Rapidex uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Rapidex^(®) HOT, 650 mg + 10 mg + 4 mg , granule za oralni rastvor
INN: paracetamol, fenilefrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži 650 mg paracetamola, 10 mg fenilefrin hidrohlorida i
4 mg hlorfenamin maleata.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
boja Sunset Yellow (E110)………. 2,5 mg
aspartam (E951)…………………. 30,0 mg (ukupno 16,84 mg fenilalanina).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Granule za oralni rastvor.
Bijele ili skoro bijele granule sa narandžastim tačkicama.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Rapidex HOT je indikovan za uklanjanje simptoma prehlade i gripa,
praćenih bolom, visokom tjelesnom temperaturom, kongestijom i sekrecijom
iz nosa kod odraslih i adolescenata starijih od 14 godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli: jedna kesica na svakih 6 - 8 sati (3 - 4 kesice dnevno).
Adolescenti stariji od 14 godina: jedna kesica na svakih 6 - 8 sati (3 -
4 kesice dnevno).
Pacijenti sa insuficijencijom jetre: u slučaju insuficijencije jetre,
ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza paracetamola od 2 g (3
kesice dnevno), a minimalni interval između doza iznosi 8 sati
(vidjeti odjeljak 4.4).
Pacijenti sa insuficijencijom bubrega: ovaj lijek nije namijenjen ovoj
grupi pacijenata zbog količine paracetamola.
Djeca mlađa od 14 godina: ovaj lijek je kontraindikovan kod djece
mlađe od 14 godina, jer doza paracetamola nije prilagođena ovoj
populaciji.
Ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza paracetamola od 3 g (4
kesice).
Uzimanje velikih doza paracetamola u dužem vremenskom periodu treba
izbjegavati, s obzirom na to da se time povećava rizik od oštećenja
jetre.
Način primjene:
Ovaj lijek je namijenjen za oralnu upotrebu.
Sadržaj kesice treba potpuno rastvoriti u malo tečnosti, u najboljem
slučaju u pola čaše vode.
Ukoliko bol traje duže od 5 dana, visoka tjelesna temperatura duže od 3
dana, pogoršaju se postojeći ili se pojave drugi simptomi, potrebno je
potražiti savjet ljekara.
Lijek se koristi samo ukoliko postoje simptomi, i nakon što isti
nestanu treba prestati sa primjenom ovog lijeka.
Uvijek uzimati najmanju moguću efektivnu dozu lijeka.
Dejstvo ovog lijeka ne zavisi od uzimanja hrane.
Ne treba koristiti alkohol pri primjeni ovog lijeka (vidjeti odjeljak
4.5).
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivne supstance paracetamol, fenilefrin,
hlorfenamin, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci, navedenih u
odjeljku 6.1.
- Arterijska hipertenzija.
- Hipertireoidizam.
- Dijabetes melitus.
- Teška insuficijencija bubrega i jetre.
- Teška kardiovaskularna oboljenja (kao što su koronarna bolest, angina
pektoris).
- Tahikardija.
- Pacijenti na terapiji inhibitorima monoaminooksidaze (inhibitori MAO)
(vidjeti odjeljak 4.5).
- Pacijenti na terapiji ostalim simpatomimeticima.
- Pacijenti na terapiji beta-blokatorima.
- Glaukom.
- Mlađi od 14 godina, s obzirom na količinu paracetamola.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
- S obzirom na sadržaj paracetamola u ovom lijeku, uvijek treba
procijeniti odnos koristi i rizika, izbjegavajući produženu primjenu
kod pacijenata sa anemijom, bolestima srca ili pluća ili sa
insuficijencijom jetre (u ovom posljednjem slučaju, povremena primjena
je prihvatljiva, ali produžena upotreba visokih doza može da poveća
rizik od neželjenih reakcija na bubrezima).
- Procjena odnosa koristi i rizika treba da se izvrši i kod astmatičnih
pacijenata osjetljivih na acetilsalicilnu kiselinu, s obzirom na to da
je bilo prijavljenih slučajeva pojave bronhospazma na paracetamol
(unakrsna reakcija) kod ovih pacijenata, iako su se isti manifestovali
kod manje od 5 % ispitanih.
- Neophodno je procijeniti odnos koristi i rizika i u sljedećim
slučajevima: bolesti bubrega ili pluća, hipertrofija prostate,
opstrukcija vrata mokraćne bešike, sklonost retenciji urina,
bronhijalna astma, kardiovaskularne bolesti kao što su bradikardija,
idiopatska ortostatska hipotenzija, cerebralna arterioskleroza,
pankreatitis, stenozni peptički ulkus, piloroduodenalna opstrukcija,
anemija, bolesti štitaste žlijezde, pacijenti osjetljivi na sedativne
efekte i pacijenti sa epilepsijom, pošto mogu uticati na ljekove koji
se primjenjuju u ovim stanjima ili stupiti u interakcije sa takvim
ljekovima.
- Istovremena upotreba više od jednog lijeka koji sadrži paracetamol
može dovesti do trovanja (vidjeti odjeljak 4.9).
- Toksična stanja povezana sa paracetamolom može izazvati i primjena
jedne prekomjerne doze paracetamola i primjena prekomjerne doze
paracetamola više puta.
- Prijavljivani su i slučajevi hepatotoksičnosti sa dnevnim dozama
paracetamola manjim od 4 grama.
- Kada uzimaju hlorfenamin, pacijenti koji se liječe tricikličnim
antidepresivima, maprotilinom ili drugim ljekovima sa
antiholinergičkim dejstvom moraju u što kraćem roku da prijave bilo
kakve gastrointestinalne probleme, ukoliko ih bude, s obzirom na to da
može doći do pojave paralitičkog ileusa.
- Samomedikaciju paracetamolom treba ograničiti tokom trajanja terapije
antikonvulzivima jer se istovremenom primjenom povećava
hepatotoksičnost, a bioraspoloživost paracetamola se smanjuje, posebno
pri terapiji visokim dozama paracetamola.
- Može doći i do unakrsne osjetljivosti; može da se desi da pacijenti
koji su preosjetljivi na jedan antihistaminik takođe nisu tolerantni
ni na druge antihistaminike.
- Zbog rizika od depresije CNS, pacijenta treba upozoriti da izbjegava
konzumiranje alkoholnih pića ili uzimanje depresora CNS (barbiturati
ili ljekovi za smirenje) istovremeno sa ovim lijekom.
- Upotreba paracetamola kod pacijenata koji redovno konzumiraju alkohol
(tri ili više alkoholnih pića - pivo, vino, žestoka pića i slično
dnevno) može izazvati oštećenje jetre.
- Hroničnim alkoholičarima ne treba davati više od 2 g (2 kesice)
paracetamola dnevno.
- Preporučena doza se ne smije prekoračiti.
- Pedijatrijska populacija: ovaj lijek je namijenjen isključivo
odraslima. Lijek je kontraindikovan kod djece, jer doza paracetamola
nije prilagođena ovoj populaciji.
- Stariji pacijenti: zbog sadržaja fenilefrina i hlorfenamina, stariji
pacijenti treba da uzimaju ovaj lijek sa oprezom. Posebno štetan može
biti kod pacijenata sa bradikardijom i usporenim srčanim ritmom. Krvni
pritisak treba posebno pratiti kod starijih pacijenata sa srčanim
oboljenjima (vidjeti odjeljak 4.8). Kod starijih osoba se češće
ispoljavaju sljedeći simptomi: vrtoglavica, sedacija, konfuzija,
hipotenzija ili paradoksalna reakcija koju karakteriše
hiperekscitabilnost; posebno su podložni antiholinergičkim efektima
antihistaminika, poput suvih usta i retencije urina. Ako su ovi efekti
kontinuirani ili prisutni u velikoj mjeri, može biti potreban prekid
terapije ovim lijekom.
- Ukoliko pacijent uzima i neki drugi lijek koji sadrži paracetamol,
treba voditi računa da se ne prekorači maksimalna doza paracetamola od
3 g dnevno, uzimajući u obzir njegov sadržaj u svim ljekovima koje
koristi pacijent.
Ovaj lijek može izazvati alergijske reakcije, jer sadrži boju Sunset
yellow. To može izazvati astmu, posebno kod pacijenata alergičnih na
acetilsalicilnu kiselinu.
Ovaj lijek može biti štetan kod osoba sa fenilketonurijom, jer sadrži
aspartam, izvor fenilalanina.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Interakcije sa paracetamolom
Paracetamol se intenzivno metaboliše u jetri, tako da su moguće
interakcije sa drugim ljekovima koji se metabolišu istim putevima ili
koji mogu da inhibiraju ili indukuju takve puteve. Neki od njegovih
metabolita su hepatotoksični, tako da istovremena primjena sa snažnim
induktorima enzima (rifampicin, određeni antikonvulzivi, itd.) može
dovesti do hepatotoksičnih reakcija, posebno kada se uzimaju visoke doze
paracetamola.
Među potencijalno najrelevantnijim interakcijama mogu se izdvojiti
sljedeće:
- Etanol: pojačava toksičnost paracetamola zbog potencijalne indukcije
stvaranja hepatotoksičnih proizvoda koji su derivati paracetamola.
- Oralni antikoagulansi (acenokumarol, varfarin): moguće povećanje
antikoagulantnog dejstva inhibicijom sinteze faktora koagulacije u
jetri. Međutim, s obzirom na očiglednu oskudnu kliničku relevantnost ove
interakcije kod većine pacijenata, razmatra se terapijska analgetska
alternativa sa salicilatima kada se uzima antikoagulantna terapija.
Međutim, doza i trajanje liječenja treba da budu što je moguće manji, uz
periodično praćenje INR-a.
- Antikonvulzivi (fenitoin, fenobarbiton, metilfenobarbiton, primidon):
smanjenje bioraspoloživosti paracetamola, kao i pojačavanje
hepatotoksičnosti usljed predoziranja, zbog indukcije metabolizma u
jetri.
- Diuretici Henleove petlje: dejstvo diuretika može mogu biti smanjeno,
jer paracetamol može smanjiti izlučivanje prostaglandina putem bubrega i
aktivnost renina u plazmi.
- Izoniazid: smanjuje klirens paracetamola, uz mogućnost pojačavanja
njegovog dejstva i/ili toksičnosti, zbog inhibicije metabolizma u jetri.
