Neostigmin uputstvo za upotrebu

SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA

Neostigmin Rotexmedica, rastvor za injekciju, 0,5mg/mL, 10 x 1 mL

Proizvođač: Rotexmedica GmbH Arzneimittelwerk

Adresa: Bunsenstrasse 4, 22946 Trittau, Nemačka

Podnosilac zahtjeva: Farmont MP DOO

Adresa: Kosić bb, Stari put, Danilovgrad

1. NAZIV LIJEKA

Neostigmin Rotexmedica, 0,5 mg/l, rastvor za injekciju

INN: neostigmin

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

1 ampula od 1 ml sadrži 0,5 mg neostigmin metilsulfata.

Za listu svih pomoćnih supstanci, vidjeti odjeljak 6.1

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Rastvor za injekciju.

Bistar, bezbojan do skoro bezbojan rastvor.

4. KLINIČKI PODACI

4.1. Terapijske indikacije

- Myastenia Gravis, antagonista nedepolarišuće neuromuskularne blokade

- Paralitički ileus

- Postoperativa retencija urina

4.2. Doziranje i način primjene

Neostigmin-metilsulfat se primjenjuje parenteralno, i.v., i.m. ili s.c.
injekcijom.

Ako se Neostigmin Rotexmedica daje intravenskim putem treba ga davati
veoma sporo.Uvijek treba imati na raspolaganju špric sa atropin-sulfatom
da bi se neutralisale teške antiholinergičke reakcije, ukoliko se
pojave.

Myasthenia gravis:

Odrasli: Daju se doze od 1 - 2,5 mg i.m. ili s.c. u intervalima tokom
dana, kada je potrebna najveća snaga (na primjer prilikom ustajanja ili
između obroka). Uobičajeno trajanje dejstva doze je dva do četri sata.
Ukupna dnevna doza obično iznosi 5 – 20 mg data parenteralno, ali
pojedinim pacijentima mogu biti potrebne i veće doze.

Novorođenčad: inicijalnu dozu od 0,1 mg Neostigmin Rotexmedica treba
dati intramuskularno. Nakon toga doza mora individualno da se titrira.
Uobičajeno doziranje je 0,05 – 0,25 mg i.m. na svaka četiri sata, pola
sata do sat prije hranjenja. Zbog samoograničavajuće prirode bolesti kod
neonatusa, dnevno doziranje treba redukovati sve dok se ne prestane sa
terapijom.

Starija djeca: može se dati injekcija u dozi od 0,2 – 0,5 mg, prema
potrebi.

Potreba za neostigminom obično primjetno opada nakon timektomije ili
dodatnog liječenja (na primjer steroidni, imunosupresivni ljekovi).

Usljed primjene relativno velikih doza neostigmina kod pacijenata sa
miastenijom gravis, može biti neophodno davanje atropina ili nekog
drugog antiholinergičnog lijeka radi sprečavanja muskarinskog efekta.

Kod svih pacijenata postoji mogućnost „holinergičke krize“ usljed
prevelike doze neostigmina ali treba to imati na umu i napraviti razliku
između holinergičke krize i „miastenične krize“ nastale usljed
pogoršanja bolesti. Oba tipa krize se ispoljavaju kao slabost mišića,
ali dok je kod miastenične krize potrebna intenzivnija
antiholinesterazna terapija, kod holinergičke krize je potreban hitan
prekid terapije i uvođenje potrebnih mjera uključujući respiratornu
pomoć.

Antagonista za nedepolarišuće neuromuskularne blokirajuće agense:

Reviziju neuromuskularne blokade neostigminom ne treba sprovoditi sve
dok nema jasnih znakova spontanog oporavka od paralize. Preporučuje se
dobra ventilacija i održavanje disajnog puta pacijenta sve do potpunog
oporavka disanja.

Odrasli i djeca:

Jedna pojedinačna doza neostigmina od 0,05 – 0,07 mg/kg tjelesne mase i
atropina 0,02 – 0,03 mg/kg tjelesne mase, sporom i.v. injekcijom u
trajanju od jedne minute je obično dovoljna za potpuno uklanjanje
dejstva nedepolarišućih mišićnih relaksanasa u roku od 5 do 15 minuta.
Maksimalna preporučena doza neostigmina kod odraslih je 5 mg a kod djece
2,5 mg. Atropin i neostigmin se mogu dati istovremeno ali kod pacijenata
sa bradikardijom, prije davanja neostigmina, prvo treba atropinom
povećati puls na 80 udara u minuti.

