Omnipaque uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Omnipaque^(TM), 350 mg I/ml, rastvor za injekciju
INN: joheksol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Omnipaque 350 mg I/ml rastvor za injekciju: 1 ml rastvora sadrži 755 mg
joheksola što odgovara 350 mg joda.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom:
1 ml rastvora za injekciju sadrži 0,012 mg natrijuma, što je
zanemarljivo.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Omnipaque rastvor za injekciju je bistar, bezbojan do svijetložut,
sterilan vodeni rastvor.
Osmolalnost i viskozitet lijeka Omnipaque prikazani su u sljedećoj
tabeli:
+--------------------+---------------------+-------------------------------+
| Koncentracija | Osmolalnost* | Viskozitet (mPa • s) |
| | | |
| | Osm/kg H₂O, 37˚C | |
| | +---------------+---------------+
| | | 20˚C | 37˚C |
+:==================:+:===================:+:=============:+:=============:+
| 350 mg I/ml | 0,78 | 23,3 | 10,6 |
+--------------------+---------------------+---------------+---------------+
*Metod: VP osmometrija
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ovaj proizvod se koristi isključivo u dijagnostičke svhe.
Rendgensko kontrastno sredstvo za primjenu kod odraslih i djece za
angiografiju, urografiju, flebografiju i kompjuterizovanu tomografiju
odnosno CT pojačanje (eng. CT enhancement).
Lumbalna, torakalna i cervikalna mijelografija i kompjuterizovana
tomografija bazalnih cisterni, poslije subarahnoidalne primjene.
Artrografija, endoskopska retrogradna pankreatografija (ERP),
endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP), herniografija,
histerosalpingografija, sijalografija i ispitivanja gastrointestinalnog
trakta.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Doziranje varira zavisno od tipa ispitivanja, starosti, tjelesne mase,
minutnog volumena srca i opšteg stanja pacijenta, kao i od tehnike
snimanja. Uobičajeno se koristi ista koncentracija i zapremina joda kao
i kod drugih rendgenskih kontrastnih sredstava sa jodom koja su u
upotrebi. Kao i kod drugih kontrastnih sredstava sa jodom neophodno je
obezbijediti adekvatnu hidrataciju prije i nakon njihove primjene.
Za intravensku, intraarterijsku i intratekalnu primjenu kao i primjenu
unutar tjelesnih šupljina.
Sljedeća šema doziranja može da posluži kao preporuka.
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intravenska primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Urografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli: | 300 mg I/ml | 40-80 ml | u odabranim slučajevima |
| | | | |
| | | | može se preći 80 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mgI/ml | 40-80 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca < 7 kg | 240 mg I/ml | 4 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 300 mgI/ml | 3 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca > 7 kg | 240 mg I/ml | 3 ml/kg | maks. 40 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 300 mgI/ml | 2 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Flebografija (noga) | 240 mg I/ml | 20-100 ml/noga | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Digitalna subtrakciona | 300 mg I/ml | 20-60 ml/inj. | |
| | | | |
| angiografija | ili 350 mg I/ml | 20-60 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| CT – pojačanje | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli | 140 mg I/ml | 100-400 ml | uobičajena ukupna |
| | | | |
| | | | količina joda 30-60 g |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 240 mg I/ml | 100-250 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 100-200 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mg I/ml | 100-150 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca | 240 mg I/ml | 2-3 ml/kg t.m. do | u pojedinim slučajevima može se dati |
| | | 40 ml | do100 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 1-3 ml/kg t.m. do | |
| | | 40 ml | |
+------------------------+ | | |
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intraarterijska primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Arteriografije | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| aortografija luka | 300 mg I/ml | 30-40 ml/inj. | zapremina injekcije |
| | | | |
| | | | zavisi od mjesta primjene |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| selektivna cerebralna | 300 mg I/ml | 5-10 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| aortografija | 350 mg I/ml | 40-60 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| femoralna | 300 mg I/ml | 30-50 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| različite | 300 mg I/ml | zavisno od vrste | |
| | | ispitivanja | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Kardioangiografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Lijeva komora i | 350 mg I/ml | 30-60 ml/inj. | |
| korijen aorte | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Selektivna koronarna | 350 mg I/ml | 4-8 ml/inj. | |
| arteriografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca | 300 mg I/ml | zavisno od | max. 8 ml/kg |
| | | uzrasta, tjelesne | |
| | | mase i patologije | |
+------------------------+-------------------+ +---------------------------------------+
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Digitalna subtrakciona | 140 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | zavisno od mjesta primjene ponekad se |
| angiografija | | | mogu koristiti |
| | | | |
| | | | velike zapremine |
| | | | |
| | | | - do 30 ml |
| +-------------------+-------------------+ |
| | ili 240 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intratekalna primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Mijelografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Lumbalna i torakalna | 180 mg I/ml | 10-15 ml | |
| mijelografija | | | |
| | | | |
| (lumbalna injekcija) | | | |
| +-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 240 mg I/ml | 8-12 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Cervikalna | 240 mg I/ml | 10-12 ml | |
| mijelografija | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 7-10 ml | |
| (lumbalna injekcija) | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Cervikalna | 240 mg I/ml ili | 6-10 ml | |
| mijelografija | 300 mg I/ml | | |
| | | 6-8 ml | |
| (lateralna cervikalna | | | |
| injekcija) | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| CT cisternografija | 180 mg I/ml | 5-15 ml | |
| | | | |
| (lumbalna injekcija) | ili 240 mg I/ml | 4-12 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Mijelografija djece | 180 mg I/ml | 2-6 ml | |
| | | | |
| < 2 godine | 180 mg I/ml | 4-8 ml | |
| | | | |
| 2-6 godina | 180 mg I/ml | 6-12 ml | |
| | | | |
| > 6 godina | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
Kako bi se smanjila mogućnost pojave neželjenih reakcija, ukupna doza
joda ne smije biti veća od 3 g.
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:===================+:===================+:===================+
| Primjena u tjelesnim šupljinama |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Artrografija | 240 mg I/ml ili | 5-20 ml | |
| | | | |
| | 300 mg I/ml | 5-15 ml | |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | 5-10 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| ERP/ERCP | 240 mg I/ml | 20-50 ml | doza varira |
| | | | zavisno |
| | | | |
| | | | od veličine |
| | | | hernije |
+------------------------+--------------------+--------------------+ |
| Herniografija | 240 mg I/ml | 50 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Histerosalpingografija | 240 mg I/ml | 15-50 ml | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 15-25 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Sijalografija | 240 mg I/ml | 0,5-2 ml | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 0,5-2 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Gastrointestinalna | | | |
| ispitivanja | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Oralna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Odrasli | 180 mg I/ml | individualno | |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| ezofagus | 300 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | maks. 50 ml |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | maks. 50 ml |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| šupljine/prolaz | 140 mg I/ml | 4-5 ml/kg t.m. | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Nedonoščad | 350 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Rektalna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | 140 mg I/ml ili | 5-10 ml/kg t.m | npr. Omnipaque 300 |
| | razblažiti vodom | | ili 350 razblažiti |
| | | | vodom za piće u |
| | za piće do | | odnosu 1:1 ili 1:2 |
| | | | |
| | 100-150 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| CT pojačanje | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Oralna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Odrasli | razblažiti vodom | 800-2000 ml | npr. Omnipaque 300 |
| | za piće do oko | razblaženog | ili 350 razblažiti |
| | | | vodom za piće u |
| | 6 mg I/ml | rastvora u nekom | odnosu 1:50 |
| | | vremenskom | |
| | | | |
| | | periodu | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | razblažiti vodom | 15-20 ml/kg t.m | |
| | za piće do oko | razblaženog | |
| | | | |
| | 6 mg I/ml | rastvora | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Rektalna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | razblažiti vodom | individualno | |
| | za piće do oko | | |
| | | | |
| | 6 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
*Jačine 140 mg I/ml, 180 mg I/ml, 240 mg I/ml, 300mg I/ml lijeka
Omnipaque, rastvor za injekciju, nijesu registrovane u Crnoj Gori.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu ili bilo koju pomoćnu supstancu (vidjeti
odjeljak 6.1).
Manifestna tireotoksikoza.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Posebna upozorenja pri upotrebi nejonskih monomernih kontrastnih
sredstava uopšte:
Preosjetljivost:
Poseban oprez je neophodan u slučaju alergije, astme ili neželjenih
reakcija na jodna kontrastna sredstva u anamnezi. Svakoj primjeni
kontrastnog sredstva mora da prethodi detaljna medicinska anamneza. Kod
pacijenata koji su skloni alergijama i onih sa poznatim reakcijama
preosjetljivosti primjena kontrastnog sredstva mora biti strogo
indikovana.
Premedikacija kortikosteroidima ili histaminskim H1 i H2 antagonistima
može da se razmotri kod pacijenata kod kojih postoji rizik od
netolerancije, međutim, može da se desi da se ne spriječi razvoj
anafilaktičkog šoka već da se prikriju početni simptomi. Kod pacijenata
sa bronhijalnom astmom naročito je povećan rizik za razvoj bronhospazma.
Smatra se da je rizik od pojave ozbiljnih reakcija prilikom primjene
lijeka Omnipaque minimalan. Međutim, jodno kontrastno sredstvo može da
izazove ozbiljne, životno ugrožavajuće ili fatalne anafilaktičke/
anafilaktoidne reakcije ili druge reakcije preosjetljivosti. Nezavisno
od način primjene i primijenjene količine lijeka, simptomi kao što su
angioedem, konjunktivitis, kašalj, svrab, rinitis, kijanje i urtikarija
mogu da ukažu da je došlo do ozbiljne anafilaktoidne reakcije koja
zahtijeva liječenje.
Stoga je neophodno unaprijed isplanirati način djelovanja i obezbijediti
neophodne lijekove, opremu i dostupnost iskusnog i obučenog medicinskog
osoblja za pravovremeno liječenje u slučaju pojave ozbiljnih reakcija. U
neposrednom stanju šoka, odmah prekinuti primjenu kontrastnog sredstva
i, ukoliko je potrebno, započeti specifičnu intravensku terapiju.
Preporučuje se upotreba stalne kanile ili katetera za brzi intravenski
pristup tokom cjelokupne procedure rendgenskog pregleda.
Pacijenti koji koriste beta-adrenergičke blokatore, posebno pacijenti sa
astmom, mogu imati niži prag za bronhospazam i manje reaguju na terapiju
beta agonistima i adrenalinom, što može zahtijevati upotrebu većih doza.
Ovi pacijenti takođe mogu imati atipične simptome anafilakse koji se
mogu pogrešno protumačiti kao vagalna reakcija.
Obično se reakcije preosjetljivosti manifestuju kao blaži respiratorni
ili kožni simptomi, kao što su blago otežano disanje, crvenilo kože
(eritem), urtikarija, svrab ili edem lica. Teže reakcije poput
angioedema, edema subglotisa, bronhijalnog spazma i šoka su rijetke.
Reakcije se najčešće javljaju u roku od jednog sata nakon primjene
kontrastnog sredstva. U rijetkim slučajevima se znaci preosjetljivosti
mogu javiti kasnije (nakon nekoliko sati ili dana), ovakvi slučajevi su
rijetko kad životno ugrožavajući i uglavnom se ispoljavaju na koži.
Posmatranje:
Nakon primjene kontrastnog sredstva potrebno je posmatrati pacijenta
najmanje 30 minuta, nakon posljednje injekcije obzirom na to da se
većina teških reakcija događa nakon nekog vremena.
Koagulopatija:
Ozbiljni, rijetko fatalni, tromboembolijski događaji koji izazivaju
infarkt miokarda i moždani udar prijavljeni su tokom angiokardiografskih
procedura sa jonskim i nejonskim kontrastnim sredstvima. Kada se izvode
procedure vaskularne kateterizacije, treba obratiti posebnu pažnju na
angiografsku tehniku i često ispirati kateter (npr. heparinizovanim
fiziološkim rastvorom) kako bi se smanjio rizik od tromboze i embolije u
vezi sa procedurom.
