Pipem uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg,
blister, 2 x 10 kapsula
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D.Vršac Poslovna jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg
INN: pipemidna kiselina
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 kapsula sadrži:
pipemidna kiselina 200 mg
(u obliku pipemidne kiseline, trihidrata)
Za pomoćne supstance vidjeti pod 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda.
Duguljaste, dvobojne, žuto-zelene tvrde želatinske kapsule, punjene
svijetložutim praškom.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Pipem je urinarni antiseptik namijenjen za liječenje infekcija
izazvanih mikroorganizmima koji su osjetljivi na pipemidnu kiselinu:
- Akutne i hronične infekcije donjih partija urinarnog trakta
- Prevencija ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena dnevna doza za terapiju cistitisa, pijelonefritisa,
uretritisa i pijelitisa kod odraslih je 800 mg per os. Pacijent treba da
uzima po dvije kapsule od 200 mg dva puta dnevno, ujutru i uveče.
Liječenje uobičajeno traje između 5 i 10 dana i ne smije trajati duže od
4 nedjelje. Liječenje nekomplikovanog cistitisa kod žena traje 3 dana.
U kliničkim studijama, pipemidna kiselina je korišćena za prevenciju
ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta i do 6 mjeseci.
Profilaktička doza je 200 mg pipemidne kiseline dnevno. Kapsule je
preporučljivo uzimati nakon obroka. Tokom terapije, pacijenti bi trebalo
da piju puno tečnosti čime se povećava količina izlučenog urina (vidjeti
odjeljak 5.2). Kapsule je potrebno uzeti sa tečnošću.
Posebne grupe bolesnika
Podešavanje doza nije neophodno kod pacijenata sa oštećenjem jetre i
starijih pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega. Primjena ljeka Pipem
je kontraindikovana kod djece (vidjeti odjeljak 4.3).
Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem bubrega
Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30
ml/min (0,5 ml/s) ili veći) nije potrebno podešavanje doza. Iako ne
postoje posebna uputstva o doziranju za pacijente sa teškim oštećenjem
bubrega, preporučuje se smanjenje doze s obzirom da se lijek najvećim
dijelom izlučuje putem bubrega (vidjeti odjeljak 4.4).
4.3. Kontraindikacije
Primena ovog lijeka je kontraindikovana u sledećim slučajevima:
- Preosjetljivost na pipemidnu kiselinu ili druge hinolone, kao i
preosjetljivost na bilo koji sastojak lijeka.
- Istorija tendinopatija koja je prouzrokovana primjenom fluorohinolona
ili pipemidne kiseline (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.8).
- Deficijencija glukozo-6-fosfat dehidrogenaze.
- Djeca mlađa od 15 godina.
- Dojenje, u slučaju postojanja sumnje ili deficijencije G6PD kod
odojčeta (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pacijenti bi morali da unose dovoljnu količinu tečnosti tokom terapije
kako bi se omogućilo što efikasnije liječenje
(vidjeti odeljak 5.2 Eliminacija).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 0,17
mL/s ili manji) dozu bi trebalo smanjiti zbog mogućnosti da se lijek
akumulira u telu (vidjeti odjeljak 4.2) i ove pacijente je neophodno
pažljivo pratiti. Veoma rijetko pipemidna kiselina može izazvati pojavu
konvulzija i zato je potrebno sa oprezom sprovoditi terapiju kod
pacijenata sa epilepsijom i drugim neurološkim stanjima kod osoba koje
imaju snižen prag za konvulzije. Oprez je takođe neophodan kod
pacijenata starijih od 70 godina, jer je incidenca neželjenih dejstava
veća u tim slučajevima.
Tokom terapije pipemidnom kiselinom pacijenti ne bi trebalo da se izlažu
direktno prirodnoj sunčevoj ili vještačkoj UV svijetlosti, jer može doći
do pojave fotoosjetljivosti. Porfirogeni efekat pipemidne kiseline je
uočen tokom in vitro studija. Pacijente sa porfirijom je neophodno
pažljivo pratiti zbog mogućnosti rizika od pojave akutne porfirijske
krize.
