Oxycodone uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
§ ▲Oxycodone Kalceks, 10 mg/ml, rastvor za injekciju/infuziju
§ ▲Oxycodone Kalceks, 50 mg/ml, rastvor za injekciju/infuziju
INN: oksikodon
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Oxycodone Kalceks 10 mg/ml:
Jedna ampula od 1 ml sadrži 10 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno 9
mg oksikodona).
Jedna ampula od 2 ml sadrži 20 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno
18 mg oksikodona).
Oxycodone Kalceks 50 mg/ml:
Jedna ampula od 1 ml sadrži 50 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno
45 mg oksikodona).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju/infuziju.
Bistar, bezbojan rastvor bez vidljivih čestica.
pH 4.5 – 5.5.
Osmolalnost je približno 285 mOsmol/kg.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Za liječenje umjerenog do jakog bola kod pacijenata sa kancerom i kod
postoperativnog bola.
Za liječenje jakog bola koji zahtijeva upotrebu jakih opioidnih
analgetika.
Lijek Oxycodone Kalceks je indikovan samo za odrasle.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Dozu treba prilagoditi jačini bola, opštem stanju pacijenta i prethodnom
ili istovremenom uzimanju drugih ljekova.
Odrasli stariji od 18 godina
Preporučuju se sljedeće početne doze. Postepeno povećanje doze može biti
potrebno ako je analgezija neadekvatna ili ako se pojača bol.
i.v. (bolus): razblažiti do 1 mg/ml u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml
(0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije.
Primijenite bolus dozu od 1 do 10 mg polako tokom 1-2 minuta. Doze se ne
smiju primjenjivati češće od svaka 4 sata.
i.v. (infuzija): razblažiti do 1 mg/ml u rastvoru natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za
injekcije.
Preporučuje se početna doza od 2 mg/sat.
i.v. (pacijentom kontrolisana analgezija – PCA): razblažiti do 1 mg/ml u
rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%)
dekstroze ili vodi za injekcije.
Bolusne doze od 0.03 mg/kg treba primjenjivati sa minimalnim vremenom
blokade od 5 minuta.
s.c. (bolus): koristiti kao koncentraciju od 10 mg/ml. Lijek Oxycodone
Kalceks 50 mg/ml razblažiti u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%)
za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije. Preporučuje
se početna doza od 5 mg, koja se po potrebi ponavlja u intervalima od 4
sata.
s.c. (infuzija): razblažiti u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%)
za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije ako je
potrebno.
Preporučuje se početna doza od 7.5 mg/dan kod pacijenata koji nijesu
koristili opioide, postepeno titrirajući u skladu sa kontrolom simptoma.
Pacijentima sa kancerom koji prelaze sa oralnog oksikodona mogu biti
potrebne mnogo veće doze (pogledati dolje).
Prebacivanje pacijenata sa oralnog na parenteralni oksikodon i obrnuto
Doziranje treba bazirati na sljedećem odnosu: 2 mg oralnog oksikodona je
ekvivalentno 1 mg parenteralnog oksikodona. Mora se naglasiti da je ovo
vodič za potrebnu dozu. Individualne razlike među pacijentima
zahtijevaju da se kod svakog pacijenta vrši pažljiva titracija do
odgovarajuće doze. Pacijenta treba pažljivo pratiti dok se ne
stabilizuje kada mijenja opioidne ljekove.
Prebacivanje pacijenata sa i.v. morfina na i.v. oksikodon
Kod pacijenata koji su primili i.v. morfin prije tretmana sa i.v.
oksikodonom, dnevna doza treba da bude zasnovana na odnosu 1:1. Mora se
naglasiti da je ovo vodič za potrebnu dozu. Individualne razlike među
pacijentima zahtijevaju da se kod svakog pacijenta vrši pažljiva
titracija do odgovarajuće doze. Pacijenta treba pažljivo pratiti dok se
ne stabilizuje kada mijenja opioidne ljekove.
Stariji pacijenti
Starije pacijente treba liječiti sa oprezom. Najnižu dozu treba
primijeniti uz pažljivu titraciju kako bi se kontrolisala bol.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre
Uvođenje doze kod ovih pacijenata treba da slijedi konzervativni
pristup. Preporučena početna doza za odrasle treba da se smanji za 50%
(na primjer ukupna dnevna doza od 10 mg oralno kod pacijenata koji
ranije nijesu koristili opioide), i kod svakog pacijenta treba da se
vrši pažljiva titracija da bi se postigla adekvatna kontrola bola u
skladu sa kliničkim stanjem pacijenta (pogledati dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema podataka o primjeni lijeka oksikodon kod pacijenata mlađih od 18
godina.
Primjena kod nemalignog bola
Opioidi nijesu prva linija terapije za hronični nemaligni bol, niti se
preporučuju kao jedina terapija. Vrste hroničnih bolova za koje se
pokazalo da se ublažavaju upotrebom jakih opioida uključujući bolove
usljed hroničnog osteoartritisa i bolest intervertebralnog diska.
Ciljevi liječenja i prekid liječenja
Prije početka liječenja s lijekom Oxycodone Kalceks, treba dogovoriti
strategiju liječenja koja uključuje trajanje liječenja, ciljeve
liječenja i plan za završetak liječenja, u saradnji s pacijentom, u
skladu sa smjernicama za upravljanje bolovima. Tokom liječenja treba
redovno održavati kontakt između ljekara i pacijenta kako bi se
procijenila potreba za nastavkom liječenja, razmotrila mogućnost prekida
liječenja i prilagodile doze po potrebi. Kada pacijent više ne zahtijeva
terapiju oksikodon, može biti preporučljivo postupno smanjivati dozu
kako bi se spriječili simptomi apstinencijske krize. U slučaju
nedostatka adekvatne kontrole boli, treba razmotriti mogućnost
hiperalgije, tolerancije i napredovanja osnovne bolesti (pogledati dio
4.4).
Trajanje liječenja
Oksikodon se ne smije koristiti duže nego što je to neophodno.
Za uputstva o razblaživanju lijeka prije primjene, pogledati dio 6.6.
Način primjene
Subkutana injekcija ili infuzija.
Intravenska injekcija ili infuzija.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na oksikodon ili na bilo koju od pomoćnih supstanci
navedenih u dijelu 6.1.
Oksikodon se ne smije koristiti ni u jednoj situaciji gdje je upotreba
opioida kontraindikovana:
• poznata preosjetljivost na morfin ili druge opioide;
• teška respiratorna depresija sa hipoksijom;
• teška hronična opstruktivna bolest pluća;
• plućno srce (cor pulmonale);
• teška bronhijalna astma;
• povećane koncentracije ugljen dioksida u krvi;
• paralitički ileus;
• akutni abdomen;
• hronična opstipacije.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Glavni rizik od prekomjerne primjene opioida je pojava respiratorne
depresije. Oksikodon mora se sa posebnim oprezom primjenjivati kod
starijih i iznemoglih pacijenata; pacijenata sa teškim oštećenjem
funkcije pluća, pacijenata sa poremećajem funkcije jetre ili bubrega;
pacijenata sa miksedemom, hipotireoidozom, Adisonovom bolešću, toksičnom
psihozom, hipertrofijom prostate, adrenokortikalnom insuficijencijom,
alkoholizmom, delirium tremensom, bolestima bilijarnog trakta,
pankreatitisom, inflamatornom bolešću crijeva, hipotenzijom,
hipovolemijom, povišenim intrakranijalnim pritiskom, povredom glave
(zbog rizika od povećanog intrakranijalnog pritiska) ili kod pacijenata
koji uzimaju MAO inhibitore.
Rizik od istovremene upotrebe sedativnih ljekova kao što su
benzodiazepini ili srodni ljekovi
Istovremena upotreba benzodiazepina i opioida može dovesti do sedacije,
respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog ovih rizika, istovremeno
propisivanje sedativnih ljekova kao što su benzodiazepini ili srodnih
ljekova sa opioidima treba da bude rezervisano samo za pacijente za koje
alternativne opcije liječenja nijesu moguće. Ako se donese odluka da se
benzodiazepini propisuju istovremeno sa opioidima, treba primjenjivati
najnižu efektivnu dozu, a trajanje liječenja treba da bude što je moguće
kraće (pogledati takođe opštu preporuku za dozu u dijelu 4.2). Kod
pacijenata treba pažljivo pratiti pojavu znakova i simptoma respiratorne
depresije i sedacije. U tom pogledu, snažno se preporučuje da se
pacijenti i njihova okolina informišu da budu svjesni ovih simptoma
(pogledati dio 4.5).
Lijek Oxycodone Kalceks se ne smije primjenjivati ukoliko postoji
mogućnost pojave paralitičkog ileusa. Ukoliko se posumnja na paralitički
ileus ili se on pojavi tokom primjene, mora se odmah obustaviti primjena
lijeka Oxycodone Kalceks.
Hirurške procedure
Lijek Oxycodone Kalceks treba koristiti sa oprezom prije ili tokom
operacije, kao i tokom prvih 12 - 24 sata nakon operacije
Kao i kod svih opioidnih ljekova, oksikodon treba primjenjivati sa
oprezom nakon abdominalnih hirurških intervencija jer je poznato da
opioidi inhibiraju intestinalni motilitet, i ne treba ih primjenjivati
sve dok ljekar ne utvrdi da je uspostavljena normalna funkcija crijeva.
