Pipegal uputstvo za upotrebu
+:-----------------------------------:+:------------------------------------------:+
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+----------------------------------------------------------------------------------+
| Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, |
+----------------------------------------------------------------------------------+
| blister, 2 x 10 kapsula, tvrdih |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Proizvođač: | Galenika a.d. |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Adresa: | Batajnički drum b.b., 11 080 Beograd, |
| | Srbija |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Galenika Crna Gora d.o.o. |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Adresa: | 8. marta br. 55A, 81 000 Podgorica, Crna |
| | Gora |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
Pipegal^(®) 200 mg, kapsula, tvrda
INN: pipemidna kiselina
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 kapsula, tvrda sadrži: 200 mg pipemidne kiseline (u obliku pipemidne
kiseline, trihidrata 236 mg).
Listu pomoćnih supstanci vidjeti u tački 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda
Tvrde, neprovidne, želatinske kapsule N° 1, mliječnobijelog tijela i
tamnozelene kapice, punjene praškom žućkastobijele do žute boje.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Pipegal je urinarni antiseptik namijenjen za liječenje infekcija
izazvanih mikroorganizmima koji su osjetljivi na pipemidnu kiselinu:
- akutne i hronične infekcije donjeg urinarnog trakta,
- prevencija ponovljenih infekcija donjeg urinarnog trakta.
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena dnevna doza za terapiju cistitisa, pijelonefritisa,
uretritisa i pijelitisa kod odraslih je 800 mg per os. Pacijent treba da
uzima po dvije kapsule od 200 mg dva puta dnevno, ujutru i uveče.
Liječenje uobičajeno traje između 5 i 10 dana i ne smije trajati duže od
4 nedjelje. Liječenje nekomplikovanog cistitisa kod žena traje 3 dana.
U kliničkim studijama, pipemidna kiselina je korišćena za prevenciju
ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta i do 6 mjeseci.
Profilaktička doza je 200 mg pipemidne kiseline dnevno. Kapsule je
preporučljivo uzimati nakon obroka. Tokom terapije, pacijenti bi trebalo
da piju puno tečnosti čime se povećava količina izlučenog urina (vidjeti
odjeljak 5.2). Kapsule je potrebno uzeti sa tečnošću.
Posebne grupe bolesnika
Podešavanje doza nije neophodno kod pacijenata sa oštećenjem jetre i
starijih pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Primjena ljeka Pipem je kontraindikovana kod djece (vidjeti odjeljak
4.3).
Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem bubrega
Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30
ml/min (0,5 ml/s) ili veći) nije potrebno podešavanje doza. Iako ne
postoje posebna uputstva o doziranju za pacijente sa teškim oštećenjem
bubrega, preporučuje se smanjenje doze s obzirom da se lijek najvećim
dijelom izlučuje putem bubrega (vidjeti odjeljak 4.4).
4.3. Kontraindikacije
Primjena ovog lijeka je kontraindikovana u sljedećim slučajevima:
- Preosjetljivost na pipemidnu kiselinu ili druge hinolone, kao i
preosjetljivost na bilo koji sastojak lijeka.
- Istorija tendinopatija koja je prouzrokovana primjenom fluorohinolona
ili pipemidne kiseline (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.8).
- Deficijencija glukozo-6-fosfat dehidrogenaze.
- Djeca mlađa od 15 godina.
- Dojenje, u slučaju postojanja sumnje ili deficijencije G6PD kod
odojčeta (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pacijenti bi morali da unose dovoljnu količinu tečnosti tokom terapije
kako bi se omogućilo što efikasnije liječenje (vidjeti odjeljak 5.2
Farmakokinetički podaci, Eliminacija).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 0,17
ml/s ili manji) dozu bi trebalo smanjiti zbog mogućnosti da se lijek
akumulira u tijelu (vidjeti odjeljak 4.2) i ove pacijente je neophodno
pažljivo pratiti.
Veoma rijetko pipemidna kiselina može izazvati pojavu konvulzija i zato
je potrebno sa oprezom sprovoditi terapiju kod pacijenata sa epilepsijom
i drugim neurološkim stanjima kod osoba koje imaju snižen prag za
konvulzije.
Oprez je takođe neophodan kod pacijenata starijih od 70 godina, jer je
incidenca neželjenih dejstava veća u tim slučajevima.