Pri izvođenju kateterizacije mora se imati u vidu da osim kontrastnog
sredstva, brojni drugi faktori takođe mogu da utiču na razvoj
tromboembolijskih događaja.
To su: dužina trajanja pregleda, broj injekcija, vrsta materijala od
kojih je napravljen kateter odnosno igla, osnovne bolesti i istovremeno
primjenjeni ljekovi.
Pregled treba da traje što je kraće moguće.
Posebno treba obratiti pažnju na pacijente sa homocistinurijom (zbog
rizika od tromboembolije).
In vitro, nejonska kontrastna sredstva imaju slabiji inhibitorni efekat
na koagulaciju u odnosu na jonska kontrastna sredstva.
Hidratacija:
Treba obezbijediti adekvatnu hidrataciju prije i poslije primjene
kontrastnog sredstva. Ukoliko je potrebno, pacijenta treba hidrirati
intravenski sve dok se kontrastno sredstvo potpuno ne izluči.
To se posebno odnosi na pacijente sa dis- i paraproteinemijama kao što
su multipli mijelom, dijabetes melitus, renalna disfunkcija,
hiperurikemija, kao i kod odojčadi, male djece i starijih pacijenata i
pacijenata u lošem opštem stanju.
Kod pacijenata sa rizikom treba kontrolisati metabolizam vode i
elektrolita i primijeniti terapiju ukoliko se primijete simptomi pada
serumskog kalcijuma.
Zbog rizika od dehidratacije indukovane diureticima, kao prvo treba
sprovesti rehidrataciju vodom i elektrolitima kako bi se ograničio rizik
za akutnu bubrežnu insuficijenciju.
Kardiovaskularne reakcije:
Takođe treba obratiti pažnju na pacijente sa teškim srčanim oboljenjem
ili oboljenjem kardiovaskularnog sistema, kao i pulmonalnom
hipertenzijom, s obzirom da kod njih može doći do poremećaja
hemodinamike ili aritmija.
Navedeno se posebno odnosi nakon intrakoronarne, lijeve i desne
ventrikularne primjene kontrastnog sredstva (vidjeti odjeljak 4.8).
Pacijenati sa srčanom insuficijencijom, teškim koronarnim oboljenjem,
nestabilnom anginom pektoris, oboljenjem zalistaka, prethodnim infarktom
miokarda, koronarnim baj-pasom i plućnom hipertenzijom imaju naročitu
predispoziciju za kardiološke reakcije.
Kod starijih pacijenata i pacijenata sa prethodnim kardiološkim
oboljenjima, reakcije sa ishemijskim promjenama u EKG-u i aritmijom se
javljaju mnogo češće.
Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom intravazalna injekcija
kontrastnog sredstva može da dovede do plućnog edema.
CNS poremećaji:
Pacijenti sa akutnom cerebralnom patologijom, tumorima ili anamnezom
epilepsije su predisponirani za napade pa zahtijevaju posebnu pažnju.
Zavisnici od alkohola ili droga takođe imaju povećan rizik od napada i
neuroloških reakcija.
Prijavljena je encefalopatija pri upotrebi kontrastnog sredstva kao što
je joheksol (vidjeti odjeljak 4.8). Kontrastna encefalopatija se može
manifestovati simptomima i znacima neurološke disfunkcije kao što su
glavobolja, poremećaj vida, kortikalno sljepilo, konfuzija, napadi,
gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvjestica, koma i
cerebralni edem. Simptomi se obično javljaju u roku od nekoliko minuta
do sati nakon primjene joheksola i generalno nestaju u roku od nekoliko
dana.
Faktori koji povećavaju propustljivost krvno-moždane barijere će
olakšati prenos kontrastnog sredstva u moždano tkivo i mogu dovesti do
mogućih reakcija CNS-a, na primjer encefalopatije.
Posebnu pažnju treba obratiti prilikom intravaskularne primjene kod
pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom ili intrakranijalnim
krvarenjem, kao i kod pacijenata sa oboljenjima koja dovode do
poremećaja krvno-moždane barijere, pacijenata sa cerebralnim edemom,
akutnom demijelinizacijom ili uznapredovalom cerebralnom aterosklerozom.
Ako se sumnja na kontrastnu encefalopatiju, treba prekinuti primjenu
joheksola i treba započeti odgovarajući medicinski tretman.
Neurološki simptomi uzrokovani metastazama, degenerativnim ili
inflamatornim procesima mogu da se pogoršaju primjenom kontrastnog
sredstva.
Kod pacijenata sa simptomatskim cerebrovaskularnim oboljenjima,
prethodnim moždanim udarom ili čestim tranzitornim ishemijskim napadima
postoji veći rizik za neurološke komplikacije uzrokovane
intra-arterijskom primjenom kontrastnog sredstva. Intra-arterijska
primjena kontrastnog sredstva može da dovede do vazospazma i posledično
do pojave cerebralne ishemije.
Pacijenti sa akutnom cerebralnom patologijom, tumorima ili epilepsijom u
anamnezi su predisponirani za konvulzije i zahtijevaju posebnu pažnju.
Takođe, alkoholičari i narkomani imaju povećan rizik od napada i
neuroloških reakcija. Nekoliko pacijenata je imalo privremeni gubitak
sluha ili čak gluvoću nakon mijelografije, za koje se vjeruje da su
nastali usljed pada pritiska spinalne tečnosti izazvanog samom lumbalnom
punkcijom.
Bubrežne reakcije:
Primjena kontrastnih sredstava sa jodom može dovesti do povećanja nivoa
kreatinina u serumu i akutne bubrežne insuficijencije. U cilju
prevencije navedenih stanja, neophodan je poseban oprez kod pacijenata
sa postojećim renalnim oštećenjem i dijabetes melitusom, s obzirom da su
izloženi riziku nakon primjene kontrastnog sredstva.
Ostali predisponirajući faktori su prethodna bubrežna insuficijencija
nakon primjene kontrastnog sredstva, bubrežno oboljenje u anamnezi,
starosna dob preko 60 godina, dehidratacija, uznapredovala
arterioskleroza, dekompenzovana srčana insuficijencija, velike doze
kontrastnog sredstva i višekratna primjena, direktna primjena
kontrastnog sredstva u renalnu arteriju, izloženost sljedećim
nefrotoksičnim agensima, teška i hronična hipertenzija, hiperurikemija,
paraproteinemija (mijelomatoza i Waldenström-ova makroglobulinemija
plazmocitom) ili disproteinemija.
Preventivne mjere uključuju:
- identifikaciju visokorizičnih pacijenata
- obezbjeđenje adekvatne hidratacije, ukoliko je potrebno održavanjem
i.v. infuzije prije procedure do momenta eliminacije kontrastnog
sredstva iz bubrega
- izbjegavanje dodatnih opterećenja bubrega nefrotoksičnim lijekovima,
oralnim holecistografskim lijekovima, klemovanjem arterija, renalnom
arterijskom angioplastikom ili većim hirurškim intervencijama, sve dok
se kontrastno sredstvo ne eliminiše iz organizma
- smanjenjem doza do minimum
- odlaganje ponovnog ispitivanja sa primjenom kontrastnog sredstva dok
se renalna funkcija ne vrati na nivo prije ispitivanja
Pacijenti na hemodijalizi mogu da prime kontrastno sredstvo za
radiološke procedure.
Nije neophodno voditi računa o vremenskom razmaku između primjene
kontrastnog sredstva i postupka hemodijalize.
Pacijenti sa dijabetesom koji uzimaju metformin
Postoji rizik za razvoj laktatne acidoze kada se jodna kontrastna
stredstva daju pacijentima sa dijabetesom koji se liječe metforminom,
posebno kod onih sa poremećenom funkcijom bubrega.
U cilju prevencije laktatne acidoze, neophodno je izmjeriti vrijednosti
serumskog kreatinina kod pacijenata sa dijabetesom liječenih
metforminom, prije intravaskularne primjene jodnog kontrastnog sredstva
i preduzeti sljedeće mjere predostrožnosti u datim situacijama:
(1) Pacijenti sa eGFR ≥ od 60 ml/min/1,73m² (CKD 1 i 2) mogu nastaviti
normalno da uzimaju metformin.
(2) Pacijenti sa eGFR 30-59 ml/min/1,73m² (CKD 3)
- Pacijenti koji primaju intravenski kontrastno sredstvo sa eGFR ≥ od 45
ml/min /1,73m² mogu nastaviti normalno da uzimaju metformin
- Kod pacijenata koji primaju intraarterijski kontrastno sredstvo i onih
koji primaju intravenski kontrastno sredstvo sa eGFR između 30 i 44
ml/min/1,73 m² metformin treba prekinuti 48 sati prije kontrastnog
sredstva i treba ga ponovo započeti tek 48 sati nakon kontrastnog
sredstva ako se bubrežna funkcija se nije pogoršala.
(3) Kod pacijenata sa eGFR manjim od 30 ml/min/1,73m² (CKD 4 i 5) ili sa
interkurentnim bolestima koje uzrokuju smanjenu funkciju jetre ili
hipoksiju, metformin je kontraindikovana i treba izbjegavati jodirana
kontrastna sredstva.
(4) Kod hitnih pacijenata kod kojih je bubrežna funkcija ili oštećena
ili nepoznata, ljekar će odmjeriti rizik i korist od pregleda sa
kontrastnim sredstvom. Metformin treba prekinuti od trenutka primjene
kontrastnog sredstva. Nakon procedure, pacijenta treba pratiti zbog
znakova laktacidoze. Metformin treba ponovo započeti 48 sati nakon
kontrastnog sredstva ako je kreatinin/eGFR u serumu nepromijenjen u
odnosu na nivo prije snimanja.
Pacijenti sa disfunkcijom bubrega i disfunkcijom jetre
Posebna pažnja je neophodna kod pacijenata sa teškim poremećajima
renalne i hepatičke funkcije s obzirom da može doći do značajnog
odlaganja klirensa kontrastnog sredstva. Pacijenti na hemodijalizi mogu
primiti kontrastno sredstvo za radiološke procedure.
Mijastenija gravis
Primjena jodnog kontrastnog sredstva može pogoršati simptome mijastenije
gravis.
Feohromocitom
Kod pacijenata sa feohromocitomom u toku intervencije treba
profilaktički primijeniti alfa-blokatore kako bi se izbjegla
hipertenzivna kriza.
Poremećena funkcija štitaste žlijezde
Zbog sadržaja slobodnog joda u rastvoru kao i dodatog joda koji se
oslobađa dejodacijom, jodna kontrastna sredstva mogu da utiču na
tiroidnu funkciju. Mogu da dovedu do hipertireoidizma ili čak
tireotoksične krize kod pacijenata sa predispozicijom.
Rizik postoji kod pacijenata sa manifestnim hipertireoidizmom koji još
nije dijagnostikovan, kod pacijenata sa nodularnim hipertireoidizmom
(npr. nodularnom strumom) i pacijenata sa funkcionalnom autonomijom
(često npr. stariji pacijenti, posebno u regionima sa deficitom joda)
kod kojih treba prekontrolisati funkciju tiroidne žlijezde prije
pregleda, ukoliko postoji sumnja na navedena stanja.
Prije primjene jodnog kontrastnog sredstva treba utvrditi da pacijent ne
ide na sken tiroidne žlijezde ili ispitivanje tiroidne funkcije ili
liječenja sa radioaktivnim jodom, jer primjena kontrastnih sredstava sa
jodom, bez obzira na način primjene, interferira sa sadržajem hormona i
preuzimanjem joda od strane tiroidne žlijezde ili metastaza tiroidne
žlijezde sve dok se renalna ekskrecija joda ne vrati na normalu. Vidjeti
odjeljak 4.5.
Prijavljeni su testovi funkcije štitaste žlijezde koji ukazuju na
hipotireozu ili prolaznu supresiju štitaste žlijezde nakon davanja
kontrastnog sredstva sa jodom kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata,
uključujući odojčad. Neki pacijenti su liječeni od hipotireoze. Takođe
pogledajte odjeljak o Pedijatrijskoj populaciji.