Nemaligni bol
Kod određenih pacijenata koji pate od hroničnog nemalignog bola, opioide
treba primjenjivati kao dio sveobuhvatnog programa liječenja koji
uključuje i druge ljekove i modalitete liječenja. Kod pacijenata sa
hroničnim nemalignim bolom ključno je procijeniti postojanje poznate
zavisnosti ili prethodne zloupotrebe ljekova.
Ako se utvrdi da je liječenje opioidima prikladno za pacijenta, onda
glavni cilj liječenja nije da se primjeni minimalna doza opioida, već da
se obezbijedi doza koja će omogućiti adekvatno ublažavanje bola uz
minimalna neželjena dejstva. Da bi se omogućilo podešavanje doze, mora
postojati stalna komunikacija između pacijenta i ljekara. Strogo se
preporučuje da ljekar definiše ishode liječenja u skladu sa smjernicama
za liječenje bola. Pacijent i ljekar se mogu složiti oko prekida
terapije ukoliko ovi uslovi nijesu ispunjeni.
Endokrini sistem
Opioidi mogu uticati na hipotalamičko-hipofizno-adrenalne ili gonadne
osovine. Neke promjene koje se mogu vidjeti uključuju povećanje
serumskog prolaktina i smanjenje kortizola i testosterona u plazmi.
Klinički simptomi se mogu manifestovati kao rezultat ovih hormonskih
promjena.
Poremećaji disanja tokom spavanja
Opioidi mogu uzrokovati poremećaje disanja tokom spavanja, uključujući
centralnu apneju u spavanju (CSA) i hipoksemiju povezanu sa spavanjem.
Upotreba opioida povećava rizik od CSA na način koji zavisi od doze. Kod
pacijenata koji imaju CSA, treba razmotriti smanjenje ukupne doze
opioida.
Poremećaj upotrebe opioida (zloupotreba i zavisnost)
Tolerancija, kao i fizička i/ili psihološka zavisnost, mogu se razviti
uz ponovljenu primjenu opioida kao što je oksikodon.
Ponovljena upotreba lijeka Oxycodone Kalceks može dovesti do poremećaja
upotrebe opioida (OUD). Veća doza i duže trajanje liječenja opioidima
mogu povećati rizik od razvoja OUD-a- Zloupotreba ili namjerno
nepravilno korišćenje lijeka Oxycodone Kalceks može dovesti do
predoziranja i/ili smrti. Rizik od razvoja OUD-a je povećan kod
pacijenata sa ličnom ili porodičnom istorijom (roditelj ili
braća/sestre) poremećaja upotrebe supstanci (uključujući poremećaj
upotrebe alkohola), kod trenutnih korisnika duvana ili kod pacijenata sa
ličnom istorijom drugih mentalnih poremećaja (npr. velike depresije,
anksioznosti i poremećaja ličnosti).
Prije početka liječenja lijekom Oxycodone Kalceks i tokom liječenja,
ciljevi liječenja i plan za prekid liječenja treba da se dogovore sa
pacijentom (pogledati dio 4.2). Prije i tokom liječenja pacijent treba
da bude informisan o rizicima i znacima OUD-a. Ako se ovi znaci pojave,
pacijentima treba savjetovati da se obrate svom ljekaru.
Pacijenti će biti podložni praćenju zbog znakova ponašanja usmjerenog na
traženje ljekova (npr. previše ranih zahtjeva za dopunama). To uključuje
pregled istovremenih opioida i psihotropnih ljekova (kao što su
benzodiazepini). Za pacijente sa znacima i simptomima OUD-a, treba
razmotriti konsultaciju sa stručnjakom za zavisnost.
Tolerancija
Pacijent može razviti toleranciju na lijek pri hroničnoj upotrebi i
zahtijevati postepeno veće doze kako bi održao kontrolu bola. Produžena
upotreba ovog proizvoda može dovesti do fizičke zavisnosti, a sindrom
apstinencije može se javiti pri naglom prekidu terapije.
Sindrom apstinencije
Kada pacijent više ne zahtijeva terapiju oksikodonom, može biti
preporučljivo postepeno smanjivati dozu kako bi se spriječili simptomi
apstinencije. Opioidni sindrom apstinencije ili sindrom povlačenja
karakterišu neki ili svi od sljedećih simptoma: nemir, suzenje, curenje
iz nosa, zijevanje, znojenje, drhtavica, bolovi u mišićima, proširene
zjenice i palpitacije. Takođe se mogu razviti i drugi simptomi,
uključujući: razdražljivost, anksioznost, bol u leđima, bolove u
zglobovima, slabost, grčeve u stomaku, nesanicu, mučninu, anoreksiju,
povraćanje, proliv ili povišen krvni pritisak, brzinu disanja ili
otkucaja srca.
Kao i kod drugih opioida, novorođenčad koja su rođena od majki sa
zavisnošću mogu pokazati simptome apstinencije i mogu imati respiratornu
depresiju pri rođenju.
Hiperalgezija
Hiperalgezija koja neće odgovoriti na dalji porast doze oksikodona može
se javiti, posebno pri visokim dozama. Može biti potrebna redukcija doze
oksikodona ili promjena na alternativni opiod.
Alkohol
Istovremena upotreba alkohola i lijeka Oxycodone Kalceks može povećati
rizik od pojave neželjenih dejstava lijeka. Zbog toga, istovremenu
upotrebu treba izbjegavati.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po ml, odnosno
suštinski je „bez natrijuma“.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Istovremena primjena sedativnih ljekova kao što su benzodiazepini ili
srodnih ljekova sa opioidima povećava rizik od sedacije, respiratorne
depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresivnog dejstva na CNS.
Doziranje i trajanje istovremene primjene treba da budu ograničeni
(pogledati dio 4.4).
Ljekovi koji djeluju na CNS uključuju, između ostalih: sredstva za
smirenje, anestetike, hipnotike, antidepresive, ne-benzodiazepinske
sedative, fenotiazine, neuroleptike, alkohol, druge opioide, relaksante
mišića i antihipertenzive.
Istovremena primjena oksikodona sa antiholinergicima ili ljekovima sa
antiholinergičkim dejstvom (npr. triciklični antidepresivi,
antihistaminici, antipsihotici, miorelaksansi, antiparkinsonici) može
dovesti do intenziviranja antiholinergičkih neželjenih dejstava.
Oksikodon treba koristiti sa oprezom i možda će biti potrebno smanjiti
dozu kod pacijenata koji koriste ove ljekove.
Poznato je da inhibitori MAO stupaju u interakciju sa narkotičkim
analgeticima. MAO inhibitori izazivaju ekscitaciju ili depresiju CNS-a
udruženu sa hipertenzivnom ili hipotenzivnom krizom (pogledati dio 4.4).
Oksikodon treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata kojima su
primjenjivani MAO-inhibitori ili koji su primali MAO inhibitore tokom
posljednje dvije nedjelje (pogledati dio 4.4).
Istovremena primjena oksikodona sa serotoninskim agensima, kao što je
selektivni inhibitor ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ili
inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (SNRI) može
izazvati serotoninsku toksičnost. Simptomi serotoninske toksičnosti mogu
uključivati promjene mentalnog statusa (npr. uznemirenost, halucinacije,
koma), nestabilnost autonomnog nervnog sistema (npr. tahikardija,
promjenljiv krvni pritisak, hipertermija), neuromuskularne abnormalnosti
(npr. hiperrefleksija, gubitak koordinacije, rigidnost) i/ili
gastrointestinalne simptome (na primjer, mučnina, povraćanje, dijareja).
Oksikodon treba koristiti sa oprezom i možda će biti potrebno smanjiti
dozu kod pacijenata koji koriste ove ljekove.
Alkohol može potencirati farmakodinamičke efekte oksikodona, i
istovremenu upotrebu treba izbjegavati.
Oksikodon se primarno metaboliše posredstvom CYP3A4, uz učešće CYP2D6.
Aktivnost ovih metaboličkih puteva može biti inhibirana ili indukovana
istovremenom primjenom različitih ljekova ili hrane.
Inhibitori CYP3A4 kao što su makrolidni antibiotici (npr. klaritromicin,
eritromicin i telitromicin), azolni antimikotici (npr. ketokonazol,
vorikonazol, itrakonazol i posakonazol), inhibitori proteaze (npr.
boceprevir, ritonavir, indinavir, nelfinavir i sakvinavir), cimetidin i
sok od grejpfruta, mogu dovesti do sniženja klirensa oksikodona što za
posljedicu može imati povećanje koncentracije oksikodona u plazmi. Zbog
toga će možda biti potrebno korigovati dozu oksikodona.
U nastavku su navedeni neki specifični primjeri:
• Itrakonazol, snažan inhibitor CYP3A4, primijenjen oralno u dozi od
200 mg tokom pet dana, povećao je PIK oralno primijenjenog oksikodona.
Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 2.4 puta veća (u opsegu od
1.5 do 3.4).