- Lamotrigin: smanjena bioraspoloživost lamotrigina uz moguće smanjenje
njegovog dejstva, zbog potencijalne indukcije metabolizma u jetri.
- Metoklopramid i domperidon: usljed dejstva ovih ljekova na pražnjenje
želuca, povećava se reapsorpcija paracetamola u tankom crijevu.
- Probenecid: povećava poluvrijeme eliminacije paracetamola, smanjujući
degradaciju i izlučivanje metabolita putem urina.
- Propranolol: povećava koncentraciju paracetamola u plazmi, zbog moguće
inhibicije metabolizma u jetri.
- Jonoizmjenjivačke smole (holestiramin): smanjena resorpcija
paracetamola uz mogućnost inhibicije njegovog dejstva, usljed fiksiranja
paracetamola u crijevima.
Interakcije sa fenilefrinom
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI): treba izbjegavati istovremenu
primjenu ili upotrebu fenilefrina treba početi najmanje 15 dana nakon
prestanka terapije ovog tipa (vrijeme koje se smatra neophodnim da se
MAO enzimi oporave od inhibitornog efekta MAOI, što smanjuje
metabolizam fenilefrina), i antidepresivi i fenelzin, izokarboksazid,
nialamid, tranilcipromin ili moklobemid, ili ljekovi za liječenje
Parkinsonove bolesti kao što su selegilin, ili drugi, kao što je
furazolidon; može da se poveća dejstvo na rad srca i na krvni
pritisak, kao i rizik od hipertenzivne krize.
- Alfa-adrenergički blokatori, poput fenilefrina: ne preporučuje se
istovremena upotreba sa ljekovima sa sličnim efektima kao što su
dihidroergotamin, metilergometrin, ergotamini (ljekovi za migrenu),
oksitocin (induktor pri porođaju), jer može doći do povećanja
vazokonstriktornih efekata. Osim toga, antihipertenzivni
alfa-blokatori ili ljekovi koji se koriste za benignu hiperplaziju
prostate antagonizuju efekte alfa receptora, ali ne sprječavaju efekte
beta blokatora, što može dovesti do povećanog rizika od hipotenzije i
tahikardije.
- Beta-adrenergički blokatori: njihovi terapijski efekti mogu biti
inhibirani, uz mogućnost povećanja arterijskog pritiska. Osim toga,
beta-adrenergička blokada može dovesti do nezavršene alfa-adrenergičke
aktivnosti, povećavajući time rizik od hipertenzije i prekomjerne
bradikardije.
- Triciklični antidepresivi, kao što su amitriptilin, amoksapin,
klomipramin, desipramin i doksepin, ili tetraciklični, kao što je
maprotilin: istovremena upotreba može pojačati dejstvo fenilefrina.
- Inhalacioni anestetici, kao što je ciklopropan ili halotan: mogu
povećati rizik od aritmija.
- Antihipertenzivi, naročito oni koji su povezani sa simpatičkim
nervnim sistemom: neophodno je njihovo oprezno uzimanje, jer se
njihovo hipotenzivno dejstvo može antagonizovati (kao što je
metildopa, koja ima centralno dejstvo, i gvanetidin, antihipertenzivni
blokator neuronskog adrenergika) i može doći do teške hipertenzije.
- Ljekovi koji izazivaju gubitak kalijuma, kao što su neki diuretici,
poput furosemida: može doći do povećanja hipokalijemije i smanjenja
osjetljivosti arterija na vazopresore, poput fenilefrina.
- Ljekovi koji utiču na sprovodni sistem srca, kao što su srčani
glikozidi i antiaritmici: neophodna je opreznost.
- Hormoni štitaste žlijezde: neophodna je opreznost.
- Ljekovi koji su blokatori oba receptora, i alfa i beta-adrenergičkih
receptora, kao što su labetalol i karvedilol: može doći do složenih
interakcija uz istovremenu upotrebu sa fenilefrinom, što može povećati
toksična dejstva antagonizmom na nivou beta receptora.
- Atropin sulfat: blokira refleksnu bradikardiju uzrokovanu
fenilefrinom i povećava dejstvo fenilefrina na krvni pritisak.
- Rijetko, i samo pri uzimanju veoma visokih doza, fenilefrin u
interakciji sa glikozidima digitalisa može da poveća rizik od
aritmije.
Interakcije sa hlorfenaminom
- Alkohol i ljekovi koji dovode do depresije centralnog nervnog
sistema (npr: triciklični antidepresivi, barbiturati, anestetici,
prokarbazin, itd.) mogu povećati depresivni efekat ovih ljekova ili
antihistaminika, kao što je hlorfeniramin, i mogu izazvati simptome
predoziranja.
- Inhibitori monoaminooksidaze (inhibitori MAO), uključujući
furazolidon (antibakterijski) i prokarbazin (antikarcinogeni):
istovremena upotreba se ne preporučuje, jer mogu produžiti i
intenzivirati antiholinergična i depresorna dejstva antihistaminika na
centralni nervni sistem.
- Triciklični antidepresivi ili maprotilin (tetraciklični
antidepresiv) ili drugi ljekovi sa antiholinergičkim dejstvom (kao što
je Belladonna ili njeni alkaloidi): mogu se pojačati antiholinergička
dejstva ovih ljekova ili antihistaminika, poput hlorfeniramina. Ako se
pojave gastrointestinalni problemi, pacijente treba savjetovati da što
prije o tome obavijeste ljekara, budući da može doći do paralitičnog
ileusa (vidjeti odjeljak 4.4).
- Fosfenitoin i fenitoin: povećan rizik od toksičnog dejstva fenitoina
(ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
- Ototoksični ljekovi: simptomi ototoksičnosti, kao što su tinitus,
vrtoglavica i nesvjestica, mogu biti zamaskirani.
- Fotosenzitivne supstance: mogu se ispoljiti dodatni efekti
fotosenzitizacije.
Interakcije sa dijagnostičkim testovima
Hlorfenamin može da utiče na kožne testove u kojima se koriste
alergeni. Preporučuje se prekid primjene ovog lijeka najmanje 3 dana
prije početka testiranja.
Paracetamol može da dovede do promjene vrijednosti mokraćne kiseline i
glukoze u analizama.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Aktivne supstance lijeka Rapidex HOT prolaze kroz placentnu i humane
barijere. Zbog toga se ne preporučuje upotreba ovog lijeka u toku
trudnoće ili dojenja.
Lijek ne treba uzimati tokom trudnoće ili dojenja, osim u slučajevima
kada je to opravdano na osnovu stroge medicinske procjene , i u svim
slučajevima je neophodno procijeniti moguće koristi u odnosu na
potencijalne rizike za majku i fetus, naročito u prvom i trećem
mjesecu trudnoće.
Paracetamol:
Mnogobrojni podaci na trudnicama ukazuju da ne postoje malformacije
ili feto/neonatalna toksičnost.
Epidemiološke studije o neurološkom razvoju djece koja su bila
izložena paracetamolu in utero pokazuju rezultate na osnovu kojih se
ne može donijeti zaključak. Ukoliko je klinički potrebno, paracetamol
se može koristiti tokom trudnoće, ali ga treba koristiti u najnižoj
efektivnoj dozi tokom najkraćeg mogućeg perioda uz najmanju moguću
učestalost doziranja.
Nakon uzimanja paracetamola tokom dojenja kod ljudi nijesu
prijavljivani nikakvi problemi. Iako su u majčinom mlijeku, u roku od
1 ili 2 sata nakon unosa pojedinačne doze od 650 mg, izmjerene
maksimalne koncentracije od 10 do 15 mg/mL (od 66,2 do 99,3
mikromola/L), paracetamol i njegovi metaboliti nisu detektovani u
urinu odojčadi. Poluvrijeme eliminacije iz majčinog mlijeka iznosi od
1,35 do 3,5 sati.
Fenilefrin:
Informacije vezane za izlučivanje fenilefrina u humano mlijeko ili
mlijeko životinja su ograničene. Ne može se isključiti rizik za
odojče.
Hlorfenamin:
Pošto se male količine antihistaminika izlučuju u majčino mlijeko,
postoji rizik od pojave neželjenih dejstava kod djece, kao što je
neouobičajena ekscitacija, a hlorfenamin može i da inhibira laktaciju
zbog svojih antiholinergičkih dejstava.
Lijek Rapidex HOT ne treba koristiti u periodu trudnoće i dojenja,
osim ako potencijalne koristi opravdavaju bilo koji potencijalni rizik
za fetus.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Ovaj lijek može izazvati pospanost promjenom mentalnog i/ili fizičkog
kapaciteta potrebnog za obavljanje potencijalno opasnih aktivnosti, kao
što su upravljanje vozilima ili rukovanje mašinama. Pacijente treba
upozoravati da ne voze ili koriste mašine ako se osjećaju pospanim, sve
dok se ne dokaže da ovaj lijek ne utiče na sposobnost obavljanja
pomenutih aktivnosti.
4.8. Neželjena dejstva
U vezi sa fenilefrinom:
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih
podataka):
- Poremećaji nervnog sistema: uznemirenost, anksioznost, nervoza,
slabost, vrtoglavica, tremor, nesanica, razdražljivost, glavobolja (uz
konzumiranje visokih doza ili kao simptom hipertenzije); pri primjeni
visokih doza može doći do konvulzije, parestezije i psihoza sa
halucinacijama.
- Vaskularni poremećaji: hipertenzija (obično pri primjeni visokih doza
ili kod osjetljivih pacijenata), periferna vazokonstrikcija sa
smanjenim protokom krvi do vitalnih organa (vazokonstriktivni efekti
se najčešće ispoljavaju kod pacijenata sa hipovolemijom); hladni
ekstremiteti, rumenilo, hipotenzija. Kod dugotrajne upotrebe može doći
do smanjenja volumena plazme.
- Kardiološki poremećaji: bol ili nelagodnost u grudima, teška
bradikardija, ubrzan rad srca zbog povećanog perifernog arterijskog
otpora, koji posebno pogađa starije osobe ili pacijente sa lošom
cerebralnom ili koronarnom cirkulacijom, moguća indukcija ili
pogoršanje insuficijencije srca povezane sa oboljenjima srca,
palpitacije (sa visokim dozama).
- Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: smanjena perfuzija bubrega i
potencijalno smanjenje produkcije urina, retencija urina.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: dispnea,
respiratorni distres sindrom.
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: blijedilo kože, piloreza, povećano
znojenje.
- Gastrointestinalni poremećaji: povraćanje (sa visokim dozama).
- Poremećaji metabolizma i ishrane: hiperglikemija.
- Ispitivanja: hipokalemija, metabolička acidoza.
Rijetka neželjena dejstva (≥ 1/10000 do < 1/1000):
- Kardiološki poremećaji: infarkt miokarda, ventrikularna aritmija.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: plućni edem
(obično pri visokim dozama ili kod osjetljivih osoba).
- Vaskularni poremećaji: cerebralna hemoragija (generalno pri visokim
dozama ili kod osjetljivih osoba).
U vezi sa hlorfenaminom:
Česta neželjena dejstva (≥ 1/100 do <1/10):
- Poremećaji nervnog sistema: depresija CNS sa efektima kao što su
blaga pospanost, vrtoglavica i slabost mišića, što kod nekih
pacijenata nestaje nakon 2-3 dana od početka primjene lijeka;
diskinezija lica, diskoordinacija (nespretnost), tremor, parestezija.
- Gastrointestinalni poremećaji: suva usta, gubitak apetita, promjena
ukusa ili mirisa, gastrointestinalne nelagodnosti (mučnina,
povraćanje, dijareja, konstipacija, epigastrični bol), što se može
smanjiti primjenom lijeka uz hranu.
- Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: retencija urina ili otežano
mokrenje.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: suv nos i grlo,
zgušnjavanje sekreta.
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: ekfolijativni dermatitis, pojačano
znojenje.
- Poremećaji oka: zamagljen vid, diplopija.
Povremena neželjena dejstva (≥ 1/1000 do < 1/100) ili rijetka
neželjena dejstva (≥ 1/10000 do < 1/1000):
- Poremećaji nervnog sistema: povremeno paradoksalno uzbuđenje, naročito
u visokim dozama i kod djece i starijih, što karakterišu uznemirenost,
nesanica, tremor, nervoza, delirijum, palpitacije ili povremene
konvulzije.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: stezanja u
grudnom košu, otežano disanje.
- Kardiološki poremećaji: obično uz predoziranje - aritmija srca,
palpitacije, tahikardija.
- Hepatobilijarni poremećaji: rijetko se javljaju holestaza, hepatitis
ili drugi poremećaji funkcije jetre (uz abdominalni bol, tamni urin,
itd).
- Poremećaji imunog sistema: reakcije preosjetljivosti uključujući osip
na koži, anafilaktičke reakcije (kašalj, poteškoće pri gutanju, ubrzan
rad srca, svrab, oticanje kapaka ili predjela oko očiju, lica i
jezika, dispneja, zamor itd.), fotosenzitivnost, unakrsna osjetljivost
na ljekove slične hlorfenaminu.
- Poremećaji krvi i limfnog sistema: rijetko se javljaju krvne
diskrazije (agranulocitoza, leukopenija, aplastična anemija ili
trombocitopenija), sa simptomima kao što su neobična krvarenja, bol u
grlu i zamor.
- Vaskularni poremećaji: hipotenzija, hipertenzija, edem.
- Poremećaji uha i labirinta: tinitus, akutni labirintitis.
- Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki: impotencija, preuranjena
menstruacija.
U vezi sa paracetamolom:
a. Bezbjednosni profil
Najčešće prijavljena neželjena dejstva prilikom uzimanja paracetamola
su: hepatotoksičnost, toksičnost na nivou bubrega, promjene u krvnoj
formuli, hipoglikemija i alergijski dermatitis.
+--------------------------------------------------------------------------------+
| b. Tabelarni prikaz učestalosti neželjenih dejstava |
+:=========================+:=========================+:=========================+
| Rijetko | Vaskularni poremećaji | hipotenzija |
| (≥1/10000,<1/1000) | | |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Hepatobilijarni | povećane vrijednosti |
| | poremećaji | transaminaza jetre |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Opšti poremećaji i | malaksalost |
| | reakcije na mjestu | |
| | primjene | |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
| Veoma rijetko (<1/10000) | Poremećaji krvi i | trombocitopenija, |
| | limfnog sistema | agranulocitoza, |
| | | leukopenija, |
| | | neutropenija, |
| | | hemolitička anemija |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji metabolizma i | hipoglikemija |
| | ishrane | |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Hepatobilijarni | hepatotoksičnost |
| | poremećaji | (žutica) |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji bubrega i | leukociturija (zamućen |
| | urinarnog sistema | urin), neželjena dejstva |
| | | na nivou bubrega |
| | | (vidjeti odjeljak 4.4.) |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji kože i | prijavljene su ozbiljne |
| | potkožnog tkiva | reakcije na koži |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
| | Opšti poremećaji i | reakcije |
| | reakcije na mjestu | preosjetljivosti u |
| | primjene | rasponu od jednostavnog |
| | | osipa ili urtikarije do |
| | | anafilaktičkog šoka |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja uključuju konfuziju, ekscitiranost, uznemirenost,
nervozu, razdražljivost, vrtoglavicu, povraćanje, gubitak apetita,
žuticu, bol u abdomenu i otkazivanje bubrega i jetre. Kod djece izaziva
stanje tromosti ili promjena u hodu.
Veoma je važno identifikovati predoziranje paracetamolom u ranoj fazi,
kako zbog ozbiljnosti samih simptoma, tako i zbog postojanja mogućeg
tretmana.
Ukoliko je došlo do predoziranja paracetamolom, pacijent treba odmah da
ode u najbližu medicinsku ustanovu, čak i ako nema značajnih simptoma
ili znakova. Jer, iako mogu izazvati smrt, simptomi se često ne
manifestuju odmah nakon unosa prekomjerne doze, nego tek nakon trećeg
dana. Smrt može da nastupi usljed nekroze jetre. Takođe, može se
ispoljiti i akutna bubrežna insuficijencija.
Simptomi predoziranja paracetamolom se ispoljavaju u četiri faze, koje
počinju od momenta unosa prekomjerne doze:
FAZA I (12-24 sati): mučnina, povraćanje, znojenje i anoreksija;
FAZA II (24-48 sati): kliničko poboljšanje; počinju da se podižu
vrijednosti AST, ALT, bilirubina i protrombina;
FAZA III (72-96 sati): vrhunac hepatotoksičnosti; vrijednost AST ide i
do 20.000;
FAZA IV (7-8 dana): oporavak.
Može se javiti hepatotoksičnost. Minimalna toksična doza je 6 g kod
odraslih i više od 100 mg/kg kod djece. Doze veće od 20-25g
potencijalno dovode do smrtnog ishoda. Simptomi hepatotoksičnosti
uključuju mučninu, povraćanje, anoreksiju, slabost, znojenje, bol u
abdomenu i dijareju. Hepatotoksičnost se manifestuje tek nakon 48-72
sata od momenta unosa prekomjerne doze. Ukoliko je unijeta doza bila
veća od 150 mg/kg ili se ne može utvrditi tačna količina unijetog
paracetamola, količinu paracetamola u serumu treba dobiti u roku od 4
sata od uzimanja lijeka.
U slučaju da dođe do hepatotoksičnosti, potrebno je uraditi testove
rada jetre i ponavljati ih u intervalima od 24 sata. Otkazivanje jetre
može izazvati encefalopatiju, komu i smrt. Koncentracija paracetamola
u plazmi veća od 300 mikrograma/mL nakon 4 sata od uzimanja
prekomjerne doze paracetamola povezana je sa oštećenjem jetre kod 90 %
pacijenata. Do ovoga dolazi kada su koncentracije paracetamola u
plazmi poslije 4 sata manje od 120 mikrograma/mL ili manje od 30
mikrograma/mL 12 sati nakon unosa.
Hronična primjena doze veće od 4 g na dnevnom nivou može rezultirati
prolaznom hepatotoksičnošću. Bubrezi mogu oboljeti od tubularne
nekroze, a može da dođe i do oštećenja miokarda.
Liječenje: u svim slučajevima uzimanja prekomjerne doze se vrši
aspiracija i ispiranje želuca, poželjno u roku od 4 sata nakon
ingestije.
Postoji specifičan antidot za toksičnost izazvanu paracetamolom:
N-acetilcistein. Preporučuje se 300 mg/kg N-acetilcisteina
(ekvivalentno 1,5 mL/kg 20 % vodenog rastvora, pH: 6,5), koji se
ubrizgava intravenskim putem u trajanju od 20 sati i 15 minuta, na
osnovu sljedeće šeme:
1. Odrasli
- Početna doza: 150 mg/kg (ekvivalentno 0,75 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5), sporo intravenski ili
razblaženo u 200 mL 5 % dekstroze , u periodu od 15 minuta.
- Doza održavanja:
a) Inicijalno 50 mg/kg (ekvivalentno 0,25 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5) u 500 mL 5 % dekstroze,
spora infuzija tokom 4 sata.
b) Poslije toga, 100 mg/kg (ekvivalentno 0,50 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5) u 1000 mL 5 % dekstroze,
spora infuzija tokom 16 sati.
2. Djeca
Zapreminu rastvora 5 % dekstroze za infuziju treba prilagoditi na
osnovu uzrasta i tjelesne mase djeteta, kako bi se spriječila
vaskularna kongestija pluća.
Efikasnost antidota je maksimalna ako se primijeni u prvih 8 sati
nakon predoziranja. Efikasnost se progresivno smanjuje od osmog sata i
prestaje da bude efikasna nakon što prođe 15 sati od momenta
intoksikacije.
Davanje 20 % vodenog rastvora N-acetilcisteina može da se prekine ako
rezultati testova krvi pokazuju koncentraciju paracetamola u krvi
manju od 200 mg/mL. Ukoliko dođe do konvulzije, treba dati
benzodiazepin intravenski ili rektalno, u zavisnosti od uzrasta.
Neželjena dejstva intravenske primjene N-acetilcisteina: izuzetno su
opaženi osip i anafilaksa, obično u intervalu između 15 minuta i 1 sat
od početka davanja infuzije.
Ako se daje oralno, neophodno je dati antidot N-acetilcistein u roku
od 10 sati od momenta unosa prekomjerne doze. Preporučena doza
antidota za odrasle je:
- Početna doza: 140 mg/kg tjelesne mase.
