Presolol uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml,
Pakovanje: 5 ampula
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D. Vršac Poslovna Jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5 mg/5 ml,
INN: metoprolol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 ampula (5 ml) sadrži:
metoprolol tartarat 5 mg
Za listu svih pomoćnih supstanci, vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Bistar, bezbojan rastvor, bez mirisa.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Kontrola tahiaritmija, posebno supraventrikularnih tahiaritmija.
Primjena lijeka Presolol, rastvor za injekciju, u ranoj fazi akutnog
infarkta miokarda smanjuje veličinu infarkta i incidencu ventrikularnih
fibrilacija. Olakšanje bola može takođe smanjiti potrebu za opioidnim
analgeticima.
Primjena lijeka Presolol, rastvor za injekciju, smanjuje mortalitet kod
pacijenata sa akutnim infarktom miokarda.
4.2. Doziranje i način primjene
Dozu lijeka je uvijek potrebno prilagoditi individualnim potrebama
pacijenta. Dolje navedene predloge za doziranje, treba uzeti kao
smjernice:
Srčane aritmije: Početna doza je 5 mg metoprolola, koji se daje sporo
intravenski (1-2 mg/min). Ista doza se može ponoviti u intervalima od 5
minuta dok se ne postigne zadovoljavajući odgovor. U većini slučajeva je
dovoljna ukupna doza od 10 -15 mg.
Zbog rizika od izraženog pada pritiska, metoprolol se kod pacijenata sa
sistolnim pritiskom nižim od 100 mmHg mora davati sa posebnim oprezom.
Primjena tokom anestezije: Injektovanje doze od 2 do 4 mg sporo
intravenski je obično dovoljno da prevenira razvoj aritmija tokom
uvođenja u anesteziju. Ista doza se takođe može koristiti za kontrolu
razvoja aritmija tokom anestezije. Po potrebi se može nastaviti sa
primjenom injekcija od 2 mg do maksimalne ukupne doze od 10 mg.
Infarkt miokarda: Intravensku primjenu lijeka Presolol, rastvor za
injekciju, treba inicirati u koronarnoj (ili sličnoj) jedinici, nakon
hemodinamske stabilizacije pacijenta. Terapiju je potrebno započeti
davanjem 5 mg i.v. na svaka 2 minuta, do ukupno maksimalnih 15 mg, u
zavisnosti od visine krvnog pritiska i srčane frekvencije pacijenta.
Drugu ili treću dozu ne treba davati ukoliko je sistolni pritisak < 90
mmHg, srčana frekvencija < 40 otkucaja/min i P-Q interval > 0,26 s ili
ukoliko dođe do pogoršanja dispneje ili pojave hladnog znojenja. Oralnu
terapiju treba započeti 15 minuta nakon primjene posljednje injekcije.
Uobičajena je primjena 50 mg na svakih 6 sati u toku 48 sati.
Pacijentima koji nijesu mogli da podnesu primjenu čitave intravenske
terapije treba dati polovinu predložene oralne doze.
Pacijenti sa oštećenom renalnom funkcijom: Nije potrebno podešavanje
doze.
Pacijenti sa oštećenom hepatičkom funkcijom: Obično nije potrebno
podešavanje doze kod pacijenata sa
cirozom jetre, jer se metoprolol u malom procentu vezuje za proteine
plazme (5-10 %). Ipak, može biti potrebno smanjivanje doze kod
pacijenata sa ozbiljnom disfunkcijom jetre.
Stariji pacijenti: Nekoliko studija je pokazalo da fiziološke promjene
povezane sa starošću pacijenata imaju
zanemarljiv uticaj na farmakokinetiku metoprolola. Podešavanje doze nije
potrebno kod starijih, ali je ipak
važna pažljiva titracija doze kod svih pacijenata.
Djeca: Nema dovoljno podataka o upotrebi metoprolola kod djece.
4.3. Kontraindikacije
Lijek Presolol, rastvor za injekciju, kao i druge ß-blokatore, ne treba
koristiti u sljedećim slučajevima:
- Poznata preosjetljivost na metoprolol ili na bilo koji drugi sastojak
lijeka ili druge beta-blokatore
- Hipotenzija
- AV blok II ili III stepena
- Dekompenzovana srčana insuficijencija (plućni edem, hipoperfuzija ili
hipotenzija)
- Bradikardija (< 45 otkucaja/min)
- Sick-sinus sindrom (osim ako je trajni pacemaker na mjestu)
- Kardiogeni šok
- Neliječeni feohromocitom
- Metabolička acidoza
- Teška periferna arterijska bolest
- Kontinuirana ili povremena terapija agonistima ß-receptora sa
inotropnim efektom
- Suspektni infarkt miokarda sa komplikacijama kao što su bradikardija
(< 45 otkucaja/min), AV blok I stepena ili sistolni pritisak <100 mmHg
i/ili teški zastoj srca.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Prilikom liječenja pacijenata sa suspektnim ili potvrđenim infarktom
miokarda potrebno je pažljivo pratiti hemodinamski status pacijenta
nakon svake od tri doze od 5 mg intravenski primijenjenog lijeka. Drugu
ili treću dozu ne treba davati ukoliko je sistolni pritisak < 90 mmHg,
srčana frekvencija < 40 otkucaja/min i P-Q interval > 0,26 s ili ukoliko
dođe do pogoršanja dispneje ili pojave hladnog znojenja.
Kod upotrebe lijeka Presolol, kao i kod upotrebe drugih ß-blokatora,
važi:
• Terapiju lijekom Presolol prilikom oralne upotrebe ne treba naglo
prekinuti. Kada god je to moguće terapiju treba postepeno prekinuti
tokom perioda od 10 do14 dana, smanjujući dozu na 25 mg dnevno
posljednjih 6 dana. U toku obustave terapije, pacijenti bi trebalo da
budu pod strogim nadzorom, posebno oni sa poznatom ishemijskom bolešću
srca. Rizik od koronarnih događaja, uključujući i iznenadnu smrt, može
biti povećan u
toku prekida terapije ß-blokatorom.
