanjem, pojačane smetnje usljed hipertrofije prostate) i centralnih
(sedacija, smanjenje kognitivnih funkcija, inkoordinacija, ili, posebno
kod djece i starijih, psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor,
hiperpireksija, konvulzije).
Istovremena primjena hlorfenamin maleata i fenitoina povećava rizik
ispoljavanja fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija,
nistagmus, tremor).
Primjena lopinavira može povećati koncentraciju hlorfenamin maleata u
plazmi.
Hlorfenamin maleat može pojačati učinke drugih depresora centralnog
nervnog sistema, npr. alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika,
hipnotika, barbiturata, tricikličnih antidepresiva i neuroleptika.
Zbog rizika od pojave serotoninskog sindroma, primjena RHINOBOS tableta
kontraindikovana je kod pacijenata koji primjenjuju ili su primjenjivali
MAO inhibitore unutar 14 dana od prestanka primjene (vidjeti dio 4.3).
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Epidemiološke studije u humanoj trudnoći nijesu pokazale štetno
djelovanje paracetamola ili hlorfenamin maleata u preporučenim dozama.
Bezbjednost primjene fenilefrin hidrohlorida u trudnoći nije u
potpunosti dokazana.
Zbog toga se ovaj lijek primjenjuje u trudnoći isključivo u slučajevima
kada je to neophodno, uz pažljivu procjenu koristi za majku i rizika za
plod. Primjenu lijeka u trudnoći treba ograničiti na najkraći mogući
vremenski period.
Dojenje
Paracetamol se izlučuje u majčino mlijeko (za hlorfenamin maleat i
fenilefrin hidrohlorid nema validnih podataka), ali uz primjenu
preporučenih doza njihove koncentracije su manje od onih za koje se
očekuje da bi mogle imati štetan učinak na dojenče. Prema postojećim
medicinskim saznanjima, ne može se isključiti uticaj hlorfenamin maleata
i fenilefrin hidrohlorida na dojenče.
Zbog toga se ovaj lijek može primijeniti u toku dojenja isključivo u
slučajevima kada je to neophodno, uz pažljivu procjenu koristi za majku
i rizika za plod.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Δ Trigonik, lijek sa mogućim uticajem na psihofizičke sposobnosti
(upozorenje prilikom upravljanja motornim vozilima i mašinama).
Iako rijetko, lijek RHINOBOS tablete može kod nekih osoba izazvati
pospanost ili vrtoglavicu.
Ako se navedeni simptomi ispolje, savjetuje se ne upravljati vozilima
i/ili rukovati mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost neželjenih dejstava definira se na sljedeći način: vrlo često
(≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), manje često (≥1/1.000 do <1/100),
rijetko (≥1/10.000 do <1/1.000), vrlo rijetko (<1/10.000) i nepoznato
(učestalost javljanja neželjenih dejstava ne može biti procijenjena iz
dostupnih podataka).
Paracetamol
Gastrointestinalni poremećaji
Često: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Često: hemolitička anemija (naročito kod pacijenata s deficitom enzima
glukozo-6-fosfat dehidrogenaze).
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: atelektaza pluća.
Nepoznato: pneumonitis.
Poremećaji jetre i žuči
Nepoznato: zatajenje jetre (kod primjene visokih doza).
Poremećaji nervnog sistema
Često: glavobolja, insomnija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: agitacija.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Često: svrbež.
Poremećaji imunološkog sistema
Rijetko: anafilaksa.
Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi ozbiljnih reakcija na koži (akutna
generalizirana egzantemska pustuloza, Stevens-Johnson sindrom, toksična
epidermalna nekroliza).
Fenilefrin hidrohlorid
Gastrointestinalni poremećaji
Često: mučnina.
Nepoznato: tegobe u stomaku.
Kardiovaskularni poremećaji
Često: hipertenzija, palpitacije.
Nepoznato: tahikardija, oslabljena periferna cirkulacija koja se očituje
u vidu osjećaja hladnoće, trnaca i neosjetljivosti u udovima i urinarna
retencija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: ekscitiranost, naročito kod djece.
Nepoznato: nervoza.
Poremećaji nervnog sistema
Nepoznato: poremećaji spavanja, vrtoglavica, omaglica, glavobolja,
tresavica, tremor.
Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema
Nepoznato: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Nepoznato: edem pluća.
Poremećaji imunološkog sistema
Nepoznato: anafilaksa, reakcije preosjetljivosti.
Opšti poremećaji
Nepoznato: slabost.
Hlorfenamin maleat
Gastrointestinalni poremećaji
Često: konstipacija, dijareja, mučnina i povraćanje.
Poremećaji nervnog sistema
Često: tinitus, pospanost, glavobolja, vrtoglavica.
Rijetko: poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Psihijatrijski poremećaji
Rijetko: konfuzija, depresija.
Kardiovaskularni poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmije.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: hematološki poremećaji.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji oka
Rijetko: glaukom zatvorenog ugla.
Poremećaji imunološkog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Simptomi predoziranja lijekom RHINOBOS kombinacija su simptoma trovanja
pojedinačnim aktivnim supstancama.
Paracetamol
Opasnost od trovanja paracetamolom naročito je velika kod starijih
osoba, djece, osoba s oštećenjem jetre, hroničnih alkoholičara, hronično
pothranjenih osoba i kod istovremenog uzimanja ljekova koji uzrokuju
indukciju enzima jetre. U takvim slučajevima predoziranje može završiti
smrću.
Simptomi predoziranja
Simptomi predoziranja paracetamolom tokom prva 24 sata su bljedilo,
mučnina, povraćanje, anoreksija i abdominalna bol. Oštećenje jetre može
se primjetiti 12 do 48 sati nakon primjene lijeka. Kao posljedica
predoziranja mogu se javiti nepravilnosti u metabolizmu glukoze i
metabolička acidoza.
Kod teškog trovanja, zatajenje jetre može napredovati do encefalopatije,
krvarenja, hipoglikemije, cerebralnog edema, pa i smrti. Akutna
insuficijencija bubrega s akutnom tubularnom nekrozom, na koje ukazuje
bol u predjelu slabina, hematurija i proteinurija, može se razviti i bez
teškog oštećenja jetre. Zabilježeni su slučajevi srčanih aritmija i
pankreatitisa.
Tretman predoziranja
Za liječenje predoziranja paracetamolom bitno je odmah djelovati.
Uprkos izostanku značajnh ranih simptoma, pacijenta treba odmah uputiti
u bolnicu radi hitnog zbrinjavanja. Simptomi mogu biti ograničeni na
mučninu i povraćanje i ne moraju odražavati težinu predoziranja niti
rizik od oštećenja organa.
Potrebno je razmotriti liječenje aktivnim ugljem ako je prekomjerna doza
uzeta unutar 1 sata. Koncentraciju paracetamola u plazmi treba odrediti
4 sata nakon uzimanja doze (ranije izmjerene koncentracije nijesu
pouzdane). Liječenje N-acetilcisteinom može se primijeniti do 24 sata
nakon unosa paracetamola, međutim, maksimalni zaštitni efekat postiže se
do 8 sati nakon unosa. Efikasnost antidota se značajno smanjuje nakon
tog vremena. Ukoliko je potrebno, treba primijeniti N-acetilcistein
intravenozno, u skladu s utemeljenim režimom doziranja. Ako pacijent ne
povraća, peroralno primjenjen metionin može biti prikladna alternativa u
područjima udaljenim od bolnice.
Fenilefrin hidrohlorid
Znaci trovanja fenilefrin hidrohloridom mogu nastati ukoliko se primjeni
doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze lijeka. Znaci
trovanja fenilefrin hidrohloridom uključuju anksioznost, nervozu ili
nesanicu, mučninu i povraćanje, srčanu aritmiju, vrlo visok krvni
pritisak, napade grčeva i groznicu. U težim slučajevima može doći do
krvarenja u mozgu, teških psihotičkih reakcija uključujući i
halucinacije, srčanog udara, te popuštanja bubrežne funkcije, mišićnih
oštećenja i izrazite hiperglikemije.
Terapija predoziranja fenilefrin hidrohloridom se sprovodi shodno
ispoljenoj simptomatologiji.