- 17 doza od po 70 mg/kg tjelesne mase, jedna na svakih 4 sata.
Svaka doza treba da bude razblažena do 5 % pićem tipa kola, sokom od
grožđa, sokom od pomorandže ili vodom, prije nego što se popije, zbog
neprijatnog mirisa i iritirajućih ili sklerozirajućih svojstava. Ako
pacijent u roku od jednog sata povrati unijetu dozu, treba ponoviti
proces. Ukoliko je to potrebno, antidot (razblažen vodom) se može
primijeniti i duodenalnom intubacijom.
Fenilefrin i hlorfenamin:
Prekomjerna doza fenilefrina izaziva povećanu stimulaciju simpatičkog
nervnog sistema, uz efekte kao što su: anksioznost, strah,
uznemirenost, glavobolja (mogu biti simptom hipertenzije), napadi,
nesanica, konfuzija, razdražljivost, tremori, anoreksija, mučnina,
povraćanje, psihoza sa halucinacijama (češće kod djece), kao i efekte
na kardiovaskularni sistem, poput hipertenzije (ponekad sa cerebralnom
hemoragijom i plućnim edemom), aritmije, palpitacije, periferne i
visceralne vazokonstrikcije, smanjen dotok krvi u vitalne organe, što
može smanjiti perfuziju bubrega i dovesti do smanjenja proizvodnje
urina i metaboličke acidoze; ubrzan rad srca zbog povećanog perifernog
arterijskog otpora; teži vazokonstriktorni efekti mogu se javiti kod
hipovolemičnih pacijenata, teške bradikardije. Kod dugotrajne upotrebe
može doći do smanjenja volumena plazme. Osim ovih, mogu se ispoljiti i
drugi simptomi povezani sa prekomjernom dozom hlorfenamina, npr.:
antiholinergički efekti (neugodnost ili nestabilnost, teška pospanost,
suva usta, ozbiljna zapaljenja nosa ili grla, rumenilo, dispneja),
srčane aritmije, stimulacija ili depresija CNS, hipotenzija (osjećaj
nesvjestice); vjerovatnoća stimulacije centralnog nervnog sistema je
veća kod djece i starijih osoba, uzrokujući ataksiju, uzbuđenje,
tremor, psihozu, halucinacije, konvulzije i nesanicu, a može se
pojaviti i hiperpireksija. Kod odraslih je češća depresija CNS, uz
pospanost, komu i napade, što dalje može da se razvije do respiratorne
insuficijencije i kardiovaskularnog kolapsa.
Terapija predoziranja hlorfenaminom i fenilefrinom je simptomatska i
suportivna.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: paracetamol, kombinacije bez psiholeptika
ATC kod: N02BE51
Paracetamol je analgetik koji ima i antipiretička svojstva. Mehanizam
analgetskih djelovanja nije utvrđen u potpunosti. Paracetamol može
djelovati pretežno inhibicijom sinteze prostaglandina na nivou
centralnog nervnog sistema, a u manjoj mjeri i blokiranjem generisanja
bolnih impulsa na perifernom nivou. Periferna dejstva takođe mogu biti
zahvaćena inhibicijom sinteze prostaglandina ili inhibicijom sinteze
ili djelovanja drugih supstanci koje senzibilizuju nociceptore na
mehaničke ili hemijske stimuluse.
Paracetamol proizvodi antipiretičko dejstvo vjerovatno tako što
djeluje centralno na hipotalamički centar za regulaciju tjelesne
temperature, a kako bi se proizvela periferna vazodilatacija koja
dovodi do povećanja znojenja i protoka krvi u koži i gubitka toplote.
Centralna aktivnost je vjerovatno povezana sa inhibicijom sinteze
prostaglandina u hipotalamusu.
Hlorfenamin je H1-antihistaminik koji djeluje kompetitivnim blokiranjem
H1-receptora, sprječavajući tako djelovanje histamina u pomenutim
receptorima. Poznato je da se njegov mehanizam djelovanja ne zasniva na
hemijskoj inaktivaciji, ali ni na fiziološkom antagonizmu niti na
inhibiciji otpuštanja histamina. Hlorfenamin pripada grupi alkilamina.
On djeluje i antiholinergično, sprječavajući time reakcije na
acetilholin posredovane preko muskarinskih receptora. Dakle, hlorfenamin
djeluje na sušenje nosne sluzokože i na smanjenje rinoreje.
Fenilefrin je simpatomimetik koji djeluje direktno na alfa-adrenergičke
receptore. U terapijskim dozama nema stimulativno dejstvo na
beta-adrenergičke receptore srca. Zbog svog mehanizma djelovanja na
sužavanje krvnih sudova nosne sluznice, reguliše se nazalna kongestija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Bioraspoloživost paracetamola nakon oralne primjene iznosi 75 – 85 %.
Resorbuje se brzo i obimno, a maksimalne koncentracije u plazmi se
postižu u zavisnosti od farmaceutskog oblika, sa vremenom dostizanja
maksimalne koncentracije od 0,5 - 2 sata. Stepen vezivanja za proteine
plazme je 10 %.
Vrijeme potrebno za postizanje maksimalnog efekta je 1 do 3 sata, a
trajanje dejstva je 3 do 4 sata. Paracetamol podliježe metabolizmu prvog
prolaza kroz jetru, linearnom kinetikom. Međutim, ova linearnost nestaje
pri primjeni doza većih od 2 g. Paracetamol se uglavnom metaboliše u
jetri (90 – 95 %), a obično se eliminiše putem urina, kao konjugat sa
glukuronskom kiselinom, i u manjoj mjeri sa sumpornom kiselinom i
cisteinom; manje od 5 % se izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Poluvrijeme eliminacije je 1,5 - 3 sata (povećava se u slučaju primjene
prekomjerne doze i kod pacijenata sa insuficijencijom jetre, kod
starijih osoba i kod djece). Visoke doze mogu izazvati zasićenje
uobičajenih mehanizama metabolizma u jetri, stvarajući alternativne
metaboličke puteve koji usljed smanjenja glutationa, dovode do stvaranja
hepatotoksičnih i eventualno nefrotoksičnih metabolita.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se dobro resorbuje nakon oralne primjene. Međutim, molekul
podliježe metabolizmu u gastrointestinalnoj sluznici tokom resorpcije i
prvog prolaza kroz jetru. Bibliografski podaci ukazuju na vrijednosti
bioraspoloživosti od 25 – 45 %.
Maksimalne koncentracije u plazmi se dostižu u roku od 2 do 6 sati nakon
primjene. Distribucija u tkiva i tjelesne tečnosti nije potpuna.
Prosječno poluvrijeme eliminacije je 14 - 25 sati.
Fenilefrin
Fenilefrin ima nepravilnu resorpciju i brzo se metaboliše u
gastrointestinalnom traktu. Nakon oralne primjene, dekongestija nosa se
javlja u roku od 15 do 20 minuta i dejstvo traje u narednih 2 - 4 sata.
Metaboliše se u jetri i crijevima pomoću monoaminooksidaze (MAO).
Struktura, putevi i procenat eliminacije metabolita nijesu poznati.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Paracetamol ne pokazuje toksična dejstva u terapijskim dozama i tek u
vrlo visokim dozama uzrokuje centrilobularnu nekrozu jetre kod životinja
i ljudi. Takođe, pri primjeni veoma visokih doza, paracetamol izaziva
methemoglobinemiju i oksidativnu hemolizu kod pasa i mačaka, ali veoma
rijetko kod ljudi.
Konvencionalne studije koje su rađene prema trenutno važećim standardima
za procjenu toksičnosti na reprodukciju i razvoj nisu dostupne.
U studijama hronične, subhronične i akutne toksičnosti sprovedenim na
pacovima i miševima su posmatrane gastrointestinalne lezije, kompletna
krvna slika, degeneracija jetre i bubrežni parenhim, uključujući i
nekrozu. Sa jedne strane, uzroci ovih promjena su pripisani mehanizmu
djelovanja, a sa druge strane, metabolizmu paracetamola. I kod ljudi je
uočeno da metaboliti mogu da proizvode toksične efekte i odgovarajuće
promjene na organima. Pored toga, veoma rijetki slučajevi reverzibilnog
hroničnog agresivnog hepatitisa opisani su tokom produžene upotrebe
(npr. 1 godina) u terapijskim dozama. U slučaju subtoksičnih doza, znaci
intoksikacije mogu se pojaviti nakon 3 nedjelje terapije. Stoga,
paracetamol ne treba uzimati ni tokom dužeg vremenskog perioda, niti u
visokim dozama.
Dodatna istraživanja nijesu pokazala značajan genotoksični rizik od
paracetamola u terapijskim dozama, odnosno u netoksičnim količinama.
Dugotrajne studije kod pacova i miševa sa dozama koje nijesu toksične
za jetru, nijesu ukazale na pojavu tumora.
Plodnost: studije hronične toksičnosti kod životinja pokazuju da
visoke doze paracetamola izazivaju testikularnu atrofiju i inhibiciju
spermatogeneze; relevantnost ove činjenice za njegovu upotrebu kod
ljudi nije poznata.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
povidon K-30,
manitol,
saharin natrijum,
aspartam (E 951),
boja Sunset yellow (E 110),
aroma pomorandže.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
30 mjeseci.
Nakon otvaranja lijek upotrijebiti odmah.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje lijeka je kesica koja se sastoje iz tri sloja:
- papir
- mekani aluminijum
- smola (topiva pri povišenoj temperaturi).
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se
nalazi 6 kesica (3x2 kesice koje se jedna od druge mogu odvojiti po
perforaciji) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
PharmaSwiss - Montenegro, PharmaSwiss doo Beograd, dio stranog društva u
Podgorici
Rimski trg br. 16, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Rapidex^(®) Hot, granule za oralni rastvor, 650 mg + 10 mg + 4 mg, 6
kesica: 2030/21/72 - 4572
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Rapidex^(®) Hot, granule za oralni rastvor, 650 mg + 10 mg + 4 mg, 6
kesica: 20.01.2021. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Maj, 2023. godine
1. NAZIV LIJEKA
Rapidex^(®) HOT, 650 mg + 10 mg + 4 mg , granule za oralni rastvor
INN: paracetamol, fenilefrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži 650 mg paracetamola, 10 mg fenilefrin hidrohlorida i
4 mg hlorfenamin maleata.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
boja Sunset Yellow (E110)………. 2,5 mg
aspartam (E951)…………………. 30,0 mg (ukupno 16,84 mg fenilalanina).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Granule za oralni rastvor.