Tokom terapije pipemidnom kiselinom pacijenti ne bi trebalo da se izlažu
direktno prirodnoj sunčevoj ili vještačkoj UV svjetlosti, jer može doći
do pojave fotoosjetljivosti.
Porfirinogeni efekat pipemidne kiseline je uočen tokom in vitro studija.
Pacijente sa porfirijom je neophodno pažljivo pratiti zbog mogućnosti
rizika od pojave akutne porfirijske krize.
Posebna upozorenja
U toku primjene ovog lijeka, veoma rijetko može doći do pojave
tendinitisa koji može prouzrokovati rupturu tetive. Tendinitis naročito
pogađa Ahilovu tetivu i češće se javlja kod starijih osoba. Tendinitis i
ruptura tetive mogu se liječiti intenzivnom fizikalnom terapijom i
primjenom kortikosteroidne terapije.
Posebne mjere opreza
U slučaju pojave znakova tendinitisa neophodno je prekinuti terapiju.
Savjetuje se mirovanje, odgovarajuća imobilizacija i liječenje u
specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i
4.8).
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Antacidi i drugi ljekovi koji sadrže aluminijum, magnezijum, gvožđe i
jedinjenja kalcijuma, kao i sukralfat značajno smanjuju resorpciju
hinolona i zato ih ne treba istovremeno uzimati. Između primjene ova dva
lijeka preporučuje se interval od 2 do 3 sata. Ovi efekti nijesu uočeni
tokom istovremene primjene cimetidina i ranitidina. Cimetidin inhibiše
metabolisanje hinolona.
Probenecid može da smanji tubularnu sekreciju hinolona.
Poluvrijeme eliminacije teofilina se produžava tokom terapije sa
pipemidnom kiselinom, tj. klirens je smanjen, a njegova serumska
koncentracija se povećava za 40 do 80 %. Svi hinolonski antibiotici
povećavaju serumsku koncentraciju kofeina, a pipemidna kiselina je
povećava za faktor 2 do 4. Zato se serumska koncentracija teofilina mora
češće određivati kod pacijenata koji uzimaju pipemidnu kiselinu.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i hinolona
povećava rizik od konvulzija.
Promjene vrijednosti INR-a
Kod bolesnika koji istovremeno primaju oralne antikoagulanse i
antibiotike, zabilježeni su slučajevi potenciranja dejstva
antikoagulantnih ljekova. Faktori rizika koji pospješuju tu interakciju
su infekcija ili inflamacija, starija životna dob i opšte stanje
bolesnika. U slučaju promjena vrijednosti INR-a, teško je razlučiti da
li ta promjena nastaje zbog same infekcije ili zbog njenog liječenja.
Promjene vrijednosti INR-a su zabilježene naročito u toku primjene
pojedinih grupa antibiotika kao što su fluorohinoloni, ciklini i
određeni cefalosporini.
Paralelna upotreba određenih hinolona i varfarina povećava njegovo
antikoagulantno dejstvo.
Interakcije sa laboratorijskim analizama
Pipemidna kiselina ne remeti određivanje glikozurije, niti vrijednosti
17-ketosteroida i vanilmandelične kiseline u urinu.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Primjena pipemidne kiseline je indikovana u periodu trudnoće samo
ukoliko je neophodno.
U slučaju kongenitalne deficijencije G6PD, moguća je pojava neonatalne
hemolize prilikom uzimanja pipemidne kiseline na kraju trudnoće.
Kod djece koja su liječena fluorohinolonima, zabilježeno je oštećenje
zglobova. Međutim, do danas nije zabilježen ni jedan slučaj sekundarne
artropatije koja nastaje kao posljedica intrauterinog izlaganja
fluorohinolonima.
Dojenje
Pipemidna kiselina prelazi u humano mlijeko u malim količinama i zato se
upotreba lijeka Pipegal ne preporučuje kod dojilja.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Usljed mogućih neuroloških neželjenih dejstava kao što su vrtoglavica i
poremećaj ravnoteže, ne može se isključiti uticaj lijeka na psihofizičke
sposobnosti, te se vozačima savjetuje oprez prilikom upravljanja
motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Pacijenti dobro tolerišu pipemidnu kiselinu i njena neželjena dejstva
vrlo rijetko dovode do potrebe da se prekine terapija. Neželjena dejstva
su najčešće blaga i prolazna. Incidenca svih neželjenih dejstava je do
15%. Najčešća neželjena dejstva su gastrointestinalni poremećaji, koji
se javljaju u 3 do 13% slučajeva, a najčešće su blaga do umjerena i
prolazna.