• Vorikonazol, inhibitor CYP3A4, primijenjen u dozi od 200 mg dva puta
dnevno tokom četiri dana (400 mg dato u prve dvije doze), povećao je
PIK oralno primijenjenog oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila
približno 3.6 puta veća (u opsegu od 2.7 do 5.6).
• Telitromicin, inhibitor CYP3A4, primijenjen oralno u dozi od 800 mg
tokom četiri dana, povećao je PIK oralno primijenjenog oksikodona.
Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 1.8 puta veća (u opsegu od
1.3 do 2.3).
• Sok od grejpfruta, inhibitor CYP3A4, primijenjen u količini od 200
ml tri puta dnevno tokom pet dana, povećao je PIK oralno primijenjenog
oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 1.7 puta veća
(u opsegu od 1.1 do 2.1).
Induktori CYP3A4, kao što su rifampicin, karbamazepin, fenitoin i
kantarion, mogu indukovati metabolizam oksikodona i ubrzati njegov
klirens, što može dovesti do smanjenja koncentracije oksikodona u
plazmi. Može biti potrebno prilagoditi dozu oksikodona.
U nastavku su navedeni neki specifični primjeri:
• Kantarion, induktor CYP3A4, primijenjen u dozi od 300 mg tri puta
dnevno tokom petnaest dana, smanjio je vrijednost PIK oralno
primijenjenog oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila približno
50% manja (u opsegu 37 - 57%).
• Rifampicin, induktor CYP3A4, primijenjen u dozi od 600 mg jednom
dnevno tokom sedam dana, smanjio je vrijednost PIK oralno
primijenjenog oksikodona. U prosjeku, vrijednost PIK je bila približno
86% manja.
Ljekovi koji inhibiraju aktivnost CYP2D6, kao što su paroksetin i
hinidin, mogu smanjiti klirens oksikodona, što može dovesti do povećanja
koncentracije oksikodona u plazmi.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Primjenu ovog lijeka treba izbjegavati koliko je to moguće kod
pacijentkinja koje su trudne ili doje, ili tokom porođaja.
Trudnoća
Podaci o primjeni oksikodona kod trudnica su ograničeni. Novorođenčad
čije su majke primale opioide tokom 3 do 4 nedjelje prije porođaja treba
pratiti kako bi se uočili eventualni znakovi respiratorne depresije.
Simptomi obustave mogu se primjetiti kod novorođenčadi čije se majke
liječe oksikodonom.
Dojenje
Oksikodon se može izlučiti u majčino mlijeko i može izazvati
respiratornu depresiju kod novorođenčeta. Zbog toga oksikodon se ne
smije primjenjivati kod dojilja.
Plodnost
Nijesu sprovedene studije o uticaju oskikodona na plodnosti ili
postnatalnim efektima intrauterinog izlaganja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Oksikodon može smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje
mašinama. Oksikodon može modifikovati reakciju pacijenta u različitom
stepenu, u zavisnosti od doze i individualne osjetljivosti. Zbog toga
pacijenti ne bi trebalo da voze ili rukuju mašinama, ukoliko se kod njih
javi reakcija.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva koja se javljaju su karakteristična za pune opioidne
agoniste. Mogu se razviti tolerancija i zavisnost (pogledati dio 4.4).
Prevencija opstipacije se može postići odgovarajućim laksativom. Ako se
jave mučnina ili povraćanje, terapija oksikodonom se može kombinovati sa
antiemetikom.
Sljedeće kategorije učestalosti čine osnovu za klasifikaciju neželjenih
dejstava:
-----------------------------------------------------------------------
Veoma često ≥ 1/10
----------------- -----------------------------------------------------
Često ≥ 1/100 do < 1/10
Povremeno ≥ 1/1000 do < 1/100
Rijetko ≥ 1/10 000 do < 1/1000
Veoma rijetko < 1/10 000
Nepoznato Ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka
-----------------------------------------------------------------------
Poremećaji imunog sistema
Povremeno: preosjetljivost.
Nepoznato: anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Često: smanjen apetit.
Povremeno: dehidracija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: anksioznost, stanje konfuzije, depresija, nesanica, nervoza,
poremećaj mišljenja, neuobičajeni snovi.
Povremeno: agitacija, poremećaj afekta, euforično raspoloženje,
halucinacije, smanjen libido, zavisnost od ljekova (pogledati dio 4.4),
dezorijentacija, promjene raspoloženja, nemir, disforija.
Nepoznato: agresija.
Poremećaji nervnog sistema
Veoma često: somnolencija, vrtoglavica, glavobolja.
Često: tremor, letargija, sedacija.
Povremeno: amnezija, konvulzije, hipertonija, hipoestezija, nevoljne
mišićne kontrakcije, poremećaj govora, sinkopa, parestezija, disgeuzija,
hipotonija.
Nepoznato: hiperalgezija.
Poremećaji oka
Povremeno: poremećaj vida, mioza.
Poremećaji uha i lavirinta
Povremeno: vertigo.
Kardiološki poremećaji
Povremeno: palpitacije (u kontekstu sindroma obustave),
supraventrikularna tahikardija.
Vaskularni poremećaji
Povremeno: vazodilatacija, crvenilo lica.
Rijetko: hipotenzija, ortostatska hipotenzija.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: dispneja, bronhospazam, smanjen refleks kašlja.
Povremeno: respiratorna depresija, štucanje.
Nepoznato: sindrom centralne apneje u spavanju.
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: zatvor, mučnina, povraćanje.
Često: abdominalni bol, dijareja, suva usta, dispepsija.
Povremeno: disfagija, nadutost, eruktacija, ileus, gastritis.
Nepoznato: zubni karijes.
Hepatobilijarni poremećaji
Povremeno: povećane vrijednosti enzima jetre, bilijarne kolike.
Nepoznato: holestaza.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Veoma često: pruritus.
Često: osip, hiperhidroza.
Povremeno: suva koža, eksfolijativni dermatitis.
Rijetko: urtikarija.
Poremećaji bubrega i urinarnog trakta
Povremeno: retencija urina, uretralni spazam.
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojke
Povremeno: erektilna disfunkcija, hipogonadizam.
Nepoznato: amenoreja.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Često: astenija, umor.
Povremeno: sindrom obustave, malaksalost, edem, periferni edem,
tolerancija na lijek, žeđ, pireksija, jeza.
Nepoznato: sindrom obustave kod novorođenčadi.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[A qr code on a white background Description automatically generated]
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja
Simptomi akutnog predoziranja oksikodonom su: mioza, respiratorna
depresija, hipotenzija i halucinacije. Mučnina i povraćanje su
uobičajeni u lakšim slučajevima predoziranja. Nekardijalni plućni edem i
rabdomioliza su posebno česti nakon intravenske injekcije opioidnih
analgetika. U teškim slučajevima mogu se javiti cirkulatorni kolaps i
somnolencija koja može napredovati do stupora ili kome, hipotonije,
bradikardije, plućnog edema i smrti.
Efekti predoziranja će biti potencirani istovremenim uzimanjem alkohola
ili drugih psihotropnih ljekova.
Liječenje predoziranja
Primarno pažnju treba usmjeriti na obezbjeđivanje prohodnosti disajnih
puteva pacijenta i uspostavljanju asistirane ili kontrolisane
ventilacije. Čisti opioidni antagonisti, kao što je nalokson, su
specifični antidoti za simptome izazvane predoziranjem opioidima. Ako je
neophodno, treba preduzeti i druge suportivne mjere.
U slučaju teškog predoziranja, treba primijeniti nalokson intravenozno
(0.4 do 2 mg kod odraslih i 0.01 mg/kg tjelesne mase kod djece) ako je
pacijent u komi ili u slučaju respiratorne depresije. Ako nema odgovora,
dozu treba ponavljati u intervalima od 2 minuta. Ako je potrebno
ponavljanje doze onda treba započeti sa infuzijom od 60% početne doze po
satu. 10 mg rastvoreno u 50 ml rastvora dekstroze daće rastvor za
infuziju koncentracije 200 mikrograma/ml koristeći i.v. pumpu (dozu
prilagoditi kliničkom odgovoru). Infuzije nijesu zamjena za često
praćenje kliničkog stanja pacijenta.
Intramuskularna primjena naloksona je alternativa u slučaju kada nije
moguće primijeniti intravenski. Kako je nalokson relativno kratkog
dejstva, pacijenti se moraju pažljivo pratiti sve dok se u potpunosti ne
uspostavi spontano disanje. Nalokson je kompetitivni antagonist i velike
doze (4 mg) mogu biti potrebne u slučajevima teškog trovanja pacijenta.
U slučajevima manje ozbiljnih predoziranja, treba primijeniti 0.2 mg
naloksona intravenski, a zatim 0.1 mg (u inkrementima) na svakih 2
minuta, ukoliko je neophodno.
Pacijenta treba posmatrati najmanje 6 sati nakon posljednje doze
naloksona.