Bijele ili skoro bijele granule sa narandžastim tačkicama.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Rapidex HOT je indikovan za uklanjanje simptoma prehlade i gripa,
praćenih bolom, visokom tjelesnom temperaturom, kongestijom i sekrecijom
iz nosa kod odraslih i adolescenata starijih od 14 godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Odrasli: jedna kesica na svakih 6 - 8 sati (3 - 4 kesice dnevno).
Adolescenti stariji od 14 godina: jedna kesica na svakih 6 - 8 sati (3 -
4 kesice dnevno).
Pacijenti sa insuficijencijom jetre: u slučaju insuficijencije jetre,
ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza paracetamola od 2 g (3
kesice dnevno), a minimalni interval između doza iznosi 8 sati
(vidjeti odjeljak 4.4).
Pacijenti sa insuficijencijom bubrega: ovaj lijek nije namijenjen ovoj
grupi pacijenata zbog količine paracetamola.
Djeca mlađa od 14 godina: ovaj lijek je kontraindikovan kod djece
mlađe od 14 godina, jer doza paracetamola nije prilagođena ovoj
populaciji.
Ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza paracetamola od 3 g (4
kesice).
Uzimanje velikih doza paracetamola u dužem vremenskom periodu treba
izbjegavati, s obzirom na to da se time povećava rizik od oštećenja
jetre.
Način primjene:
Ovaj lijek je namijenjen za oralnu upotrebu.
Sadržaj kesice treba potpuno rastvoriti u malo tečnosti, u najboljem
slučaju u pola čaše vode.
Ukoliko bol traje duže od 5 dana, visoka tjelesna temperatura duže od 3
dana, pogoršaju se postojeći ili se pojave drugi simptomi, potrebno je
potražiti savjet ljekara.
Lijek se koristi samo ukoliko postoje simptomi, i nakon što isti
nestanu treba prestati sa primjenom ovog lijeka.
Uvijek uzimati najmanju moguću efektivnu dozu lijeka.
Dejstvo ovog lijeka ne zavisi od uzimanja hrane.
Ne treba koristiti alkohol pri primjeni ovog lijeka (vidjeti odjeljak
4.5).
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivne supstance paracetamol, fenilefrin,
hlorfenamin, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci, navedenih u
odjeljku 6.1.
- Arterijska hipertenzija.
- Hipertireoidizam.
- Dijabetes melitus.
- Teška insuficijencija bubrega i jetre.
- Teška kardiovaskularna oboljenja (kao što su koronarna bolest, angina
pektoris).
- Tahikardija.
- Pacijenti na terapiji inhibitorima monoaminooksidaze (inhibitori MAO)
(vidjeti odjeljak 4.5).
- Pacijenti na terapiji ostalim simpatomimeticima.
- Pacijenti na terapiji beta-blokatorima.
- Glaukom.
- Mlađi od 14 godina, s obzirom na količinu paracetamola.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
- S obzirom na sadržaj paracetamola u ovom lijeku, uvijek treba
procijeniti odnos koristi i rizika, izbjegavajući produženu primjenu
kod pacijenata sa anemijom, bolestima srca ili pluća ili sa
insuficijencijom jetre (u ovom posljednjem slučaju, povremena primjena
je prihvatljiva, ali produžena upotreba visokih doza može da poveća
rizik od neželjenih reakcija na bubrezima).
- Procjena odnosa koristi i rizika treba da se izvrši i kod astmatičnih
pacijenata osjetljivih na acetilsalicilnu kiselinu, s obzirom na to da
je bilo prijavljenih slučajeva pojave bronhospazma na paracetamol
(unakrsna reakcija) kod ovih pacijenata, iako su se isti manifestovali
kod manje od 5 % ispitanih.
- Neophodno je procijeniti odnos koristi i rizika i u sljedećim
slučajevima: bolesti bubrega ili pluća, hipertrofija prostate,
opstrukcija vrata mokraćne bešike, sklonost retenciji urina,
bronhijalna astma, kardiovaskularne bolesti kao što su bradikardija,
idiopatska ortostatska hipotenzija, cerebralna arterioskleroza,
pankreatitis, stenozni peptički ulkus, piloroduodenalna opstrukcija,
anemija, bolesti štitaste žlijezde, pacijenti osjetljivi na sedativne
efekte i pacijenti sa epilepsijom, pošto mogu uticati na ljekove koji
se primjenjuju u ovim stanjima ili stupiti u interakcije sa takvim
ljekovima.
- Istovremena upotreba više od jednog lijeka koji sadrži paracetamol
može dovesti do trovanja (vidjeti odjeljak 4.9).
- Toksična stanja povezana sa paracetamolom može izazvati i primjena
jedne prekomjerne doze paracetamola i primjena prekomjerne doze
paracetamola više puta.
- Prijavljivani su i slučajevi hepatotoksičnosti sa dnevnim dozama
paracetamola manjim od 4 grama.
- Kada uzimaju hlorfenamin, pacijenti koji se liječe tricikličnim
antidepresivima, maprotilinom ili drugim ljekovima sa
antiholinergičkim dejstvom moraju u što kraćem roku da prijave bilo
kakve gastrointestinalne probleme, ukoliko ih bude, s obzirom na to da
može doći do pojave paralitičkog ileusa.
- Samomedikaciju paracetamolom treba ograničiti tokom trajanja terapije
antikonvulzivima jer se istovremenom primjenom povećava
hepatotoksičnost, a bioraspoloživost paracetamola se smanjuje, posebno
pri terapiji visokim dozama paracetamola.
- Može doći i do unakrsne osjetljivosti; može da se desi da pacijenti
koji su preosjetljivi na jedan antihistaminik takođe nisu tolerantni
ni na druge antihistaminike.
- Zbog rizika od depresije CNS, pacijenta treba upozoriti da izbjegava
konzumiranje alkoholnih pića ili uzimanje depresora CNS (barbiturati
ili ljekovi za smirenje) istovremeno sa ovim lijekom.
- Upotreba paracetamola kod pacijenata koji redovno konzumiraju alkohol
(tri ili više alkoholnih pića - pivo, vino, žestoka pića i slično
dnevno) može izazvati oštećenje jetre.
- Hroničnim alkoholičarima ne treba davati više od 2 g (2 kesice)
paracetamola dnevno.
- Preporučena doza se ne smije prekoračiti.
- Pedijatrijska populacija: ovaj lijek je namijenjen isključivo
odraslima. Lijek je kontraindikovan kod djece, jer doza paracetamola
nije prilagođena ovoj populaciji.
- Stariji pacijenti: zbog sadržaja fenilefrina i hlorfenamina, stariji
pacijenti treba da uzimaju ovaj lijek sa oprezom. Posebno štetan može
biti kod pacijenata sa bradikardijom i usporenim srčanim ritmom. Krvni
pritisak treba posebno pratiti kod starijih pacijenata sa srčanim
oboljenjima (vidjeti odjeljak 4.8). Kod starijih osoba se češće
ispoljavaju sljedeći simptomi: vrtoglavica, sedacija, konfuzija,
hipotenzija ili paradoksalna reakcija koju karakteriše
hiperekscitabilnost; posebno su podložni antiholinergičkim efektima
antihistaminika, poput suvih usta i retencije urina. Ako su ovi efekti
kontinuirani ili prisutni u velikoj mjeri, može biti potreban prekid
terapije ovim lijekom.
- Ukoliko pacijent uzima i neki drugi lijek koji sadrži paracetamol,
treba voditi računa da se ne prekorači maksimalna doza paracetamola od
3 g dnevno, uzimajući u obzir njegov sadržaj u svim ljekovima koje
koristi pacijent.
Ovaj lijek može izazvati alergijske reakcije, jer sadrži boju Sunset
yellow. To može izazvati astmu, posebno kod pacijenata alergičnih na
acetilsalicilnu kiselinu.
Ovaj lijek može biti štetan kod osoba sa fenilketonurijom, jer sadrži
aspartam, izvor fenilalanina.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Interakcije sa paracetamolom
Paracetamol se intenzivno metaboliše u jetri, tako da su moguće
interakcije sa drugim ljekovima koji se metabolišu istim putevima ili
koji mogu da inhibiraju ili indukuju takve puteve. Neki od njegovih
metabolita su hepatotoksični, tako da istovremena primjena sa snažnim
induktorima enzima (rifampicin, određeni antikonvulzivi, itd.) može
dovesti do hepatotoksičnih reakcija, posebno kada se uzimaju visoke doze
paracetamola.
Među potencijalno najrelevantnijim interakcijama mogu se izdvojiti
sljedeće:
- Etanol: pojačava toksičnost paracetamola zbog potencijalne indukcije
stvaranja hepatotoksičnih proizvoda koji su derivati paracetamola.
- Oralni antikoagulansi (acenokumarol, varfarin): moguće povećanje
antikoagulantnog dejstva inhibicijom sinteze faktora koagulacije u
jetri. Međutim, s obzirom na očiglednu oskudnu kliničku relevantnost ove
interakcije kod većine pacijenata, razmatra se terapijska analgetska
alternativa sa salicilatima kada se uzima antikoagulantna terapija.
Međutim, doza i trajanje liječenja treba da budu što je moguće manji, uz
periodično praćenje INR-a.
- Antikonvulzivi (fenitoin, fenobarbiton, metilfenobarbiton, primidon):
smanjenje bioraspoloživosti paracetamola, kao i pojačavanje
hepatotoksičnosti usljed predoziranja, zbog indukcije metabolizma u
jetri.
- Diuretici Henleove petlje: dejstvo diuretika može mogu biti smanjeno,
jer paracetamol može smanjiti izlučivanje prostaglandina putem bubrega i
aktivnost renina u plazmi.
- Izoniazid: smanjuje klirens paracetamola, uz mogućnost pojačavanja
njegovog dejstva i/ili toksičnosti, zbog inhibicije metabolizma u jetri.