Anksiozna stanja
Može se dati sedativ u slučaju primjetne anksioznosti.
Srpasta anemija
Kontrastna sredstva mogu da pogoršaju stanje kod osoba sa homozigotom za
srpastu anemiju, kada se primijene intravenski ili intra-arterijski.
Ostali faktori rizika
Među pacijentima sa autoimunim oboljenjima, primijećeni su slučajevi
teškog vaskulitisa ili Stevens-Johnson-ovog sindroma.
Teški oblici vaskularnih ili neuroloških oboljenja, naročito kod
starijih pacijenata, su faktori rizika za razvoj reakcija na kontrastno
sredstvo.
Ekstravazacija
Ekstravazacija kontrastnog sredstva može u rijetkim slučajevima izazvati
lokalni bol, otok i eritem, koji obično prolaze bez posljedica. Međutim,
moguća je pojava zapaljenja, pa čak i nekroze tkiva. Preporučuje se
elevacija i hlađenje zahvaćenog mjesta kao rutinska mjera. U slučajevima
„kompartment “sindroma može biti neophodna hirurška dekompresija.
Pedijatrijska populacija
Posebnu pažnju treba posvetiti pedijatrijskim pacijentima mlađim od 3
godine, jer incident neaktivnosti štitaste žlijezde tokom ranog života
može biti štetan za motorički, kognitivni razvoj, razvoj sluha i može
zahtijevati prolaznu terapiju zamjene T4. Incidenca hipotireoze kod
pacijenata mlađih od 3 godine koji su bili izloženi jodiranim
kontrastnim sredstvima prijavljena je između 1,3% i 15% u zavisnosti od
starosti ispitanika i doze kontrastnog sredstva sa jodom i češće se
primjećuje kod novorođenčadi i nedonoščadi. Novorođenčad takođe može
biti izložena preko majke tokom trudnoće. Funkciju štitne žlijezde treba
procijeniti kod svih pedijatrijskih pacijenata mlađih od 3 godine u roku
od 3 nedjelje nakon izlaganja jodiranim kontrastnim sredstvima. Ako se
otkrije hipotireoza, treba razmotriti potrebu za lječenjem i pratiti
funkciju štitaste žlijezde dok se ne normalizuje.
Posebno kod beba i male djece treba osigurati adekvatnu hidrataciju
prije i poslije primjene kontrastnog sredstva. Treba prekinuti primjenu
nefrotoksičnih ljekova. Smanjena glomerularna filtracija uzrokovana
uzrastom takođe može da dovede do odložene ekskrecije kontrastnog
sredstva.
Mlađa djeca (uzrasta <1 godine), a naročito tek rođene bebe, su veoma
osjetljivi na poremećaj elektrolita i hemodinamske promjene.
Intratekalna primjena:
Nakon mijelografije pacijent treba da miruje u položaju sa glavom i
grudnim košem na 20° u toku 1 sata. Nakon toga se može pokrenuti ali
treba izbjeći saginjanje. Glava i grudni koš moraju biti uzdignuti tokom
prvih 6 sati ako pacijent ostaje u krevetu. Pacijenti za koje se sumnja
da imaju prag napada moraju biti pod prismotrom tokom ovog perioda.
Ambulantni pacijenti ne smiju biti ostavljeni sami tokom 24 sata.
Crerebralna arteriografija
Kod pacijenata sa uznapredovalom arteriosklerozom, teškom hipetenzijom,
srčanom dekompenzacijom, starijih pacijenata, i prethodnom cerebralnom
trombozom ili embolijom i migrenom, kardiovaskularne reakcije kao što su
bradikardija i povišen ili snižen krvni pritisak mogu da se jave češće
nego kod ostalih.
Arteriografija
U zavisnosti od primijenjene procedure, može doći do povreda arterije,
vene, aorte i okolnih organa, pleurocenteze, retroperitonealnog
krvarenja, povrede kičmene moždine i simptoma paraplegije.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Primjena jodnog kontrastnog sredstva može rezultirati prolaznim
oštećenjem renalne funkcije koje može dovesti do laktatne acidoze kod
dijabetičara koji upotrebljavaju metformin (vidi odjeljak 4.4).
Kod pacijenata koji su manje od dvije nedjelje prije ispitivanja primali
interleukin-2 ili interferone postoji veći rizik od odloženih reakcija
(eritem, simptomi slični gripu ili reakcije na koži).
Istovremena primjena određenih neuroleptika ili tricikličnih
antidepresiva može dovesti do smanjenja praga za konvulzije i tako
povećati rizik za nastanak kovulzija uzrokovanih kontrastnim sredstvom.
Terapija beta-blokatorima može sniziti prag za razvoj reakcija
preosjetljivosti, i zahtijevati veće doze beta-agonista za liječenje
reakcija preosjetljivosti.
Beta-blokatori, vazoaktivne supstance, inhibitori
angiotenzin-konvertujućeg enzima, antagonisti angiotenzin receptora mogu
da smanje efikasnost mehanizma kardiovaskularne kompenzacije promjena u
krvnom pritisku.
Sva jodna kontrastna sredstva mogu uticati na testove funkcije štitaste
žlijezde, s obzirom da kapacitet štitaste žlijezde za vezivanje joda
može biti snižen i do nekoliko nedjelja.
Visoke koncentracije jodnog kontrastnog sredstva u serumu i urinu mogu
uticati na rezultate laboratorijskih analiza bilirubina, proteina i
neorganskih supstanci (npr. gvožđe, bakar, kalcijum i fosfati). Stoga
ove supstance ne treba određivati na dan ispitivanja.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nije ustanovljena bezbjednost primjene lijeka Omnipaque u trudnoći.
Ispitivanja na eksperimentalnim životinjama nisu pokazala ni direktne ni
indirektne štetne efekte na reprodukciju, razvoj embriona ili fetusa,
tok gestacije kao i peri-i postnatalni razvoj.
S obzirom da u trudnoći treba, kad god je moguće, izbjegavati izlaganje
zračenju, mora se pažljivo razmotriti odnos koristi i rizika ispitivanja
rendgenskim zracima, sa ili bez kontrastnog sredstva. Lijek Omnipaque ne
treba koristiti tokom perioda trudnoće osim u slučaju da je korist veća
od rizika i kada to ljekar smatra neophodnim.
Osim izbjegavanja izlaganja zračenju, prilikom procene koristi i rizika
mora se uzeti u obzir osjetljivost tiroidne žlijezde fetusa na jod.
Kod novorođenčadi koja su bila izložena jodiranim kontrastnim sredstvima
in utero, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlijezde (vidjeti
odjeljak 4.4).
Dojenje
Kontrastna sredstva se slabo izlučuju humanim mlijekom i minimalne
količine se resorbuju u tankom crijevu. Dojenje se može normalno
nastaviti u slučaju kad majka prima jodna kontrastna sredstva. U
studijama, količina joheksola u majčinom mlijeku koja se izlučivala
tokom 24 sata nakon injekcije je bila 0,5% od doze prilagođene prema
masi. Količina joheksola koje je primilo dijete tokom 24 sata nakon
injekcije odgovara samo 0,2% od pedijatrijske doze.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Ne preporučuje se upravljanje vozilom i rukovanje mašinama jedan sat
nakon injekcije ili tokom 24 sata nakon intratekalnog pregleda (vidjeti
odjeljak 4.4). Bez obzira, individulana procjena je potrebna u slučaju
perzistentnih post-mijelografskih simptoma.
4.8. Neželjena dejstva
Opšta (odnose se na sve vidove primjene jodnog kontrastnog sredstva)
Navedena su moguća opšta neželjena dejstva koja se odnose na
radiografske procedure koje uključuju primjenu nejonskih monomernih
kontrastnih sredstava. Za neželjena dejstva specifična za način
primjene, pogledati odgovarajuće odjeljke.
Reakcije preosjetljivosti se mogu javiti nezavisno od doze i načina
primjene i blagi simptomi mogu predstavljati prve znake ozbiljne
anafilaktoidne reakcije/šoka. Primjena kontrastnog sredstva mora odmah
da se prekine i ukoliko je neophodno, treba da se primijeni specifična
terapija intravaskularno.
Prolazno povećanje S-kreatinina je često nakon primjene jodnog
kontrastnog sredstva, može doći do nefropatije uzrokovane kontrastnim
sredstvom.
Jodizam je veoma rijetka komplikacija jodnog kontrastnog sredstva koja
dovodi do otoka i pretjerane osjetljivosti pljuvačnih žlijezda tokom
desetak dana nakon pregleda.
Navedena učestalost ispoljavanja bazirana je na internoj kliničkoj
dokumentaciji i objavljenim opsežnim ispitivanjima koja obuhvataju više
od 200 000 pacijenata.
Učestalost neželjenih dejstava je sledjeća:
Veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do
<1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nije
poznato (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka).
Poremećaji imunskog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti (mogu biti životno ugrožavajući ili
fatalni) uključujući dispneju, osip, eritem, urtikariju, pruritus,
reakcije na koži, konjunktivitis, kašalj, rinitis, kijanje, vaskulitis,
angioneurotiski edem, laringealni edem, laringospazam, bronhospazam ili
nekardiogeni plućni edem. Mogu da se jave odmah nakon injekcije i mogu
da budu znak početka stanja šoka. Reakcije preosjetljivosti mogu da se
jave i do nekoliko dana kasnije.
Veoma rijetko: anafilaktička /anafilaktoidna reakcija (može biti životno
ugrožavajuća ili fatalna).
Nije poznato: anafilaktički /anafilaktoidni /šok (može biti životno
ugrožavajući ili fatalan).
Poremećaji nervnog sistema
Povremeno: glavobolja
Veoma rijetko: disgeuzija (prolazni metalni ukus), vazovagalna sinkopa
Kardiološki poremećaji
Rijetko: bradikardija
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetko: hipertenzija, hipotenzija
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina
Rijetko: povraćanje, abdominalni bol
Veoma rijetko: dijareja
Nije poznato: uvećanje pljuvačnih žlijezda
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Često: osjećaj toplote
Povremeno: hiperhidroza, osjećaj hladnoće, vazovagalne reakcije
Rijetko: pireksija
Veoma rijetko: drhtavica (groznica)
Intravaskularna primjena (intra-arterijska i intravenska primjena):
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva“. U donjem tekstu su
navedena ona neželjena dejstva i njihova učestalost primijećena jedino
tokom intravaskularne primjene nejonskog monomernog kontrastnog
sredstva.
Karakter neželjenih dejstava koji se specifično viđaju tokom
intra-arterijske primjene zavisi od mjesta primjene injekcije i
primijenjene doze. Selektivne arteriografije i druge procedure u kojima
kontrastno sredstvo dolazi u visokim koncentracijama do određenog organa
mogu biti praćene komplikacijama na tom organu.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Nije poznato: trombocitopenija
Endokrinološki poremećaji
Nije poznato: tireotoksikoza, prolazni hipotireoidizam
Psihijatrijski poremećaji
Nije poznato: konfuzija, agitacija, nemir, anksioznost
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: vrtoglavica, pareza, paraliza, fotofobija, somnolencija
Veoma rijetko: konvulzije, poremećaj svesti, cerebrovaskularni događaji,
senzorni poremećaji (uključujući hipoesteziju), parestezija, tremor
Nije poznato: prolazni motorni poremećaji (uključujući poremećaj govora,
afaziju, disartriju), prolazna encefalopatija uzrokovana kontrastnim
sredstvom (prolazni gubitak pamćenja, dezorijentacija, koma, retrogradna
amnezija, hemipareza i edem mozga).