Ako se jave znaci reakcije preosjetljivosti, anafilaktičkog šoka,
toksične epidermalne nekrolize, ili konvulzije, terapija se mora odmah
prekinuti.
Neželjena dejstva po organskim sistemima:
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Eozinofilija se može rijetko javiti, dok je reverzibilna
trombocitopenija uočena kod starijih i pacijenata sa oštećenom funkcijom
bubrega. Hemolitička anemija se može javiti kod osoba sa nedostatkom
glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze (vidjeti odjeljak 4.4.).
Psihijatrijski poremećaji
Prijavljivani su agitacija, depresija, konfuzija i halucinacije.
Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji nervnog sistema su rijetki. Tremor, poremećaji spavanja i
senzorni poremećaji su prijavljeni, a u teškim slučajevima konvulzije.
Poremećaji na nivou oka
Mogu da se jave vizuelni poremećaji.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Rijetko se može javiti vertigo.
Gastrointestinalni poremećaji
Najčešća neželjena dejstva pipemidne kiseline se javljaju u 3 do 13%
slučajeva i obično nijesu ozbiljna. Mogu se javiti anoreksjia,
epigastrični bol, gorušica, mučnina, povraćanje, gasovi ili abdominalni
bol, zatvor.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Reakcije preosjetljivosti se mogu manifestovati kao, pruritus, egzantem,
eritem i urtikarija. Moguća je pojava fotoosjetljivosti. Kožne reakcije
su reverzibilne. Zabilježeni su i slučajevi toksične epidermalne
nekrolize (Lyellow sindrom) i eksudativnog multiformnog eritema
(Stevens-Johnsonov sindrom). Anafilaktičke reakcije su takođe
prijavljivane. Ukrštena preosjetljivost s drugim hinolonima je moguća.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Razvoj artropatije je uočen u studijama kod malih životinja. Akutna
artropatija i tendinitis su se rijetko javljali kod djece tokom terapije
drugim hinolonima (na primjer nalidiksinskom kiselinom,
ciprofloksacinom).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Ingestija prekomjerne doze pipemidne kiseline može dovesti do simptoma
koji su navedeni u dijelu koji se odnosi na neželjena dejstva lijeka.
Mogući su simptomi kao što su mučnina, povraćanje, vrtoglavica,
glavobolja, konfuzija, tremor i konvulzije.
Ako se unesu velike količine lijeka i pacijent je svjestan treba
izazvati povraćanje ili se preporučuje lavaža želuca, kao i upotreba
aktivnog uglja. Pipemidna kiselina se može eliminisati iz tijela
hemodijalizom (90% u toku 6 sati). Njena neželjena dejstva na centralni
nervni sistem, kao i epileptiformne napade treba tretirati simptomatski
(diazepam).
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu,
hinolonski antibakterijski ljekovi
ATC kod: J01MB04
Pipemidna kiselina je urinarni antiseptik koji pripada hinolonskoj
grupi. Hinoloni su veoma efikasni antibiotici s širokim spektrom
dejstva. Pipemidna kiselina je bakteriostatik ili baktericid u
zavisnosti od koncentracije koja se postiže na mjestu infekcije. Ona
inhibira bakterijsku DNK topoizomerazu II (takođe poznate kao DNK
giraza), koja učestvuje u replikaciji, transkripciji, popravci,
rekombinaciji i translokaciji bakterijske DNK. Ovo ima za posljedicu
raspadanje bakterijske DNK.
Spektar dejstva pipemidne kiseline uključuje prvenstveno gram-negativne
bakterije, a posebno je efikasna protiv enterobakterija. Ispoljava
baktericidno dejstvo protiv većine sojeva bakterija Proteus vrsta (s
umjerenom aktivnošću protiv Proteus mirabilis), Escherichia coli,
Citrobacter sp., Haemophilus influenzae, Morganella morganii i Serratia
sp.
Pipemidna kiselina je umjereno efikasna protiv Klebsiella sp.,
Alcaligenes sp., Acinetobacter sp. i Providencia stuartii.