Brzina oporavka od neuromuskularne blokade uglavnom zavisi od
intenziteta i trajanja blokade ali i od drugih faktora uključujući
dejstvo drugih ljekova (na primjer anestetici, antibiotici,
antiaritmici) i fizioloških promjena (elektrolitni i acido-bazni
disbalans, oštećenje bubrega). Ovi faktori mogu spriječiti uspješnu
neutralizaciju neuromuskularne blokade pomoću neostigmina ili dovesti do
recidiva nakon naizgled uspješne neutralizacije. Zato je veoma važno
pacijenta ne ostavljati bez nadzora do isključenja ovakvih mogućnosti.

Druge indikacije:

Odrasli: uobičajena doza je 0,5 – 2,5 mg s.c. ili i.m. injekcijom

Djeca: 0,125 – 1 mg injekcijom.. Doze mogu da variraju u zavisnosti od
individualnih potreba pacijenta.

Stariji pacijenti: Nema posebnih preporuka doziranja neostigmina kod
starijih pacijenata.

4.3. Kontraindikacije

Pacijentima sa poznatom preosjetljivošću na neostigmin ili na neku od
pomoćnih supstanci ne treba davati ovaj lijek.

Neostigmin ne treba davati pacijentima sa peritonitisom, mehaničkom
gastrointestinalnom ili urinarnom opstrukcijom ili ukoliko se sumnja na
da crijeva ne funkcionišu.

Neostigmin Rotexmedica ne treba koristiti u kombinaciji sa depolarišućim
mišićnim relaksansima kao što je susksametonijum pošto može doći do
pojačanja neuromuskularne blokade i produžene apnee.

4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka

Prilikom primjene Neostigmin Rotexmedica kod pacijenata sa bronhijalnom
astmom potrebna je posebna obazrivost zbog moguće bronhokonstrikcije
usljed parasimpatomimetičkog dejstva neostigmina.

Kod pacijenata koji primaju neostigmin i.v. injekcijom može da se javi
bradikardija koja može da progredira do asistolije ukoliko se u isto
vrijema ne primjenjuje i atropin.

Oprez je potreban i kod pacijenata sa već postojećom bradikardijom,
srčanom aritmijom i nedavnom koronarnom okluzijom.

Pacijenti koji su hiperreaktivni na neostigmin mogu imati tešku
holinergičku reakciju na lijek. Atropin-sulfat uvijek mora da bude na
raspolaganju kao antagonista muskarinskih dejstava neostigmina.

Neostigmin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa epilepsijom,
vagotonijom, hipertireoidizmom, peptičkim ulkusom ili parkinsonizmom.

Primjena antiholinergika kod pacijenata sa crijevnim anastomozama može
uzrokovati pucanje anastomoza ili curenje crijevnog sadržaja.

Stariji pacijenti

Iako nema bilo kakvih posebnih zahtjeva za doziranje kod starijih
pacijenata, ovi pacijenti mogu da budu podložniji aritmijama od mlađih
pacijenata.

Inhalacioni anestetici

Neostigmin Rotexmedica ne treba davati u toku anestezije ciklopropanom
ili halotanom; ipak, može se primijeniti nakon prekida davanja ovih
ljekova.

Pomoćne supstance

Neostigmin Rotexmedica sadrži približno 3,48 mg natrijuma po mL.

Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata na kontrolisanoj natrijumskoj
dijeti.

4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija

Ljekovi sa blokirajućim neuromuskularnim dejstvom (Neuromuscular
Blocking Agents): Neostigmin je efektivan antagonist dejstva
nedepolarišućih mišićnih relaksanasa (npr. tubokurarin, galamin i
pankuronijum) i ova interakcija se koristi u terapijske svrhe da
neutrališe mišićnu relaksaciju nakon operacije. Neostigmin ne
antagonizuje, a može čak i da produži, Fazu 1 bloka kod primjene
depolarišićih miorelaksanasa kao što je sukcinilholin.

Drugi ljekovi: Atropin djeluje kao antagonist na muskarinska dejstva
neostigmina, pa se ova interakcija primjenjuje da se suprimiraju
muskarinski simptomi neostigminske toksičnosti.

Antiholinesterazni ljekovi su ponekad efikasni u neutralizovanju
neuromišićne blokade izazvane

aminoglikozidnim antibioticima. Međutim, aminoglikozidne antibiotike i
druge ljekove koji utiču na

neuromuskularnu transmisiju treba oprezno primjenjivati, ili ih uopšte
ne treba primjenjivati, kod pacijenata sa mijastenijom gravis a dozu
neostigmina treba prilagoditi.