• Neophodno je da, u slučaju primjene opšte anestezije, anesteziolog zna
da je pacijent na terapiji lijekom Presolol. Nije preporučen prekid
terapije metoprololom kod pacijenata koji će biti podvrgnuti hirurškom
zahvatu. Ukoliko je poželjno da se prekine terapija metoprololom to
treba učiniti, ako je moguće, najmanje 48 sati prije uvođenja u opštu
anesteziju. Metoprolol u visokoj dozi ne treba davati pacijentima koji
idu na neku nekardiološku operaciju, obzirom da se može javiti
bradikardija, hipotenzija, moždani udar i povećani mortalitet kod
pacijenata sa kardiovaskularnim rizikom. Kod pojedinih pacijenata može
biti potrebno u premedikaciji dati neki beta-blokator. U tom slučaju
treba izabrati anestetik sa slabim negativnim inotropnim dejstvom da bi
se minimalizovao rizik od depresije miokarda.
• Lijek Presolol je kontraindikovan kod teške periferne arterijske
bolesti (vidjeti odjeljak 4.3), a može pogoršati i manje teške
poremećaje cirkulacije perifernih arterija.
• Lijek Presolol se može koristiti u kontrolisanoj srčanoj
insuficijenciji. Kod pacijenata sa istorijom srčane insuficijencije ili
kod pacijenata sa malom srčanom rezervom treba razmotriti digitalizaciju
i/ili primjenu diuretske terapije. Lijek Presolol s oprezom treba
koristiti kod pacijenata sa slabom srčanom rezervom.
• Lijek Presolol može izazvati izrazitu bradikardiju, pa je u tim
slučajevima potrebno smanjiti dozu ili postepeno ukinuti lijek.
• Zbog negativnog efekta na srčanu provodljivost, potrebno ga je sa
posebnim oprezom davati kod pacijenata sa srčanim blokom prvog stepena.
• Lijek Presolol može povećati incidencu i trajanje anginoznih napada
kod pacijenata sa Prinzmetalovom anginom usljed konstrikcije koronarnih
krvnih sudova koja je izazvana poremećenom stimulacijom alfa receptora.
Međutim, obzirom da je metoprolol selektivni ß1-blokator može se
razmotriti njegova primjena kod ovih pacijenata, ali sa najvećim
stepenom opreza.
• Metoprolol može maskirati rane znake akutne hipoglikemije (naročito
tahikardiju). Ipak, rizik od uticaja na metabolizam ugljenih hidrata ili
maskiranja simptoma hipoglikemije je manji pri primjeni metoprolol
injekcija nego pri primjeni neselektivnih ß-blokatora.
• Lijek Presolol može maskirati simptome tireotoksikoze.
• Može pojačati osjetljivost na alergene ili težinu anafilaktičke
reakcije.
Iako kardioselektivni ß-blokatori imaju manje izraženi efekat na plućnu
funkciju u odnosu na neselektivne ß-blokatore, ljekove iz ove grupe
treba izbjegavati kod pacijenata sa reverzibilnom opstruktivnom bolešću
osim ukoliko ne postoje značajni klinički razlozi za njihovu primjenu.
Ukoliko je neophodna primjena ß-blokatora kod ovih pacijenata potreban
je nadzor pacijenta. U pojedinim slučajevima savjetuje se upotreba
ß2-agonista (npr. terbutalin). Može biti potrebno povećanje doze
ß2-agonista kada se započne terapija lijekom Presolol rastvor za
injekciju.
Na pakovanju treba da stoji znaka - "Koristiti s oprezom kod pacijenata
koji imaju istoriju otežanog disanja, astme ili bilo koje druge
poteškoće s disanjem, vidjeti u Uputstvu za pacijenta."
Kao i kod upotrebe svih ß-blokatora, potreban je oprez kod pacijenata sa
psorijazom.
Kod pacijenata sa feohromocitomom, istovremeno treba dati i α-blokator.
Kod nestabilnog i insulin-zavisnog dijabetesa, može biti potrebno
podešavanje doze antidijabetika.
Kod pacijenata koji su na terapiji ß-blokatorima, ne treba intravenski
davati blokatore kalcijumskih kanala
tipa verapamil.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Metoprolol je metabolički supstrat za izoenzim CYP2D6 citohroma P450.
Ljekovi koji su induktori ili inhibitori ovih enzima mogu imati uticaj
na koncentraciju metoprolola u plazmi. Nivo metoprolola u plazmi se može
smanjiti prilikom korišćenja ljekova koji su induktori enzima (kao npr.
rifampicin), dok nivo metoprolola raste prilikom upotrebe inhibitora
enzima (kao npr. cimetidin, alkohol i hidralazin). Oprez je potreban
kada se ß-blokatori daju u kombinaciji sa ljekovima koji blokiraju
aktivnost simpatičkog gangliona, drugim ß-blokatorima (npr. kapi za oči)
ili MAO inhibitorima.
Ukoliko se istovremena terapija klonidinom mora prekinuti, lijek
Presolol rastvor za injekciju treba obustaviti
nekoliko dana prije primjene klonidina.
Prilikom istovremene primjene sa kalcijumskim antagonistima (kao što su
verapamil ili diltiazem), može doći do povećanog negativnog inotropnog i
hronotropnog efekta.
Pacijentima koji su na terapiji ß-blokatorima, ne treba istovremeno
intravenski davati kalcijumske antagoniste (verapamilskog tipa).
Beta-blokatori mogu pojačati negativni inotropni i negativni dromotropni
efekat antiaritmika (hinidinskog tipa i amjodaron).