Inaktivna je protiv Pseudomonas sp., Chlamydia trachomatis,
Mycobacterium marinum i protiv gram-pozitivnih bakterija. Rezistentnost
bakterija na pipemidnu kiselinu se sporo razvija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Pipemidna kiselina se dobro resorbuje (93%) i dostiže maksimalnu
serumsku koncentraciju u toku 1 do 2 sata poslije primjene. Poslije
primjene 500 mg pipemidne kiseline, izmjerena serumska koncentracija je
bila 4,4 mg/l.
Poluvrijeme eliminacije pipemidne kiseline je 3,1 sata.
Distribucija
Pipemidna kiselina se vezuje za proteine plazme oko 30% i to zavisi od
plazmatskih koncentracija. Njen volumen raspodjele je 1,7 l/kg. Poslije
oralne primjene, postižu se niske koncentracije u serumu i visoke
koncentracije u urinu i zbog toga ne nalazi primjenu u terapiji
sistemskih infekcija, ali je zato veoma efikasna za liječenje infekcija
donjeg urinarnog trakta. Poslije primjene 500 mg pipemidne kiseline,
koncentracija u urinu mjerena poslije 2 do 6 sata je bila 1116 mg/l i
nije padala ispod 100 mg/l do 12 sati poslije primjene. Poslije primjene
1000 mg pipemidne kiseline njena koncentracija nije bila niža od 100
mg/l i do 24 sata po primjeni.
Pipemidna kiselina pokazuje dobru penetraciju u tkiva i i doseže iste
ili više koncentracije nego u serumu. Poslije uobičajenih terapijskih
doza ona dostiže koncentracije od 5 do 7 mg/l u žuči i 31,8 mg/l u
bubrezima. Izuzetak je centralni nervni sistem gde je koncentracija
zanemarljiva. U pljuvačci pipemidna kiselina dostiže jednu trećinu
serumske koncentracije. Pipemidna kiselina prolazi kroz placentu (njena
koncentracija u amniotskoj tečnosti je 2 do 7 mg/l), a manje količine
prelaze u mlijeko dojilja.
Metabolizam
Samo male količine pipemidne kiseline se metabolizuju. Urinom se
izlučuje uglavnom u nepromijenjenom obliku, a samo 6% u obliku
metabolita. Njeni metaboliti (formilpipemidna kiselina, acetilpipemidna
kiselina, oksopipemidna kiselina) imaju sličan spektar aktivnosti kao i
pipemidna kiselina, ali je njihova aktivnost 10 puta slabija.
Eliminacija
Pipemidna kiselina se uglavnom izlučuje urinom i to glomerularnom
filtracijom i tubularnom sekrecijom. Što je veća diureza veće su i
koncentracije pipemidne kiseline u urinu. Između 50% i 85% oralne doze
se izluči tokom prvih 24 sata. Do 35% pipemidna kiseline se izlučuje
fecesom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Ispitivanje na eksperimentalnim životinjama (miševi, pacovi i zečevi)
pokazalo je odsustvo embriotoksičnosti čak i u dozama koje su bile 25
puta veće od terapijskih doza.
Međutim, pošto je mehanizam djelovanja pipemidne kiseline, kao i drugih
hinolona, inhibicija sinteze DNK, nije preporučljivo primjenjivati ovaj
lijek u graviditetu.
O kancerogenom i mutagenom potencijalu pipemidne kiseline nema dostupnih
podataka u literaturi.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Sadržaj praha u kapsuli:
kroskarmeloza natrijum;
skrob, kukuruzni;
talk;
magnezijum stearat.
Sadržaj tijela kapsule:
želatin;
titan dioksid (E171);
Sadržaj kape kapsule:
želatin;
titan dioksid (E171);
gvožđe (III) oksid, žuti (E172);
boja indigo karmin CI 73015 (E132).
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C u originalnom pakovanju, radi zaštite od
svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
2 blistera od ALU/PVC-PVC sa po 10 kapsula, tvrdih (ukupno 20 kapsula,
tvrdih).
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Neobnovljiv (jednokratni) recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
Galenika Crna Gora d.o.o.