Poremećaji oka
Rijetko: poremećaj vida (uključujući diplopiju, zamućen vid)
Nije poznato: prolazno kortikalno sljepilo
Poremećaji uha i labirinta
Nije poznato: prolazni gubitak sluha
Kardiološki poremećaji
Rijetko: aritmija (uključujući bradikardiju i tahikardiju)
Veoma rijetko: infarkt miokarda, bol u grudima
Nije poznato: teške srčane komplikacije (uključujući kardijalni arest,
kardio-respiratorni arest), insuficijencija srca, spazam koronarnih
arterija, cijanoza
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetko: prolazno crvenilo
Nije poznato: šok, arterijski spazam, ishemija, tromboflebitis i venska
tromboza
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: prolazne promjene u broju respitracija, respiratorni distres
Rijetko: kašalj, respiratorni zastoj
Veoma rijetko: dispneja
Nije poznato: teški respiratorni simptomi i znaci, plućni edem, akutni
respiratorni distres sindrom, bronhospazam, laringospazam, apneja,
aspiracioni napad astme
Poremećaj kože i potkožnog tkiva
Rijetko: osip, pruritus, urtikarija
Nije poznato: Bulozni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična
epidermalna nekroliza, akutna generalizovana egzantematozna pustuloza,
osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, egzacerbacija psorijaze,
eritem, poremećaj kože, eksfolijacija
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: dijareja
Nije poznato: pogoršanje pankreatitisa
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nije poznato: artralgija, slabost mišića, mišićno-koštani spazam, bol u
leđima
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Povremeno: akutna renalna insuficijencija
Nije poznato: povećanje nivoa kreatinina
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Povremeno: bol i tegobe
Rijetko: astenija (uključujući malaksalost, umor)
Nije poznato: reakcije na mjestu primjene
Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije
Nije poznato: jodizam
Intratekalna upotreba:
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva“. Ovdje su navedena samo
ona neželjena dejstva koja se javljaju tokom intratekalne primjene
nejonskog monomernog kontrastnog sredstva.
Neželjena dejstva nakon intratekalne primjene mogu biti odložena i mogu
trajati nekoliko sati ili čak nekoliko dana nakon procedure. Učestalost
javljanja je slična kao kod same lumbalne punkcije.
Glavobolja, mučnina, povraćanje ili vrtoglavica su česte i uglavnom
nastaju usljed gubitka pritiska u subarahnoidalnom prostoru zbog curenja
na mjestu punkcije. Potrebno je izbjegavati prekomjerno uzimanje
cerebrospinalne tečnosti kako bi se smanjio gubitak pritiska.
Psihijatrijski poremećaji
Nije poznato: stanje konfuzije, agitacija, anksioznost
Poremećaji nervnog sistema
Veoma često: glavobolja (može biti teška i produžena)
Povremeno: aseptični meningitis (uključujući hemijski meningitis)
Rijetko: konvulzije, vrtoglavica
Nije poznato: promjene u EEG, meningism, status epilepticus, prolazna
encefalopatija uzrokovana kontrastnim sredstvom (uključujući prolazan
gubitak pamćenja, komu, stupor, retrogradnu amneziju, hemipareza),
motorni poremećaji (uključujući poremećaj govora, afaziju, disartriju),
parestezija, hipoestezija i senzorni poremećaji
Poremećaji oka
Rijetko: Poremećaji vida (uključujući diplopiju i zamućen vid)
Nije poznato: prolazno kortikalno sljepilo, fotofobija
Poremećaji uha i labirinta
Nije poznato: prolazni gubitak sluha
Gastrointestinalni poremećaji
Često: mučnina, povraćanje
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Rijetko: bol u vratu, bol u leđima
Nije poznato: spazam mišića
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko: bol u ekstremitetima
Nije poznato: reakcije na mjestu primjene
Primjena u tjelesnim šupljinama:
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva”. Ovdje su navedena samo
ona neželjena dejstva koja se javljaju tokom primjene nejonskog
monomernog kontrastnog sredstva u tjelesnim šupljinama.
Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP)
Gastrointestinalni poremećaji
Često: pankreatitis, povećan nivo amilaze u krvi
Oralna upotreba
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: dijareja
Često: mučnina, povraćanje
Povremeno: abdominalni bol
Histerosalpingografija (HSG)
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: abdominalni bol u donjem dijelu trbuha
Artrografija
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nije poznato: artritis
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma često: bol
Herniografija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Nije poznato: bol nakon procedure
Opis određenih neželjenih reakcija
Tromboembolijske komplikacije prijavljene su kod kontrastom-pojačane
angiografije koronarnih, cerebralnih, renalnih i perifernih arterija.
Kontrastno sredstvo je možda doprinjelo komplikacijama (vidjeti odjeljak
4.4).
Kardiološke komplikacije, uključujući akutni infarkt miokarda,
prijavljene su tokom i nakon kontrastom-pojačane angiografije. Stariji
pacijenti ili pacijenti sa teškim koronarnim oboljenjem, nestabilnom
anginom pektoris i disfunkcijom lijeve komore su imali veći rizik
(vidjeti odjeljak 4.4).
U veoma rijetkim slučajevima kontrastno sredstvo može da prođe kroz
krvno-moždanu barijeru što dovodi do prolaska kontrastnog sredstva u
korteks i mogućih neuroloških reakcija. One mogu biti konvulzije,
prolazni motorni ili senzorni poremećaji, prolazna stanja konfuzije,
prolazan gubitak pamćenja i encefalopatija (vidjeti odjeljak 4.4).
Anafilaktoidne reakcije i anafilaktoidni šok mogu dovesti do izražene
hipotenzije i povezanih simptoma i znakova kao što su hipoksična
encefalopatija, insuficijencija bubrega ili jetre (vidjeti odjeljak
4.4).
U nekoliko slučajeva, ekstravazacija kontrastnog sredstva je dovodila do
bola i edema, koji su obično prolazili bez posljedica. Prijavljeni su
inflamacija, nekroza tkiva, i kompartment sindrom (vidjeti odjeljak
4.4).
Pedijatrijska populacija
Prijavljen je prolazni hipotireoidizam kod prijevremeno rođenih beba,
tek rođenih beba i ostale djece nakon primjene jodnog kontrastnog
sredstva. Prijevremeno rođene bebe su naročito osjetljive na dejstvo
joda. Prijavljen je prolazni hipotireoidizam kod prijevremeno rođene
odojčadi kada je dojilja više puta primala Omnipaque (vidjeti odjeljak
4.4).
Posebno kod beba i male djece mora se osigurati adekvatna hidratacija
prije i poslije primjene kontrastnog sredstva. Treba prekinuti sa
primjenom nefrotoksičnih ljekova. Smanjena glomarularna filtracija
zavisno od uzrasta kod beba takođe može odložiti izlučivanje kontrastnog
sredstva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Pretklinički podaci ukazuju na veliku širinu bezbjednosti primjene
lijeka Omnipaque i nije utvrđena fiksna maksimalna doza za rutinsku
intravaskularnu primjenu. Simptomatsko predoziranje je malo vjerovatno
kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom ukoliko se primjenjuje u
dozi koja ne prelazi 2000 mg I/kg tjelesne mase u ograničenom vremenskom
periodu. Trajanje procedure je važno za renalnu podnošljivost velikih
doza kontrastnog sredstva (t½ ~ 2 sata). Slučajno predoziranje
najvjerovatnije može nastati nakon kompleksnih angiografskih procedura
kod djece, naročito kada se daju multiple injekcije visokih
koncentracija kontrastnog sredstva.
U slučajevima predoziranja, svaki nastali poremećaj vode i elektrolita
se mora korigovati. Naredna 3 dana neophodno je pratiti renalnu
funkciju. Ukoliko je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza radi
eliminacije prekomjernih količina kontrastnog sredstva. Nema specifičnog
antidota.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Kontrastna sredstva sa jodom (X-zraci).
Nefrotropna, niskoosmolarna kontrastna sredstva, rastvorljiva u vodi
ATC kod: V08AB02
Nakon intravenske injekcije joheksola kod zdravih dobrovoljaca nije bilo
značajnih odstupanja kod većine hemodinamskih, kliničko-hemijskih
parametara i parametara koagulacije u odnosu na početne vrijednosti.
Primijećeno je nekoliko minimalnih promjena u laboratorijskim
vrijednostima, ali bez kliničkog značaja.
5.2. Farmakokinetički podaci
Skoro 100% od intravenski primijenjenog joheksola se nepromijenjeno
izlučuje bubregom u toku 24 sata, kod pacijenata sa normalnom renalnom
funkcijom. Poluvrijeme eliminacije iznosi približno 2 sata kod
pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Nije bilo detektovanih metabolita.
Vezivanje lijeka Omnipaque za proteine plazme je toliko nisko (manje od
2%) da nema kliničkog značaja i stoga se može zanemariti.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Joheksol ima malu akutnu intravensku toksičnost kod miševa i pacova.
Studije na životinjama su pokazale da se joheksol u malom stepenu vezuje
za proteine i da ga bubrezi dobro podnose. Kardiovaskularna toksičnost i
nefrotoksičnost je mala. Sposobnost oslobađanja histamina i
antikoagulaciona aktivnost je manja nego kod jonskih kontrastnih
sredstava.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
trometamol
natrijum kalcijum edetat
hlorovodonična kisjelina (podešavanje pH)
voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Iako nije utvrđena inkompatibilnost, lijek Omnipaque ne treba direktno
miješati sa drugim ljekovima. Potrebno je koristiti drugi špric.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe neotvorenog lijeka u originalnom pakovanju je 3 godine.
Lijek se mora upotrijebiti odmah nakon prvog otvaranja. Sva
neiskorišćena količina lijeka se mora odbaciti.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju zaštićeno od
svjetlosti.
Čuvati zaštićeno od rendgenskih zraka.
Proizvod se može čuvati na 37ºC prije primjene najduže jedan mjesec.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Gotov proizvod se pakuje u unutrašnje pakovanje koje je boca od
polipropilena (50 ml, 100 ml, 200 ml i 500 ml) sa gumenim čepom (od
halobutil gume) i sigurnosnim zatvaračem (od polipropilena).
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10
boca plastičnih sa po 50 ml, 100 ml ili 200 ml ili 6 boca plastičnih sa
po 500 ml rastvora za injekciju i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Kao i sve ljekove za parenteralnu primjenu, lijek Omnipaque treba prije
upotrebe vizuelno ispitati na kontaminaciju česticama, promjenu boje i
integritet kontejnera.
Zbog toga što ne sadrži konzervans, lijek treba uzeti u špric neposredno
prije primjene. Boce su namijenjene samo za pojedinačnu primjenu i sva
neiskorišćena količina lijeka se mora odbaciti.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Dodatna uputstva za autoinjektor/ pumpu
Boce sa kontrastnim sredstvom od 500 ml mogu da se koriste samo sa
autoinjektorom/ pumpom odobrenom samo za ovu zapreminu. Potrebno je
sprovesti proceduru jednokratnog bušenja. Infuziona linija koja vodi od
autoinjektora/ pumpe do pacijenta mora biti zamijenjena poslije primjene
kod svakog pacijenta. Neiskoršćena količina kontrastnog sredstva
preostala u boci i sve cijevi za povezivanje moraju biti odbačeni na
kraju dana. Kada je moguće, mogu se koristiti i manje boce. Potrebno je
pridržavati se uputstva proizvođača za autoinjektor/ pumpu.
7. NOSILAC DOZVOLE
Amicus Pharma d.o.o. Podgorica
Bulevar Džordža Vašingtona br. 51, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 50 ml: 2030/23/1307 - 3266
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 100 ml: 2030/23/1308 - 3267
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 200 ml: 2030/23/1309 - 3268
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastična, 6 x 500 ml: 2030/23/1310 - 3265
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U
PROMET
03.04.2023. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
April, 2023. godine
1. NAZIV LIJEKA
Omnipaque^(TM), 350 mg I/ml, rastvor za injekciju
INN: joheksol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Omnipaque 350 mg I/ml rastvor za injekciju: 1 ml rastvora sadrži 755 mg
joheksola što odgovara 350 mg joda.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom:
1 ml rastvora za injekciju sadrži 0,012 mg natrijuma, što je
zanemarljivo.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju.
Omnipaque rastvor za injekciju je bistar, bezbojan do svijetložut,
sterilan vodeni rastvor.