Glikozidi digitalisa, sa ß-blokatorima, mogu produžiti
atrioventrikularno vrijeme sprovođenja i mogu indukovati bradikardiju.
Kod pacijenata na terapiji beta-blokatorima, inhalacioni anestetici
pojačavaju kardiodepresivni efekat.
Istovremena primjena indometacina ili drugih inhibitora prostaglandin
sintetaze može smanjiti antihipertenzivni efekat ß-blokatora.
Primjena adrenalina (epinefrina) kod pacijenata koji su na terapiji
ß-blokatorima može dovesti do porasta
krvnog pritiska i bradikardije, mada je vjerovatnoća da se to dogodi
manja sa selektivnim ß1-blokatorima.
Metoprolol antagonizuje ß1-efekte simpatomimetika ali ima mali uticaj na
bronhodilatatorne efekte
ß2-agonista u terapijskim dozama. Metoprolol može uticati na eliminaciju
lidokaina.
Kao i kod drugih ß-blokatora, istovremena terapija sa dihidropiridinima
npr. nifedipinom može dovesti do povećanog rizika od hipotenzije i
pogoršanja stanja pacijenata sa latentnom srčanom insuficijencijom.Kod
pacijenata koji su na terapiji beta-blokatorima može biti potrebno
smanjenje doze oralnih antidijabetika i insulina.
Kako ß-blokatori utiču na perifernu cirkulaciju, potreban je naročit
oprez prilikom istovremene upotrebe drugih ljekova sa sličnom aktivnošću
(npr. ergotamin). Uticaj lijeka Presolol, rastvor za injekciju i drugih
antihipertenziva na krvni pritisak je obično aditivni, pa je potreban
oprez prilikom kombinovanja sa drugim antihipertenzivima ili drugim
ljekovima koji mogu dovesti do snižavanja pritiska, kao što su
triciklični antidepresivi, barbiturati i fenotiazini. Ipak, kombinacija
antihipertenzivnih ljekova se može koristiti za poboljšanje kontrole
hipertenzije.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Preporuke su da se metoprolol ne koristi u toku trudnoće ili dojenja
osim ukoliko korist za majku prevazilazi
potencijalni rizik za fetus/novorođenče. ß-blokatori redukuju
placentalnu perfuziju, što može dovesti do intrauterine smrti ploda i
prijevremenog porođaja.
Kao i prilikom upotrebe svih ß-blokatora, lijek Presolol, rastvor za
injekciju može dovesti do bradikardije i
hipoglikemije kod fetusa, novorođenčadi ili dojenih beba.
Postoji povećan rizik od srčanih i plućnih komplikacija kod neonatusa.
Metoprolol u obliku injekcija je pod strogim nadzorom, bio korišćen kod
trudnica nakon 20 nedjelja gestacije,
koje su imale hipertenziju udruženu sa trudnoćom. Iako lijek prolazi
placentalnu barijeru i prisutan je u krvi pupčanika, nije bilo slučajeva
fetalnih abnormalnosti.
Dojenje
U toku upotrebe lijeka ne preporučuje se dojenje. Prilikom korišćenja
metaprolola u terapijskim dozama ne bi
trebalo očekivati značajne efekte ß-blokade kod odojčeta.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Prilikom upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama, treba imati
u vidu da se povremeno mogu
javiti vrtoglavica i umor.
4.8. Neželjena dejstva
Niže navedena neželjena dejstva su prijavljena u kliničkim ispitivanjima
ili postmarketinški. Koristi se
sljedeća definicija učestalosti: veoma česta (≥ 10%), česta (1%-9,9%),
povremena (0,1%-0,9%), rijetka
(0,01%- 0,09%) i veoma rijetka (< 0,01%).
Infekcije i infestacije
Veoma rijetka: gangrena kod pacijenata sa postojećim teškim poremećajima
periferne cirkulacije
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Veoma rijetka: trombocitopenija
Psihijatrijski poremećaji
Povremena: depresija, insomnija, noćne more
Rijetka: nervoza, anksioznost.
Veoma rijetka: konfuzija, halucinacije
Poremećaj nervnog sistema
Česta: vrtoglavica, glavobolja
Povremena: poremećaj koncentracije, somnolencija, parestezije
Veoma rijetka: amnezija/oštećenje memorije, poremećaj čula ukusa
Poremećaj na nivou oka
Rijetka: poremećaj vida, suvoća očiju i/ili iritacija očiju,
konjunktivitis
Poremećaj na nivou uha i centra za ravnotežu
Veoma rijetka: tinitus
Srčani poremećaji
Česta: bradikardija, palpitacije
Povremena: pogoršanje simptoma srčane insuficijencije, kardiogeni šok
kod pacijenata sa akutnim infarktom
miokarda*, srčani blok prvog stepena
Rijetka: poremećaj sprovođenja kroz srce, srčane aritmije, pogoršanje
postojećeg AV bloka
*više od 0,4% u poređenju sa placebom, u studiji sprovedenoj na 46 000
pacijenata sa akutnim infarktom
miokarda, gdje je učestalost kardiogenog šoka bila 2,3 % u grupi sa
metoprololom i 1,9% u placebo grupi u
podgrupi pacijenata koji imaju mali indeks rizika od šoka. Kod
pacijenata Killip klase I razlika je bila 0,7% (metoprolol 3,5% i
placebo 2,8%). Indeks rizika se bazira na apsolutnom riziku pacijenta od
šoka u zavisnosti od godina, pola, vremena kašnjenja, Killip klase,
krvnog pritiska, srčane frekvencije, poremećaja EKG-a i ranije istorije
hipertenzije. Pacijenti sa malim indeksom rizika od šoka odgovaraju
grupi pacijenata kojima je metoprolol indikovan u akutnom infarktu
miokarda.