8. marta br. 55A
81000 Podgorica
Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 20 kapsula, tvrdih:
2030/17/144 - 6324
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 20 kapsula, tvrdih:
28.03.2017. godine
10. DATUM POSLJEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Mart, 2017. godine
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+----------------------------------------------------------------------------------+
| Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, |
+----------------------------------------------------------------------------------+
| blister, 2 x 10 kapsula, tvrdih |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Proizvođač: | Galenika a.d. |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Adresa: | Batajnički drum b.b., 11 080 Beograd, |
| | Srbija |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | Galenika Crna Gora d.o.o. |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
| Adresa: | 8. marta br. 55A, 81 000 Podgorica, Crna |
| | Gora |
+-------------------------------------+--------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
Pipegal^(®) 200 mg, kapsula, tvrda
INN: pipemidna kiselina
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 kapsula, tvrda sadrži: 200 mg pipemidne kiseline (u obliku pipemidne
kiseline, trihidrata 236 mg).
Listu pomoćnih supstanci vidjeti u tački 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda
Tvrde, neprovidne, želatinske kapsule N° 1, mliječnobijelog tijela i
tamnozelene kapice, punjene praškom žućkastobijele do žute boje.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Pipegal je urinarni antiseptik namijenjen za liječenje infekcija
izazvanih mikroorganizmima koji su osjetljivi na pipemidnu kiselinu:
- akutne i hronične infekcije donjeg urinarnog trakta,
- prevencija ponovljenih infekcija donjeg urinarnog trakta.
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena dnevna doza za terapiju cistitisa, pijelonefritisa,
uretritisa i pijelitisa kod odraslih je 800 mg per os. Pacijent treba da
uzima po dvije kapsule od 200 mg dva puta dnevno, ujutru i uveče.
Liječenje uobičajeno traje između 5 i 10 dana i ne smije trajati duže od
4 nedjelje. Liječenje nekomplikovanog cistitisa kod žena traje 3 dana.
U kliničkim studijama, pipemidna kiselina je korišćena za prevenciju
ponovljenih infekcija donjih partija urinarnog trakta i do 6 mjeseci.
Profilaktička doza je 200 mg pipemidne kiseline dnevno. Kapsule je
preporučljivo uzimati nakon obroka. Tokom terapije, pacijenti bi trebalo
da piju puno tečnosti čime se povećava količina izlučenog urina (vidjeti
odjeljak 5.2). Kapsule je potrebno uzeti sa tečnošću.
Posebne grupe bolesnika
Podešavanje doza nije neophodno kod pacijenata sa oštećenjem jetre i
starijih pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Primjena ljeka Pipem je kontraindikovana kod djece (vidjeti odjeljak
4.3).
Doziranje kod pacijenata sa oštećenjem bubrega
Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30
ml/min (0,5 ml/s) ili veći) nije potrebno podešavanje doza. Iako ne
postoje posebna uputstva o doziranju za pacijente sa teškim oštećenjem
bubrega, preporučuje se smanjenje doze s obzirom da se lijek najvećim
dijelom izlučuje putem bubrega (vidjeti odjeljak 4.4).
4.3. Kontraindikacije
Primjena ovog lijeka je kontraindikovana u sljedećim slučajevima:
- Preosjetljivost na pipemidnu kiselinu ili druge hinolone, kao i
preosjetljivost na bilo koji sastojak lijeka.
- Istorija tendinopatija koja je prouzrokovana primjenom fluorohinolona
ili pipemidne kiseline (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.8).
- Deficijencija glukozo-6-fosfat dehidrogenaze.
- Djeca mlađa od 15 godina.
- Dojenje, u slučaju postojanja sumnje ili deficijencije G6PD kod
odojčeta (vidjeti odjeljak 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pacijenti bi morali da unose dovoljnu količinu tečnosti tokom terapije
kako bi se omogućilo što efikasnije liječenje (vidjeti odjeljak 5.2
Farmakokinetički podaci, Eliminacija).
Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 0,17
ml/s ili manji) dozu bi trebalo smanjiti zbog mogućnosti da se lijek
akumulira u tijelu (vidjeti odjeljak 4.2) i ove pacijente je neophodno
pažljivo pratiti.
Veoma rijetko pipemidna kiselina može izazvati pojavu konvulzija i zato
je potrebno sa oprezom sprovoditi terapiju kod pacijenata sa epilepsijom
i drugim neurološkim stanjima kod osoba koje imaju snižen prag za
konvulzije.
Oprez je takođe neophodan kod pacijenata starijih od 70 godina, jer je
incidenca neželjenih dejstava veća u tim slučajevima.