Nalokson ne treba primjenjivati ukoliko nema klinički značajne
respiratorne ili cirkulatorne depresije kao posljedice predoziranja
oksikodonom. Kod osoba za koje je poznata fizička zavisnost od
oksikodona ili se sumnja na nju, nalokson treba primjenjivati sa
posebnim oprezom. U takvim slučajevima, naglo ili potpuno povlačenje
opioidnih efekata može prouzrokovati bol ili akutni sindrom obustave.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: prirodni alkaloidi opijuma
ATC kod: N02AA05
Oksikodon je pun opioidni agonist bez antagonističkih efekata. Ispoljava
afinitet za kapa, mi i delta opioidne receptore u mozgu i kičmenoj
moždini. Dejstvo oksikodona je slično dejstvu morfina. Terapijski efekat
je uglavnom analgetski, anksiolitički, antitusivan i sedativan.
Gastrointestinalni sistem
Opioidi mogu indukovati spazam Oddi-evog sfinktera.
Endokrini sistem
Pogledati dio 4.4.
Ostali farmakološki efekti
In vitro studije i studije na životinjama ukazuju na različite efekte
prirodnih opioida, poput morfina, na
komponente imunog sistema; klinički značaj ovih nalaza je nepoznat. Nije
poznato da li oksikodon, kao
polusintetski opioid, ima imunološke efekte slično morfinu.
5.2. Farmakokinetički podaci
Apsorpcija
Farmakokinetičke studije kod zdravih subjekata pokazale su ekvivalentnu
dostupnost oksikodona kada se daje u dozi od 5 mg intravenskim i
subkutanim putem, kao pojedinačna bolusna doza ili kontinuirana infuzija
tokom 8 sati.
Žene imaju, u prosjeku, koncentraciju oksikodona u plazmi do 25% više od
muškaraca na osnovu prilagođenja tjelesne mase.
Distribucija
Nakon apsorpcije, oksikodon se distribuira po cijelom tijelu. Približno
45% se vezuje za proteine plazme. Lijek prolazi u placentu i može se
naći u majčinom mlijeku.
Biotransformacija i eliminacija
Oksikodon se metaboliše u jetri do noroksikodona, oksimorfona i razne
konjugovane glukuronide. Analgetski efekti metabolita su klinički
beznačajni. Aktivni lijek i njegovi metaboliti se izlučuju urinom i
fecesom.
Specifične populacije pacijenata
Starije osobe
Starost minimalno utiče na koncentracije oksikodona u plazmi, a kod
starijih je 15% više u poređenju sa mladim osobama.
Oštećenje funkcije jetre i bubrega
U poređenju sa normalnim ispitanicima, pacijenti sa blagom do teškom
disfunkcijom jetre mogu imati veće koncentracije oksikodona i
noroksikodona u plazmi i niže koncentracije oksimorfona u plazmi. Može
doći do povećanja poluvremena eliminacije oksikodona i to može biti
praćeno povećanjem efekata ljekova.
U poređenju sa normalnim subjektima, pacijenti sa blagom do teškom
bubrežnom disfunkcijom mogu imati veće koncentracije oksikodona i
njegovih metabolita u plazmi. Može doći do povećanja poluvremena
eliminacije oksikodona i to može biti praćeno povećanjem efekata lijeka.
Za razliku od ljekova na bazi morfina, primjena oksikodona ne dovodi do
značajnih nivoa aktivnih metabolita. Međutim, koncentracija oksikodona u
plazmi kod ove populacije pacijenata može biti povećana u poređenju sa
pacijentima koji imaju normalnu funkciju bubrega ili jetre. U literaturi
su objavljene studije koje su uključivale druge intravenske ljekove
oksikodona, primijenjene bolusnom injekcijom kod šest pacijenata sa
cirozom jetre u završnoj fazi i deset pacijenata sa završnom stadijumom
bubrežne insuficijencije. U svakom slučaju, eliminacija oksikodona je
bila narušena.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
U studijama na pacovima, oksikodon nije imao uticaja na plodnost i
razvoj embriona. Međutim, kod zečeva, pri nivoima doze koji su izazvali
toksičnost za majku, primijećena su dozno-zavisna povećanja u razvojnim
varijacijama (povećan broj presakralnih pršljenova, dodatni parovi
rebara). U studijama prijenatalnog i postnatalnog razvoja kod pacova,
nije bilo uticaja na fizičke, refleksološke i senzorne razvojne
parametre niti na pokazatelje ponašanja i reproduktivne sposobnosti.
Podaci iz studija genotoksičnosti sa oksikodonom ne otkrivaju posebnu
opasnost za ljude. Dugoročne studije kancerogenosti nijesu sprovedene.
Oksikodon je pokazao klastogeni potencijal u nekim in vitro
istraživanjima. Međutim, u uslovima in vivo takvi nalazi nijesu
primijećeni, čak ni pri toksičnim dozama. Rezultati pokazuju da se
mutageni rizik od oksikodona za ljude u terapijskim koncentracijama može
isključiti sa odgovarajućom sigurnošću.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Limunska kiselina monohidrat
Natrijum citrat
Natrijum hlorid
Natrijum hidroksid (za podešavanje pH vrijednosti)
Hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH vrijednosti)
Voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim onih navedenih
u dijelu 6.6.
Ciklizin u koncentracijama od 3 mg/ml ili manje, kada se pomiješa sa
lijekom Oxycodone Kalceks, bilo nerazblaženim ili razblaženim vodom za
injekcije, ne pokazuje znake precipitacije tokom perioda od 24 sata
čuvanja na sobnoj temperaturi. Pokazalo se da se precipitacija javlja u
smješama sa lijekom Oxycodone Kalceks pri koncentracijama ciklizina
većim od 3 mg/ml ili kada se razblaži sa rastvorom natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije. Međutim, ako se doza injekcije lijeka
Oxycodone Kalceks smanji i rastvor dovoljno razblaži vodom za injekcije,
moguće su koncentracije veće od 3 mg/ml. Preporučuje se da se voda za
injekcije koristi kao razblaživač kada se ciklizin i oksikodon
hidrohlorid daju istovremeno intravenozno ili subkutano kao infuzija.
Prohlorperazin je hemijski inkompatibilan sa lijekom Oxycodone Kalceks.
6.3. Rok upotrebe
Neotvorena ampula: 2 godine.
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: Lijek upotrijebiti odmah nakon
otvaranja ampule.
Rok upotrebe nakon razblaživanja:
Hemijska i fizička stabilnost u upotrebi je dokazana tokom 24 sata na 25
°C i na 2 - 8 °C.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek treba odmah upotrijebiti. Ako se
ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi skladištenja prije upotrebe su
odgovornost korisnika i obično ne bi trebalo da budu duži od 24 sata na
temperaturi od 2 do 8°C, osim ako je razblaživanje izvršeno u
kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja. Ne zamrzavati.
Za uslove čuvanja poslije razblaživanja pogledati dio 6.3.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Oxycodone Kalceks 10 mg/ml
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula od bezbojnog stakla tip I,
zapremine 1 ml ili 2 ml.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 10
ampula (10x1 ml ili 10x2 ml) i Uputstvo za lijek.
Oxycodone Kalceks 50 mg/ml
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula od bezbojnog stakla tip I,
zapremine 1 ml.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 5
ampula (5x1 ml) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Injekciju treba dati odmah nakon otvaranja ampule. Kada se otvori, svaki
neiskorišćeni dio treba baciti.
Lijek Oxycodone Kalceks 10 mg/ml, nerazblažen ili razblažen do 1 mg/ml
sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%)
dekstroze ili vodom za injekcije i lijek Oxycodone Kalceks 50 mg/ml,
nerazblažen ili razblažen do 3 mg/ml sa rastvorom natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodom za
injekcije, fizički je i hemijski stabilan kada je u kontaktu sa
polipropilenskim ili polikarbonatnim špricevima, polietilenskim ili PVC
cijevima i PVC ili EVA kesama za infuziju, reprezentativnih brendova,
tokom perioda od 24 sata na sobnoj temperaturi (25 °C) i na 2 - 8 °C.
Lijek Oxycodone Kalceks, bilo da je nerazblažen ili razblažen u
tečnostima za infuziju korišćenim u ovim studijama i sadržanim u
različitim sklopovima, ne treba da bude zaštićen od svjetlosti.
Takođe, proizvod je kompatibilan sa sljedećim ljekovima: hioscin
butilbromid, hioscin hidrobromid, deksametazon natrijum fosfat,
haloperidol, midazolam hidrohlorid, metoklopramid hidrohlorid,
levomepromazin hidrohlorid, glikopironijum bromid, ketamin hidrohlorid.
Neodgovarajuće rukovanje nerazređenim rastvorom nakon otvaranja
originalne ampule ili razblaženim rastvorima može ugroziti sterilnost
proizvoda.
Ovaj lijek ne treba koristiti ako postoje vidljivi znaci onečišćenja
(npr. čestice).
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Nosilac dozvole:
Rhei Life d.o.o. Beograd – DIO STRANOG DRUŠTVA PODGORICA
Vladike Visariona Borilovića 10, 81 000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 10mg/ml, ampula,
10x1ml: 2030/25/407 – 2913
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 10mg/ml, ampula,
10x2ml: 2030/25/408 – 2914
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 50mg/ml, ampula,
5x1ml: 2030/25/405 – 2915
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
29.01.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine
1. NAZIV LIJEKA
§ ▲Oxycodone Kalceks, 10 mg/ml, rastvor za injekciju/infuziju
§ ▲Oxycodone Kalceks, 50 mg/ml, rastvor za injekciju/infuziju
INN: oksikodon
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Oxycodone Kalceks 10 mg/ml:
Jedna ampula od 1 ml sadrži 10 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno 9
mg oksikodona).