Vaskularni poremećaji
Česta: posturalni poremećaji (veoma rijetko sa sinkopom)
Rijetka: Raynaud-ov fenomen
Veoma rijetka: pogoršanje već postojeće intermitentne klaudikacije
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Česta: dispnea pri naporu
Povremena: bronhospazam
Rijetka: rinitis
Gastrointestinalni poremećaji
Česta: mučnina, abdominalni bol, dijareja, opstipacija
Povremena: povraćanje
Rijetka: suva usta
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetka: hepatitis
Poremećaj na nivou kože i potkožnog tkiva
Povremena: ospa po koži (u formi psorijaziformne urtikarije i
distrofičnih lezija po koži), pojačano
znojenje
Rijetka: gubitak kose
Veoma rijetka: fotosenzitivne reakcije, pogoršanje psorijaze.
Poremećaj mišićno-skeletnog i vezivnog tkiva
Povremena: mišićni grčevi
Veoma rijetka: artralgija
Poremećaj reproduktivnih organa i na nivou dojki
Rijetka: impotencija/seksualna disfunkcija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma česta: umor
Česta: hladna stopala i ruke
Povremena: bol u grudima, edem
Ispitivanja
Povremena: porast tjelesne mase
Rijetka: poremećaj testova funkcije jetre, pozitivna antinuklearna
antitela (koja nijesu udružena sa SLE)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Simptomi
Simptomi predoziranja mogu biti bradikardija i bradiaritmija, poremećaji
srčane provodljivosti, hipotenzija, srčana insuficijencija i
bronhospazam.
Liječenje
Opšte mjere uključuju pažljiivi nadzor, praćenje i liječenje u
jedinicama intenzivne njege koje mogu da obezbijede primjenu suportivne
terapije.
Izraženu bradikardiju i poremećaje srčane provodljivosti potrebno je
liječiti intravenskom primjenom atropina ili pejskmejkerom.
Hipotenzija, akutna srčana insuficijencija i šok se liječe intravenskom
injekcijom glukagona (ako je potrebno nakon čega slijedi intravenska
infuzija glukagona), intravenskom primjenom adrenostimulirajućih ljekova
kao što je dobutamin, uz primjenu α-1 agonista koji se dodaju u slučaju
vazodilatacije.
Može se razmotriti intravenska primjena kalcijumovih jona.
U terapiji bronhospazma koristiti bronhodilatatore.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: ß- blokatori, selektivni
ATC kod: C07AB02
Metoprolol je kompetitivni antagonista beta-adrenergičkih receptora. On
prvenstveno blokira beta-adrenergičke receptore (uz kardioselektivnost),
lišavajući ih unutrašnje simpatomimetske aktivnosti (ima aktivnost
parcijalnog agoniste). Aktivnost blokade beta-adrenergičkih receptora po
jačini se može porediti sa propranololom.
Rezultat primjene metoprolola je negativni hronotropni efekat na srce.
Iz toga razloga, nakon primjene metoprolola dolazi da brzog smanjenja
ejekcione frakcije i pada sistolnog pritiska.
U kliničkoj studiji COMMIT je učestvovalo 45852 pacijenta, koji su
primljeni u bolnicu u roku od 24 sata od
pojave simptoma suspektnog infarkta miokarda sa promjenama na EKG-u (tj.
ST elevacija, depresija ST
segmenta ili blokom lijeve grane). Pacijenti su randomizacijom
raspoređeni u grupu koja je dobijala
metoprolol (do 15 mg i.v., zatim 200 mg oralno) ili placebo i liječeni
su do otpusta iz bolnice ili u trajanju od
4 nedjelje. Dva primarna ishoda su bila: 1) smrtni ishod, ponovni
infarkt ili srčani zastoj i 2) smrt iz bilo kog
razloga u toku perioda liječenja. Nijedan od pomenutih ishoda nije bio
značajno redukovan u grupi koja je
primala metoprolol. Ipak, terapija metoprololom je dovela do rjeđe
pojave ponovnog infarkta i ventrikularne
fibrilacije, ali do povećane učestalosti kardiogenog šoka u prvom danu
terapije. Kod hemodinamski
nestabilnih pacijenata bilo je značajnih opasnosti. Primjećena je
umjerena dobrobit kod stabilinih pacijenata,
posebno nakon nultog i prvog dana.
5.2. Farmakokinetički podaci
Metoprolol se uglavnom eliminiše metabolizmom u jetri, i prosječno
poluvrijeme eliminacije je 3,5 sati (u
opsegu od 1 do 9 sati). Stepen metabolizma je individualan, slabi
metabolizatori (približno 10 %) imaju veće
koncentracije lijeka u plazmi i sporiju eliminaciju nego ekstenzivni
metabolizatori. Intraindividualne koncentracije su stabilne i
ponovljive.
Metaprolol podliježe oksidativnom metabolizmu u jetri uglavnom preko
CYP2D6 izoenzima.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Kako je bezbjedonosni profil metoprolola potvrđen tokom dugogodišnje
upotrebe, nema relevantnih pretkliničkih podataka koji bi se dodali
informacijama koje se nalaze u drugim djelovima ovog sažetka
karakteristika lijeka. Vidjeti dio 4.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- Natrijum hlorid
- Voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate inkompatibilije.
6.3. Rok upotrebe
5 (pet) godina.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25^(○)C, u originalnom pakovanju, radi zaštite
od svijetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Kutija sa 5 ampula (5 ml) od bezbojnog stakla (I hidrolitičke grupe) sa
zelenim prstenom.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava prema važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm A.D.Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml, ampula, 5x5ml:
2030/14/227 - 1291
9. DATUM PRVE DOZVOLE/DATUM OBNOVE DOZVOLE
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml, ampula, 5x5ml: 10.06.2014.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jun, 2014. godine
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml,
Pakovanje: 5 ampula
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D. Vršac Poslovna Jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5 mg/5 ml,
INN: metoprolol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 ampula (5 ml) sadrži:
metoprolol tartarat 5 mg
Za listu svih pomoćnih supstanci, vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Bistar, bezbojan rastvor, bez mirisa.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Kontrola tahiaritmija, posebno supraventrikularnih tahiaritmija.