- Lamotrigin: smanjena bioraspoloživost lamotrigina uz moguće smanjenje
njegovog dejstva, zbog potencijalne indukcije metabolizma u jetri.
- Metoklopramid i domperidon: usljed dejstva ovih ljekova na pražnjenje
želuca, povećava se reapsorpcija paracetamola u tankom crijevu.
- Probenecid: povećava poluvrijeme eliminacije paracetamola, smanjujući
degradaciju i izlučivanje metabolita putem urina.
- Propranolol: povećava koncentraciju paracetamola u plazmi, zbog moguće
inhibicije metabolizma u jetri.
- Jonoizmjenjivačke smole (holestiramin): smanjena resorpcija
paracetamola uz mogućnost inhibicije njegovog dejstva, usljed fiksiranja
paracetamola u crijevima.
Interakcije sa fenilefrinom
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI): treba izbjegavati istovremenu
primjenu ili upotrebu fenilefrina treba početi najmanje 15 dana nakon
prestanka terapije ovog tipa (vrijeme koje se smatra neophodnim da se
MAO enzimi oporave od inhibitornog efekta MAOI, što smanjuje
metabolizam fenilefrina), i antidepresivi i fenelzin, izokarboksazid,
nialamid, tranilcipromin ili moklobemid, ili ljekovi za liječenje
Parkinsonove bolesti kao što su selegilin, ili drugi, kao što je
furazolidon; može da se poveća dejstvo na rad srca i na krvni
pritisak, kao i rizik od hipertenzivne krize.
- Alfa-adrenergički blokatori, poput fenilefrina: ne preporučuje se
istovremena upotreba sa ljekovima sa sličnim efektima kao što su
dihidroergotamin, metilergometrin, ergotamini (ljekovi za migrenu),
oksitocin (induktor pri porođaju), jer može doći do povećanja
vazokonstriktornih efekata. Osim toga, antihipertenzivni
alfa-blokatori ili ljekovi koji se koriste za benignu hiperplaziju
prostate antagonizuju efekte alfa receptora, ali ne sprječavaju efekte
beta blokatora, što može dovesti do povećanog rizika od hipotenzije i
tahikardije.
- Beta-adrenergički blokatori: njihovi terapijski efekti mogu biti
inhibirani, uz mogućnost povećanja arterijskog pritiska. Osim toga,
beta-adrenergička blokada može dovesti do nezavršene alfa-adrenergičke
aktivnosti, povećavajući time rizik od hipertenzije i prekomjerne
bradikardije.
- Triciklični antidepresivi, kao što su amitriptilin, amoksapin,
klomipramin, desipramin i doksepin, ili tetraciklični, kao što je
maprotilin: istovremena upotreba može pojačati dejstvo fenilefrina.
- Inhalacioni anestetici, kao što je ciklopropan ili halotan: mogu
povećati rizik od aritmija.
- Antihipertenzivi, naročito oni koji su povezani sa simpatičkim
nervnim sistemom: neophodno je njihovo oprezno uzimanje, jer se
njihovo hipotenzivno dejstvo može antagonizovati (kao što je
metildopa, koja ima centralno dejstvo, i gvanetidin, antihipertenzivni
blokator neuronskog adrenergika) i može doći do teške hipertenzije.
- Ljekovi koji izazivaju gubitak kalijuma, kao što su neki diuretici,
poput furosemida: može doći do povećanja hipokalijemije i smanjenja
osjetljivosti arterija na vazopresore, poput fenilefrina.
- Ljekovi koji utiču na sprovodni sistem srca, kao što su srčani
glikozidi i antiaritmici: neophodna je opreznost.
- Hormoni štitaste žlijezde: neophodna je opreznost.
- Ljekovi koji su blokatori oba receptora, i alfa i beta-adrenergičkih
receptora, kao što su labetalol i karvedilol: može doći do složenih
interakcija uz istovremenu upotrebu sa fenilefrinom, što može povećati
toksična dejstva antagonizmom na nivou beta receptora.
- Atropin sulfat: blokira refleksnu bradikardiju uzrokovanu
fenilefrinom i povećava dejstvo fenilefrina na krvni pritisak.
- Rijetko, i samo pri uzimanju veoma visokih doza, fenilefrin u
interakciji sa glikozidima digitalisa može da poveća rizik od
aritmije.
Interakcije sa hlorfenaminom
- Alkohol i ljekovi koji dovode do depresije centralnog nervnog
sistema (npr: triciklični antidepresivi, barbiturati, anestetici,
prokarbazin, itd.) mogu povećati depresivni efekat ovih ljekova ili
antihistaminika, kao što je hlorfeniramin, i mogu izazvati simptome
predoziranja.
- Inhibitori monoaminooksidaze (inhibitori MAO), uključujući
furazolidon (antibakterijski) i prokarbazin (antikarcinogeni):
istovremena upotreba se ne preporučuje, jer mogu produžiti i
intenzivirati antiholinergična i depresorna dejstva antihistaminika na
centralni nervni sistem.
- Triciklični antidepresivi ili maprotilin (tetraciklični
antidepresiv) ili drugi ljekovi sa antiholinergičkim dejstvom (kao što
je Belladonna ili njeni alkaloidi): mogu se pojačati antiholinergička
dejstva ovih ljekova ili antihistaminika, poput hlorfeniramina. Ako se
pojave gastrointestinalni problemi, pacijente treba savjetovati da što
prije o tome obavijeste ljekara, budući da može doći do paralitičnog
ileusa (vidjeti odjeljak 4.4).
- Fosfenitoin i fenitoin: povećan rizik od toksičnog dejstva fenitoina
(ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
- Ototoksični ljekovi: simptomi ototoksičnosti, kao što su tinitus,
vrtoglavica i nesvjestica, mogu biti zamaskirani.
- Fotosenzitivne supstance: mogu se ispoljiti dodatni efekti
fotosenzitizacije.
Interakcije sa dijagnostičkim testovima
Hlorfenamin može da utiče na kožne testove u kojima se koriste
alergeni. Preporučuje se prekid primjene ovog lijeka najmanje 3 dana
prije početka testiranja.
Paracetamol može da dovede do promjene vrijednosti mokraćne kiseline i
glukoze u analizama.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Aktivne supstance lijeka Rapidex HOT prolaze kroz placentnu i humane
barijere. Zbog toga se ne preporučuje upotreba ovog lijeka u toku
trudnoće ili dojenja.
Lijek ne treba uzimati tokom trudnoće ili dojenja, osim u slučajevima
kada je to opravdano na osnovu stroge medicinske procjene , i u svim
slučajevima je neophodno procijeniti moguće koristi u odnosu na
potencijalne rizike za majku i fetus, naročito u prvom i trećem
mjesecu trudnoće.
Paracetamol:
Mnogobrojni podaci na trudnicama ukazuju da ne postoje malformacije
ili feto/neonatalna toksičnost.
Epidemiološke studije o neurološkom razvoju djece koja su bila
izložena paracetamolu in utero pokazuju rezultate na osnovu kojih se
ne može donijeti zaključak. Ukoliko je klinički potrebno, paracetamol
se može koristiti tokom trudnoće, ali ga treba koristiti u najnižoj
efektivnoj dozi tokom najkraćeg mogućeg perioda uz najmanju moguću
učestalost doziranja.
Nakon uzimanja paracetamola tokom dojenja kod ljudi nijesu
prijavljivani nikakvi problemi. Iako su u majčinom mlijeku, u roku od
1 ili 2 sata nakon unosa pojedinačne doze od 650 mg, izmjerene
maksimalne koncentracije od 10 do 15 mg/mL (od 66,2 do 99,3
mikromola/L), paracetamol i njegovi metaboliti nisu detektovani u
urinu odojčadi. Poluvrijeme eliminacije iz majčinog mlijeka iznosi od
1,35 do 3,5 sati.
Fenilefrin:
Informacije vezane za izlučivanje fenilefrina u humano mlijeko ili
mlijeko životinja su ograničene. Ne može se isključiti rizik za
odojče.
Hlorfenamin:
Pošto se male količine antihistaminika izlučuju u majčino mlijeko,
postoji rizik od pojave neželjenih dejstava kod djece, kao što je
neouobičajena ekscitacija, a hlorfenamin može i da inhibira laktaciju
zbog svojih antiholinergičkih dejstava.
Lijek Rapidex HOT ne treba koristiti u periodu trudnoće i dojenja,
osim ako potencijalne koristi opravdavaju bilo koji potencijalni rizik
za fetus.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Ovaj lijek može izazvati pospanost promjenom mentalnog i/ili fizičkog
kapaciteta potrebnog za obavljanje potencijalno opasnih aktivnosti, kao
što su upravljanje vozilima ili rukovanje mašinama. Pacijente treba
upozoravati da ne voze ili koriste mašine ako se osjećaju pospanim, sve
dok se ne dokaže da ovaj lijek ne utiče na sposobnost obavljanja
pomenutih aktivnosti.
4.8. Neželjena dejstva
U vezi sa fenilefrinom:
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih
podataka):
- Poremećaji nervnog sistema: uznemirenost, anksioznost, nervoza,
slabost, vrtoglavica, tremor, nesanica, razdražljivost, glavobolja (uz
konzumiranje visokih doza ili kao simptom hipertenzije); pri primjeni
visokih doza može doći do konvulzije, parestezije i psihoza sa
halucinacijama.
- Vaskularni poremećaji: hipertenzija (obično pri primjeni visokih doza
ili kod osjetljivih pacijenata), periferna vazokonstrikcija sa
smanjenim protokom krvi do vitalnih organa (vazokonstriktivni efekti
se najčešće ispoljavaju kod pacijenata sa hipovolemijom); hladni
ekstremiteti, rumenilo, hipotenzija. Kod dugotrajne upotrebe može doći
do smanjenja volumena plazme.
- Kardiološki poremećaji: bol ili nelagodnost u grudima, teška
bradikardija, ubrzan rad srca zbog povećanog perifernog arterijskog
otpora, koji posebno pogađa starije osobe ili pacijente sa lošom
cerebralnom ili koronarnom cirkulacijom, moguća indukcija ili
pogoršanje insuficijencije srca povezane sa oboljenjima srca,
palpitacije (sa visokim dozama).
- Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: smanjena perfuzija bubrega i
potencijalno smanjenje produkcije urina, retencija urina.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: dispnea,
respiratorni distres sindrom.