Posebna upozorenja
U toku primjene ovog lijeka, veoma rijetko može doći do pojave
tendinitisa koji može prouzrokovati rupturu tetive. Tendinitis naročito
pogađa Ahilovu tetivu, i češće se javlja kod starijih osoba.
Posebne mjere opreza
U slučaju pojave znakova tendinitisa neophodno je prekinuti terapiju.
Savjetuje se mirovanje, odgovarajuća imobilizacija i liječenje u
specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i
4.8).
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Antacidi i drugi ljekovi koji sadrže aluminijum, magnezium, gvožđe i
jedinjenja kalcijuma, kao i sukralfat značajno smanjuju resorpciju
hinolona i zato ih ne treba istovremeno uzimati. Između primjene ova dva
lijeka preporučuje se interval od 2 do 3 sata. Ovi efekti nisu uočeni
tokom istovremene primjene cimetidina i ranitidina. Cimetidin inhibiše
metabolisanje hinolona. Probenecid može da smanji tubularnu sekreciju
hinolona. Poluvrijeme eliminacije teofilina se produžava tokom terapije
sa pipemidnom kiselinom, tj. klirens je smanjen, a njegova serumska
koncentracija se povećava za 40 do 80%. Svi hinolonski antibiotici
povećavaju serumsku koncentraciju kofeina, a pipemidna kiselina je
povećava za faktor 2 do 4. Zato se serumska koncentracija teofilina mora
češće određivati kod pacijenata koji uzimaju pipemidnu kiselinu.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i hinolona
povećava rizik od konvulzija.
Promjene vrijednosti INR-a
Kod bolesnika koji istovremeno primaju oralne antikoagulanse i
antibiotike, zabilježeni su slučajevi potenciranja dejstva
antikoagulantnih ljekova. Faktori rizika koji pospešuju tu interakciju
su infekcija ili inflamacija, starija životna dob i opšte stanje
bolesnika. U slučaju promena vrijednosti INR-a, teško je razlučiti da li
ta promjena nastaje zbog same infekcije ili zbog njenog liječenja.
Promjene vrijednosti INR-a su zabilježene naročito u toku primjene
pojedinih grupa antibiotika kao što su fluorohinoloni, ciklini i
određeni cefalosporini.
Paralelna upotreba određenih hinolona i varfarina povećava njegovo
antikoagulantno dejstvo.
Interakcije sa laboratorijskim analizama
Pipemidna kiselina ne remeti određivanje glikozurije, niti vrijednosti
17-ketosteroida i vanilmandelične kiseline u urinu.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Primjena pipemidne kiseline je indikovana u periodu trudnoće samo
ukoliko je neophodno.
U slučaju kongenitalne deficijencije G6PD, moguća je pojava neonatalne
hemolize prilikom uzimanja pipemidne kiseline na kraju trudnoće.
Kod djece koja su liječena flurohinolonima, zabilježeno je oštećenje
zglobova. Međutim, do danas nije zabilježen nijedan slučaj sekundarne
artropatije koja nastaje kao posljedica intrauterinog izlaganja
fluorohinolonima.
Dojenje
Pipemidna kiselina prelazi u mlijeko dojilje u malim količinama i zato
se upotreba lijeka Pipem ne preporučuje kod dojilja.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilom i rukovanja mašinama
Usljed mogućih neuroloških neželjenih dejstava kao što su vrtoglavica i
poremećaj ravnoteže, ne može se isključiti uticaj lijeka na psihofizičke
sposobnosti, te se vozačima savjetuje oprez prilikom upravljanja
motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Pacijenti dobro tolerišu pipemidnu kiselinu i njena neželjena dejstva
vrlo rijetko dovode do potrebe da se prekine terapija. Neželjena dejstva
su najčešće blaga i prolazna. Incidenca svih neželjenih dejstava je do
15%. Najčešća neželjena dejstva su gastrointestinalni poremećaji, koji
se javljaju u 3 do 13% slučajeva, a najčešće su blaga do umjerena i
prolazna.
Ako se jave znaci reakcija preosjetljivosti, anafilaktičkog šoka,
toksične epidermalne nekrolize ili konvulzije, terapija se mora odmah
prekinuti.