Osmolalnost i viskozitet lijeka Omnipaque prikazani su u sljedećoj
tabeli:
+--------------------+---------------------+-------------------------------+
| Koncentracija | Osmolalnost* | Viskozitet (mPa • s) |
| | | |
| | Osm/kg H₂O, 37˚C | |
| | +---------------+---------------+
| | | 20˚C | 37˚C |
+:==================:+:===================:+:=============:+:=============:+
| 350 mg I/ml | 0,78 | 23,3 | 10,6 |
+--------------------+---------------------+---------------+---------------+
*Metod: VP osmometrija
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ovaj proizvod se koristi isključivo u dijagnostičke svhe.
Rendgensko kontrastno sredstvo za primjenu kod odraslih i djece za
angiografiju, urografiju, flebografiju i kompjuterizovanu tomografiju
odnosno CT pojačanje (eng. CT enhancement).
Lumbalna, torakalna i cervikalna mijelografija i kompjuterizovana
tomografija bazalnih cisterni, poslije subarahnoidalne primjene.
Artrografija, endoskopska retrogradna pankreatografija (ERP),
endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP), herniografija,
histerosalpingografija, sijalografija i ispitivanja gastrointestinalnog
trakta.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Doziranje varira zavisno od tipa ispitivanja, starosti, tjelesne mase,
minutnog volumena srca i opšteg stanja pacijenta, kao i od tehnike
snimanja. Uobičajeno se koristi ista koncentracija i zapremina joda kao
i kod drugih rendgenskih kontrastnih sredstava sa jodom koja su u
upotrebi. Kao i kod drugih kontrastnih sredstava sa jodom neophodno je
obezbijediti adekvatnu hidrataciju prije i nakon njihove primjene.
Za intravensku, intraarterijsku i intratekalnu primjenu kao i primjenu
unutar tjelesnih šupljina.
Sljedeća šema doziranja može da posluži kao preporuka.
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intravenska primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Urografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli: | 300 mg I/ml | 40-80 ml | u odabranim slučajevima |
| | | | |
| | | | može se preći 80 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mgI/ml | 40-80 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca < 7 kg | 240 mg I/ml | 4 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 300 mgI/ml | 3 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca > 7 kg | 240 mg I/ml | 3 ml/kg | maks. 40 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 300 mgI/ml | 2 ml/kg | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Flebografija (noga) | 240 mg I/ml | 20-100 ml/noga | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Digitalna subtrakciona | 300 mg I/ml | 20-60 ml/inj. | |
| | | | |
| angiografija | ili 350 mg I/ml | 20-60 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| CT – pojačanje | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli | 140 mg I/ml | 100-400 ml | uobičajena ukupna |
| | | | |
| | | | količina joda 30-60 g |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 240 mg I/ml | 100-250 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 100-200 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mg I/ml | 100-150 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca | 240 mg I/ml | 2-3 ml/kg t.m. do | u pojedinim slučajevima može se dati |
| | | 40 ml | do100 ml |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 1-3 ml/kg t.m. do | |
| | | 40 ml | |
+------------------------+ | | |
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intraarterijska primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Arteriografije | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| aortografija luka | 300 mg I/ml | 30-40 ml/inj. | zapremina injekcije |
| | | | |
| | | | zavisi od mjesta primjene |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| selektivna cerebralna | 300 mg I/ml | 5-10 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| aortografija | 350 mg I/ml | 40-60 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| femoralna | 300 mg I/ml | 30-50 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| različite | 300 mg I/ml | zavisno od vrste | |
| | | ispitivanja | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Kardioangiografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Odrasli | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Lijeva komora i | 350 mg I/ml | 30-60 ml/inj. | |
| korijen aorte | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Selektivna koronarna | 350 mg I/ml | 4-8 ml/inj. | |
| arteriografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Djeca | 300 mg I/ml | zavisno od | max. 8 ml/kg |
| | | uzrasta, tjelesne | |
| | | mase i patologije | |
+------------------------+-------------------+ +---------------------------------------+
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Digitalna subtrakciona | 140 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | zavisno od mjesta primjene ponekad se |
| angiografija | | | mogu koristiti |
| | | | |
| | | | velike zapremine |
| | | | |
| | | | - do 30 ml |
| +-------------------+-------------------+ |
| | ili 240 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+ |
| | ili 300 mg I/ml | 1-15 ml/inj. | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
+------------------------+-------------------+---------------------------------------+-------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:==================+:==================+:==================+:==================+
| Intratekalna primjena |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Mijelografija | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Lumbalna i torakalna | 180 mg I/ml | 10-15 ml | |
| mijelografija | | | |
| | | | |
| (lumbalna injekcija) | | | |
| +-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | ili 240 mg I/ml | 8-12 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Cervikalna | 240 mg I/ml | 10-12 ml | |
| mijelografija | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 7-10 ml | |
| (lumbalna injekcija) | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Cervikalna | 240 mg I/ml ili | 6-10 ml | |
| mijelografija | 300 mg I/ml | | |
| | | 6-8 ml | |
| (lateralna cervikalna | | | |
| injekcija) | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| CT cisternografija | 180 mg I/ml | 5-15 ml | |
| | | | |
| (lumbalna injekcija) | ili 240 mg I/ml | 4-12 ml | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
| Mijelografija djece | 180 mg I/ml | 2-6 ml | |
| | | | |
| < 2 godine | 180 mg I/ml | 4-8 ml | |
| | | | |
| 2-6 godina | 180 mg I/ml | 6-12 ml | |
| | | | |
| > 6 godina | | | |
+------------------------+-------------------+-------------------+---------------------------------------+
Kako bi se smanjila mogućnost pojave neželjenih reakcija, ukupna doza
joda ne smije biti veća od 3 g.
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Indikacije/Ispitivanja | Koncentracija | Zapremina | Napomene |
+:=======================+:===================+:===================+:===================+
| Primjena u tjelesnim šupljinama |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Artrografija | 240 mg I/ml ili | 5-20 ml | |
| | | | |
| | 300 mg I/ml | 5-15 ml | |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | 5-10 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| ERP/ERCP | 240 mg I/ml | 20-50 ml | doza varira |
| | | | zavisno |
| | | | |
| | | | od veličine |
| | | | hernije |
+------------------------+--------------------+--------------------+ |
| Herniografija | 240 mg I/ml | 50 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Histerosalpingografija | 240 mg I/ml | 15-50 ml | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 15-25 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Sijalografija | 240 mg I/ml | 0,5-2 ml | |
| | | | |
| | ili 300 mg I/ml | 0,5-2 ml | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Gastrointestinalna | | | |
| ispitivanja | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Oralna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Odrasli | 180 mg I/ml | individualno | |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| ezofagus | 300 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | maks. 50 ml |
| | | | |
| | ili 350 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | maks. 50 ml |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| šupljine/prolaz | 140 mg I/ml | 4-5 ml/kg t.m. | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Nedonoščad | 350 mg I/ml | 2-4 ml/kg t.m. | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Rektalna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | 140 mg I/ml ili | 5-10 ml/kg t.m | npr. Omnipaque 300 |
| | razblažiti vodom | | ili 350 razblažiti |
| | | | vodom za piće u |
| | za piće do | | odnosu 1:1 ili 1:2 |
| | | | |
| | 100-150 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| CT pojačanje | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Oralna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Odrasli | razblažiti vodom | 800-2000 ml | npr. Omnipaque 300 |
| | za piće do oko | razblaženog | ili 350 razblažiti |
| | | | vodom za piće u |
| | 6 mg I/ml | rastvora u nekom | odnosu 1:50 |
| | | vremenskom | |
| | | | |
| | | periodu | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | razblažiti vodom | 15-20 ml/kg t.m | |
| | za piće do oko | razblaženog | |
| | | | |
| | 6 mg I/ml | rastvora | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Rektalna primjena | | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
| Djeca | razblažiti vodom | individualno | |
| | za piće do oko | | |
| | | | |
| | 6 mg I/ml | | |
+------------------------+--------------------+--------------------+--------------------+
*Jačine 140 mg I/ml, 180 mg I/ml, 240 mg I/ml, 300mg I/ml lijeka
Omnipaque, rastvor za injekciju, nijesu registrovane u Crnoj Gori.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu ili bilo koju pomoćnu supstancu (vidjeti
odjeljak 6.1).
Manifestna tireotoksikoza.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Posebna upozorenja pri upotrebi nejonskih monomernih kontrastnih
sredstava uopšte:
Preosjetljivost:
Poseban oprez je neophodan u slučaju alergije, astme ili neželjenih
reakcija na jodna kontrastna sredstva u anamnezi. Svakoj primjeni
kontrastnog sredstva mora da prethodi detaljna medicinska anamneza. Kod
pacijenata koji su skloni alergijama i onih sa poznatim reakcijama
preosjetljivosti primjena kontrastnog sredstva mora biti strogo
indikovana.
Premedikacija kortikosteroidima ili histaminskim H1 i H2 antagonistima
može da se razmotri kod pacijenata kod kojih postoji rizik od
netolerancije, međutim, može da se desi da se ne spriječi razvoj
anafilaktičkog šoka već da se prikriju početni simptomi. Kod pacijenata
sa bronhijalnom astmom naročito je povećan rizik za razvoj bronhospazma.
Smatra se da je rizik od pojave ozbiljnih reakcija prilikom primjene
lijeka Omnipaque minimalan. Međutim, jodno kontrastno sredstvo može da
izazove ozbiljne, životno ugrožavajuće ili fatalne anafilaktičke/
anafilaktoidne reakcije ili druge reakcije preosjetljivosti. Nezavisno
od način primjene i primijenjene količine lijeka, simptomi kao što su
angioedem, konjunktivitis, kašalj, svrab, rinitis, kijanje i urtikarija
mogu da ukažu da je došlo do ozbiljne anafilaktoidne reakcije koja
zahtijeva liječenje.
Stoga je neophodno unaprijed isplanirati način djelovanja i obezbijediti
neophodne lijekove, opremu i dostupnost iskusnog i obučenog medicinskog
osoblja za pravovremeno liječenje u slučaju pojave ozbiljnih reakcija. U
neposrednom stanju šoka, odmah prekinuti primjenu kontrastnog sredstva
i, ukoliko je potrebno, započeti specifičnu intravensku terapiju.
Preporučuje se upotreba stalne kanile ili katetera za brzi intravenski
pristup tokom cjelokupne procedure rendgenskog pregleda.
Pacijenti koji koriste beta-adrenergičke blokatore, posebno pacijenti sa
astmom, mogu imati niži prag za bronhospazam i manje reaguju na terapiju
beta agonistima i adrenalinom, što može zahtijevati upotrebu većih doza.
Ovi pacijenti takođe mogu imati atipične simptome anafilakse koji se
mogu pogrešno protumačiti kao vagalna reakcija.
Obično se reakcije preosjetljivosti manifestuju kao blaži respiratorni
ili kožni simptomi, kao što su blago otežano disanje, crvenilo kože
(eritem), urtikarija, svrab ili edem lica. Teže reakcije poput
angioedema, edema subglotisa, bronhijalnog spazma i šoka su rijetke.
Reakcije se najčešće javljaju u roku od jednog sata nakon primjene
kontrastnog sredstva. U rijetkim slučajevima se znaci preosjetljivosti
mogu javiti kasnije (nakon nekoliko sati ili dana), ovakvi slučajevi su
rijetko kad životno ugrožavajući i uglavnom se ispoljavaju na koži.
Posmatranje:
Nakon primjene kontrastnog sredstva potrebno je posmatrati pacijenta
najmanje 30 minuta, nakon posljednje injekcije obzirom na to da se
većina teških reakcija događa nakon nekog vremena.
Koagulopatija:
Ozbiljni, rijetko fatalni, tromboembolijski događaji koji izazivaju
infarkt miokarda i moždani udar prijavljeni su tokom angiokardiografskih
procedura sa jonskim i nejonskim kontrastnim sredstvima. Kada se izvode
procedure vaskularne kateterizacije, treba obratiti posebnu pažnju na
angiografsku tehniku i često ispirati kateter (npr. heparinizovanim
fiziološkim rastvorom) kako bi se smanjio rizik od tromboze i embolije u
vezi sa procedurom.