Jedna ampula od 2 ml sadrži 20 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno
18 mg oksikodona).
Oxycodone Kalceks 50 mg/ml:
Jedna ampula od 1 ml sadrži 50 mg oksikodon hidrohlorida (ekvivalentno
45 mg oksikodona).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju/infuziju.
Bistar, bezbojan rastvor bez vidljivih čestica.
pH 4.5 – 5.5.
Osmolalnost je približno 285 mOsmol/kg.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Za liječenje umjerenog do jakog bola kod pacijenata sa kancerom i kod
postoperativnog bola.
Za liječenje jakog bola koji zahtijeva upotrebu jakih opioidnih
analgetika.
Lijek Oxycodone Kalceks je indikovan samo za odrasle.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Dozu treba prilagoditi jačini bola, opštem stanju pacijenta i prethodnom
ili istovremenom uzimanju drugih ljekova.
Odrasli stariji od 18 godina
Preporučuju se sljedeće početne doze. Postepeno povećanje doze može biti
potrebno ako je analgezija neadekvatna ili ako se pojača bol.
i.v. (bolus): razblažiti do 1 mg/ml u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml
(0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije.
Primijenite bolus dozu od 1 do 10 mg polako tokom 1-2 minuta. Doze se ne
smiju primjenjivati češće od svaka 4 sata.
i.v. (infuzija): razblažiti do 1 mg/ml u rastvoru natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za
injekcije.
Preporučuje se početna doza od 2 mg/sat.
i.v. (pacijentom kontrolisana analgezija – PCA): razblažiti do 1 mg/ml u
rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%)
dekstroze ili vodi za injekcije.
Bolusne doze od 0.03 mg/kg treba primjenjivati sa minimalnim vremenom
blokade od 5 minuta.
s.c. (bolus): koristiti kao koncentraciju od 10 mg/ml. Lijek Oxycodone
Kalceks 50 mg/ml razblažiti u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%)
za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije. Preporučuje
se početna doza od 5 mg, koja se po potrebi ponavlja u intervalima od 4
sata.
s.c. (infuzija): razblažiti u rastvoru natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%)
za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodi za injekcije ako je
potrebno.
Preporučuje se početna doza od 7.5 mg/dan kod pacijenata koji nijesu
koristili opioide, postepeno titrirajući u skladu sa kontrolom simptoma.
Pacijentima sa kancerom koji prelaze sa oralnog oksikodona mogu biti
potrebne mnogo veće doze (pogledati dolje).
Prebacivanje pacijenata sa oralnog na parenteralni oksikodon i obrnuto
Doziranje treba bazirati na sljedećem odnosu: 2 mg oralnog oksikodona je
ekvivalentno 1 mg parenteralnog oksikodona. Mora se naglasiti da je ovo
vodič za potrebnu dozu. Individualne razlike među pacijentima
zahtijevaju da se kod svakog pacijenta vrši pažljiva titracija do
odgovarajuće doze. Pacijenta treba pažljivo pratiti dok se ne
stabilizuje kada mijenja opioidne ljekove.
Prebacivanje pacijenata sa i.v. morfina na i.v. oksikodon
Kod pacijenata koji su primili i.v. morfin prije tretmana sa i.v.
oksikodonom, dnevna doza treba da bude zasnovana na odnosu 1:1. Mora se
naglasiti da je ovo vodič za potrebnu dozu. Individualne razlike među
pacijentima zahtijevaju da se kod svakog pacijenta vrši pažljiva
titracija do odgovarajuće doze. Pacijenta treba pažljivo pratiti dok se
ne stabilizuje kada mijenja opioidne ljekove.
Stariji pacijenti
Starije pacijente treba liječiti sa oprezom. Najnižu dozu treba
primijeniti uz pažljivu titraciju kako bi se kontrolisala bol.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre
Uvođenje doze kod ovih pacijenata treba da slijedi konzervativni
pristup. Preporučena početna doza za odrasle treba da se smanji za 50%
(na primjer ukupna dnevna doza od 10 mg oralno kod pacijenata koji
ranije nijesu koristili opioide), i kod svakog pacijenta treba da se
vrši pažljiva titracija da bi se postigla adekvatna kontrola bola u
skladu sa kliničkim stanjem pacijenta (pogledati dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Nema podataka o primjeni lijeka oksikodon kod pacijenata mlađih od 18
godina.
Primjena kod nemalignog bola
Opioidi nijesu prva linija terapije za hronični nemaligni bol, niti se
preporučuju kao jedina terapija. Vrste hroničnih bolova za koje se
pokazalo da se ublažavaju upotrebom jakih opioida uključujući bolove
usljed hroničnog osteoartritisa i bolest intervertebralnog diska.
Ciljevi liječenja i prekid liječenja
Prije početka liječenja s lijekom Oxycodone Kalceks, treba dogovoriti
strategiju liječenja koja uključuje trajanje liječenja, ciljeve
liječenja i plan za završetak liječenja, u saradnji s pacijentom, u
skladu sa smjernicama za upravljanje bolovima. Tokom liječenja treba
redovno održavati kontakt između ljekara i pacijenta kako bi se
procijenila potreba za nastavkom liječenja, razmotrila mogućnost prekida
liječenja i prilagodile doze po potrebi. Kada pacijent više ne zahtijeva
terapiju oksikodon, može biti preporučljivo postupno smanjivati dozu
kako bi se spriječili simptomi apstinencijske krize. U slučaju
nedostatka adekvatne kontrole boli, treba razmotriti mogućnost
hiperalgije, tolerancije i napredovanja osnovne bolesti (pogledati dio
4.4).
Trajanje liječenja
Oksikodon se ne smije koristiti duže nego što je to neophodno.
Za uputstva o razblaživanju lijeka prije primjene, pogledati dio 6.6.
Način primjene
Subkutana injekcija ili infuzija.
Intravenska injekcija ili infuzija.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na oksikodon ili na bilo koju od pomoćnih supstanci
navedenih u dijelu 6.1.
Oksikodon se ne smije koristiti ni u jednoj situaciji gdje je upotreba
opioida kontraindikovana:
• poznata preosjetljivost na morfin ili druge opioide;
• teška respiratorna depresija sa hipoksijom;
• teška hronična opstruktivna bolest pluća;
• plućno srce (cor pulmonale);
• teška bronhijalna astma;
• povećane koncentracije ugljen dioksida u krvi;
• paralitički ileus;
• akutni abdomen;
• hronična opstipacije.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Glavni rizik od prekomjerne primjene opioida je pojava respiratorne
depresije. Oksikodon mora se sa posebnim oprezom primjenjivati kod
starijih i iznemoglih pacijenata; pacijenata sa teškim oštećenjem
funkcije pluća, pacijenata sa poremećajem funkcije jetre ili bubrega;
pacijenata sa miksedemom, hipotireoidozom, Adisonovom bolešću, toksičnom
psihozom, hipertrofijom prostate, adrenokortikalnom insuficijencijom,
alkoholizmom, delirium tremensom, bolestima bilijarnog trakta,
pankreatitisom, inflamatornom bolešću crijeva, hipotenzijom,
hipovolemijom, povišenim intrakranijalnim pritiskom, povredom glave
(zbog rizika od povećanog intrakranijalnog pritiska) ili kod pacijenata
koji uzimaju MAO inhibitore.
Rizik od istovremene upotrebe sedativnih ljekova kao što su
benzodiazepini ili srodni ljekovi
Istovremena upotreba benzodiazepina i opioida može dovesti do sedacije,
respiratorne depresije, kome i smrti. Zbog ovih rizika, istovremeno
propisivanje sedativnih ljekova kao što su benzodiazepini ili srodnih
ljekova sa opioidima treba da bude rezervisano samo za pacijente za koje
alternativne opcije liječenja nijesu moguće. Ako se donese odluka da se
benzodiazepini propisuju istovremeno sa opioidima, treba primjenjivati
najnižu efektivnu dozu, a trajanje liječenja treba da bude što je moguće
kraće (pogledati takođe opštu preporuku za dozu u dijelu 4.2). Kod
pacijenata treba pažljivo pratiti pojavu znakova i simptoma respiratorne
depresije i sedacije. U tom pogledu, snažno se preporučuje da se
pacijenti i njihova okolina informišu da budu svjesni ovih simptoma
(pogledati dio 4.5).
Lijek Oxycodone Kalceks se ne smije primjenjivati ukoliko postoji
mogućnost pojave paralitičkog ileusa. Ukoliko se posumnja na paralitički
ileus ili se on pojavi tokom primjene, mora se odmah obustaviti primjena
lijeka Oxycodone Kalceks.
Hirurške procedure
Lijek Oxycodone Kalceks treba koristiti sa oprezom prije ili tokom
operacije, kao i tokom prvih 12 - 24 sata nakon operacije
Kao i kod svih opioidnih ljekova, oksikodon treba primjenjivati sa
oprezom nakon abdominalnih hirurških intervencija jer je poznato da
opioidi inhibiraju intestinalni motilitet, i ne treba ih primjenjivati
sve dok ljekar ne utvrdi da je uspostavljena normalna funkcija crijeva.