Tokom terapije pipemidnom kiselinom pacijenti ne bi trebalo da se izlažu
direktno prirodnoj sunčevoj ili vještačkoj UV svjetlosti, jer može doći
do pojave fotoosjetljivosti.
Porfirinogeni efekat pipemidne kiseline je uočen tokom in vitro studija.
Pacijente sa porfirijom je neophodno pažljivo pratiti zbog mogućnosti
rizika od pojave akutne porfirijske krize.
Posebna upozorenja
U toku primjene ovog lijeka, veoma rijetko može doći do pojave
tendinitisa koji može prouzrokovati rupturu tetive. Tendinitis naročito
pogađa Ahilovu tetivu i češće se javlja kod starijih osoba. Tendinitis i
ruptura tetive mogu se liječiti intenzivnom fizikalnom terapijom i
primjenom kortikosteroidne terapije.
Posebne mjere opreza
U slučaju pojave znakova tendinitisa neophodno je prekinuti terapiju.
Savjetuje se mirovanje, odgovarajuća imobilizacija i liječenje u
specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i
4.8).
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Antacidi i drugi ljekovi koji sadrže aluminijum, magnezijum, gvožđe i
jedinjenja kalcijuma, kao i sukralfat značajno smanjuju resorpciju
hinolona i zato ih ne treba istovremeno uzimati. Između primjene ova dva
lijeka preporučuje se interval od 2 do 3 sata. Ovi efekti nijesu uočeni
tokom istovremene primjene cimetidina i ranitidina. Cimetidin inhibiše
metabolisanje hinolona.
Probenecid može da smanji tubularnu sekreciju hinolona.
Poluvrijeme eliminacije teofilina se produžava tokom terapije sa
pipemidnom kiselinom, tj. klirens je smanjen, a njegova serumska
koncentracija se povećava za 40 do 80 %. Svi hinolonski antibiotici
povećavaju serumsku koncentraciju kofeina, a pipemidna kiselina je
povećava za faktor 2 do 4. Zato se serumska koncentracija teofilina mora
češće određivati kod pacijenata koji uzimaju pipemidnu kiselinu.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova i hinolona
povećava rizik od konvulzija.
Promjene vrijednosti INR-a
Kod bolesnika koji istovremeno primaju oralne antikoagulanse i
antibiotike, zabilježeni su slučajevi potenciranja dejstva
antikoagulantnih ljekova. Faktori rizika koji pospješuju tu interakciju
su infekcija ili inflamacija, starija životna dob i opšte stanje
bolesnika. U slučaju promjena vrijednosti INR-a, teško je razlučiti da
li ta promjena nastaje zbog same infekcije ili zbog njenog liječenja.
Promjene vrijednosti INR-a su zabilježene naročito u toku primjene
pojedinih grupa antibiotika kao što su fluorohinoloni, ciklini i
određeni cefalosporini.
Paralelna upotreba određenih hinolona i varfarina povećava njegovo
antikoagulantno dejstvo.
Interakcije sa laboratorijskim analizama
Pipemidna kiselina ne remeti određivanje glikozurije, niti vrijednosti
17-ketosteroida i vanilmandelične kiseline u urinu.
4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Trudnoća
Primjena pipemidne kiseline je indikovana u periodu trudnoće samo
ukoliko je neophodno.
U slučaju kongenitalne deficijencije G6PD, moguća je pojava neonatalne
hemolize prilikom uzimanja pipemidne kiseline na kraju trudnoće.
Kod djece koja su liječena fluorohinolonima, zabilježeno je oštećenje
zglobova. Međutim, do danas nije zabilježen ni jedan slučaj sekundarne
artropatije koja nastaje kao posljedica intrauterinog izlaganja
fluorohinolonima.
Dojenje
Pipemidna kiselina prelazi u humano mlijeko u malim količinama i zato se
upotreba lijeka Pipegal ne preporučuje kod dojilja.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Usljed mogućih neuroloških neželjenih dejstava kao što su vrtoglavica i
poremećaj ravnoteže, ne može se isključiti uticaj lijeka na psihofizičke
sposobnosti, te se vozačima savjetuje oprez prilikom upravljanja
motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Pacijenti dobro tolerišu pipemidnu kiselinu i njena neželjena dejstva
vrlo rijetko dovode do potrebe da se prekine terapija. Neželjena dejstva
su najčešće blaga i prolazna. Incidenca svih neželjenih dejstava je do
15%. Najčešća neželjena dejstva su gastrointestinalni poremećaji, koji
se javljaju u 3 do 13% slučajeva, a najčešće su blaga do umjerena i
prolazna.