Pri izvođenju kateterizacije mora se imati u vidu da osim kontrastnog
sredstva, brojni drugi faktori takođe mogu da utiču na razvoj
tromboembolijskih događaja.
To su: dužina trajanja pregleda, broj injekcija, vrsta materijala od
kojih je napravljen kateter odnosno igla, osnovne bolesti i istovremeno
primjenjeni ljekovi.
Pregled treba da traje što je kraće moguće.
Posebno treba obratiti pažnju na pacijente sa homocistinurijom (zbog
rizika od tromboembolije).
In vitro, nejonska kontrastna sredstva imaju slabiji inhibitorni efekat
na koagulaciju u odnosu na jonska kontrastna sredstva.
Hidratacija:
Treba obezbijediti adekvatnu hidrataciju prije i poslije primjene
kontrastnog sredstva. Ukoliko je potrebno, pacijenta treba hidrirati
intravenski sve dok se kontrastno sredstvo potpuno ne izluči.
To se posebno odnosi na pacijente sa dis- i paraproteinemijama kao što
su multipli mijelom, dijabetes melitus, renalna disfunkcija,
hiperurikemija, kao i kod odojčadi, male djece i starijih pacijenata i
pacijenata u lošem opštem stanju.
Kod pacijenata sa rizikom treba kontrolisati metabolizam vode i
elektrolita i primijeniti terapiju ukoliko se primijete simptomi pada
serumskog kalcijuma.
Zbog rizika od dehidratacije indukovane diureticima, kao prvo treba
sprovesti rehidrataciju vodom i elektrolitima kako bi se ograničio rizik
za akutnu bubrežnu insuficijenciju.
Kardiovaskularne reakcije:
Takođe treba obratiti pažnju na pacijente sa teškim srčanim oboljenjem
ili oboljenjem kardiovaskularnog sistema, kao i pulmonalnom
hipertenzijom, s obzirom da kod njih može doći do poremećaja
hemodinamike ili aritmija.
Navedeno se posebno odnosi nakon intrakoronarne, lijeve i desne
ventrikularne primjene kontrastnog sredstva (vidjeti odjeljak 4.8).
Pacijenati sa srčanom insuficijencijom, teškim koronarnim oboljenjem,
nestabilnom anginom pektoris, oboljenjem zalistaka, prethodnim infarktom
miokarda, koronarnim baj-pasom i plućnom hipertenzijom imaju naročitu
predispoziciju za kardiološke reakcije.
Kod starijih pacijenata i pacijenata sa prethodnim kardiološkim
oboljenjima, reakcije sa ishemijskim promjenama u EKG-u i aritmijom se
javljaju mnogo češće.
Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom intravazalna injekcija
kontrastnog sredstva može da dovede do plućnog edema.
CNS poremećaji:
Pacijenti sa akutnom cerebralnom patologijom, tumorima ili anamnezom
epilepsije su predisponirani za napade pa zahtijevaju posebnu pažnju.
Zavisnici od alkohola ili droga takođe imaju povećan rizik od napada i
neuroloških reakcija.
Prijavljena je encefalopatija pri upotrebi kontrastnog sredstva kao što
je joheksol (vidjeti odjeljak 4.8). Kontrastna encefalopatija se može
manifestovati simptomima i znacima neurološke disfunkcije kao što su
glavobolja, poremećaj vida, kortikalno sljepilo, konfuzija, napadi,
gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvjestica, koma i
cerebralni edem. Simptomi se obično javljaju u roku od nekoliko minuta
do sati nakon primjene joheksola i generalno nestaju u roku od nekoliko
dana.
Faktori koji povećavaju propustljivost krvno-moždane barijere će
olakšati prenos kontrastnog sredstva u moždano tkivo i mogu dovesti do
mogućih reakcija CNS-a, na primjer encefalopatije.
Posebnu pažnju treba obratiti prilikom intravaskularne primjene kod
pacijenata sa akutnim cerebralnim infarktom ili intrakranijalnim
krvarenjem, kao i kod pacijenata sa oboljenjima koja dovode do
poremećaja krvno-moždane barijere, pacijenata sa cerebralnim edemom,
akutnom demijelinizacijom ili uznapredovalom cerebralnom aterosklerozom.
Ako se sumnja na kontrastnu encefalopatiju, treba prekinuti primjenu
joheksola i treba započeti odgovarajući medicinski tretman.
Neurološki simptomi uzrokovani metastazama, degenerativnim ili
inflamatornim procesima mogu da se pogoršaju primjenom kontrastnog
sredstva.
Kod pacijenata sa simptomatskim cerebrovaskularnim oboljenjima,
prethodnim moždanim udarom ili čestim tranzitornim ishemijskim napadima
postoji veći rizik za neurološke komplikacije uzrokovane
intra-arterijskom primjenom kontrastnog sredstva. Intra-arterijska
primjena kontrastnog sredstva može da dovede do vazospazma i posledično
do pojave cerebralne ishemije.
Pacijenti sa akutnom cerebralnom patologijom, tumorima ili epilepsijom u
anamnezi su predisponirani za konvulzije i zahtijevaju posebnu pažnju.
Takođe, alkoholičari i narkomani imaju povećan rizik od napada i
neuroloških reakcija. Nekoliko pacijenata je imalo privremeni gubitak
sluha ili čak gluvoću nakon mijelografije, za koje se vjeruje da su
nastali usljed pada pritiska spinalne tečnosti izazvanog samom lumbalnom
punkcijom.
Bubrežne reakcije:
Primjena kontrastnih sredstava sa jodom može dovesti do povećanja nivoa
kreatinina u serumu i akutne bubrežne insuficijencije. U cilju
prevencije navedenih stanja, neophodan je poseban oprez kod pacijenata
sa postojećim renalnim oštećenjem i dijabetes melitusom, s obzirom da su
izloženi riziku nakon primjene kontrastnog sredstva.
Ostali predisponirajući faktori su prethodna bubrežna insuficijencija
nakon primjene kontrastnog sredstva, bubrežno oboljenje u anamnezi,
starosna dob preko 60 godina, dehidratacija, uznapredovala
arterioskleroza, dekompenzovana srčana insuficijencija, velike doze
kontrastnog sredstva i višekratna primjena, direktna primjena
kontrastnog sredstva u renalnu arteriju, izloženost sljedećim
nefrotoksičnim agensima, teška i hronična hipertenzija, hiperurikemija,
paraproteinemija (mijelomatoza i Waldenström-ova makroglobulinemija
plazmocitom) ili disproteinemija.
Preventivne mjere uključuju:
- identifikaciju visokorizičnih pacijenata
- obezbjeđenje adekvatne hidratacije, ukoliko je potrebno održavanjem
i.v. infuzije prije procedure do momenta eliminacije kontrastnog
sredstva iz bubrega
- izbjegavanje dodatnih opterećenja bubrega nefrotoksičnim lijekovima,
oralnim holecistografskim lijekovima, klemovanjem arterija, renalnom
arterijskom angioplastikom ili većim hirurškim intervencijama, sve dok
se kontrastno sredstvo ne eliminiše iz organizma
- smanjenjem doza do minimum
- odlaganje ponovnog ispitivanja sa primjenom kontrastnog sredstva dok
se renalna funkcija ne vrati na nivo prije ispitivanja
Pacijenti na hemodijalizi mogu da prime kontrastno sredstvo za
radiološke procedure.
Nije neophodno voditi računa o vremenskom razmaku između primjene
kontrastnog sredstva i postupka hemodijalize.
Pacijenti sa dijabetesom koji uzimaju metformin
Postoji rizik za razvoj laktatne acidoze kada se jodna kontrastna
stredstva daju pacijentima sa dijabetesom koji se liječe metforminom,
posebno kod onih sa poremećenom funkcijom bubrega.
U cilju prevencije laktatne acidoze, neophodno je izmjeriti vrijednosti
serumskog kreatinina kod pacijenata sa dijabetesom liječenih
metforminom, prije intravaskularne primjene jodnog kontrastnog sredstva
i preduzeti sljedeće mjere predostrožnosti u datim situacijama:
(1) Pacijenti sa eGFR ≥ od 60 ml/min/1,73m² (CKD 1 i 2) mogu nastaviti
normalno da uzimaju metformin.
(2) Pacijenti sa eGFR 30-59 ml/min/1,73m² (CKD 3)
- Pacijenti koji primaju intravenski kontrastno sredstvo sa eGFR ≥ od 45
ml/min /1,73m² mogu nastaviti normalno da uzimaju metformin
- Kod pacijenata koji primaju intraarterijski kontrastno sredstvo i onih
koji primaju intravenski kontrastno sredstvo sa eGFR između 30 i 44
ml/min/1,73 m² metformin treba prekinuti 48 sati prije kontrastnog
sredstva i treba ga ponovo započeti tek 48 sati nakon kontrastnog
sredstva ako se bubrežna funkcija se nije pogoršala.
(3) Kod pacijenata sa eGFR manjim od 30 ml/min/1,73m² (CKD 4 i 5) ili sa
interkurentnim bolestima koje uzrokuju smanjenu funkciju jetre ili
hipoksiju, metformin je kontraindikovana i treba izbjegavati jodirana
kontrastna sredstva.
(4) Kod hitnih pacijenata kod kojih je bubrežna funkcija ili oštećena
ili nepoznata, ljekar će odmjeriti rizik i korist od pregleda sa
kontrastnim sredstvom. Metformin treba prekinuti od trenutka primjene
kontrastnog sredstva. Nakon procedure, pacijenta treba pratiti zbog
znakova laktacidoze. Metformin treba ponovo započeti 48 sati nakon
kontrastnog sredstva ako je kreatinin/eGFR u serumu nepromijenjen u
odnosu na nivo prije snimanja.
Pacijenti sa disfunkcijom bubrega i disfunkcijom jetre
Posebna pažnja je neophodna kod pacijenata sa teškim poremećajima
renalne i hepatičke funkcije s obzirom da može doći do značajnog
odlaganja klirensa kontrastnog sredstva. Pacijenti na hemodijalizi mogu
primiti kontrastno sredstvo za radiološke procedure.
Mijastenija gravis
Primjena jodnog kontrastnog sredstva može pogoršati simptome mijastenije
gravis.
Feohromocitom
Kod pacijenata sa feohromocitomom u toku intervencije treba
profilaktički primijeniti alfa-blokatore kako bi se izbjegla
hipertenzivna kriza.
Poremećena funkcija štitaste žlijezde
Zbog sadržaja slobodnog joda u rastvoru kao i dodatog joda koji se
oslobađa dejodacijom, jodna kontrastna sredstva mogu da utiču na
tiroidnu funkciju. Mogu da dovedu do hipertireoidizma ili čak
tireotoksične krize kod pacijenata sa predispozicijom.
Rizik postoji kod pacijenata sa manifestnim hipertireoidizmom koji još
nije dijagnostikovan, kod pacijenata sa nodularnim hipertireoidizmom
(npr. nodularnom strumom) i pacijenata sa funkcionalnom autonomijom
(često npr. stariji pacijenti, posebno u regionima sa deficitom joda)
kod kojih treba prekontrolisati funkciju tiroidne žlijezde prije
pregleda, ukoliko postoji sumnja na navedena stanja.
Prije primjene jodnog kontrastnog sredstva treba utvrditi da pacijent ne
ide na sken tiroidne žlijezde ili ispitivanje tiroidne funkcije ili
liječenja sa radioaktivnim jodom, jer primjena kontrastnih sredstava sa
jodom, bez obzira na način primjene, interferira sa sadržajem hormona i
preuzimanjem joda od strane tiroidne žlijezde ili metastaza tiroidne
žlijezde sve dok se renalna ekskrecija joda ne vrati na normalu. Vidjeti
odjeljak 4.5.