Nemaligni bol
Kod određenih pacijenata koji pate od hroničnog nemalignog bola, opioide
treba primjenjivati kao dio sveobuhvatnog programa liječenja koji
uključuje i druge ljekove i modalitete liječenja. Kod pacijenata sa
hroničnim nemalignim bolom ključno je procijeniti postojanje poznate
zavisnosti ili prethodne zloupotrebe ljekova.
Ako se utvrdi da je liječenje opioidima prikladno za pacijenta, onda
glavni cilj liječenja nije da se primjeni minimalna doza opioida, već da
se obezbijedi doza koja će omogućiti adekvatno ublažavanje bola uz
minimalna neželjena dejstva. Da bi se omogućilo podešavanje doze, mora
postojati stalna komunikacija između pacijenta i ljekara. Strogo se
preporučuje da ljekar definiše ishode liječenja u skladu sa smjernicama
za liječenje bola. Pacijent i ljekar se mogu složiti oko prekida
terapije ukoliko ovi uslovi nijesu ispunjeni.
Endokrini sistem
Opioidi mogu uticati na hipotalamičko-hipofizno-adrenalne ili gonadne
osovine. Neke promjene koje se mogu vidjeti uključuju povećanje
serumskog prolaktina i smanjenje kortizola i testosterona u plazmi.
Klinički simptomi se mogu manifestovati kao rezultat ovih hormonskih
promjena.
Poremećaji disanja tokom spavanja
Opioidi mogu uzrokovati poremećaje disanja tokom spavanja, uključujući
centralnu apneju u spavanju (CSA) i hipoksemiju povezanu sa spavanjem.
Upotreba opioida povećava rizik od CSA na način koji zavisi od doze. Kod
pacijenata koji imaju CSA, treba razmotriti smanjenje ukupne doze
opioida.
Poremećaj upotrebe opioida (zloupotreba i zavisnost)
Tolerancija, kao i fizička i/ili psihološka zavisnost, mogu se razviti
uz ponovljenu primjenu opioida kao što je oksikodon.
Ponovljena upotreba lijeka Oxycodone Kalceks može dovesti do poremećaja
upotrebe opioida (OUD). Veća doza i duže trajanje liječenja opioidima
mogu povećati rizik od razvoja OUD-a- Zloupotreba ili namjerno
nepravilno korišćenje lijeka Oxycodone Kalceks može dovesti do
predoziranja i/ili smrti. Rizik od razvoja OUD-a je povećan kod
pacijenata sa ličnom ili porodičnom istorijom (roditelj ili
braća/sestre) poremećaja upotrebe supstanci (uključujući poremećaj
upotrebe alkohola), kod trenutnih korisnika duvana ili kod pacijenata sa
ličnom istorijom drugih mentalnih poremećaja (npr. velike depresije,
anksioznosti i poremećaja ličnosti).
Prije početka liječenja lijekom Oxycodone Kalceks i tokom liječenja,
ciljevi liječenja i plan za prekid liječenja treba da se dogovore sa
pacijentom (pogledati dio 4.2). Prije i tokom liječenja pacijent treba
da bude informisan o rizicima i znacima OUD-a. Ako se ovi znaci pojave,
pacijentima treba savjetovati da se obrate svom ljekaru.
Pacijenti će biti podložni praćenju zbog znakova ponašanja usmjerenog na
traženje ljekova (npr. previše ranih zahtjeva za dopunama). To uključuje
pregled istovremenih opioida i psihotropnih ljekova (kao što su
benzodiazepini). Za pacijente sa znacima i simptomima OUD-a, treba
razmotriti konsultaciju sa stručnjakom za zavisnost.
Tolerancija
Pacijent može razviti toleranciju na lijek pri hroničnoj upotrebi i
zahtijevati postepeno veće doze kako bi održao kontrolu bola. Produžena
upotreba ovog proizvoda može dovesti do fizičke zavisnosti, a sindrom
apstinencije može se javiti pri naglom prekidu terapije.
Sindrom apstinencije
Kada pacijent više ne zahtijeva terapiju oksikodonom, može biti
preporučljivo postepeno smanjivati dozu kako bi se spriječili simptomi
apstinencije. Opioidni sindrom apstinencije ili sindrom povlačenja
karakterišu neki ili svi od sljedećih simptoma: nemir, suzenje, curenje
iz nosa, zijevanje, znojenje, drhtavica, bolovi u mišićima, proširene
zjenice i palpitacije. Takođe se mogu razviti i drugi simptomi,
uključujući: razdražljivost, anksioznost, bol u leđima, bolove u
zglobovima, slabost, grčeve u stomaku, nesanicu, mučninu, anoreksiju,
povraćanje, proliv ili povišen krvni pritisak, brzinu disanja ili
otkucaja srca.
Kao i kod drugih opioida, novorođenčad koja su rođena od majki sa
zavisnošću mogu pokazati simptome apstinencije i mogu imati respiratornu
depresiju pri rođenju.
Hiperalgezija
Hiperalgezija koja neće odgovoriti na dalji porast doze oksikodona može
se javiti, posebno pri visokim dozama. Može biti potrebna redukcija doze
oksikodona ili promjena na alternativni opiod.
Alkohol
Istovremena upotreba alkohola i lijeka Oxycodone Kalceks može povećati
rizik od pojave neželjenih dejstava lijeka. Zbog toga, istovremenu
upotrebu treba izbjegavati.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po ml, odnosno
suštinski je „bez natrijuma“.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Istovremena primjena sedativnih ljekova kao što su benzodiazepini ili
srodnih ljekova sa opioidima povećava rizik od sedacije, respiratorne
depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresivnog dejstva na CNS.
Doziranje i trajanje istovremene primjene treba da budu ograničeni
(pogledati dio 4.4).
Ljekovi koji djeluju na CNS uključuju, između ostalih: sredstva za
smirenje, anestetike, hipnotike, antidepresive, ne-benzodiazepinske
sedative, fenotiazine, neuroleptike, alkohol, druge opioide, relaksante
mišića i antihipertenzive.
Istovremena primjena oksikodona sa antiholinergicima ili ljekovima sa
antiholinergičkim dejstvom (npr. triciklični antidepresivi,
antihistaminici, antipsihotici, miorelaksansi, antiparkinsonici) može
dovesti do intenziviranja antiholinergičkih neželjenih dejstava.
Oksikodon treba koristiti sa oprezom i možda će biti potrebno smanjiti
dozu kod pacijenata koji koriste ove ljekove.
Poznato je da inhibitori MAO stupaju u interakciju sa narkotičkim
analgeticima. MAO inhibitori izazivaju ekscitaciju ili depresiju CNS-a
udruženu sa hipertenzivnom ili hipotenzivnom krizom (pogledati dio 4.4).
Oksikodon treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata kojima su
primjenjivani MAO-inhibitori ili koji su primali MAO inhibitore tokom
posljednje dvije nedjelje (pogledati dio 4.4).
Istovremena primjena oksikodona sa serotoninskim agensima, kao što je
selektivni inhibitor ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ili
inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (SNRI) može
izazvati serotoninsku toksičnost. Simptomi serotoninske toksičnosti mogu
uključivati promjene mentalnog statusa (npr. uznemirenost, halucinacije,
koma), nestabilnost autonomnog nervnog sistema (npr. tahikardija,
promjenljiv krvni pritisak, hipertermija), neuromuskularne abnormalnosti
(npr. hiperrefleksija, gubitak koordinacije, rigidnost) i/ili
gastrointestinalne simptome (na primjer, mučnina, povraćanje, dijareja).
Oksikodon treba koristiti sa oprezom i možda će biti potrebno smanjiti
dozu kod pacijenata koji koriste ove ljekove.
Alkohol može potencirati farmakodinamičke efekte oksikodona, i
istovremenu upotrebu treba izbjegavati.
Oksikodon se primarno metaboliše posredstvom CYP3A4, uz učešće CYP2D6.
Aktivnost ovih metaboličkih puteva može biti inhibirana ili indukovana
istovremenom primjenom različitih ljekova ili hrane.
Inhibitori CYP3A4 kao što su makrolidni antibiotici (npr. klaritromicin,
eritromicin i telitromicin), azolni antimikotici (npr. ketokonazol,
vorikonazol, itrakonazol i posakonazol), inhibitori proteaze (npr.
boceprevir, ritonavir, indinavir, nelfinavir i sakvinavir), cimetidin i
sok od grejpfruta, mogu dovesti do sniženja klirensa oksikodona što za
posljedicu može imati povećanje koncentracije oksikodona u plazmi. Zbog
toga će možda biti potrebno korigovati dozu oksikodona.
U nastavku su navedeni neki specifični primjeri:
• Itrakonazol, snažan inhibitor CYP3A4, primijenjen oralno u dozi od
200 mg tokom pet dana, povećao je PIK oralno primijenjenog oksikodona.
Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 2.4 puta veća (u opsegu od
1.5 do 3.4).
• Vorikonazol, inhibitor CYP3A4, primijenjen u dozi od 200 mg dva puta
dnevno tokom četiri dana (400 mg dato u prve dvije doze), povećao je
PIK oralno primijenjenog oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila
približno 3.6 puta veća (u opsegu od 2.7 do 5.6).