Ostali ljekovi sa blokirajućom neuromuskularnom aktivnošću, kao što su
klindamicin, kolistin, ciklopropani i halogeni inhalacioni anestetici,
mogu antagonizovati efekat neostigmina. Dosta ljekova, uključujući
kinin, hlorokin, hidroksihlorokin, kinidin, prokainamid, propafenon,
litijum i beta blokatore koji imaju potencijal da pogoršaju miasteniju
gravis, mogu smanjiti efikasnost terapije parasimpatomimeticima.
Produžena bradikardija je uočena i kod pacijenata koji su primali beta
blokatore nakon primjene neostigmina.

Antiholinesteraze, kao što je neostigmin, mogu inhibirati metabolizam
suksametonijuma i time pojačati i produžiti njegovo dejstvo.

Istovremena oftalmička upotreba antiholinesteraznih ljekova, kao što je
ekotiopat, treba primijeniti uz oprez kod pacijenata koji sistematski
primaju neostigmin zbog miastenije gravis, pošto može doći do aditivne
toksičnosti.

BETA BLOKATORI

Bilo je prijavljenih slučajeva bradikardije i hipotenzije koje su
usljedile nakon primjene neostigmina ili fizostigmina kod pacijenata
koji su istovremeno primjenjivali i beta blokatore. Međutim,

tokom ispitivanja piridostigmina kod 8 pacijenata koji su primali beta
blokatore nijesu zabilježene značajne promjene pulsa. Beta blokatori
imaju potencijal da pogoršaju simptome miastenije gravis i mogu zato
smanjiti efikasnost parasimpatomimetičke terapije.

BLOKATORI KALCIJUMOVIH KANALA

Istovremena upotreba blokatora kalcijumovih kanala, kao što je verapamil
i neuromuskularnih blokatora može prouzrokovati povećan mišićni blok
koji je otporan na neutralizaciju sa neostigminom ali se može
neutralizovati sa edrofonijumom.

KORTIKOSTEROIDI

Iako upotreba samih glukokortikoida može poboljšati snagu kod pacijenata
sa miastenijom gravis, primjena metilprednizolona pacijentima koji su
već primali neostigmin ili piridostigmin, pogoršala je simptome i
izazvala krajnju slabost koja je često zahtijevala vještačku
ventilaciju. Obzirom da se neželjena dejstva prilikom istovremene
upotrebe pojavljuju prije očekivanog poboljšanja, preporučuje se da se
glukokortikoidi u odnosu na neostigmin daju naizmjeničnim danima, u
malim dozama koje se postepeno povećavaju do postizanja optimalnog
efekta.

4.6. Primjena u periodu trudnoće i dojenja

Primjena lijeka Neostigmin Rotexmedica u periodu trudnoće ili dojenja
nije ustanovljena. Moguće rizike po majku i bebu treba procijeniti u
odnosu na moguću korist u svakom pojedinačnom slučaju.

Iskustvo kod pacijentkinja sa miastenijom gravis nije pokazalo bilo
kakva negativna dejstva neostigmina na tok trudnoće. Pošto težina
miastenije gravis često značajno varira, potrebna je posebna pažnja da
bi se izbjegle holinergičke krize koje mogu nastati usljed predoziranja
neostigminom.

U majčino mlijeko se izlučuju zanemarljive količine neostigmina; ipak,
potrebno je obratiti pažnju na moguća dejstva na dojenče.

4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama

Neostigmin može uticati na vizuelnu percepciju zbog mioze, poremetiti
akomodaciju oka i time smanjiti sposobnost upravljanja motornim vozilom
i rukovanja mašinama.

4.8. Neželjena dejstva

Neželjena dejstva neostigmina su uglavnom posljedica prenaglašenog
odgovora na parasimpatičku stimulaciju.

Poremećaji nervnog sistema

Holinergički sindrom, naročito pri velikim dozama. Kod pacijenata sa
mijastenijom gravis, može se teško razlikovati holinergička kriza od
miastenične krize (vidjeti odjeljak 4.9).

Poremećaji na nivou oka

Mioza, povećana lakrimacija

Kardiološki poremećaji

Bradikardija, smanjena srčana provodljivost, u težim slučajevima može
dovesti do srčanog bloka ili zastoja srca.

Vaskularni poremećaji

Hipotenzija

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Povećanje bronhijalne sekrecije, bronhospazam

Gastrointestinalni poremećaji

Mučnina, povraćanje, dijareja, abdominalni grčevi, povećana salivacija.