Prijavljeni su testovi funkcije štitaste žlijezde koji ukazuju na
hipotireozu ili prolaznu supresiju štitaste žlijezde nakon davanja
kontrastnog sredstva sa jodom kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata,
uključujući odojčad. Neki pacijenti su liječeni od hipotireoze. Takođe
pogledajte odjeljak o Pedijatrijskoj populaciji.
Anksiozna stanja
Može se dati sedativ u slučaju primjetne anksioznosti.
Srpasta anemija
Kontrastna sredstva mogu da pogoršaju stanje kod osoba sa homozigotom za
srpastu anemiju, kada se primijene intravenski ili intra-arterijski.
Ostali faktori rizika
Među pacijentima sa autoimunim oboljenjima, primijećeni su slučajevi
teškog vaskulitisa ili Stevens-Johnson-ovog sindroma.
Teški oblici vaskularnih ili neuroloških oboljenja, naročito kod
starijih pacijenata, su faktori rizika za razvoj reakcija na kontrastno
sredstvo.
Ekstravazacija
Ekstravazacija kontrastnog sredstva može u rijetkim slučajevima izazvati
lokalni bol, otok i eritem, koji obično prolaze bez posljedica. Međutim,
moguća je pojava zapaljenja, pa čak i nekroze tkiva. Preporučuje se
elevacija i hlađenje zahvaćenog mjesta kao rutinska mjera. U slučajevima
„kompartment “sindroma može biti neophodna hirurška dekompresija.
Pedijatrijska populacija
Posebnu pažnju treba posvetiti pedijatrijskim pacijentima mlađim od 3
godine, jer incident neaktivnosti štitaste žlijezde tokom ranog života
može biti štetan za motorički, kognitivni razvoj, razvoj sluha i može
zahtijevati prolaznu terapiju zamjene T4. Incidenca hipotireoze kod
pacijenata mlađih od 3 godine koji su bili izloženi jodiranim
kontrastnim sredstvima prijavljena je između 1,3% i 15% u zavisnosti od
starosti ispitanika i doze kontrastnog sredstva sa jodom i češće se
primjećuje kod novorođenčadi i nedonoščadi. Novorođenčad takođe može
biti izložena preko majke tokom trudnoće. Funkciju štitne žlijezde treba
procijeniti kod svih pedijatrijskih pacijenata mlađih od 3 godine u roku
od 3 nedjelje nakon izlaganja jodiranim kontrastnim sredstvima. Ako se
otkrije hipotireoza, treba razmotriti potrebu za lječenjem i pratiti
funkciju štitaste žlijezde dok se ne normalizuje.
Posebno kod beba i male djece treba osigurati adekvatnu hidrataciju
prije i poslije primjene kontrastnog sredstva. Treba prekinuti primjenu
nefrotoksičnih ljekova. Smanjena glomerularna filtracija uzrokovana
uzrastom takođe može da dovede do odložene ekskrecije kontrastnog
sredstva.
Mlađa djeca (uzrasta <1 godine), a naročito tek rođene bebe, su veoma
osjetljivi na poremećaj elektrolita i hemodinamske promjene.
Intratekalna primjena:
Nakon mijelografije pacijent treba da miruje u položaju sa glavom i
grudnim košem na 20° u toku 1 sata. Nakon toga se može pokrenuti ali
treba izbjeći saginjanje. Glava i grudni koš moraju biti uzdignuti tokom
prvih 6 sati ako pacijent ostaje u krevetu. Pacijenti za koje se sumnja
da imaju prag napada moraju biti pod prismotrom tokom ovog perioda.
Ambulantni pacijenti ne smiju biti ostavljeni sami tokom 24 sata.
Crerebralna arteriografija
Kod pacijenata sa uznapredovalom arteriosklerozom, teškom hipetenzijom,
srčanom dekompenzacijom, starijih pacijenata, i prethodnom cerebralnom
trombozom ili embolijom i migrenom, kardiovaskularne reakcije kao što su
bradikardija i povišen ili snižen krvni pritisak mogu da se jave češće
nego kod ostalih.
Arteriografija
U zavisnosti od primijenjene procedure, može doći do povreda arterije,
vene, aorte i okolnih organa, pleurocenteze, retroperitonealnog
krvarenja, povrede kičmene moždine i simptoma paraplegije.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Primjena jodnog kontrastnog sredstva može rezultirati prolaznim
oštećenjem renalne funkcije koje može dovesti do laktatne acidoze kod
dijabetičara koji upotrebljavaju metformin (vidi odjeljak 4.4).
Kod pacijenata koji su manje od dvije nedjelje prije ispitivanja primali
interleukin-2 ili interferone postoji veći rizik od odloženih reakcija
(eritem, simptomi slični gripu ili reakcije na koži).
Istovremena primjena određenih neuroleptika ili tricikličnih
antidepresiva može dovesti do smanjenja praga za konvulzije i tako
povećati rizik za nastanak kovulzija uzrokovanih kontrastnim sredstvom.
Terapija beta-blokatorima može sniziti prag za razvoj reakcija
preosjetljivosti, i zahtijevati veće doze beta-agonista za liječenje
reakcija preosjetljivosti.
Beta-blokatori, vazoaktivne supstance, inhibitori
angiotenzin-konvertujućeg enzima, antagonisti angiotenzin receptora mogu
da smanje efikasnost mehanizma kardiovaskularne kompenzacije promjena u
krvnom pritisku.
Sva jodna kontrastna sredstva mogu uticati na testove funkcije štitaste
žlijezde, s obzirom da kapacitet štitaste žlijezde za vezivanje joda
može biti snižen i do nekoliko nedjelja.
Visoke koncentracije jodnog kontrastnog sredstva u serumu i urinu mogu
uticati na rezultate laboratorijskih analiza bilirubina, proteina i
neorganskih supstanci (npr. gvožđe, bakar, kalcijum i fosfati). Stoga
ove supstance ne treba određivati na dan ispitivanja.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nije ustanovljena bezbjednost primjene lijeka Omnipaque u trudnoći.
Ispitivanja na eksperimentalnim životinjama nisu pokazala ni direktne ni
indirektne štetne efekte na reprodukciju, razvoj embriona ili fetusa,
tok gestacije kao i peri-i postnatalni razvoj.
S obzirom da u trudnoći treba, kad god je moguće, izbjegavati izlaganje
zračenju, mora se pažljivo razmotriti odnos koristi i rizika ispitivanja
rendgenskim zracima, sa ili bez kontrastnog sredstva. Lijek Omnipaque ne
treba koristiti tokom perioda trudnoće osim u slučaju da je korist veća
od rizika i kada to ljekar smatra neophodnim.
Osim izbjegavanja izlaganja zračenju, prilikom procene koristi i rizika
mora se uzeti u obzir osjetljivost tiroidne žlijezde fetusa na jod.
Kod novorođenčadi koja su bila izložena jodiranim kontrastnim sredstvima
in utero, preporučuje se praćenje funkcije štitaste žlijezde (vidjeti
odjeljak 4.4).
Dojenje
Kontrastna sredstva se slabo izlučuju humanim mlijekom i minimalne
količine se resorbuju u tankom crijevu. Dojenje se može normalno
nastaviti u slučaju kad majka prima jodna kontrastna sredstva. U
studijama, količina joheksola u majčinom mlijeku koja se izlučivala
tokom 24 sata nakon injekcije je bila 0,5% od doze prilagođene prema
masi. Količina joheksola koje je primilo dijete tokom 24 sata nakon
injekcije odgovara samo 0,2% od pedijatrijske doze.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Ne preporučuje se upravljanje vozilom i rukovanje mašinama jedan sat
nakon injekcije ili tokom 24 sata nakon intratekalnog pregleda (vidjeti
odjeljak 4.4). Bez obzira, individulana procjena je potrebna u slučaju
perzistentnih post-mijelografskih simptoma.
4.8. Neželjena dejstva
Opšta (odnose se na sve vidove primjene jodnog kontrastnog sredstva)
Navedena su moguća opšta neželjena dejstva koja se odnose na
radiografske procedure koje uključuju primjenu nejonskih monomernih
kontrastnih sredstava. Za neželjena dejstva specifična za način
primjene, pogledati odgovarajuće odjeljke.
Reakcije preosjetljivosti se mogu javiti nezavisno od doze i načina
primjene i blagi simptomi mogu predstavljati prve znake ozbiljne
anafilaktoidne reakcije/šoka. Primjena kontrastnog sredstva mora odmah
da se prekine i ukoliko je neophodno, treba da se primijeni specifična
terapija intravaskularno.
Prolazno povećanje S-kreatinina je često nakon primjene jodnog
kontrastnog sredstva, može doći do nefropatije uzrokovane kontrastnim
sredstvom.
Jodizam je veoma rijetka komplikacija jodnog kontrastnog sredstva koja
dovodi do otoka i pretjerane osjetljivosti pljuvačnih žlijezda tokom
desetak dana nakon pregleda.
Navedena učestalost ispoljavanja bazirana je na internoj kliničkoj
dokumentaciji i objavljenim opsežnim ispitivanjima koja obuhvataju više
od 200 000 pacijenata.
Učestalost neželjenih dejstava je sledjeća:
Veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do
<1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nije
poznato (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka).
Poremećaji imunskog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti (mogu biti životno ugrožavajući ili
fatalni) uključujući dispneju, osip, eritem, urtikariju, pruritus,
reakcije na koži, konjunktivitis, kašalj, rinitis, kijanje, vaskulitis,
angioneurotiski edem, laringealni edem, laringospazam, bronhospazam ili
nekardiogeni plućni edem. Mogu da se jave odmah nakon injekcije i mogu
da budu znak početka stanja šoka. Reakcije preosjetljivosti mogu da se
jave i do nekoliko dana kasnije.
Veoma rijetko: anafilaktička /anafilaktoidna reakcija (može biti životno
ugrožavajuća ili fatalna).
Nije poznato: anafilaktički /anafilaktoidni /šok (može biti životno
ugrožavajući ili fatalan).
Poremećaji nervnog sistema
Povremeno: glavobolja
Veoma rijetko: disgeuzija (prolazni metalni ukus), vazovagalna sinkopa
Kardiološki poremećaji
Rijetko: bradikardija
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetko: hipertenzija, hipotenzija
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina
Rijetko: povraćanje, abdominalni bol
Veoma rijetko: dijareja
Nije poznato: uvećanje pljuvačnih žlijezda
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Često: osjećaj toplote
Povremeno: hiperhidroza, osjećaj hladnoće, vazovagalne reakcije
Rijetko: pireksija
Veoma rijetko: drhtavica (groznica)
Intravaskularna primjena (intra-arterijska i intravenska primjena):
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva“. U donjem tekstu su
navedena ona neželjena dejstva i njihova učestalost primijećena jedino
tokom intravaskularne primjene nejonskog monomernog kontrastnog
sredstva.
Karakter neželjenih dejstava koji se specifično viđaju tokom
intra-arterijske primjene zavisi od mjesta primjene injekcije i
primijenjene doze. Selektivne arteriografije i druge procedure u kojima
kontrastno sredstvo dolazi u visokim koncentracijama do određenog organa
mogu biti praćene komplikacijama na tom organu.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Nije poznato: trombocitopenija
Endokrinološki poremećaji
Nije poznato: tireotoksikoza, prolazni hipotireoidizam
Psihijatrijski poremećaji
Nije poznato: konfuzija, agitacija, nemir, anksioznost
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: vrtoglavica, pareza, paraliza, fotofobija, somnolencija
Veoma rijetko: konvulzije, poremećaj svesti, cerebrovaskularni događaji,
senzorni poremećaji (uključujući hipoesteziju), parestezija, tremor
Nije poznato: prolazni motorni poremećaji (uključujući poremećaj govora,
afaziju, disartriju), prolazna encefalopatija uzrokovana kontrastnim
sredstvom (prolazni gubitak pamćenja, dezorijentacija, koma, retrogradna
amnezija, hemipareza i edem mozga).