Neželjena dejstva po organskim sistemima:
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Eozinofilija može rijetko da se javi, dok je reverzibilna
trombocitopenija uočena kod starijih i pacijenata sa oštećenom funkcijom
bubrega. Hemolitička anemija može da se javi kod osoba sa nedostatkom
glukoza-6- fosfatdehidrogenaze (vidjeti odjeljak 4.4).
Psihijatrijski poremećaji
Prijavljivani su agitacija, depresija, konfuzija i halucinacije.
Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji nervnog sistema su rijetki. Tremor, poremećaji spavanja i
senzorni poremećaji su prijavljivani, a u teškim slučajevima konvulzije.
Poremećaji na nivou oka
Mogu da se jave vizuelni poremećaji.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Rijetko se može javiti vertigo.
Gastrointestinalni poremećaji
Najčešća neželjena dejstva pipemidne kiseline se javljaju u 3 do 13%
slučajeva i obično nisu ozbiljna. Mogu se javiti anoreksjia,
epigastrični bol, gorušica, mučnina, povraćanje, gasovi ili abdominalni
bol, zatvor.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Reakcije preosjetljivosti se mogu manifestovati kao pruritus, egzantem,
eritem i urtikarija. Moguća je pojava fotoosjetljivosti. Kožne reakcije
su reverzibilne. Zabilježeni su i slučajevi toksične epidermalne
nekrolize (Lyell-ov sindrom) i eksudativnog multiformnog eritema
(Stevens-Johnson-ov sindrom).
Anafilaktičke reakcije su takođe prijavljivane.
Ukrštena preosjetljivost sa drugim hinolonima je moguća.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Razvoj artropatije je zabilježen u studijama kod malih životinja. Akutna
artropatija i tendinitis su se rijetko javljali kod djece tokom terapije
drugim hinolonima (npr. nalidiksinskom kiselinom, ciprofloksacinom).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Ingestija prekomjerne doze pipemidne kiseline može dovesti do simptoma
koji su navedeni u dijelu koji se odnosina neželjena dejstva lijeka.
Simptomi su: mučnina, povraćanje, vrtoglavica, glavobolja, konfuzija,
tremor i konvulzije.
Ako se unesu velike količine lijeka i pacijent je svjestan, treba
izazvati povraćanje ili se preporučuje lavaža želuca, kaoi upotreba
aktivnog uglja. Pipemidna kiselina se može eliminisati iz tijela
hemodijalizom (90% u toku 6 sati).
Njena neželjena dejstva na centralni nervni sistem, kao i epileptiformne
napade treba tretirati simptomatski (diazepam).
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu,
hinolonski antibakterijski ljekovi
ATC kod: J01MB04
Pipemidna kiselina je urinarni antiseptik koji pripada hinolonskoj
grupi. Hinoloni su veoma efikasni antibiotici sa širokim spektrom
dejstva. Pipemidna kiselina je bakteriostatik ili baktericid u
zavisnosti od koncentracije koja se postiže na mjestu infekcije. Ona
inhibira bakterijsku DNK topoizomerazu II (takođe poznatu kao DNK
giraza), koja učestvuje u replikaciji, transkripciji, popravci,
rekombinaciji i translokaciji bakterijske DNK. Ovo ima za posljedicu
raspadanje bakterijske DNK.
Spektar dejstva pipemidne kiseline uključuje prvenstveno gram-negativne
bakterije, a posebno je efikasna protiv endobakterija. Ispoljava
baktericidno dejstvo protiv većine sojeva bakterija Proteus vrsta (s
umjerenom aktivnošću protiv Proteus mirabilis), Escherichia coli,
Citrobakter sp., Haemophilus influenzae, Morganella morganii i Serratia
sp. Pipemidna kiselina je umereno efikasna protiv Klebsiella sp.,
Alcaligenes sp., Acinetobacter sp. i Providencia stuartii.
Inaktivna je protiv Pseudomonas sp., Chlamydia trachomatis,
Mycobacterium marinum i protiv gram-pozitivnih bakterija. Rezistentnost
bakterija na pipemidnu kiselinu se sporo razvija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Pipemidna kiselina se dobro resorbuje (93%) i dostiže maksimalnu
koncentraciju u serumu tokom 1 do 2 sata poslije primjene. Poslije
primjene 500 mg pipemidne kiseline, izmjerena je serumska koncentracija
od 4,4 mg/L. Poluvrijeme eliminacije pipemidne kiseline je 3,1 sata.