Hlorfenamin maleat
Znaci trovanja hlorfenamin maleatom mogu nastati ukoliko se primjeni
doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze lijeka. Predoziranje
se može manifestovati simptomima depresije (sedacija, apnea,
kardiovaskularni kolaps) i stimulacije centralnog nervnog sistema
(nesanica, halucinacije, tremor i konvulzije). Nadalje, mogu se pojaviti
tinitus, smetnje vida, ataksija i hipotenzija.
Znaci i simptomi slični djelovanju atropina češće se manifestuju kod
djece (suva usta, fiksirane proširene zjenice, crvenilo lica, abnormalno
visoka temperatura, gastrointestinalne smetnje).
Predoziranje se liječi simptomatski.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Drugi analgetici i antipiretici; Paracetamol,
kombinacije isključujući psiholeptike.
ATC kod: N02BE51.
RHINOBOS je kombinirani preparat čije aktivne komponente imaju
sinergističko djelovanje.
Paracetamol ima analgetsko i antipiretsko djelovanje. Ovakvo djelovanje
temelji se na inhibiranju biosinteze prostaglandina. Prostaglandini su
između ostalog poznati kao medijatori za dugotrajnu bol.
Paracetamol inhibira enzim ciklooksigenazu i na taj način sprečava
stvaranje cikličkih endoperoksida kao prekursora prostaglandina.
Paracetamol ima jače inhibirajuće djelovanje na cerebralnu biosintezu
prostaglandina, nego na perifernu.
Antipiretsko djelovanje paracetamola ostvaruje se inhibiranjem učinka
endogenih pirogena na termoregulacijski centar u hipotalamusu. Ovaj
učinak također je posredovan prostaglandinima.
Fenilefrin hidrohlorid je simpatomimetik sa predominantno
alfa-adrenergičkom aktivnosti, koja je zaslužna za vazokonstrikciju u
sluznici gornjih disajnih puteva (dekongestiv).
Hlorfenamin je klasični H₁- antihistaminik koji inhibira učinke
histamina koji se javljaju tokom imunoloških reakcija. Kod gripe, to
uključuje povećanu permeabilnost kapilara u području venula, kao i
pojavu konstrikcije glatkih mišića, posebno bronhalne muskulature.
Hlorfenamin inhibira ove procese ovisne o histaminu. Prestanak oticanja
sluznice nosa i smanjenje produkcije sluzi ponovno omogućuju disanje
kroz nos.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon peroralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
u gastrointestinalnom traktu, većinom u tankom crijevu. Oko 25%
resorbovane doze paracetamola metaboliše se pri prvom prolazu kroz
jetru. Bioraspoloživost oralnog paracetamola procijenjena je na 85% do
98%.
Hrana može usporiti postizanje maksimalne koncentracije paracetamola u
plazmi, ali bioraspoloživost lijeka ostaje očuvana.
Vezivanje paracetamola za proteine plazme je malo, svega 10% do 25%.
Paracetamol prolazi krvno-moždanu barijeru. Centralnom difuzijom prodire
do mozga i spinalne tečnosti, unutar perioda od 15-45 minuta, a
maksimalne koncentracije ostvaruje za 2-4 sata. Paracetamol prolazi kroz
placentarnu barijeru (7,9 mcg/ml) i izlučuje se u majčino mlijeko (0,1%
do 1,85%). Nakon ingestije, lijek prodire u fetalnu cirkulaciju za 30
minuta.
Paracetamol se distribuira u sva tkiva osim u masno (najviše jetra i
bubreg). Volumen distribucije paracetamola za odrasle iznosi 0,7 do 1
L/kg, a za djecu 0,7 do 1,2 L/kg.
Metabolizam se odvija prvenstveno u jetri i u manjoj mjeri u bubrezima.
Glavni put metabolisanja je konjugacija s glukuronidom, sulfatom i
oksidacija s CYP izoenzim sistemom, uglavnom putem CYP2E1.
Toksični reaktivni metabolit, N-acetil-p-benzokinon imin (NAPQI) nastaje
oksidativnim metabolizmom, a potom se konjuguje sa glutationom, pri čemu
nastaje cistein i merkapturična kiselina. NAPQI je odogovaran za
oštećenja jetrene funkcije.
Pored toga, dolazi do manjih oksidativnih metaboličkih promjena pri čemu
nastaje 3-hidroksi-acetaminofen i metioksilacije čiji je produkt
3-metoksi-acetaminofen.