Primjena lijeka Presolol, rastvor za injekciju, u ranoj fazi akutnog
infarkta miokarda smanjuje veličinu infarkta i incidencu ventrikularnih
fibrilacija. Olakšanje bola može takođe smanjiti potrebu za opioidnim
analgeticima.
Primjena lijeka Presolol, rastvor za injekciju, smanjuje mortalitet kod
pacijenata sa akutnim infarktom miokarda.
4.2. Doziranje i način primjene
Dozu lijeka je uvijek potrebno prilagoditi individualnim potrebama
pacijenta. Dolje navedene predloge za doziranje, treba uzeti kao
smjernice:
Srčane aritmije: Početna doza je 5 mg metoprolola, koji se daje sporo
intravenski (1-2 mg/min). Ista doza se može ponoviti u intervalima od 5
minuta dok se ne postigne zadovoljavajući odgovor. U većini slučajeva je
dovoljna ukupna doza od 10 -15 mg.
Zbog rizika od izraženog pada pritiska, metoprolol se kod pacijenata sa
sistolnim pritiskom nižim od 100 mmHg mora davati sa posebnim oprezom.
Primjena tokom anestezije: Injektovanje doze od 2 do 4 mg sporo
intravenski je obično dovoljno da prevenira razvoj aritmija tokom
uvođenja u anesteziju. Ista doza se takođe može koristiti za kontrolu
razvoja aritmija tokom anestezije. Po potrebi se može nastaviti sa
primjenom injekcija od 2 mg do maksimalne ukupne doze od 10 mg.
Infarkt miokarda: Intravensku primjenu lijeka Presolol, rastvor za
injekciju, treba inicirati u koronarnoj (ili sličnoj) jedinici, nakon
hemodinamske stabilizacije pacijenta. Terapiju je potrebno započeti
davanjem 5 mg i.v. na svaka 2 minuta, do ukupno maksimalnih 15 mg, u
zavisnosti od visine krvnog pritiska i srčane frekvencije pacijenta.
Drugu ili treću dozu ne treba davati ukoliko je sistolni pritisak < 90
mmHg, srčana frekvencija < 40 otkucaja/min i P-Q interval > 0,26 s ili
ukoliko dođe do pogoršanja dispneje ili pojave hladnog znojenja. Oralnu
terapiju treba započeti 15 minuta nakon primjene posljednje injekcije.
Uobičajena je primjena 50 mg na svakih 6 sati u toku 48 sati.
Pacijentima koji nijesu mogli da podnesu primjenu čitave intravenske
terapije treba dati polovinu predložene oralne doze.
Pacijenti sa oštećenom renalnom funkcijom: Nije potrebno podešavanje
doze.
Pacijenti sa oštećenom hepatičkom funkcijom: Obično nije potrebno
podešavanje doze kod pacijenata sa
cirozom jetre, jer se metoprolol u malom procentu vezuje za proteine
plazme (5-10 %). Ipak, može biti potrebno smanjivanje doze kod
pacijenata sa ozbiljnom disfunkcijom jetre.
Stariji pacijenti: Nekoliko studija je pokazalo da fiziološke promjene
povezane sa starošću pacijenata imaju
zanemarljiv uticaj na farmakokinetiku metoprolola. Podešavanje doze nije
potrebno kod starijih, ali je ipak
važna pažljiva titracija doze kod svih pacijenata.
Djeca: Nema dovoljno podataka o upotrebi metoprolola kod djece.
4.3. Kontraindikacije
Lijek Presolol, rastvor za injekciju, kao i druge ß-blokatore, ne treba
koristiti u sljedećim slučajevima:
- Poznata preosjetljivost na metoprolol ili na bilo koji drugi sastojak
lijeka ili druge beta-blokatore
- Hipotenzija
- AV blok II ili III stepena
- Dekompenzovana srčana insuficijencija (plućni edem, hipoperfuzija ili
hipotenzija)
- Bradikardija (< 45 otkucaja/min)
- Sick-sinus sindrom (osim ako je trajni pacemaker na mjestu)
- Kardiogeni šok
- Neliječeni feohromocitom
- Metabolička acidoza
- Teška periferna arterijska bolest
- Kontinuirana ili povremena terapija agonistima ß-receptora sa
inotropnim efektom
- Suspektni infarkt miokarda sa komplikacijama kao što su bradikardija
(< 45 otkucaja/min), AV blok I stepena ili sistolni pritisak <100 mmHg
i/ili teški zastoj srca.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Prilikom liječenja pacijenata sa suspektnim ili potvrđenim infarktom
miokarda potrebno je pažljivo pratiti hemodinamski status pacijenta
nakon svake od tri doze od 5 mg intravenski primijenjenog lijeka. Drugu
ili treću dozu ne treba davati ukoliko je sistolni pritisak < 90 mmHg,
srčana frekvencija < 40 otkucaja/min i P-Q interval > 0,26 s ili ukoliko
dođe do pogoršanja dispneje ili pojave hladnog znojenja.
Kod upotrebe lijeka Presolol, kao i kod upotrebe drugih ß-blokatora,
važi:
• Terapiju lijekom Presolol prilikom oralne upotrebe ne treba naglo
prekinuti. Kada god je to moguće terapiju treba postepeno prekinuti
tokom perioda od 10 do14 dana, smanjujući dozu na 25 mg dnevno
posljednjih 6 dana. U toku obustave terapije, pacijenti bi trebalo da
budu pod strogim nadzorom, posebno oni sa poznatom ishemijskom bolešću
srca. Rizik od koronarnih događaja, uključujući i iznenadnu smrt, može
biti povećan u
toku prekida terapije ß-blokatorom.