Povećan motilitet crijeva može dovesti do nevoljne defekacije.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Hiperhidroza

Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva

Grčevi u mišićima

Poremećaji bubrega i renalnog sistema

Urinarna inkontinencija

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer  obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik 
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

www.calims.me

nezeljenadejstva@calims.me

putem IS zdravstvene zaštite

4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti

Predoziranje neostigmin-metilsulfatom može da uključuje holinergičku
krizu, koju karakterišu mučnina, povraćanje, proliv, prenaglašena
salivacija i znojenje, pojačana bronhijalna sekrecija, mioza,
bradikardija ili tahikardija, hipotenzija, kardiospazam, bronhospazam,
nedostatak koordinacije, mišićni grčevi, fascikulacija i paraliza.

Izuzetno visoke doze mogu da dovedu do efekata na CNS i to:
uznemirenosti, straha ili nemira. Može da dođe do smrti usljed srčanog
zastoja ili respiratorne paralize i plućnog edema. Kod pacijenata sa
miastenijom gravis, kod kojih je vjerovatnoća od predoziranja najveća,
fascikulacija i neželjena parasimatikomimetička dejstva mogu da budu
blaga ili da izostanu, čime je otežano razlikovanje holinergičke krize
od krize same miastenije gravis.

Liječenje: Održavanje adekvatne respiracije je od najvećeg značaja.
Traheostoma, bronhijlna aspiracija i posturalna drenaža mogu da budu
potrebne. Respiracija može da bude potpomognuta mehanički ili
kiseonikom, ukoliko je neophodno. Potrebno je odmah prekinuti davanje
neostigmin-metilsulfata i dati 1 - 4 mg atropinsulfata i.v.

Dodatne doze atropin-sulfata mogu da se daju svakih 5 – 30 minuta po
potrebi, da bi se kontrolisali muskarinski simptomi. Treba izbegavati
predoziranje atropinom jer može da dovede do pojave veoma gustog sekreta
i bronhijalnih čepova.

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

5.1. Farmakodinamski podaci

Farmakoterapijska grupa: Ostali ljekovi koji djeluju na nervni sistem;
Parasimpatikomimetici;

Antiholinergici (antiholinesteraze)

ATC kod: N07AA01

Neostigmin inhibira aktivnost holinesteraze i produžava i pojačava
muskarinska i nikotinska dejstva acetilholina.

Antiholinesterazna dejstva neostigmina su reverzibilna. Primjenjuje se
uglavnom zbog svog dejstva na skeletnu muskulaturu i rjeđe da bi pojačao
aktivnost glatke muskulature. Neostigmin se primjenjuje u liječenju
miastenije gravis.

5.2. Farmakokinetički podaci

Neostigmin je kvaternerno amonijum jedinjenje i loše se resorbuje iz
gastrointestinalnog trakta. Nakon parenteralne primjene u obliku
metilsulfata, neostigmin se djelimično metaboliše hidrolizom estarske
veze i izlučuje se mokraćom i u nepromijenjenom obliku i u obliku
metabolita. Poluvrijeme eliminacije neostigmina iznosi svega jedan do
dva sata.

5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti

Nema dodatnih podataka osim onih koji su već navedeni u ovom Sažetku
karakteristika lijeka.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1. Lista pomoćnih supstanci

Natrijum hlorid

Voda za injekcije

Zaštitni gas: azot

6.2. Inkompatibilnosti

Neostigmin Rotexmedica može da se rastvori vodom za injekcije.
Stabilnost injekcije ne može da se garantuje kada se rastvori.

6.3. Rok upotrebe

3 godine.

Nakon otvaranja lijek upotrijebiti odmah.

6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, zaštićeno od
svjetlosti.

Čuvati van domašaja djece! Za rok upotrebe nakon otvaranja vidjeti dio
6.3.

6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja

1mL ampule od tamnog stakla (tip I).

Spoljnje pakovanje: složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi plastični
uložak sa 10 ampula.

6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

6.7. Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi

7. NOSILAC DOZVOLE

FARMONT MP DOO

Kosić bb, Stari put

Danilovgrad

Crna Gora

8. BROJ PRVE DOZVOLE I OBNOVE DOZVOLE

Neostigmin Rotexmedica, rastvor za injekciju, 0,5mg/mL, ampula, 10 x 1
mL: 2030/14/260 - 5164

9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE

Neostigmin Rotexmedica, rastvor za injekciju, 0,5mg/mL, ampula, 10 x 1
mL: 15.08.2014. godine

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Avgust, 2014. godine