Ovako nastali metaboliti potom se konjuguju s glukuronidom ili sulfatom.
Metabolizam paracetamola može biti usporen kod pacijenata sa jetrenim
oštećenjem.
Ekskrecija paracetamola odvija se putem bubrega. Preko 90% oralno
primijenjene doze paracetamola izluči se iz organizma unutar perioda od
24 sata.
Paracetamol se urinom izlučuje u obliku svojih metabolita, dok se manje
od 5% lijeka izlučuje u nepromijenjenoj formi. Manji procenat lijeka
(2,6%) izlučuje se putem žuči.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 mL/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata.
Paracetamol se može odstraniti iz organizma putem hemodijalize.
Fenilefrin hidrohlorid
Nakon peroralne primjene, fenilefrin hidrohlorid se umjereno resorbuje u
gastrointestinalnom traktu (oko 38%). Volumen distribucije lijeka veći
je od 40 L. Ekstenzivno se metaboliše u zidu crijeva, a umjereno u
jetri, pri čemu nastaju fenolični konjugati. Ekskrecija se odvija putem
bubrega (80% do 86%) pri čemu količina, nakon peroralne primjene lijeka,
iznosi oko 2,6% i to unutar perioda od 48 sati. Poluvrijeme eliminacije
lijeka iznosi 2 do 3 sata.
Nema podataka o eliminaciji fenilefrin hidrohlorida iz organizma
procesom hemodijalize.
Hlorfenamin maleat
Nakon peroralne primjene, hlorfenamin maleat se praktično u potpunosti
resorbuje u gastrointestinalnom traktu. Maksimalnu koncentraciju
ostvaruje za 2 sata, a kod alergijskog rinitisa nakon 3 do 6 sati nakon
primjene. Hlorfenamin maleat podliježe opsežnom metabolizmu prvog
prolaza kroz jetru, pri čemu se njegova apsolutna bioraspoloživost
procjenjuje na 25% do 60%.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%. Hlorfenamin maleat
dospijeva praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi
oko 3 L/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome da li prolazi
placentarnu barijeru i da li se izlučuje u majčino mlijeko.
Biotransformacija hlorfenamin maleata odvija se u jetri pri čemu nastaju
dva neaktivna metabolita (didesmetil i monodesmetil derivati).
Hlorfenamin maleat se iz organizma uglavnom izlučuje renalnom
ekskrecijom (oko 50%), a mali dio fecesom (manje od 1%). Aproksimativno
50% primijenjene oralne doze lijeka izluči se unutar 12 sati od
primjene, a od toga je 3% do 18% u nepromijenjenoj formi.
Poluvrijeme eliminacije hlorfenamin maleata iznosi 20 sati, a može biti
povećan u slučaju renalnog oštećenja ili renalne disfunkcije, a smanjen
kod djece.
Hemodijalizom se lijek ne može odstraniti iz organizma.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Paracetamol, fenilefrin hidrohlorid i hlorfenamin maleat su svaki
pojedinačno ili u kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već dugi
niz godina, a njihova klinička bezbjednost je dobro dokumentovana.
Shodno tome, osim podataka već navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka
karakteristika lijeka, nema drugih pretkliničkih podataka koji bi bili
od važnosti za onoga koji lijek propisuje.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- Manitol
- Skrob, kukuruzni
- Celuloza, mikrokristalna
- Povidon
- Magnezijum stearat
6.2. Inkompatibilnosti
Podaci o eventualnim inkompatibilnostima nijesu poznati.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Termoformirajući blister od PVC/PVdC folije, bijele boje i aluminijske
folije.
RHINOBOS tablete pakovane su u kutije sa 10 i 20 tableta.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati bez ljekarskog recepta.
7. NOSILAC DOZVOLE
Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra
Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10)
tableta: 2030/17/412 - 2977
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10)
tableta: 2030/17/413 - 2978
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 10 (1x10)
tableta: 06.12.2017. godine
Δ RHINOBOS^(®), tableta, 325 mg + 5 mg + 2 mg, blister, 20 (2x10)
tableta: 06.12.2017. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Decembar, 2017. godine