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: blijedilo kože, piloreza, povećano
znojenje.
- Gastrointestinalni poremećaji: povraćanje (sa visokim dozama).
- Poremećaji metabolizma i ishrane: hiperglikemija.
- Ispitivanja: hipokalemija, metabolička acidoza.
Rijetka neželjena dejstva (≥ 1/10000 do < 1/1000):
- Kardiološki poremećaji: infarkt miokarda, ventrikularna aritmija.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: plućni edem
(obično pri visokim dozama ili kod osjetljivih osoba).
- Vaskularni poremećaji: cerebralna hemoragija (generalno pri visokim
dozama ili kod osjetljivih osoba).
U vezi sa hlorfenaminom:
Česta neželjena dejstva (≥ 1/100 do <1/10):
- Poremećaji nervnog sistema: depresija CNS sa efektima kao što su
blaga pospanost, vrtoglavica i slabost mišića, što kod nekih
pacijenata nestaje nakon 2-3 dana od početka primjene lijeka;
diskinezija lica, diskoordinacija (nespretnost), tremor, parestezija.
- Gastrointestinalni poremećaji: suva usta, gubitak apetita, promjena
ukusa ili mirisa, gastrointestinalne nelagodnosti (mučnina,
povraćanje, dijareja, konstipacija, epigastrični bol), što se može
smanjiti primjenom lijeka uz hranu.
- Poremećaji bubrega i urinarnog sistema: retencija urina ili otežano
mokrenje.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: suv nos i grlo,
zgušnjavanje sekreta.
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: ekfolijativni dermatitis, pojačano
znojenje.
- Poremećaji oka: zamagljen vid, diplopija.
Povremena neželjena dejstva (≥ 1/1000 do < 1/100) ili rijetka
neželjena dejstva (≥ 1/10000 do < 1/1000):
- Poremećaji nervnog sistema: povremeno paradoksalno uzbuđenje, naročito
u visokim dozama i kod djece i starijih, što karakterišu uznemirenost,
nesanica, tremor, nervoza, delirijum, palpitacije ili povremene
konvulzije.
- Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji: stezanja u
grudnom košu, otežano disanje.
- Kardiološki poremećaji: obično uz predoziranje - aritmija srca,
palpitacije, tahikardija.
- Hepatobilijarni poremećaji: rijetko se javljaju holestaza, hepatitis
ili drugi poremećaji funkcije jetre (uz abdominalni bol, tamni urin,
itd).
- Poremećaji imunog sistema: reakcije preosjetljivosti uključujući osip
na koži, anafilaktičke reakcije (kašalj, poteškoće pri gutanju, ubrzan
rad srca, svrab, oticanje kapaka ili predjela oko očiju, lica i
jezika, dispneja, zamor itd.), fotosenzitivnost, unakrsna osjetljivost
na ljekove slične hlorfenaminu.
- Poremećaji krvi i limfnog sistema: rijetko se javljaju krvne
diskrazije (agranulocitoza, leukopenija, aplastična anemija ili
trombocitopenija), sa simptomima kao što su neobična krvarenja, bol u
grlu i zamor.
- Vaskularni poremećaji: hipotenzija, hipertenzija, edem.
- Poremećaji uha i labirinta: tinitus, akutni labirintitis.
- Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki: impotencija, preuranjena
menstruacija.
U vezi sa paracetamolom:
a. Bezbjednosni profil
Najčešće prijavljena neželjena dejstva prilikom uzimanja paracetamola
su: hepatotoksičnost, toksičnost na nivou bubrega, promjene u krvnoj
formuli, hipoglikemija i alergijski dermatitis.
+--------------------------------------------------------------------------------+
| b. Tabelarni prikaz učestalosti neželjenih dejstava |
+:=========================+:=========================+:=========================+
| Rijetko | Vaskularni poremećaji | hipotenzija |
| (≥1/10000,<1/1000) | | |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Hepatobilijarni | povećane vrijednosti |
| | poremećaji | transaminaza jetre |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Opšti poremećaji i | malaksalost |
| | reakcije na mjestu | |
| | primjene | |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
| Veoma rijetko (<1/10000) | Poremećaji krvi i | trombocitopenija, |
| | limfnog sistema | agranulocitoza, |
| | | leukopenija, |
| | | neutropenija, |
| | | hemolitička anemija |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji metabolizma i | hipoglikemija |
| | ishrane | |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Hepatobilijarni | hepatotoksičnost |
| | poremećaji | (žutica) |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji bubrega i | leukociturija (zamućen |
| | urinarnog sistema | urin), neželjena dejstva |
| | | na nivou bubrega |
| | | (vidjeti odjeljak 4.4.) |
| +--------------------------+--------------------------+
| | Poremećaji kože i | prijavljene su ozbiljne |
| | potkožnog tkiva | reakcije na koži |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
| | Opšti poremećaji i | reakcije |
| | reakcije na mjestu | preosjetljivosti u |
| | primjene | rasponu od jednostavnog |
| | | osipa ili urtikarije do |
| | | anafilaktičkog šoka |
+--------------------------+--------------------------+--------------------------+
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja uključuju konfuziju, ekscitiranost, uznemirenost,
nervozu, razdražljivost, vrtoglavicu, povraćanje, gubitak apetita,
žuticu, bol u abdomenu i otkazivanje bubrega i jetre. Kod djece izaziva
stanje tromosti ili promjena u hodu.
Veoma je važno identifikovati predoziranje paracetamolom u ranoj fazi,
kako zbog ozbiljnosti samih simptoma, tako i zbog postojanja mogućeg
tretmana.
Ukoliko je došlo do predoziranja paracetamolom, pacijent treba odmah da
ode u najbližu medicinsku ustanovu, čak i ako nema značajnih simptoma
ili znakova. Jer, iako mogu izazvati smrt, simptomi se često ne
manifestuju odmah nakon unosa prekomjerne doze, nego tek nakon trećeg
dana. Smrt može da nastupi usljed nekroze jetre. Takođe, može se
ispoljiti i akutna bubrežna insuficijencija.
Simptomi predoziranja paracetamolom se ispoljavaju u četiri faze, koje
počinju od momenta unosa prekomjerne doze:
FAZA I (12-24 sati): mučnina, povraćanje, znojenje i anoreksija;
FAZA II (24-48 sati): kliničko poboljšanje; počinju da se podižu
vrijednosti AST, ALT, bilirubina i protrombina;
FAZA III (72-96 sati): vrhunac hepatotoksičnosti; vrijednost AST ide i
do 20.000;
FAZA IV (7-8 dana): oporavak.
Može se javiti hepatotoksičnost. Minimalna toksična doza je 6 g kod
odraslih i više od 100 mg/kg kod djece. Doze veće od 20-25g
potencijalno dovode do smrtnog ishoda. Simptomi hepatotoksičnosti
uključuju mučninu, povraćanje, anoreksiju, slabost, znojenje, bol u
abdomenu i dijareju. Hepatotoksičnost se manifestuje tek nakon 48-72
sata od momenta unosa prekomjerne doze. Ukoliko je unijeta doza bila
veća od 150 mg/kg ili se ne može utvrditi tačna količina unijetog
paracetamola, količinu paracetamola u serumu treba dobiti u roku od 4
sata od uzimanja lijeka.
U slučaju da dođe do hepatotoksičnosti, potrebno je uraditi testove
rada jetre i ponavljati ih u intervalima od 24 sata. Otkazivanje jetre
može izazvati encefalopatiju, komu i smrt. Koncentracija paracetamola
u plazmi veća od 300 mikrograma/mL nakon 4 sata od uzimanja
prekomjerne doze paracetamola povezana je sa oštećenjem jetre kod 90 %
pacijenata. Do ovoga dolazi kada su koncentracije paracetamola u
plazmi poslije 4 sata manje od 120 mikrograma/mL ili manje od 30
mikrograma/mL 12 sati nakon unosa.
Hronična primjena doze veće od 4 g na dnevnom nivou može rezultirati
prolaznom hepatotoksičnošću. Bubrezi mogu oboljeti od tubularne
nekroze, a može da dođe i do oštećenja miokarda.
Liječenje: u svim slučajevima uzimanja prekomjerne doze se vrši
aspiracija i ispiranje želuca, poželjno u roku od 4 sata nakon
ingestije.
Postoji specifičan antidot za toksičnost izazvanu paracetamolom:
N-acetilcistein. Preporučuje se 300 mg/kg N-acetilcisteina
(ekvivalentno 1,5 mL/kg 20 % vodenog rastvora, pH: 6,5), koji se
ubrizgava intravenskim putem u trajanju od 20 sati i 15 minuta, na
osnovu sljedeće šeme:
1. Odrasli
- Početna doza: 150 mg/kg (ekvivalentno 0,75 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5), sporo intravenski ili
razblaženo u 200 mL 5 % dekstroze , u periodu od 15 minuta.
- Doza održavanja:
a) Inicijalno 50 mg/kg (ekvivalentno 0,25 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5) u 500 mL 5 % dekstroze,
spora infuzija tokom 4 sata.
b) Poslije toga, 100 mg/kg (ekvivalentno 0,50 mL/kg 20 % vodenog
rastvora N-acetilcisteina, pH: 6,5) u 1000 mL 5 % dekstroze,
spora infuzija tokom 16 sati.
2. Djeca
Zapreminu rastvora 5 % dekstroze za infuziju treba prilagoditi na
osnovu uzrasta i tjelesne mase djeteta, kako bi se spriječila
vaskularna kongestija pluća.
Efikasnost antidota je maksimalna ako se primijeni u prvih 8 sati
nakon predoziranja. Efikasnost se progresivno smanjuje od osmog sata i
prestaje da bude efikasna nakon što prođe 15 sati od momenta
intoksikacije.
Davanje 20 % vodenog rastvora N-acetilcisteina može da se prekine ako
rezultati testova krvi pokazuju koncentraciju paracetamola u krvi
manju od 200 mg/mL. Ukoliko dođe do konvulzije, treba dati
benzodiazepin intravenski ili rektalno, u zavisnosti od uzrasta.
Neželjena dejstva intravenske primjene N-acetilcisteina: izuzetno su
opaženi osip i anafilaksa, obično u intervalu između 15 minuta i 1 sat
od početka davanja infuzije.