• Telitromicin, inhibitor CYP3A4, primijenjen oralno u dozi od 800 mg
tokom četiri dana, povećao je PIK oralno primijenjenog oksikodona.
Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 1.8 puta veća (u opsegu od
1.3 do 2.3).
• Sok od grejpfruta, inhibitor CYP3A4, primijenjen u količini od 200
ml tri puta dnevno tokom pet dana, povećao je PIK oralno primijenjenog
oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila približno 1.7 puta veća
(u opsegu od 1.1 do 2.1).
Induktori CYP3A4, kao što su rifampicin, karbamazepin, fenitoin i
kantarion, mogu indukovati metabolizam oksikodona i ubrzati njegov
klirens, što može dovesti do smanjenja koncentracije oksikodona u
plazmi. Može biti potrebno prilagoditi dozu oksikodona.
U nastavku su navedeni neki specifični primjeri:
• Kantarion, induktor CYP3A4, primijenjen u dozi od 300 mg tri puta
dnevno tokom petnaest dana, smanjio je vrijednost PIK oralno
primijenjenog oksikodona. Prosječno, vrijednost PIK je bila približno
50% manja (u opsegu 37 - 57%).
• Rifampicin, induktor CYP3A4, primijenjen u dozi od 600 mg jednom
dnevno tokom sedam dana, smanjio je vrijednost PIK oralno
primijenjenog oksikodona. U prosjeku, vrijednost PIK je bila približno
86% manja.
Ljekovi koji inhibiraju aktivnost CYP2D6, kao što su paroksetin i
hinidin, mogu smanjiti klirens oksikodona, što može dovesti do povećanja
koncentracije oksikodona u plazmi.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Primjenu ovog lijeka treba izbjegavati koliko je to moguće kod
pacijentkinja koje su trudne ili doje, ili tokom porođaja.
Trudnoća
Podaci o primjeni oksikodona kod trudnica su ograničeni. Novorođenčad
čije su majke primale opioide tokom 3 do 4 nedjelje prije porođaja treba
pratiti kako bi se uočili eventualni znakovi respiratorne depresije.
Simptomi obustave mogu se primjetiti kod novorođenčadi čije se majke
liječe oksikodonom.
Dojenje
Oksikodon se može izlučiti u majčino mlijeko i može izazvati
respiratornu depresiju kod novorođenčeta. Zbog toga oksikodon se ne
smije primjenjivati kod dojilja.
Plodnost
Nijesu sprovedene studije o uticaju oskikodona na plodnosti ili
postnatalnim efektima intrauterinog izlaganja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Oksikodon može smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje
mašinama. Oksikodon može modifikovati reakciju pacijenta u različitom
stepenu, u zavisnosti od doze i individualne osjetljivosti. Zbog toga
pacijenti ne bi trebalo da voze ili rukuju mašinama, ukoliko se kod njih
javi reakcija.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva koja se javljaju su karakteristična za pune opioidne
agoniste. Mogu se razviti tolerancija i zavisnost (pogledati dio 4.4).
Prevencija opstipacije se može postići odgovarajućim laksativom. Ako se
jave mučnina ili povraćanje, terapija oksikodonom se može kombinovati sa
antiemetikom.
Sljedeće kategorije učestalosti čine osnovu za klasifikaciju neželjenih
dejstava:
-----------------------------------------------------------------------
Veoma često ≥ 1/10
----------------- -----------------------------------------------------
Često ≥ 1/100 do < 1/10
Povremeno ≥ 1/1000 do < 1/100
Rijetko ≥ 1/10 000 do < 1/1000
Veoma rijetko < 1/10 000
Nepoznato Ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka
-----------------------------------------------------------------------
Poremećaji imunog sistema
Povremeno: preosjetljivost.
Nepoznato: anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Često: smanjen apetit.
Povremeno: dehidracija.
Psihijatrijski poremećaji
Često: anksioznost, stanje konfuzije, depresija, nesanica, nervoza,
poremećaj mišljenja, neuobičajeni snovi.
Povremeno: agitacija, poremećaj afekta, euforično raspoloženje,
halucinacije, smanjen libido, zavisnost od ljekova (pogledati dio 4.4),
dezorijentacija, promjene raspoloženja, nemir, disforija.
Nepoznato: agresija.
Poremećaji nervnog sistema
Veoma često: somnolencija, vrtoglavica, glavobolja.
Često: tremor, letargija, sedacija.
Povremeno: amnezija, konvulzije, hipertonija, hipoestezija, nevoljne
mišićne kontrakcije, poremećaj govora, sinkopa, parestezija, disgeuzija,
hipotonija.
Nepoznato: hiperalgezija.
Poremećaji oka
Povremeno: poremećaj vida, mioza.
Poremećaji uha i lavirinta
Povremeno: vertigo.
Kardiološki poremećaji
Povremeno: palpitacije (u kontekstu sindroma obustave),
supraventrikularna tahikardija.
Vaskularni poremećaji
Povremeno: vazodilatacija, crvenilo lica.
Rijetko: hipotenzija, ortostatska hipotenzija.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: dispneja, bronhospazam, smanjen refleks kašlja.
Povremeno: respiratorna depresija, štucanje.
Nepoznato: sindrom centralne apneje u spavanju.
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: zatvor, mučnina, povraćanje.
Često: abdominalni bol, dijareja, suva usta, dispepsija.
Povremeno: disfagija, nadutost, eruktacija, ileus, gastritis.
Nepoznato: zubni karijes.
Hepatobilijarni poremećaji
Povremeno: povećane vrijednosti enzima jetre, bilijarne kolike.
Nepoznato: holestaza.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Veoma često: pruritus.
Često: osip, hiperhidroza.
Povremeno: suva koža, eksfolijativni dermatitis.
Rijetko: urtikarija.
Poremećaji bubrega i urinarnog trakta
Povremeno: retencija urina, uretralni spazam.
Poremećaji reproduktivnog sistema i dojke
Povremeno: erektilna disfunkcija, hipogonadizam.
Nepoznato: amenoreja.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Često: astenija, umor.
Povremeno: sindrom obustave, malaksalost, edem, periferni edem,
tolerancija na lijek, žeđ, pireksija, jeza.
Nepoznato: sindrom obustave kod novorođenčadi.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[A qr code on a white background Description automatically generated]
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja
Simptomi akutnog predoziranja oksikodonom su: mioza, respiratorna
depresija, hipotenzija i halucinacije. Mučnina i povraćanje su
uobičajeni u lakšim slučajevima predoziranja. Nekardijalni plućni edem i
rabdomioliza su posebno česti nakon intravenske injekcije opioidnih
analgetika. U teškim slučajevima mogu se javiti cirkulatorni kolaps i
somnolencija koja može napredovati do stupora ili kome, hipotonije,
bradikardije, plućnog edema i smrti.
Efekti predoziranja će biti potencirani istovremenim uzimanjem alkohola
ili drugih psihotropnih ljekova.
Liječenje predoziranja
Primarno pažnju treba usmjeriti na obezbjeđivanje prohodnosti disajnih
puteva pacijenta i uspostavljanju asistirane ili kontrolisane
ventilacije. Čisti opioidni antagonisti, kao što je nalokson, su
specifični antidoti za simptome izazvane predoziranjem opioidima. Ako je
neophodno, treba preduzeti i druge suportivne mjere.
U slučaju teškog predoziranja, treba primijeniti nalokson intravenozno
(0.4 do 2 mg kod odraslih i 0.01 mg/kg tjelesne mase kod djece) ako je
pacijent u komi ili u slučaju respiratorne depresije. Ako nema odgovora,
dozu treba ponavljati u intervalima od 2 minuta. Ako je potrebno
ponavljanje doze onda treba započeti sa infuzijom od 60% početne doze po
satu. 10 mg rastvoreno u 50 ml rastvora dekstroze daće rastvor za
infuziju koncentracije 200 mikrograma/ml koristeći i.v. pumpu (dozu
prilagoditi kliničkom odgovoru). Infuzije nijesu zamjena za često
praćenje kliničkog stanja pacijenta.
Intramuskularna primjena naloksona je alternativa u slučaju kada nije
moguće primijeniti intravenski. Kako je nalokson relativno kratkog
dejstva, pacijenti se moraju pažljivo pratiti sve dok se u potpunosti ne
uspostavi spontano disanje. Nalokson je kompetitivni antagonist i velike
doze (4 mg) mogu biti potrebne u slučajevima teškog trovanja pacijenta.
U slučajevima manje ozbiljnih predoziranja, treba primijeniti 0.2 mg
naloksona intravenski, a zatim 0.1 mg (u inkrementima) na svakih 2
minuta, ukoliko je neophodno.
Pacijenta treba posmatrati najmanje 6 sati nakon posljednje doze
naloksona.