Distribucija
Pipemidna kiselina se vezuje za proteine plazme oko 30% i to zavisi od
plazmatskih koncentracija. Njen volumen raspodjele je 1,7 L/kg. Poslije
oralne primjene, zabilježene su niske koncentracije u serumu i visoke
koncentracije u urinu, zbog čega, pipemidna kiselina ne nalazi primjenu
u terapiji sistemskih infekcija, ali je zato veoma efikasna za liječenje
infekcija donjeg urinarnog trakta. Poslije primjene 500 mg pipemidne
kiseline, koncentracija u urinu mjerena poslije 2 do 6 sati je bila 116
mg/L i nije padala ispod 100 mg/L do 12 sati poslije primjene. Poslije
primjene 1000mg pipemidne kiseline njena koncentracija nije bila niža od
100 mg/L i do 24 sata po primjeni.
Pipemidna kiselina pokazuje dobru penetraciju u tkiva i postiže iste ili
više koncentracije nego u serumu. Poslije uobičajenih terapijskih doza
ona dostiže koncentracije od 5 do 7 mg/L u žuči i 31,8 mg/L u bubrezima.
Izuzetak je centralni nervni sistem gde je koncentracija zanemarljiva. U
pljuvačci pipemidna kiselina dostiže jednu trećinu serumske
koncentracije. Pipemidna kiselina prolazi kroz placentu (njena
koncentracija u amnionskoj tečnosti je 2 do 7 mg/L), a manje kolličine
prelaze u mlijeko dojilja.
Metabolizam
Samo male količine pipemidne kiseline se metabolizuju. Urinom se
izlučuje uglavnom u nepromijenjenom obliku, a samo 6% u obliku
metabolita. Njeni metaboliti (formilpipemidna kiselina, acetilpipemidna
kiselina, oksopipemidna kiselina) imaju sličan spektar aktvnosti kao i
pipemidna kiselina, ali je njihova aktivnost 10 puta slabija.
Eliminacija
Pipemidna kiselina se uglavnom izlučuje urinom i to glomerularnom
filtracijom i tubularnom sekrecijom. Što je veća diureza, veće su i
koncentracije pipemidne kiseline u urinu. Između 50% i 85% oralne doze
se izluči tokom prvih 24 sata. Do 35% pipemidne kiseline se izlučuje
fecesom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Ispitivanje na eksperimentalnim životinjama (miševima, pacovima i
zečevima), pokazalo je odsustvo embriotoksičnosti čak i u dozama koje su
bile 25 puta veće od terapijskih doza.
Međutim, pošto je mehanizam djelovanja pipemidne kiseline, kao i drugih
hinolona, inhibicija sinteze DNK, nije preporučljivo primjenjivati ovaj
lijek u graviditetu.
O kancerogenom i mutagenom potencijalu pipemidne kiseline nema dostupnih
podataka u literaturi.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Sadržaj praha u kapsuli: natrijum skrobglikolat (tip A), kukuruzni
skrob, natrijum laurilsulfat, talk, magnezijum stearat.
Sadržaj kape kapsule: želatin, indigo karmin FD&C Blue 2 E 132 C.I.
73015; titan dioksid E 171 C.I. 77891;
gvožđe (III) oksid, žuti E 172 C.I. 77492
Sadržaj tijela kapsule: želatin, titan dioksid E 171 C.I. 77891; gvožđe
(III) oksid, žuti E 172 C.I. 77492
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3. Rok upotrebe
3 godine. Lijek ne treba koristiti po isteku roka upotrebe označenog na
pakovanju.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, u cilju zaštite
od vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Dva blistera od po 10 kapsula, izrađenih od PVC/AL folije.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Nema posebnih uputstava i mjera opreza. Neupotrijebljeni lijek se
uništava prema važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm AD Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE I OBNOVE DOZVOLE
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 2 x 10 kapsula: 2030/15/242 -
1948
9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 2 x 10 kapsula: 11.05.2015.
godine
10.DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Maj, 2015.