Ako se jave znaci reakcije preosjetljivosti, anafilaktičkog šoka,
toksične epidermalne nekrolize, ili konvulzije, terapija se mora odmah
prekinuti.
Neželjena dejstva po organskim sistemima:
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Eozinofilija se može rijetko javiti, dok je reverzibilna
trombocitopenija uočena kod starijih i pacijenata sa oštećenom funkcijom
bubrega. Hemolitička anemija se može javiti kod osoba sa nedostatkom
glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze (vidjeti odjeljak 4.4.).
Psihijatrijski poremećaji
Prijavljivani su agitacija, depresija, konfuzija i halucinacije.
Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji nervnog sistema su rijetki. Tremor, poremećaji spavanja i
senzorni poremećaji su prijavljeni, a u teškim slučajevima konvulzije.
Poremećaji na nivou oka
Mogu da se jave vizuelni poremećaji.
Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu
Rijetko se može javiti vertigo.
Gastrointestinalni poremećaji
Najčešća neželjena dejstva pipemidne kiseline se javljaju u 3 do 13%
slučajeva i obično nijesu ozbiljna. Mogu se javiti anoreksjia,
epigastrični bol, gorušica, mučnina, povraćanje, gasovi ili abdominalni
bol, zatvor.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Reakcije preosjetljivosti se mogu manifestovati kao, pruritus, egzantem,
eritem i urtikarija. Moguća je pojava fotoosjetljivosti. Kožne reakcije
su reverzibilne. Zabilježeni su i slučajevi toksične epidermalne
nekrolize (Lyellow sindrom) i eksudativnog multiformnog eritema
(Stevens-Johnsonov sindrom). Anafilaktičke reakcije su takođe
prijavljivane. Ukrštena preosjetljivost s drugim hinolonima je moguća.
Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva
Razvoj artropatije je uočen u studijama kod malih životinja. Akutna
artropatija i tendinitis su se rijetko javljali kod djece tokom terapije
drugim hinolonima (na primjer nalidiksinskom kiselinom,
ciprofloksacinom).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Ingestija prekomjerne doze pipemidne kiseline može dovesti do simptoma
koji su navedeni u dijelu koji se odnosi na neželjena dejstva lijeka.
Mogući su simptomi kao što su mučnina, povraćanje, vrtoglavica,
glavobolja, konfuzija, tremor i konvulzije.
Ako se unesu velike količine lijeka i pacijent je svjestan treba
izazvati povraćanje ili se preporučuje lavaža želuca, kao i upotreba
aktivnog uglja. Pipemidna kiselina se može eliminisati iz tijela
hemodijalizom (90% u toku 6 sati). Njena neželjena dejstva na centralni
nervni sistem, kao i epileptiformne napade treba tretirati simptomatski
(diazepam).
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu,
hinolonski antibakterijski ljekovi
ATC kod: J01MB04
Pipemidna kiselina je urinarni antiseptik koji pripada hinolonskoj
grupi. Hinoloni su veoma efikasni antibiotici s širokim spektrom
dejstva. Pipemidna kiselina je bakteriostatik ili baktericid u
zavisnosti od koncentracije koja se postiže na mjestu infekcije. Ona
inhibira bakterijsku DNK topoizomerazu II (takođe poznate kao DNK
giraza), koja učestvuje u replikaciji, transkripciji, popravci,
rekombinaciji i translokaciji bakterijske DNK. Ovo ima za posljedicu
raspadanje bakterijske DNK.
Spektar dejstva pipemidne kiseline uključuje prvenstveno gram-negativne
bakterije, a posebno je efikasna protiv enterobakterija. Ispoljava
baktericidno dejstvo protiv većine sojeva bakterija Proteus vrsta (s
umjerenom aktivnošću protiv Proteus mirabilis), Escherichia coli,
Citrobacter sp., Haemophilus influenzae, Morganella morganii i Serratia
sp.
Pipemidna kiselina je umjereno efikasna protiv Klebsiella sp.,
Alcaligenes sp., Acinetobacter sp. i Providencia stuartii.