Poremećaji oka
Rijetko: poremećaj vida (uključujući diplopiju, zamućen vid)
Nije poznato: prolazno kortikalno sljepilo
Poremećaji uha i labirinta
Nije poznato: prolazni gubitak sluha
Kardiološki poremećaji
Rijetko: aritmija (uključujući bradikardiju i tahikardiju)
Veoma rijetko: infarkt miokarda, bol u grudima
Nije poznato: teške srčane komplikacije (uključujući kardijalni arest,
kardio-respiratorni arest), insuficijencija srca, spazam koronarnih
arterija, cijanoza
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetko: prolazno crvenilo
Nije poznato: šok, arterijski spazam, ishemija, tromboflebitis i venska
tromboza
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Često: prolazne promjene u broju respitracija, respiratorni distres
Rijetko: kašalj, respiratorni zastoj
Veoma rijetko: dispneja
Nije poznato: teški respiratorni simptomi i znaci, plućni edem, akutni
respiratorni distres sindrom, bronhospazam, laringospazam, apneja,
aspiracioni napad astme
Poremećaj kože i potkožnog tkiva
Rijetko: osip, pruritus, urtikarija
Nije poznato: Bulozni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična
epidermalna nekroliza, akutna generalizovana egzantematozna pustuloza,
osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, egzacerbacija psorijaze,
eritem, poremećaj kože, eksfolijacija
Gastrointestinalni poremećaji
Rijetko: dijareja
Nije poznato: pogoršanje pankreatitisa
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nije poznato: artralgija, slabost mišića, mišićno-koštani spazam, bol u
leđima
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Povremeno: akutna renalna insuficijencija
Nije poznato: povećanje nivoa kreatinina
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Povremeno: bol i tegobe
Rijetko: astenija (uključujući malaksalost, umor)
Nije poznato: reakcije na mjestu primjene
Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije
Nije poznato: jodizam
Intratekalna upotreba:
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva“. Ovdje su navedena samo
ona neželjena dejstva koja se javljaju tokom intratekalne primjene
nejonskog monomernog kontrastnog sredstva.
Neželjena dejstva nakon intratekalne primjene mogu biti odložena i mogu
trajati nekoliko sati ili čak nekoliko dana nakon procedure. Učestalost
javljanja je slična kao kod same lumbalne punkcije.
Glavobolja, mučnina, povraćanje ili vrtoglavica su česte i uglavnom
nastaju usljed gubitka pritiska u subarahnoidalnom prostoru zbog curenja
na mjestu punkcije. Potrebno je izbjegavati prekomjerno uzimanje
cerebrospinalne tečnosti kako bi se smanjio gubitak pritiska.
Psihijatrijski poremećaji
Nije poznato: stanje konfuzije, agitacija, anksioznost
Poremećaji nervnog sistema
Veoma često: glavobolja (može biti teška i produžena)
Povremeno: aseptični meningitis (uključujući hemijski meningitis)
Rijetko: konvulzije, vrtoglavica
Nije poznato: promjene u EEG, meningism, status epilepticus, prolazna
encefalopatija uzrokovana kontrastnim sredstvom (uključujući prolazan
gubitak pamćenja, komu, stupor, retrogradnu amneziju, hemipareza),
motorni poremećaji (uključujući poremećaj govora, afaziju, disartriju),
parestezija, hipoestezija i senzorni poremećaji
Poremećaji oka
Rijetko: Poremećaji vida (uključujući diplopiju i zamućen vid)
Nije poznato: prolazno kortikalno sljepilo, fotofobija
Poremećaji uha i labirinta
Nije poznato: prolazni gubitak sluha
Gastrointestinalni poremećaji
Često: mučnina, povraćanje
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Rijetko: bol u vratu, bol u leđima
Nije poznato: spazam mišića
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko: bol u ekstremitetima
Nije poznato: reakcije na mjestu primjene
Primjena u tjelesnim šupljinama:
Pročitajte odjeljak “Opšta neželjena dejstva”. Ovdje su navedena samo
ona neželjena dejstva koja se javljaju tokom primjene nejonskog
monomernog kontrastnog sredstva u tjelesnim šupljinama.
Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP)
Gastrointestinalni poremećaji
Često: pankreatitis, povećan nivo amilaze u krvi
Oralna upotreba
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: dijareja
Često: mučnina, povraćanje
Povremeno: abdominalni bol
Histerosalpingografija (HSG)
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma često: abdominalni bol u donjem dijelu trbuha
Artrografija
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Nije poznato: artritis
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma često: bol
Herniografija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Nije poznato: bol nakon procedure
Opis određenih neželjenih reakcija
Tromboembolijske komplikacije prijavljene su kod kontrastom-pojačane
angiografije koronarnih, cerebralnih, renalnih i perifernih arterija.
Kontrastno sredstvo je možda doprinjelo komplikacijama (vidjeti odjeljak
4.4).
Kardiološke komplikacije, uključujući akutni infarkt miokarda,
prijavljene su tokom i nakon kontrastom-pojačane angiografije. Stariji
pacijenti ili pacijenti sa teškim koronarnim oboljenjem, nestabilnom
anginom pektoris i disfunkcijom lijeve komore su imali veći rizik
(vidjeti odjeljak 4.4).
U veoma rijetkim slučajevima kontrastno sredstvo može da prođe kroz
krvno-moždanu barijeru što dovodi do prolaska kontrastnog sredstva u
korteks i mogućih neuroloških reakcija. One mogu biti konvulzije,
prolazni motorni ili senzorni poremećaji, prolazna stanja konfuzije,
prolazan gubitak pamćenja i encefalopatija (vidjeti odjeljak 4.4).
Anafilaktoidne reakcije i anafilaktoidni šok mogu dovesti do izražene
hipotenzije i povezanih simptoma i znakova kao što su hipoksična
encefalopatija, insuficijencija bubrega ili jetre (vidjeti odjeljak
4.4).
U nekoliko slučajeva, ekstravazacija kontrastnog sredstva je dovodila do
bola i edema, koji su obično prolazili bez posljedica. Prijavljeni su
inflamacija, nekroza tkiva, i kompartment sindrom (vidjeti odjeljak
4.4).
Pedijatrijska populacija
Prijavljen je prolazni hipotireoidizam kod prijevremeno rođenih beba,
tek rođenih beba i ostale djece nakon primjene jodnog kontrastnog
sredstva. Prijevremeno rođene bebe su naročito osjetljive na dejstvo
joda. Prijavljen je prolazni hipotireoidizam kod prijevremeno rođene
odojčadi kada je dojilja više puta primala Omnipaque (vidjeti odjeljak
4.4).
Posebno kod beba i male djece mora se osigurati adekvatna hidratacija
prije i poslije primjene kontrastnog sredstva. Treba prekinuti sa
primjenom nefrotoksičnih ljekova. Smanjena glomarularna filtracija
zavisno od uzrasta kod beba takođe može odložiti izlučivanje kontrastnog
sredstva.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Pretklinički podaci ukazuju na veliku širinu bezbjednosti primjene
lijeka Omnipaque i nije utvrđena fiksna maksimalna doza za rutinsku
intravaskularnu primjenu. Simptomatsko predoziranje je malo vjerovatno
kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom ukoliko se primjenjuje u
dozi koja ne prelazi 2000 mg I/kg tjelesne mase u ograničenom vremenskom
periodu. Trajanje procedure je važno za renalnu podnošljivost velikih
doza kontrastnog sredstva (t½ ~ 2 sata). Slučajno predoziranje
najvjerovatnije može nastati nakon kompleksnih angiografskih procedura
kod djece, naročito kada se daju multiple injekcije visokih
koncentracija kontrastnog sredstva.
U slučajevima predoziranja, svaki nastali poremećaj vode i elektrolita
se mora korigovati. Naredna 3 dana neophodno je pratiti renalnu
funkciju. Ukoliko je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza radi
eliminacije prekomjernih količina kontrastnog sredstva. Nema specifičnog
antidota.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Kontrastna sredstva sa jodom (X-zraci).
Nefrotropna, niskoosmolarna kontrastna sredstva, rastvorljiva u vodi
ATC kod: V08AB02
Nakon intravenske injekcije joheksola kod zdravih dobrovoljaca nije bilo
značajnih odstupanja kod većine hemodinamskih, kliničko-hemijskih
parametara i parametara koagulacije u odnosu na početne vrijednosti.
Primijećeno je nekoliko minimalnih promjena u laboratorijskim
vrijednostima, ali bez kliničkog značaja.
5.2. Farmakokinetički podaci
Skoro 100% od intravenski primijenjenog joheksola se nepromijenjeno
izlučuje bubregom u toku 24 sata, kod pacijenata sa normalnom renalnom
funkcijom. Poluvrijeme eliminacije iznosi približno 2 sata kod
pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Nije bilo detektovanih metabolita.
Vezivanje lijeka Omnipaque za proteine plazme je toliko nisko (manje od
2%) da nema kliničkog značaja i stoga se može zanemariti.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Joheksol ima malu akutnu intravensku toksičnost kod miševa i pacova.
Studije na životinjama su pokazale da se joheksol u malom stepenu vezuje
za proteine i da ga bubrezi dobro podnose. Kardiovaskularna toksičnost i
nefrotoksičnost je mala. Sposobnost oslobađanja histamina i
antikoagulaciona aktivnost je manja nego kod jonskih kontrastnih
sredstava.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
trometamol
natrijum kalcijum edetat
hlorovodonična kisjelina (podešavanje pH)
voda za injekcije
6.2. Inkompatibilnosti
Iako nije utvrđena inkompatibilnost, lijek Omnipaque ne treba direktno
miješati sa drugim ljekovima. Potrebno je koristiti drugi špric.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe neotvorenog lijeka u originalnom pakovanju je 3 godine.
Lijek se mora upotrijebiti odmah nakon prvog otvaranja. Sva
neiskorišćena količina lijeka se mora odbaciti.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju zaštićeno od
svjetlosti.
Čuvati zaštićeno od rendgenskih zraka.
Proizvod se može čuvati na 37ºC prije primjene najduže jedan mjesec.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Gotov proizvod se pakuje u unutrašnje pakovanje koje je boca od
polipropilena (50 ml, 100 ml, 200 ml i 500 ml) sa gumenim čepom (od
halobutil gume) i sigurnosnim zatvaračem (od polipropilena).
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10
boca plastičnih sa po 50 ml, 100 ml ili 200 ml ili 6 boca plastičnih sa
po 500 ml rastvora za injekciju i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Kao i sve ljekove za parenteralnu primjenu, lijek Omnipaque treba prije
upotrebe vizuelno ispitati na kontaminaciju česticama, promjenu boje i
integritet kontejnera.
Zbog toga što ne sadrži konzervans, lijek treba uzeti u špric neposredno
prije primjene. Boce su namijenjene samo za pojedinačnu primjenu i sva
neiskorišćena količina lijeka se mora odbaciti.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Dodatna uputstva za autoinjektor/ pumpu
Boce sa kontrastnim sredstvom od 500 ml mogu da se koriste samo sa
autoinjektorom/ pumpom odobrenom samo za ovu zapreminu. Potrebno je
sprovesti proceduru jednokratnog bušenja. Infuziona linija koja vodi od
autoinjektora/ pumpe do pacijenta mora biti zamijenjena poslije primjene
kod svakog pacijenta. Neiskoršćena količina kontrastnog sredstva
preostala u boci i sve cijevi za povezivanje moraju biti odbačeni na
kraju dana. Kada je moguće, mogu se koristiti i manje boce. Potrebno je
pridržavati se uputstva proizvođača za autoinjektor/ pumpu.
7. NOSILAC DOZVOLE
Amicus Pharma d.o.o. Podgorica
Bulevar Džordža Vašingtona br. 51, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 50 ml: 2030/23/1307 - 3266
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 100 ml: 2030/23/1308 - 3267
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastčna, 10 x 200 ml: 2030/23/1309 - 3268
Omnipaque, 350 mg I/ml, boca plastična, 6 x 500 ml: 2030/23/1310 - 3265
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U
PROMET
03.04.2023. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
April, 2023. godine