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg,
blister, 2 x 10 kapsula
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D.Vršac Poslovna jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg
INN: pipemidna kiselina
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 kapsula sadrži:
pipemidna kiselina 200 mg
(u obliku pipemidne kiseline, trihidrata)
Za pomoćne supstance vidjeti pod 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda.
Duguljaste, dvobojne, žuto-zelene tvrde želatinske kapsule, punjene
svijetložutim praškom.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek Pipem je urinarni antiseptik namijenjen za liječenje infekcija
izazvanih mikroorganizmima koji su osjetljivi na pipemidnu kiselinu:
- Akutne i hronične infekcije donjih partija urinarnog trakta
- Prevencija ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena dnevna doza za terapiju cistitisa, pijelonefritisa,
uretritisa i pijelitisa kod odraslih je 800 mg per os. Pacijent treba da
uzima po dvije kapsule od 200 mg dva puta dnevno, ujutru i uveče.
Liječenje uobičajeno traje između 5 i 10 dana i ne smije trajati duže od
4 nedjelje. Liječenje nekomplikovanog cistitisa kod žena traje 3 dana.
U kliničkim studijama, pipemidna kiselina je korišćena za prevenciju
ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta i do 6 mjeseci.
Profilaktička doza je 200 mg pipemidne kiseline dnevno. Kapsule je
preporučljivo uzimati nakon obroka. Tokom terapije, pacijenti bi trebalo
da piju puno tečnosti čime se povećava količina izlučenog urina (vidjeti
odjeljak 5.2). Kapsule je potrebno uzeti sa tečnošću.
Posebne grupe bolesnika
Podešavanje doza nije neophodno kod pacijenata sa oštećenjem jetre i
starijih pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega. Primjena ljeka Pipem
je kontraindikovana kod djece (vidjeti odjeljak 4.3).
Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem bubrega
Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30
ml/min (0,5 ml/s) ili veći) nije potrebno podešavanje doza. Iako ne
postoje posebna uputstva o doziranju za pacijente sa teškim oštećenjem
bubrega, preporučuje se smanjenje doze s obzirom da se lijek najvećim
dijelom izlučuje putem bubrega (vidjeti odjeljak 4.4).
4.3. Kontraindikacije
Primena ovog lijeka je kontraindikovana u sledećim slučajevima:
- Preosjetljivost na pipemidnu kiselinu ili druge hinolone, kao i
preosjetljivost na bilo koji sastojak lijeka.
- Istorija tendinopatija koja je prouzrokovana primjenom fluorohinolona
ili pipemidne kiseline (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.8).
- Deficijencija glukozo-6-fosfat dehidrogenaze.
- Djeca mlađa od 15 godina.
- Dojenje, u slučaju postojanja sumnje ili deficijencije G6PD kod
odojčeta (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pacijenti bi morali da unose dovoljnu količinu tečnosti tokom terapije
kako bi se omogućilo što efikasnije liječenje
(vidjeti odeljak 5.2 Eliminacija).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 0,17
mL/s ili manji) dozu bi trebalo smanjiti zbog mogućnosti da se lijek
akumulira u telu (vidjeti odjeljak 4.2) i ove pacijente je neophodno
pažljivo pratiti. Veoma rijetko pipemidna kiselina može izazvati pojavu
konvulzija i zato je potrebno sa oprezom sprovoditi terapiju kod
pacijenata sa epilepsijom i drugim neurološkim stanjima kod osoba koje
imaju snižen prag za konvulzije. Oprez je takođe neophodan kod
pacijenata starijih od 70 godina, jer je incidenca neželjenih dejstava
veća u tim slučajevima.
Tokom terapije pipemidnom kiselinom pacijenti ne bi trebalo da se izlažu
direktno prirodnoj sunčevoj ili vještačkoj UV svijetlosti, jer može doći
do pojave fotoosjetljivosti. Porfirogeni efekat pipemidne kiseline je
uočen tokom in vitro studija. Pacijente sa porfirijom je neophodno
pažljivo pratiti zbog mogućnosti rizika od pojave akutne porfirijske
krize.