• Neophodno je da, u slučaju primjene opšte anestezije, anesteziolog zna
da je pacijent na terapiji lijekom Presolol. Nije preporučen prekid
terapije metoprololom kod pacijenata koji će biti podvrgnuti hirurškom
zahvatu. Ukoliko je poželjno da se prekine terapija metoprololom to
treba učiniti, ako je moguće, najmanje 48 sati prije uvođenja u opštu
anesteziju. Metoprolol u visokoj dozi ne treba davati pacijentima koji
idu na neku nekardiološku operaciju, obzirom da se može javiti
bradikardija, hipotenzija, moždani udar i povećani mortalitet kod
pacijenata sa kardiovaskularnim rizikom. Kod pojedinih pacijenata može
biti potrebno u premedikaciji dati neki beta-blokator. U tom slučaju
treba izabrati anestetik sa slabim negativnim inotropnim dejstvom da bi
se minimalizovao rizik od depresije miokarda.
• Lijek Presolol je kontraindikovan kod teške periferne arterijske
bolesti (vidjeti odjeljak 4.3), a može pogoršati i manje teške
poremećaje cirkulacije perifernih arterija.
• Lijek Presolol se može koristiti u kontrolisanoj srčanoj
insuficijenciji. Kod pacijenata sa istorijom srčane insuficijencije ili
kod pacijenata sa malom srčanom rezervom treba razmotriti digitalizaciju
i/ili primjenu diuretske terapije. Lijek Presolol s oprezom treba
koristiti kod pacijenata sa slabom srčanom rezervom.
• Lijek Presolol može izazvati izrazitu bradikardiju, pa je u tim
slučajevima potrebno smanjiti dozu ili postepeno ukinuti lijek.
• Zbog negativnog efekta na srčanu provodljivost, potrebno ga je sa
posebnim oprezom davati kod pacijenata sa srčanim blokom prvog stepena.
• Lijek Presolol može povećati incidencu i trajanje anginoznih napada
kod pacijenata sa Prinzmetalovom anginom usljed konstrikcije koronarnih
krvnih sudova koja je izazvana poremećenom stimulacijom alfa receptora.
Međutim, obzirom da je metoprolol selektivni ß1-blokator može se
razmotriti njegova primjena kod ovih pacijenata, ali sa najvećim
stepenom opreza.
• Metoprolol može maskirati rane znake akutne hipoglikemije (naročito
tahikardiju). Ipak, rizik od uticaja na metabolizam ugljenih hidrata ili
maskiranja simptoma hipoglikemije je manji pri primjeni metoprolol
injekcija nego pri primjeni neselektivnih ß-blokatora.
• Lijek Presolol može maskirati simptome tireotoksikoze.
• Može pojačati osjetljivost na alergene ili težinu anafilaktičke
reakcije.
Iako kardioselektivni ß-blokatori imaju manje izraženi efekat na plućnu
funkciju u odnosu na neselektivne ß-blokatore, ljekove iz ove grupe
treba izbjegavati kod pacijenata sa reverzibilnom opstruktivnom bolešću
osim ukoliko ne postoje značajni klinički razlozi za njihovu primjenu.
Ukoliko je neophodna primjena ß-blokatora kod ovih pacijenata potreban
je nadzor pacijenta. U pojedinim slučajevima savjetuje se upotreba
ß2-agonista (npr. terbutalin). Može biti potrebno povećanje doze
ß2-agonista kada se započne terapija lijekom Presolol rastvor za
injekciju.
Na pakovanju treba da stoji znaka - "Koristiti s oprezom kod pacijenata
koji imaju istoriju otežanog disanja, astme ili bilo koje druge
poteškoće s disanjem, vidjeti u Uputstvu za pacijenta."
Kao i kod upotrebe svih ß-blokatora, potreban je oprez kod pacijenata sa
psorijazom.
Kod pacijenata sa feohromocitomom, istovremeno treba dati i α-blokator.
Kod nestabilnog i insulin-zavisnog dijabetesa, može biti potrebno
podešavanje doze antidijabetika.
Kod pacijenata koji su na terapiji ß-blokatorima, ne treba intravenski
davati blokatore kalcijumskih kanala
tipa verapamil.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Metoprolol je metabolički supstrat za izoenzim CYP2D6 citohroma P450.
Ljekovi koji su induktori ili inhibitori ovih enzima mogu imati uticaj
na koncentraciju metoprolola u plazmi. Nivo metoprolola u plazmi se može
smanjiti prilikom korišćenja ljekova koji su induktori enzima (kao npr.
rifampicin), dok nivo metoprolola raste prilikom upotrebe inhibitora
enzima (kao npr. cimetidin, alkohol i hidralazin). Oprez je potreban
kada se ß-blokatori daju u kombinaciji sa ljekovima koji blokiraju
aktivnost simpatičkog gangliona, drugim ß-blokatorima (npr. kapi za oči)
ili MAO inhibitorima.
Ukoliko se istovremena terapija klonidinom mora prekinuti, lijek
Presolol rastvor za injekciju treba obustaviti
nekoliko dana prije primjene klonidina.
Prilikom istovremene primjene sa kalcijumskim antagonistima (kao što su
verapamil ili diltiazem), može doći do povećanog negativnog inotropnog i
hronotropnog efekta.
Pacijentima koji su na terapiji ß-blokatorima, ne treba istovremeno
intravenski davati kalcijumske antagoniste (verapamilskog tipa).
Beta-blokatori mogu pojačati negativni inotropni i negativni dromotropni
efekat antiaritmika (hinidinskog tipa i amjodaron).