Ako se daje oralno, neophodno je dati antidot N-acetilcistein u roku
od 10 sati od momenta unosa prekomjerne doze. Preporučena doza
antidota za odrasle je:
- Početna doza: 140 mg/kg tjelesne mase.
- 17 doza od po 70 mg/kg tjelesne mase, jedna na svakih 4 sata.
Svaka doza treba da bude razblažena do 5 % pićem tipa kola, sokom od
grožđa, sokom od pomorandže ili vodom, prije nego što se popije, zbog
neprijatnog mirisa i iritirajućih ili sklerozirajućih svojstava. Ako
pacijent u roku od jednog sata povrati unijetu dozu, treba ponoviti
proces. Ukoliko je to potrebno, antidot (razblažen vodom) se može
primijeniti i duodenalnom intubacijom.
Fenilefrin i hlorfenamin:
Prekomjerna doza fenilefrina izaziva povećanu stimulaciju simpatičkog
nervnog sistema, uz efekte kao što su: anksioznost, strah,
uznemirenost, glavobolja (mogu biti simptom hipertenzije), napadi,
nesanica, konfuzija, razdražljivost, tremori, anoreksija, mučnina,
povraćanje, psihoza sa halucinacijama (češće kod djece), kao i efekte
na kardiovaskularni sistem, poput hipertenzije (ponekad sa cerebralnom
hemoragijom i plućnim edemom), aritmije, palpitacije, periferne i
visceralne vazokonstrikcije, smanjen dotok krvi u vitalne organe, što
može smanjiti perfuziju bubrega i dovesti do smanjenja proizvodnje
urina i metaboličke acidoze; ubrzan rad srca zbog povećanog perifernog
arterijskog otpora; teži vazokonstriktorni efekti mogu se javiti kod
hipovolemičnih pacijenata, teške bradikardije. Kod dugotrajne upotrebe
može doći do smanjenja volumena plazme. Osim ovih, mogu se ispoljiti i
drugi simptomi povezani sa prekomjernom dozom hlorfenamina, npr.:
antiholinergički efekti (neugodnost ili nestabilnost, teška pospanost,
suva usta, ozbiljna zapaljenja nosa ili grla, rumenilo, dispneja),
srčane aritmije, stimulacija ili depresija CNS, hipotenzija (osjećaj
nesvjestice); vjerovatnoća stimulacije centralnog nervnog sistema je
veća kod djece i starijih osoba, uzrokujući ataksiju, uzbuđenje,
tremor, psihozu, halucinacije, konvulzije i nesanicu, a može se
pojaviti i hiperpireksija. Kod odraslih je češća depresija CNS, uz
pospanost, komu i napade, što dalje može da se razvije do respiratorne
insuficijencije i kardiovaskularnog kolapsa.
Terapija predoziranja hlorfenaminom i fenilefrinom je simptomatska i
suportivna.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: paracetamol, kombinacije bez psiholeptika
ATC kod: N02BE51
Paracetamol je analgetik koji ima i antipiretička svojstva. Mehanizam
analgetskih djelovanja nije utvrđen u potpunosti. Paracetamol može
djelovati pretežno inhibicijom sinteze prostaglandina na nivou
centralnog nervnog sistema, a u manjoj mjeri i blokiranjem generisanja
bolnih impulsa na perifernom nivou. Periferna dejstva takođe mogu biti
zahvaćena inhibicijom sinteze prostaglandina ili inhibicijom sinteze
ili djelovanja drugih supstanci koje senzibilizuju nociceptore na
mehaničke ili hemijske stimuluse.
Paracetamol proizvodi antipiretičko dejstvo vjerovatno tako što
djeluje centralno na hipotalamički centar za regulaciju tjelesne
temperature, a kako bi se proizvela periferna vazodilatacija koja
dovodi do povećanja znojenja i protoka krvi u koži i gubitka toplote.
Centralna aktivnost je vjerovatno povezana sa inhibicijom sinteze
prostaglandina u hipotalamusu.
Hlorfenamin je H1-antihistaminik koji djeluje kompetitivnim blokiranjem
H1-receptora, sprječavajući tako djelovanje histamina u pomenutim
receptorima. Poznato je da se njegov mehanizam djelovanja ne zasniva na
hemijskoj inaktivaciji, ali ni na fiziološkom antagonizmu niti na
inhibiciji otpuštanja histamina. Hlorfenamin pripada grupi alkilamina.
On djeluje i antiholinergično, sprječavajući time reakcije na
acetilholin posredovane preko muskarinskih receptora. Dakle, hlorfenamin
djeluje na sušenje nosne sluzokože i na smanjenje rinoreje.
Fenilefrin je simpatomimetik koji djeluje direktno na alfa-adrenergičke
receptore. U terapijskim dozama nema stimulativno dejstvo na
beta-adrenergičke receptore srca. Zbog svog mehanizma djelovanja na
sužavanje krvnih sudova nosne sluznice, reguliše se nazalna kongestija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Bioraspoloživost paracetamola nakon oralne primjene iznosi 75 – 85 %.
Resorbuje se brzo i obimno, a maksimalne koncentracije u plazmi se
postižu u zavisnosti od farmaceutskog oblika, sa vremenom dostizanja
maksimalne koncentracije od 0,5 - 2 sata. Stepen vezivanja za proteine
plazme je 10 %.
Vrijeme potrebno za postizanje maksimalnog efekta je 1 do 3 sata, a
trajanje dejstva je 3 do 4 sata. Paracetamol podliježe metabolizmu prvog
prolaza kroz jetru, linearnom kinetikom. Međutim, ova linearnost nestaje
pri primjeni doza većih od 2 g. Paracetamol se uglavnom metaboliše u
jetri (90 – 95 %), a obično se eliminiše putem urina, kao konjugat sa
glukuronskom kiselinom, i u manjoj mjeri sa sumpornom kiselinom i
cisteinom; manje od 5 % se izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Poluvrijeme eliminacije je 1,5 - 3 sata (povećava se u slučaju primjene
prekomjerne doze i kod pacijenata sa insuficijencijom jetre, kod
starijih osoba i kod djece). Visoke doze mogu izazvati zasićenje
uobičajenih mehanizama metabolizma u jetri, stvarajući alternativne
metaboličke puteve koji usljed smanjenja glutationa, dovode do stvaranja
hepatotoksičnih i eventualno nefrotoksičnih metabolita.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se dobro resorbuje nakon oralne primjene. Međutim, molekul
podliježe metabolizmu u gastrointestinalnoj sluznici tokom resorpcije i
prvog prolaza kroz jetru. Bibliografski podaci ukazuju na vrijednosti
bioraspoloživosti od 25 – 45 %.
Maksimalne koncentracije u plazmi se dostižu u roku od 2 do 6 sati nakon
primjene. Distribucija u tkiva i tjelesne tečnosti nije potpuna.
Prosječno poluvrijeme eliminacije je 14 - 25 sati.
Fenilefrin
Fenilefrin ima nepravilnu resorpciju i brzo se metaboliše u
gastrointestinalnom traktu. Nakon oralne primjene, dekongestija nosa se
javlja u roku od 15 do 20 minuta i dejstvo traje u narednih 2 - 4 sata.
Metaboliše se u jetri i crijevima pomoću monoaminooksidaze (MAO).
Struktura, putevi i procenat eliminacije metabolita nijesu poznati.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Paracetamol ne pokazuje toksična dejstva u terapijskim dozama i tek u
vrlo visokim dozama uzrokuje centrilobularnu nekrozu jetre kod životinja
i ljudi. Takođe, pri primjeni veoma visokih doza, paracetamol izaziva
methemoglobinemiju i oksidativnu hemolizu kod pasa i mačaka, ali veoma
rijetko kod ljudi.
Konvencionalne studije koje su rađene prema trenutno važećim standardima
za procjenu toksičnosti na reprodukciju i razvoj nisu dostupne.
U studijama hronične, subhronične i akutne toksičnosti sprovedenim na
pacovima i miševima su posmatrane gastrointestinalne lezije, kompletna
krvna slika, degeneracija jetre i bubrežni parenhim, uključujući i
nekrozu. Sa jedne strane, uzroci ovih promjena su pripisani mehanizmu
djelovanja, a sa druge strane, metabolizmu paracetamola. I kod ljudi je
uočeno da metaboliti mogu da proizvode toksične efekte i odgovarajuće
promjene na organima. Pored toga, veoma rijetki slučajevi reverzibilnog
hroničnog agresivnog hepatitisa opisani su tokom produžene upotrebe
(npr. 1 godina) u terapijskim dozama. U slučaju subtoksičnih doza, znaci
intoksikacije mogu se pojaviti nakon 3 nedjelje terapije. Stoga,
paracetamol ne treba uzimati ni tokom dužeg vremenskog perioda, niti u
visokim dozama.
Dodatna istraživanja nijesu pokazala značajan genotoksični rizik od
paracetamola u terapijskim dozama, odnosno u netoksičnim količinama.
Dugotrajne studije kod pacova i miševa sa dozama koje nijesu toksične
za jetru, nijesu ukazale na pojavu tumora.
Plodnost: studije hronične toksičnosti kod životinja pokazuju da
visoke doze paracetamola izazivaju testikularnu atrofiju i inhibiciju
spermatogeneze; relevantnost ove činjenice za njegovu upotrebu kod
ljudi nije poznata.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
povidon K-30,
manitol,
saharin natrijum,
aspartam (E 951),
boja Sunset yellow (E 110),
aroma pomorandže.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
30 mjeseci.
Nakon otvaranja lijek upotrijebiti odmah.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje lijeka je kesica koja se sastoje iz tri sloja:
- papir
- mekani aluminijum
- smola (topiva pri povišenoj temperaturi).
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se
nalazi 6 kesica (3x2 kesice koje se jedna od druge mogu odvojiti po
perforaciji) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
PharmaSwiss - Montenegro, PharmaSwiss doo Beograd, dio stranog društva u
Podgorici
Rimski trg br. 16, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Rapidex^(®) Hot, granule za oralni rastvor, 650 mg + 10 mg + 4 mg, 6
kesica: 2030/21/72 - 4572
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Rapidex^(®) Hot, granule za oralni rastvor, 650 mg + 10 mg + 4 mg, 6
kesica: 20.01.2021. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Maj, 2023. godine