Posebna upozorenja
U toku primjene ovog lijeka, veoma rijetko može doći do pojave
tendinitisa koji može prouzrokovati rupturu tetive. Tendinitis naročito
pogađa Ahilovu tetivu, i češće se javlja kod starijih osoba.
Posebne mjere opreza
U slučaju pojave znakova tendinitisa neophodno je prekinuti terapiju.
Savjetuje se mirovanje, odgovarajuća imobilizacija i liječenje u
specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i
4.8).
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Antacidi i drugi ljekovi koji sadrže aluminijum, magnezium, gvožđe i
jedinjenja kalcijuma, kao i sukralfat značajno smanjuju resorpciju
hinolona i zato ih ne treba istovremeno uzimati. Između primjene ova dva
lijeka preporučuje se interval od 2 do 3 sata. Ovi efekti nisu uočeni
tokom istovremene primjene cimetidina i ranitidina. Cimetidin inhibiše
metabolisanje hinolona. Probenecid može da smanji tubularnu sekreciju
hinolona. Poluvrijeme eliminacije teofilina se produžava tokom terapije
sa pipemidnom kiselinom, tj. klirens je smanjen, a njegova serumska
koncentracija se povećava za 40 do 80%. Svi hinolonski antibiotici
povećavaju serumsku koncentraciju kofeina, a pipemidna kiselina je
povećava za faktor 2 do 4. Zato se serumska koncentracija teofilina mora
češće određivati kod pacijenata koji uzimaju pipemidnu kiselinu.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i hinolona
povećava rizik od konvulzija.
Promjene vrijednosti INR-a
Kod bolesnika koji istovremeno primaju oralne antikoagulanse i
antibiotike, zabilježeni su slučajevi potenciranja dejstva
antikoagulantnih ljekova. Faktori rizika koji pospešuju tu interakciju
su infekcija ili inflamacija, starija životna dob i opšte stanje
bolesnika. U slučaju promena vrijednosti INR-a, teško je razlučiti da li
ta promjena nastaje zbog same infekcije ili zbog njenog liječenja.
Promjene vrijednosti INR-a su zabilježene naročito u toku primjene
pojedinih grupa antibiotika kao što su fluorohinoloni, ciklini i
određeni cefalosporini.
Paralelna upotreba određenih hinolona i varfarina povećava njegovo
antikoagulantno dejstvo.
Interakcije sa laboratorijskim analizama
Pipemidna kiselina ne remeti određivanje glikozurije, niti vrijednosti
17-ketosteroida i vanilmandelične kiseline u urinu.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Primjena pipemidne kiseline je indikovana u periodu trudnoće samo
ukoliko je neophodno.
U slučaju kongenitalne deficijencije G6PD, moguća je pojava neonatalne
hemolize prilikom uzimanja pipemidne kiseline na kraju trudnoće.
Kod djece koja su liječena flurohinolonima, zabilježeno je oštećenje
zglobova. Međutim, do danas nije zabilježen nijedan slučaj sekundarne
artropatije koja nastaje kao posljedica intrauterinog izlaganja
fluorohinolonima.
Dojenje
Pipemidna kiselina prelazi u mlijeko dojilje u malim količinama i zato
se upotreba lijeka Pipem ne preporučuje kod dojilja.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilom i rukovanja mašinama
Usljed mogućih neuroloških neželjenih dejstava kao što su vrtoglavica i
poremećaj ravnoteže, ne može se isključiti uticaj lijeka na psihofizičke
sposobnosti, te se vozačima savjetuje oprez prilikom upravljanja
motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Pacijenti dobro tolerišu pipemidnu kiselinu i njena neželjena dejstva
vrlo rijetko dovode do potrebe da se prekine terapija. Neželjena dejstva
su najčešće blaga i prolazna. Incidenca svih neželjenih dejstava je do
15%. Najčešća neželjena dejstva su gastrointestinalni poremećaji, koji
se javljaju u 3 do 13% slučajeva, a najčešće su blaga do umjerena i
prolazna.
Ako se jave znaci reakcija preosjetljivosti, anafilaktičkog šoka,
toksične epidermalne nekrolize ili konvulzije, terapija se mora odmah
prekinuti.