Glikozidi digitalisa, sa ß-blokatorima, mogu produžiti
atrioventrikularno vrijeme sprovođenja i mogu indukovati bradikardiju.
Kod pacijenata na terapiji beta-blokatorima, inhalacioni anestetici
pojačavaju kardiodepresivni efekat.
Istovremena primjena indometacina ili drugih inhibitora prostaglandin
sintetaze može smanjiti antihipertenzivni efekat ß-blokatora.
Primjena adrenalina (epinefrina) kod pacijenata koji su na terapiji
ß-blokatorima može dovesti do porasta
krvnog pritiska i bradikardije, mada je vjerovatnoća da se to dogodi
manja sa selektivnim ß1-blokatorima.
Metoprolol antagonizuje ß1-efekte simpatomimetika ali ima mali uticaj na
bronhodilatatorne efekte
ß2-agonista u terapijskim dozama. Metoprolol može uticati na eliminaciju
lidokaina.
Kao i kod drugih ß-blokatora, istovremena terapija sa dihidropiridinima
npr. nifedipinom može dovesti do povećanog rizika od hipotenzije i
pogoršanja stanja pacijenata sa latentnom srčanom insuficijencijom.Kod
pacijenata koji su na terapiji beta-blokatorima može biti potrebno
smanjenje doze oralnih antidijabetika i insulina.
Kako ß-blokatori utiču na perifernu cirkulaciju, potreban je naročit
oprez prilikom istovremene upotrebe drugih ljekova sa sličnom aktivnošću
(npr. ergotamin). Uticaj lijeka Presolol, rastvor za injekciju i drugih
antihipertenziva na krvni pritisak je obično aditivni, pa je potreban
oprez prilikom kombinovanja sa drugim antihipertenzivima ili drugim
ljekovima koji mogu dovesti do snižavanja pritiska, kao što su
triciklični antidepresivi, barbiturati i fenotiazini. Ipak, kombinacija
antihipertenzivnih ljekova se može koristiti za poboljšanje kontrole
hipertenzije.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Preporuke su da se metoprolol ne koristi u toku trudnoće ili dojenja
osim ukoliko korist za majku prevazilazi
potencijalni rizik za fetus/novorođenče. ß-blokatori redukuju
placentalnu perfuziju, što može dovesti do intrauterine smrti ploda i
prijevremenog porođaja.
Kao i prilikom upotrebe svih ß-blokatora, lijek Presolol, rastvor za
injekciju može dovesti do bradikardije i
hipoglikemije kod fetusa, novorođenčadi ili dojenih beba.
Postoji povećan rizik od srčanih i plućnih komplikacija kod neonatusa.
Metoprolol u obliku injekcija je pod strogim nadzorom, bio korišćen kod
trudnica nakon 20 nedjelja gestacije,
koje su imale hipertenziju udruženu sa trudnoćom. Iako lijek prolazi
placentalnu barijeru i prisutan je u krvi pupčanika, nije bilo slučajeva
fetalnih abnormalnosti.
Dojenje
U toku upotrebe lijeka ne preporučuje se dojenje. Prilikom korišćenja
metaprolola u terapijskim dozama ne bi
trebalo očekivati značajne efekte ß-blokade kod odojčeta.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Prilikom upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama, treba imati
u vidu da se povremeno mogu
javiti vrtoglavica i umor.
4.8. Neželjena dejstva
Niže navedena neželjena dejstva su prijavljena u kliničkim ispitivanjima
ili postmarketinški. Koristi se
sljedeća definicija učestalosti: veoma česta (≥ 10%), česta (1%-9,9%),
povremena (0,1%-0,9%), rijetka
(0,01%- 0,09%) i veoma rijetka (< 0,01%).
Infekcije i infestacije
Veoma rijetka: gangrena kod pacijenata sa postojećim teškim poremećajima
periferne cirkulacije
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Veoma rijetka: trombocitopenija
Psihijatrijski poremećaji
Povremena: depresija, insomnija, noćne more
Rijetka: nervoza, anksioznost.
Veoma rijetka: konfuzija, halucinacije
Poremećaj nervnog sistema
Česta: vrtoglavica, glavobolja
Povremena: poremećaj koncentracije, somnolencija, parestezije
Veoma rijetka: amnezija/oštećenje memorije, poremećaj čula ukusa
Poremećaj na nivou oka
Rijetka: poremećaj vida, suvoća očiju i/ili iritacija očiju,
konjunktivitis
Poremećaj na nivou uha i centra za ravnotežu
Veoma rijetka: tinitus
Srčani poremećaji
Česta: bradikardija, palpitacije
Povremena: pogoršanje simptoma srčane insuficijencije, kardiogeni šok
kod pacijenata sa akutnim infarktom
miokarda*, srčani blok prvog stepena
Rijetka: poremećaj sprovođenja kroz srce, srčane aritmije, pogoršanje
postojećeg AV bloka
*više od 0,4% u poređenju sa placebom, u studiji sprovedenoj na 46 000
pacijenata sa akutnim infarktom
miokarda, gdje je učestalost kardiogenog šoka bila 2,3 % u grupi sa
metoprololom i 1,9% u placebo grupi u
podgrupi pacijenata koji imaju mali indeks rizika od šoka. Kod
pacijenata Killip klase I razlika je bila 0,7% (metoprolol 3,5% i
placebo 2,8%). Indeks rizika se bazira na apsolutnom riziku pacijenta od
šoka u zavisnosti od godina, pola, vremena kašnjenja, Killip klase,
krvnog pritiska, srčane frekvencije, poremećaja EKG-a i ranije istorije
hipertenzije. Pacijenti sa malim indeksom rizika od šoka odgovaraju
grupi pacijenata kojima je metoprolol indikovan u akutnom infarktu
miokarda.
Vaskularni poremećaji
Česta: posturalni poremećaji (veoma rijetko sa sinkopom)
Rijetka: Raynaud-ov fenomen
Veoma rijetka: pogoršanje već postojeće intermitentne klaudikacije
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Česta: dispnea pri naporu
Povremena: bronhospazam
Rijetka: rinitis
Gastrointestinalni poremećaji
Česta: mučnina, abdominalni bol, dijareja, opstipacija
Povremena: povraćanje
Rijetka: suva usta
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetka: hepatitis
Poremećaj na nivou kože i potkožnog tkiva
Povremena: ospa po koži (u formi psorijaziformne urtikarije i
distrofičnih lezija po koži), pojačano
znojenje
Rijetka: gubitak kose
Veoma rijetka: fotosenzitivne reakcije, pogoršanje psorijaze.
Poremećaj mišićno-skeletnog i vezivnog tkiva
Povremena: mišićni grčevi
Veoma rijetka: artralgija
Poremećaj reproduktivnih organa i na nivou dojki
Rijetka: impotencija/seksualna disfunkcija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma česta: umor
Česta: hladna stopala i ruke
Povremena: bol u grudima, edem
Ispitivanja
Povremena: porast tjelesne mase
Rijetka: poremećaj testova funkcije jetre, pozitivna antinuklearna
antitela (koja nijesu udružena sa SLE)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Simptomi
Simptomi predoziranja mogu biti bradikardija i bradiaritmija, poremećaji
srčane provodljivosti, hipotenzija, srčana insuficijencija i
bronhospazam.
Liječenje
Opšte mjere uključuju pažljiivi nadzor, praćenje i liječenje u
jedinicama intenzivne njege koje mogu da obezbijede primjenu suportivne
terapije.
Izraženu bradikardiju i poremećaje srčane provodljivosti potrebno je
liječiti intravenskom primjenom atropina ili pejskmejkerom.
Hipotenzija, akutna srčana insuficijencija i šok se liječe intravenskom
injekcijom glukagona (ako je potrebno nakon čega slijedi intravenska
infuzija glukagona), intravenskom primjenom adrenostimulirajućih ljekova
kao što je dobutamin, uz primjenu α-1 agonista koji se dodaju u slučaju
vazodilatacije.
Može se razmotriti intravenska primjena kalcijumovih jona.
U terapiji bronhospazma koristiti bronhodilatatore.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: ß- blokatori, selektivni
ATC kod: C07AB02
Metoprolol je kompetitivni antagonista beta-adrenergičkih receptora. On
prvenstveno blokira beta-adrenergičke receptore (uz kardioselektivnost),
lišavajući ih unutrašnje simpatomimetske aktivnosti (ima aktivnost
parcijalnog agoniste). Aktivnost blokade beta-adrenergičkih receptora po
jačini se može porediti sa propranololom.
Rezultat primjene metoprolola je negativni hronotropni efekat na srce.
Iz toga razloga, nakon primjene metoprolola dolazi da brzog smanjenja
ejekcione frakcije i pada sistolnog pritiska.
U kliničkoj studiji COMMIT je učestvovalo 45852 pacijenta, koji su
primljeni u bolnicu u roku od 24 sata od
pojave simptoma suspektnog infarkta miokarda sa promjenama na EKG-u (tj.
ST elevacija, depresija ST
segmenta ili blokom lijeve grane). Pacijenti su randomizacijom
raspoređeni u grupu koja je dobijala
metoprolol (do 15 mg i.v., zatim 200 mg oralno) ili placebo i liječeni
su do otpusta iz bolnice ili u trajanju od
4 nedjelje. Dva primarna ishoda su bila: 1) smrtni ishod, ponovni
infarkt ili srčani zastoj i 2) smrt iz bilo kog
razloga u toku perioda liječenja. Nijedan od pomenutih ishoda nije bio
značajno redukovan u grupi koja je
primala metoprolol. Ipak, terapija metoprololom je dovela do rjeđe
pojave ponovnog infarkta i ventrikularne
fibrilacije, ali do povećane učestalosti kardiogenog šoka u prvom danu
terapije. Kod hemodinamski
nestabilnih pacijenata bilo je značajnih opasnosti. Primjećena je
umjerena dobrobit kod stabilinih pacijenata,
posebno nakon nultog i prvog dana.
5.2. Farmakokinetički podaci
Metoprolol se uglavnom eliminiše metabolizmom u jetri, i prosječno
poluvrijeme eliminacije je 3,5 sati (u
opsegu od 1 do 9 sati). Stepen metabolizma je individualan, slabi
metabolizatori (približno 10 %) imaju veće
koncentracije lijeka u plazmi i sporiju eliminaciju nego ekstenzivni
metabolizatori. Intraindividualne koncentracije su stabilne i
ponovljive.
Metaprolol podliježe oksidativnom metabolizmu u jetri uglavnom preko
CYP2D6 izoenzima.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Kako je bezbjedonosni profil metoprolola potvrđen tokom dugogodišnje
upotrebe, nema relevantnih pretkliničkih podataka koji bi se dodali
informacijama koje se nalaze u drugim djelovima ovog sažetka
karakteristika lijeka. Vidjeti dio 4.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- Natrijum hlorid
- Voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate inkompatibilije.
6.3. Rok upotrebe
5 (pet) godina.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25^(○)C, u originalnom pakovanju, radi zaštite
od svijetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Kutija sa 5 ampula (5 ml) od bezbojnog stakla (I hidrolitičke grupe) sa
zelenim prstenom.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava prema važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm A.D.Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml, ampula, 5x5ml:
2030/14/227 - 1291
9. DATUM PRVE DOZVOLE/DATUM OBNOVE DOZVOLE
Presolol^(®), rastvor za injekciju, 5mg/5ml, ampula, 5x5ml: 10.06.2014.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jun, 2014. godine