Inaktivna je protiv Pseudomonas sp., Chlamydia trachomatis,
Mycobacterium marinum i protiv gram-pozitivnih bakterija. Rezistentnost
bakterija na pipemidnu kiselinu se sporo razvija.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Pipemidna kiselina se dobro resorbuje (93%) i dostiže maksimalnu
serumsku koncentraciju u toku 1 do 2 sata poslije primjene. Poslije
primjene 500 mg pipemidne kiseline, izmjerena serumska koncentracija je
bila 4,4 mg/l.
Poluvrijeme eliminacije pipemidne kiseline je 3,1 sata.
Distribucija
Pipemidna kiselina se vezuje za proteine plazme oko 30% i to zavisi od
plazmatskih koncentracija. Njen volumen raspodjele je 1,7 l/kg. Poslije
oralne primjene, postižu se niske koncentracije u serumu i visoke
koncentracije u urinu i zbog toga ne nalazi primjenu u terapiji
sistemskih infekcija, ali je zato veoma efikasna za liječenje infekcija
donjeg urinarnog trakta. Poslije primjene 500 mg pipemidne kiseline,
koncentracija u urinu mjerena poslije 2 do 6 sata je bila 1116 mg/l i
nije padala ispod 100 mg/l do 12 sati poslije primjene. Poslije primjene
1000 mg pipemidne kiseline njena koncentracija nije bila niža od 100
mg/l i do 24 sata po primjeni.
Pipemidna kiselina pokazuje dobru penetraciju u tkiva i i doseže iste
ili više koncentracije nego u serumu. Poslije uobičajenih terapijskih
doza ona dostiže koncentracije od 5 do 7 mg/l u žuči i 31,8 mg/l u
bubrezima. Izuzetak je centralni nervni sistem gde je koncentracija
zanemarljiva. U pljuvačci pipemidna kiselina dostiže jednu trećinu
serumske koncentracije. Pipemidna kiselina prolazi kroz placentu (njena
koncentracija u amniotskoj tečnosti je 2 do 7 mg/l), a manje količine
prelaze u mlijeko dojilja.
Metabolizam
Samo male količine pipemidne kiseline se metabolizuju. Urinom se
izlučuje uglavnom u nepromijenjenom obliku, a samo 6% u obliku
metabolita. Njeni metaboliti (formilpipemidna kiselina, acetilpipemidna
kiselina, oksopipemidna kiselina) imaju sličan spektar aktivnosti kao i
pipemidna kiselina, ali je njihova aktivnost 10 puta slabija.
Eliminacija
Pipemidna kiselina se uglavnom izlučuje urinom i to glomerularnom
filtracijom i tubularnom sekrecijom. Što je veća diureza veće su i
koncentracije pipemidne kiseline u urinu. Između 50% i 85% oralne doze
se izluči tokom prvih 24 sata. Do 35% pipemidna kiseline se izlučuje
fecesom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka
Ispitivanje na eksperimentalnim životinjama (miševi, pacovi i zečevi)
pokazalo je odsustvo embriotoksičnosti čak i u dozama koje su bile 25
puta veće od terapijskih doza.
Međutim, pošto je mehanizam djelovanja pipemidne kiseline, kao i drugih
hinolona, inhibicija sinteze DNK, nije preporučljivo primjenjivati ovaj
lijek u graviditetu.
O kancerogenom i mutagenom potencijalu pipemidne kiseline nema dostupnih
podataka u literaturi.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Sadržaj praha u kapsuli:
kroskarmeloza natrijum;
skrob, kukuruzni;
talk;
magnezijum stearat.
Sadržaj tijela kapsule:
želatin;
titan dioksid (E171);
Sadržaj kape kapsule:
želatin;
titan dioksid (E171);
gvožđe (III) oksid, žuti (E172);
boja indigo karmin CI 73015 (E132).
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C u originalnom pakovanju, radi zaštite od
svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
2 blistera od ALU/PVC-PVC sa po 10 kapsula, tvrdih (ukupno 20 kapsula,
tvrdih).
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Neobnovljiv (jednokratni) recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
Galenika Crna Gora d.o.o.
8. marta br. 55A
81000 Podgorica
Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 20 kapsula, tvrdih:
2030/17/144 - 6324
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Pipegal^(®), kapsula, tvrda, 200 mg, blister, 20 kapsula, tvrdih:
28.03.2017. godine
10. DATUM POSLJEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Mart, 2017. godine