Neželjena dejstva po organskim sistemima:
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Eozinofilija može rijetko da se javi, dok je reverzibilna
trombocitopenija uočena kod starijih i pacijenata sa oštećenom funkcijom
bubrega. Hemolitička anemija može da se javi kod osoba sa nedostatkom
glukoza-6- fosfatdehidrogenaze (vidjeti odjeljak 4.4).
Psihijatrijski poremećaji
Prijavljivani su agitacija, depresija, konfuzija i halucinacije.
Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji nervnog sistema su rijetki. Tremor, poremećaji spavanja i
senzorni poremećaji su prijavljivani, a u teškim slučajevima konvulzije.
Poremećaji na nivou oka
Mogu da se jave vizuelni poremećaji.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Rijetko se može javiti vertigo.
Gastrointestinalni poremećaji
Najčešća neželjena dejstva pipemidne kiseline se javljaju u 3 do 13%
slučajeva i obično nisu ozbiljna. Mogu se javiti anoreksjia,
epigastrični bol, gorušica, mučnina, povraćanje, gasovi ili abdominalni
bol, zatvor.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Reakcije preosjetljivosti se mogu manifestovati kao pruritus, egzantem,
eritem i urtikarija. Moguća je pojava fotoosjetljivosti. Kožne reakcije
su reverzibilne. Zabilježeni su i slučajevi toksične epidermalne
nekrolize (Lyell-ov sindrom) i eksudativnog multiformnog eritema
(Stevens-Johnson-ov sindrom).
Anafilaktičke reakcije su takođe prijavljivane.
Ukrštena preosjetljivost sa drugim hinolonima je moguća.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Razvoj artropatije je zabilježen u studijama kod malih životinja. Akutna
artropatija i tendinitis su se rijetko javljali kod djece tokom terapije
drugim hinolonima (npr. nalidiksinskom kiselinom, ciprofloksacinom).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Ingestija prekomjerne doze pipemidne kiseline može dovesti do simptoma
koji su navedeni u dijelu koji se odnosina neželjena dejstva lijeka.
Simptomi su: mučnina, povraćanje, vrtoglavica, glavobolja, konfuzija,
tremor i konvulzije.
Ako se unesu velike količine lijeka i pacijent je svjestan, treba
izazvati povraćanje ili se preporučuje lavaža želuca, kaoi upotreba
aktivnog uglja. Pipemidna kiselina se može eliminisati iz tijela
hemodijalizom (90% u toku 6 sati).
Njena neželjena dejstva na centralni nervni sistem, kao i epileptiformne
napade treba tretirati simptomatski (diazepam).
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu,
hinolonski antibakterijski ljekovi
ATC kod: J01MB04
Pipemidna kiselina je urinarni antiseptik koji pripada hinolonskoj
grupi. Hinoloni su veoma efikasni antibiotici sa širokim spektrom
dejstva. Pipemidna kiselina je bakteriostatik ili baktericid u
zavisnosti od koncentracije koja se postiže na mjestu infekcije. Ona
inhibira bakterijsku DNK topoizomerazu II (takođe poznatu kao DNK
giraza), koja učestvuje u replikaciji, transkripciji, popravci,
rekombinaciji i translokaciji bakterijske DNK. Ovo ima za posljedicu
raspadanje bakterijske DNK.
Spektar dejstva pipemidne kiseline uključuje prvenstveno gram-negativne
bakterije, a posebno je efikasna protiv endobakterija. Ispoljava
baktericidno dejstvo protiv većine sojeva bakterija Proteus vrsta (s
umjerenom aktivnošću protiv Proteus mirabilis), Escherichia coli,
Citrobakter sp., Haemophilus influenzae, Morganella morganii i Serratia
sp. Pipemidna kiselina je umereno efikasna protiv Klebsiella sp.,
Alcaligenes sp., Acinetobacter sp. i Providencia stuartii.
Inaktivna je protiv Pseudomonas sp., Chlamydia trachomatis,
Mycobacterium marinum i protiv gram-pozitivnih bakterija. Rezistentnost
bakterija na pipemidnu kiselinu se sporo razvija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Pipemidna kiselina se dobro resorbuje (93%) i dostiže maksimalnu
koncentraciju u serumu tokom 1 do 2 sata poslije primjene. Poslije
primjene 500 mg pipemidne kiseline, izmjerena je serumska koncentracija
od 4,4 mg/L. Poluvrijeme eliminacije pipemidne kiseline je 3,1 sata.
Distribucija
Pipemidna kiselina se vezuje za proteine plazme oko 30% i to zavisi od
plazmatskih koncentracija. Njen volumen raspodjele je 1,7 L/kg. Poslije
oralne primjene, zabilježene su niske koncentracije u serumu i visoke
koncentracije u urinu, zbog čega, pipemidna kiselina ne nalazi primjenu
u terapiji sistemskih infekcija, ali je zato veoma efikasna za liječenje
infekcija donjeg urinarnog trakta. Poslije primjene 500 mg pipemidne
kiseline, koncentracija u urinu mjerena poslije 2 do 6 sati je bila 116
mg/L i nije padala ispod 100 mg/L do 12 sati poslije primjene. Poslije
primjene 1000mg pipemidne kiseline njena koncentracija nije bila niža od
100 mg/L i do 24 sata po primjeni.
Pipemidna kiselina pokazuje dobru penetraciju u tkiva i postiže iste ili
više koncentracije nego u serumu. Poslije uobičajenih terapijskih doza
ona dostiže koncentracije od 5 do 7 mg/L u žuči i 31,8 mg/L u bubrezima.
Izuzetak je centralni nervni sistem gde je koncentracija zanemarljiva. U
pljuvačci pipemidna kiselina dostiže jednu trećinu serumske
koncentracije. Pipemidna kiselina prolazi kroz placentu (njena
koncentracija u amnionskoj tečnosti je 2 do 7 mg/L), a manje kolličine
prelaze u mlijeko dojilja.
Metabolizam
Samo male količine pipemidne kiseline se metabolizuju. Urinom se
izlučuje uglavnom u nepromijenjenom obliku, a samo 6% u obliku
metabolita. Njeni metaboliti (formilpipemidna kiselina, acetilpipemidna
kiselina, oksopipemidna kiselina) imaju sličan spektar aktvnosti kao i
pipemidna kiselina, ali je njihova aktivnost 10 puta slabija.
Eliminacija
Pipemidna kiselina se uglavnom izlučuje urinom i to glomerularnom
filtracijom i tubularnom sekrecijom. Što je veća diureza, veće su i
koncentracije pipemidne kiseline u urinu. Između 50% i 85% oralne doze
se izluči tokom prvih 24 sata. Do 35% pipemidne kiseline se izlučuje
fecesom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Ispitivanje na eksperimentalnim životinjama (miševima, pacovima i
zečevima), pokazalo je odsustvo embriotoksičnosti čak i u dozama koje su
bile 25 puta veće od terapijskih doza.
Međutim, pošto je mehanizam djelovanja pipemidne kiseline, kao i drugih
hinolona, inhibicija sinteze DNK, nije preporučljivo primjenjivati ovaj
lijek u graviditetu.
O kancerogenom i mutagenom potencijalu pipemidne kiseline nema dostupnih
podataka u literaturi.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Sadržaj praha u kapsuli: natrijum skrobglikolat (tip A), kukuruzni
skrob, natrijum laurilsulfat, talk, magnezijum stearat.
Sadržaj kape kapsule: želatin, indigo karmin FD&C Blue 2 E 132 C.I.
73015; titan dioksid E 171 C.I. 77891;
gvožđe (III) oksid, žuti E 172 C.I. 77492
Sadržaj tijela kapsule: želatin, titan dioksid E 171 C.I. 77891; gvožđe
(III) oksid, žuti E 172 C.I. 77492
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3. Rok upotrebe
3 godine. Lijek ne treba koristiti po isteku roka upotrebe označenog na
pakovanju.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, u cilju zaštite
od vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Dva blistera od po 10 kapsula, izrađenih od PVC/AL folije.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Nema posebnih uputstava i mjera opreza. Neupotrijebljeni lijek se
uništava prema važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm AD Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE I OBNOVE DOZVOLE
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 2 x 10 kapsula: 2030/15/242 -
1948
9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE
Pipem, kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 2 x 10 kapsula: 11.05.2015.
godine
10.DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Maj, 2015.