Nalokson ne treba primjenjivati ukoliko nema klinički značajne
respiratorne ili cirkulatorne depresije kao posljedice predoziranja
oksikodonom. Kod osoba za koje je poznata fizička zavisnost od
oksikodona ili se sumnja na nju, nalokson treba primjenjivati sa
posebnim oprezom. U takvim slučajevima, naglo ili potpuno povlačenje
opioidnih efekata može prouzrokovati bol ili akutni sindrom obustave.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: prirodni alkaloidi opijuma
ATC kod: N02AA05
Oksikodon je pun opioidni agonist bez antagonističkih efekata. Ispoljava
afinitet za kapa, mi i delta opioidne receptore u mozgu i kičmenoj
moždini. Dejstvo oksikodona je slično dejstvu morfina. Terapijski efekat
je uglavnom analgetski, anksiolitički, antitusivan i sedativan.
Gastrointestinalni sistem
Opioidi mogu indukovati spazam Oddi-evog sfinktera.
Endokrini sistem
Pogledati dio 4.4.
Ostali farmakološki efekti
In vitro studije i studije na životinjama ukazuju na različite efekte
prirodnih opioida, poput morfina, na
komponente imunog sistema; klinički značaj ovih nalaza je nepoznat. Nije
poznato da li oksikodon, kao
polusintetski opioid, ima imunološke efekte slično morfinu.
5.2. Farmakokinetički podaci
Apsorpcija
Farmakokinetičke studije kod zdravih subjekata pokazale su ekvivalentnu
dostupnost oksikodona kada se daje u dozi od 5 mg intravenskim i
subkutanim putem, kao pojedinačna bolusna doza ili kontinuirana infuzija
tokom 8 sati.
Žene imaju, u prosjeku, koncentraciju oksikodona u plazmi do 25% više od
muškaraca na osnovu prilagođenja tjelesne mase.
Distribucija
Nakon apsorpcije, oksikodon se distribuira po cijelom tijelu. Približno
45% se vezuje za proteine plazme. Lijek prolazi u placentu i može se
naći u majčinom mlijeku.
Biotransformacija i eliminacija
Oksikodon se metaboliše u jetri do noroksikodona, oksimorfona i razne
konjugovane glukuronide. Analgetski efekti metabolita su klinički
beznačajni. Aktivni lijek i njegovi metaboliti se izlučuju urinom i
fecesom.
Specifične populacije pacijenata
Starije osobe
Starost minimalno utiče na koncentracije oksikodona u plazmi, a kod
starijih je 15% više u poređenju sa mladim osobama.
Oštećenje funkcije jetre i bubrega
U poređenju sa normalnim ispitanicima, pacijenti sa blagom do teškom
disfunkcijom jetre mogu imati veće koncentracije oksikodona i
noroksikodona u plazmi i niže koncentracije oksimorfona u plazmi. Može
doći do povećanja poluvremena eliminacije oksikodona i to može biti
praćeno povećanjem efekata ljekova.
U poređenju sa normalnim subjektima, pacijenti sa blagom do teškom
bubrežnom disfunkcijom mogu imati veće koncentracije oksikodona i
njegovih metabolita u plazmi. Može doći do povećanja poluvremena
eliminacije oksikodona i to može biti praćeno povećanjem efekata lijeka.
Za razliku od ljekova na bazi morfina, primjena oksikodona ne dovodi do
značajnih nivoa aktivnih metabolita. Međutim, koncentracija oksikodona u
plazmi kod ove populacije pacijenata može biti povećana u poređenju sa
pacijentima koji imaju normalnu funkciju bubrega ili jetre. U literaturi
su objavljene studije koje su uključivale druge intravenske ljekove
oksikodona, primijenjene bolusnom injekcijom kod šest pacijenata sa
cirozom jetre u završnoj fazi i deset pacijenata sa završnom stadijumom
bubrežne insuficijencije. U svakom slučaju, eliminacija oksikodona je
bila narušena.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
U studijama na pacovima, oksikodon nije imao uticaja na plodnost i
razvoj embriona. Međutim, kod zečeva, pri nivoima doze koji su izazvali
toksičnost za majku, primijećena su dozno-zavisna povećanja u razvojnim
varijacijama (povećan broj presakralnih pršljenova, dodatni parovi
rebara). U studijama prijenatalnog i postnatalnog razvoja kod pacova,
nije bilo uticaja na fizičke, refleksološke i senzorne razvojne
parametre niti na pokazatelje ponašanja i reproduktivne sposobnosti.
Podaci iz studija genotoksičnosti sa oksikodonom ne otkrivaju posebnu
opasnost za ljude. Dugoročne studije kancerogenosti nijesu sprovedene.
Oksikodon je pokazao klastogeni potencijal u nekim in vitro
istraživanjima. Međutim, u uslovima in vivo takvi nalazi nijesu
primijećeni, čak ni pri toksičnim dozama. Rezultati pokazuju da se
mutageni rizik od oksikodona za ljude u terapijskim koncentracijama može
isključiti sa odgovarajućom sigurnošću.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Limunska kiselina monohidrat
Natrijum citrat
Natrijum hlorid
Natrijum hidroksid (za podešavanje pH vrijednosti)
Hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH vrijednosti)
Voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim onih navedenih
u dijelu 6.6.
Ciklizin u koncentracijama od 3 mg/ml ili manje, kada se pomiješa sa
lijekom Oxycodone Kalceks, bilo nerazblaženim ili razblaženim vodom za
injekcije, ne pokazuje znake precipitacije tokom perioda od 24 sata
čuvanja na sobnoj temperaturi. Pokazalo se da se precipitacija javlja u
smješama sa lijekom Oxycodone Kalceks pri koncentracijama ciklizina
većim od 3 mg/ml ili kada se razblaži sa rastvorom natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije. Međutim, ako se doza injekcije lijeka
Oxycodone Kalceks smanji i rastvor dovoljno razblaži vodom za injekcije,
moguće su koncentracije veće od 3 mg/ml. Preporučuje se da se voda za
injekcije koristi kao razblaživač kada se ciklizin i oksikodon
hidrohlorid daju istovremeno intravenozno ili subkutano kao infuzija.
Prohlorperazin je hemijski inkompatibilan sa lijekom Oxycodone Kalceks.
6.3. Rok upotrebe
Neotvorena ampula: 2 godine.
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: Lijek upotrijebiti odmah nakon
otvaranja ampule.
Rok upotrebe nakon razblaživanja:
Hemijska i fizička stabilnost u upotrebi je dokazana tokom 24 sata na 25
°C i na 2 - 8 °C.
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek treba odmah upotrijebiti. Ako se
ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi skladištenja prije upotrebe su
odgovornost korisnika i obično ne bi trebalo da budu duži od 24 sata na
temperaturi od 2 do 8°C, osim ako je razblaživanje izvršeno u
kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja. Ne zamrzavati.
Za uslove čuvanja poslije razblaživanja pogledati dio 6.3.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Oxycodone Kalceks 10 mg/ml
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula od bezbojnog stakla tip I,
zapremine 1 ml ili 2 ml.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 10
ampula (10x1 ml ili 10x2 ml) i Uputstvo za lijek.
Oxycodone Kalceks 50 mg/ml
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula od bezbojnog stakla tip I,
zapremine 1 ml.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži 5
ampula (5x1 ml) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Injekciju treba dati odmah nakon otvaranja ampule. Kada se otvori, svaki
neiskorišćeni dio treba baciti.
Lijek Oxycodone Kalceks 10 mg/ml, nerazblažen ili razblažen do 1 mg/ml
sa rastvorom natrijum hlorida 9 mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%)
dekstroze ili vodom za injekcije i lijek Oxycodone Kalceks 50 mg/ml,
nerazblažen ili razblažen do 3 mg/ml sa rastvorom natrijum hlorida 9
mg/ml (0.9%) za injekcije, 50 mg/ml (5%) dekstroze ili vodom za
injekcije, fizički je i hemijski stabilan kada je u kontaktu sa
polipropilenskim ili polikarbonatnim špricevima, polietilenskim ili PVC
cijevima i PVC ili EVA kesama za infuziju, reprezentativnih brendova,
tokom perioda od 24 sata na sobnoj temperaturi (25 °C) i na 2 - 8 °C.
Lijek Oxycodone Kalceks, bilo da je nerazblažen ili razblažen u
tečnostima za infuziju korišćenim u ovim studijama i sadržanim u
različitim sklopovima, ne treba da bude zaštićen od svjetlosti.
Takođe, proizvod je kompatibilan sa sljedećim ljekovima: hioscin
butilbromid, hioscin hidrobromid, deksametazon natrijum fosfat,
haloperidol, midazolam hidrohlorid, metoklopramid hidrohlorid,
levomepromazin hidrohlorid, glikopironijum bromid, ketamin hidrohlorid.
Neodgovarajuće rukovanje nerazređenim rastvorom nakon otvaranja
originalne ampule ili razblaženim rastvorima može ugroziti sterilnost
proizvoda.
Ovaj lijek ne treba koristiti ako postoje vidljivi znaci onečišćenja
(npr. čestice).
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Nosilac dozvole:
Rhei Life d.o.o. Beograd – DIO STRANOG DRUŠTVA PODGORICA
Vladike Visariona Borilovića 10, 81 000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 10mg/ml, ampula,
10x1ml: 2030/25/407 – 2913
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 10mg/ml, ampula,
10x2ml: 2030/25/408 – 2914
Oxycodone Kalceks, rastvor za injekciju/infuziju, 50mg/ml, ampula,
5x1ml: 2030/25/405 – 2915
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
29.01.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine