Neorecormon uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
INN: epoetin beta
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Jedan napunjeni injekcioni špric sa 0.3 ml rastvora za injekciju sadrži
2 000 internacionalnih jedinica (i.j.) epoetina beta, što odgovara 16,6
mikrograma epoetina beta* (rekombinantnog humanog eritropoetina).
Jedan ml rastvora za injekciju sadrži 6 667 i.j. epoetina beta.
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Jedan napunjeni injekcioni špric sa 0.6 ml rastvora za injekciju sadrži
10 000 internacionalnih jedinica (i.j.) epoetina beta, što odgovara 83
mikrograma epoetina beta* (rekombinantnog humanog eritropoetina).
Jedan ml rastvora za injekciju sadrži 16 667 i.j. epoetina beta.
*Proizvodi se rekombinantnom DNK tehnologijom u ćelijama jajnika
kineskog hrčka.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
Fenilalanin (do 0.3 mg/špric)
Natrijum (manje od 1mmol/špric)
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu.
Bezbojan, bistar do slabo opalescentan rastvor.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek NeoRecormon je indikovan za:
- Terapiju simptomatske anemije povezane sa hroničnom bubrežnom
insuficijencijom kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata.
- Prevenciju anemije kod prijevremeno rođene djece sa tjelesnom masom na
rođenju od 750 do 1500 g i rođenim prije 34-te nedjelje trudnoće.
- Liječenje simptomatske anemije kod odraslih pacijenata sa
nemijeloidnim malignitetima koji primaju hemoterapiju.
- Povećanje udjela autologne krvi od pacijenata u predonacijskom
programu. Upotreba lijeka NeoRecormon u ovoj indikaciji mora da se
uravnoteži obzirom na poznati povećani rizik od tromboembolijskih
događaja. Terapiju treba davati samo pacijentima sa umjerenom anemijom
(Hb 10–13 g/dl [6,21–8,07 mmol/l], bez deficita gvožđa) kada postupak
prikupljanja krvi nije moguć ili nije dovoljan, za planirani
operativni zahvat koji iziskuje velike količine krvi (4 ili više
jedinica krvi za žene ili 5 ili više jedinica krvi za muškarce).
Vidjeti dio 5.1.
4.2. Doziranje i način primjene
Terapiju lijekom NeoRecormon treba da započne ljekar koji ima iskustva u
liječenju gore navedenih indikacija. S obzirom da su u izolovanim
slučajevima zabilježene anafilaktoidne reakcije, preporučuje se primjena
prve doze pod nadzorom ljekara.
Doziranje
Liječenje simptomatske anemije kod odraslih i djece sa hroničnom
bubrežnom insuficijencijom
Simptomi i posljedice bolesti mogu varirati u odnosu na godine, pol i
cjelokupnu težinu bolesti; potrebna je individualna procjena kliničkog
toka i stanja svakog pojedinačnog pacijenta od strane ljekara. Lijek
NeoRecormon treba primjenjivati subkutano ili intravenski kako bi se
vrijednost hemoglobina povećala ali ne preko 12g/dl (7,5mmol/l).
Subkutana upotreba se preporučuje kod pacijenata koji nijesu na
hemodijalizi kako bi se izbjegle punkcije perifernih vena. U slučaju
intravenske primjene, rastvor treba ubrizgavati oko 2 minuta, npr. kod
pacijenata na hemodijalizi preko arterijsko-venske fistule na kraju
dijalize.
Zbog varijabilnosti među pacijentima, kod pojedinih pacijenata povremeno
mogu biti primijećene vrijednosti hemoglobina koje su ispod ili iznad
željenih nivoa. Varijabilnost hemoglobina treba rješavati
prilagođavanjem doze, imajući u vidu ciljni opseg hemoglobina od 10 g/dl
(6.2 mmol/l) do 12 g/dl (7.5 mmol/l). Održavanje nivoa hemoglobina iznad
12 g/dl (7.5 mmol/l) treba izbjegavati; smjernice za odgovarajuće
podešavanje doze kada su vrijednosti hemoglobina preko 12 g/dl (7.5
mmol/l) su opisane i objašnjene u daljem tekstu.
Porast hemoglobina veći od 2 g/dl (1.25 mmol/l) tokom perioda od 4
nedjelje treba izbjegavati.
Ukoliko se javi, treba podesiti odgovarajuću dozu kao što je opisano.
Ako je brzina porasta hemoglobina veća od 2 g/dl (1.25 mmol/l) unutar
jednog mjeseca ili ako vrijednost hemoglobina raste i približava se
vrijednosti od 12g/dl (7.45 mmol/l), dozu je potrebno smanjiti za 25%.
Ukoliko nivo hemoglobina nastavlja da raste terapiju treba prekinuti dok
nivo hemoglobina ne počne da opada, kada terapiju treba ponovo započeti
dozom koja je za 25% niža od prethodno primijenjene doze.
Pacijente treba pažljivo pratiti kako bi se osiguralo da se upotrebljava
najmanja dozvoljena efikasna doza lijeka NeoRecormon koja obezbjeđuje
adekvatnu kontrolu simptoma anemije, a koncentracija hemoglobina
istovremeno održala ispod ili na 12g/dl (7,45mmol/l).
Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon kod
pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega. Kod pacijenata sa
slabim hemoglobinskim odgovorom na lijek NeoRecormon potrebno je
razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti djelove 4.4
i 5.1).
U prisustvu hipertenzije ili postojećih kardiovaskularnih,
cerebrovaskularnih ili oboljenja perifernih krvnih sudova, nedjeljno
povećanje Hb i ciljne vrijednosti Hb treba odrediti individualno
uzimajući u obzir kliničku sliku pacijenta.
Terapija lijekom NeoRecormon se dijeli u dvije faze:
1. Faza korekcije
- Subkutana primjena:
Inicijalna doza je 3 x 20 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno. Ova doza se
može povećavati svake 4 nedjelje za 3 x 20 i.j./kg tjelesne mase
nedjeljno ako povećanje Hb nije adekvatno (< 0,25g/dl nedjeljno).
Ova nedjeljna doza se može podijeliti u dnevne doze.
- Intravenska primjena:
Inicijalna doza je 3 x 40 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno. Doza se
može povećati nakon 4 nedjelje na 80 i.j./kg tri puta nedjeljno - kao
i daljim povećanjima od 20 i.j./kg tjelesne mase ukoliko je potrebno,
tri puta nedjeljno, u mjesečnim intervalima.
Za oba načina primjene, maksimalna doza ne smije da pređe 720 i.j./kg
tjelesne mase nedjeljno.
2. Faza održavanja
Da bi se Hb održao na nivou između 10 i 12 g/dl, doziranje se najprije
smanjuje na polovinu prethodno date doze. Poslije toga se doza podešava
u intervalima od jedne do dvije nedjelje individualno za svakog
pacijenta (doza održavanja).
U slučaju subkutane primjene, nedjeljna doza može da se primijeni u vidu
jedne injekcije nedjeljno ili u podijeljenim dozama tri ili sedam puta
nedjeljno. Pacijenti koji su stabilni sa režimom primjene jednom
nedjeljno mogu se prebaciti na primjenu jednom u dvije nedjelje. U ovom
slučaju može biti neophodno da se poveća doza.
Rezultati kliničkih ispitivanja kod djece pokazali su da, u prosjeku,
što je pacijent mlađi, potrebna je veća doza lijeka NeoRecormon. Ipak,
preporučena šema doziranja mora da se prati, jer se ne može predvidjeti
individualni odgovor.
Terapija lijekom NeoRecormon je uobičajeno dugotrajna terapija. Međutim,
može se prekinuti, ako je to neophodno, u bilo kom trenutku. Podaci o
šemi doziranja jednom nedjeljno zasnivaju se na kliničkim ispitivanjima
sa trajanjem terapije od 24 nedjelje.
Prevencija anemije kod prijevremeno rođene djece
Rastvor se primjenjuje subkutano u dozi od 250 i.j./kg tjelesne mase na
rođenju tri puta nedjeljno. Liječenje lijekom NeoRecormon treba početi
što je moguće ranije, poželjno je od trećeg dana po rođenju.
Prijevremeno rođena djeca koja su dobila transfuziju prije primjene
lijeka NeoRecormon, vjerovatno neće imati onoliku korist od terapije
kolika je kod djece koja nijesu prethodno primala transfuziju. Terapija
treba da traje 6 nedjelja.
Terapija simptomatske anemije indukovane hemoterapijom kod pacijenata sa
karcinomom
Terapija lijekom NeoRecormon se primjenjuje subkutano kod pacijenata sa
anemijom (npr. ako je koncentracija hemoglobina ≤ 10 g/dl (6,2 mmol/l)).
Simptomi i posljedice bolesti mogu varirati u odnosu na godine, pol i
cjelokupnu težinu bolesti; potrebna je individualna procjena kliničkog
toka i stanja svakog pacijenta.
Nedjeljna doza se može dati kao jedna injekcija nedjeljno ili u
podijeljenim dozama 3 do 7 puta nedjeljno.
Preporučena inicijalna doza je 30.000 i.j. nedjeljno (što odgovara dozi
od 450 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno, bazirano na pacijentu prosječne
tjelesne mase).
Povremene pojedinačne vrijednosti hemoglobina koje su ispod ili iznad
željenih, mogu se zabilježiti kod pacijenta zbog varijabilnosti.
Varijabilnost hemoglobina treba rješavati prilagođavanjem doze, imajući
u vidu ciljni opseg hemoglobina od 10 g/dl (6.2 mmol/l) do 12 g/dl (7.5
mmol/l). Održavanje nivoa hemoglobina iznad 12 g/dl (7.5 mmol/l) treba
izbjegavati; smjernice za odgovarajuće podešavanje doze kada su
vrijednosti hemoglobina preko 12 g/dl (7.5 mmol/l) su opisane i
objašnjene u daljem tekstu.
Ako, poslije 4 nedjelje terapije, vrijednost hemoglobina poraste za
najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l), terapiju treba nastaviti u istoj dozi. Ako
se nivo hemoglobina ne poveća za najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l), treba
razmotriti udvostručavanje nedjeljne doze. Ako se ni nakon 8 nedjelja
terapije vrijednost hemoglobina ne poveća za najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l
), terapijski odgovor je nezadovoljavajući i terapiju treba prekinuti.
Terapiju treba nastaviti do 4 nedjelje nakon završetka hemoterapije.
Maksimalna doza ne smije preći 60 000 i.j. nedjeljno.
Kada se cilj terapije postigne kod pacijenta, dozu treba smanjiti za oko
25% do 50% kako bi se održao postignuti nivo hemoglobina. Treba
razmotriti odgovarajuću titraciju doze.
Ako hemoglobin prelazi nivo od 12 g/dl (7.5 mmol/l), dozu treba smanjiti
za oko 25% do 50%. Ako vrijednosti hemoglobina pređu 13 g/dl (8,07
mmol/l) terapiju lijekom NeoRecormon treba prekinuti dok se ne postigne
vrijednost ≤ 12 g/dl (7,45 mmol/l), a onda treba ponovo započeti dozom
nižom za 25% od prethodne nedjeljne doze.
Povećanje hemoglobina za više od 2 g/dl (1,3 mmol/l) tokom 4 nedjelje,
dozu treba smanjiti za 25% do 50%.
Pacijente treba pažljivo pratiti kako bi se osigurala primjena najmanje
dozvoljene doze lijeka NeoRecormon koja obezbjeđuje adekvatnu kontrolu
simptoma anemije.
Terapija za povećanje količine autologne krvi
Lijek NeoRecormon se primjenjuje intravenski tokom 2 minuta ili
subkutano. Lijek NeoRecormon se daje dva puta nedjeljno u toku 4
nedjelje. U situacijama kada hematokrit pacijenta dozvoljava davanje
krvi, tj. PCV ≥ 33%, lijek NeoRecormon se daje na kraju postupka vađenja
krvi.
Tokom cijelog terapijskog perioda ne smije se prekoračiti vrijednost
hematokrita od 48%.
Dozu mora da odredi hirurški tim individualno za svakog pacijenta u
zavisnosti od potrebne količine krvi koja se unaprijed daje i endogene
rezerve crvenih krvnih ćelija:
1. Potrebna količina krvi koja se daje unaprijed zavisi od predviđenog
gubitka krvi, od tipa procedure za konzervisanje krvi i fizičkog
stanja pacijenta.
Ova količina treba da bude količina za koju se očekuje da će biti
dovoljna da se izbjegnu homologne transfuzije krvi.
Potrebna količina krvi koja se daje unaprijed izražava se u
jedinicama, gdje je jedna jedinica nomograma ekvivalentna 180 ml
eritrocita.
2. Sposobnost pacijenta za davanje krv zavisi predominantno od
zapremine krvi pacijenta i početne vrijednosti hematokrita. Obje
varijable određuju endogenu rezervu eritrocita, koja se može
izračunati po sljedećoj formuli:
Endogena rezerva eritrocita = zapremina krvi [ml] x (PCV (vrijednost
hematokrita) – 33) ÷ 100
Žene: zapremina krvi [ml] = 41 [ml/kg] x tjelesna masa [kg] + 1200 [ml]
Muškarci: zapremina krvi [ml] = 44 [ml/kg] x tjelesna masa [kg] + 1600
[ml]
Tjelesna masa ≥ 45 kg)
Indikaciju za terapiju lijekom NeoRecormon i pojedinačnu dozu treba
odrediti iz potrebne količine prethodno date krvi i endogene rezerve
crvenih krvnih ćelija po sljedećim grafikonima:
+-----------------------------------+----------------------------------+
| Žene | Muškarci |
+:=================================:+:================================:+
| Potrebna količina prethodno date | Potrebna količina prethodno date |
| krvi | krvi |
| | |
| (u jedinicama) | (u jedinicama) |
+-----------------------------------+----------------------------------+
[]
-----------------------------------------------------------------------
Endogena rezerva eritrocita [ml] Endogena rezerva eritrocita [ml]
------------------------------------ ----------------------------------
-----------------------------------------------------------------------
Pojedinačna doza koja se ovako utvrdi daje se dva puta nedjeljno tokom 4
nedjelje. Maksimalna doza ne treba da pređe 1600 i.j./kg za intravensku,
odnosno 1200 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno za subkutanu primjenu.
Način primjene
Lijek NeoRecormon napunjeni špric je spreman za upotrebu. Ubrizgati
jedino rastvor koji je bistar ili blago opalescentan, bezbojan i
praktično bez vidljivih čestica. Lijek NeoRecormon napunjeni špric je
sterilan rastvor, ali bez konzervansa. Ni u kojem slučaju ne smije se
upotrebljavati za više od jedne doze; ovaj medicinski proizvod je
isključivo za pojedinačnu primjenu.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost (hiperosjetljivost) na aktivnu supstancu ili bilo koju
od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Loše kontrolisana hipertenzija.
U indikaciji “povećanje udjela autologne krvi“: infarkt miokarda ili
moždani udar u mjesecu koji prethodi liječenju, nestabilna angina
pektoris ili povećani rizik od tromboze dubokih vena poput venske
tromboembolije u istoriji bolesti.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Sljedljivost
Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških ljekova, naziv i broj
serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Lijek NeoRecormon treba koristiti oprezno u slučaju postojanja
refraktorne anemije sa viškom blasta u transformaciji, epilepsije,
trombocitoze i hronične hepatičke insuficijencije. Treba isključiti
deficijenciju folne kiseline i vitamina B₁₂, jer oni smanjuju efikasnost
lijeka NeoRecormon.
Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon kod
pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom jer visoke
kumulativne doze epoetina mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od
smrtnosti kao i ozbiljnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih
događaja. Kod pacijenata sa slabim hemoglobinskim odgovorom na epoetine
potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti
djelove 4.2 i 5.1).
Kako bi se osigurala efektivna eritropoeza, nivo gvožđa treba određivati
kod svih pacijenata prije i tokom terapije i suplementarna terapija
gvožđem može biti potrebna i treba da se primjenjuje u skladu sa važećim
vodičima.
Teško predoziranje aluminijumom nastalo zbog terapije bubrežne
insuficijencije, može da kompromituje efikasnost lijeka NeoRecormon.
Indikaciju za terapiju lijekom NeoRecormon kod pacijenata sa
nefrosklerozom, koji još nijesu na dijalizi, treba definisati
individualno, budući da se kod tih pacijenata ne može sa sigurnošću
isključiti moguće ubrzavanje progresije bubrežne insuficijencije.
Izolovana aplazija crvene krvne loze (engl. Pure red cell aplasia PRCA)
PRCA izazvana neutralizirajućim antieritropoetinskim antitijelima
prilikom terapije sa eritropoetinima, uključujući i lijek NeoRecormon.
Pokazalo se da ova antitijela unakrsno reaguju sa svim eritropoetskim
proteinima, i pacijenti za koje se sumnja ili je dokazano da imaju
neutralizirajuća antitijela na eritropoetin ne smiju se prebacivati na
lijek NeoRecormon (vidjeti dio 4.8)
PRCA kod pacijenata sa hepatitisom C
Paradoksalno smanjenje vrijednosti hemoglobina i razvoj teške anemije
povezane sa niskim brojem retikulocita zahtijeva trenutni prekid
terapije epoetinom i testiranje na anti-eritropoetinska antitijela.
Ovakvi slučajevi su prijavljeni kod pacijenata sa Hepatitisom C koji su
liječeni interferonom i ribavirinom, kada su istovremeno korišćeni
epoetini. Epoetini nijesu odobreni za regulisanje anemije povezane sa
Hepatitisom C.
Praćenje krvnog pritiska
Može doći do povećanja krvnog pritiska ili pogoršanja postojeće
hipertenzije, posebno u slučajevima brzog rasta PCV-a. Ovo povećanje
krvnog pritiska može se liječiti ljekovima. Ako se povećanja krvnog
pritiska ne mogu kontrolisati ljekovima, preporučuje se privremeni
prekid liječenja lijekom NeoRecormon. Posebno se na početku liječenja
preporučuje redovno praćenje krvnog pritiska, uključujući period između
dijaliza. Moguća je pojava hipertenzivnih kriza uz simptome nalik
simptomima encefalopatije koje zahtijevaju hitnu ljekarsku intervenciju
i intenzivnu medicinsku njegu. Posebnu pažnju treba obratiti na pojavu
iznenadnih probadajućih glavobolja sličnih migreni, koje mogu biti
upozoravajući znak.
Prijavljene su teška kožna neželjena dejstva (SCAR), uključujući Stevens
Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane
sa liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne
(vidjeti dio 4.8). Teži slučajevi su zabilježeni kod primjene epoetina
dugog djelovanja. U trenutku propisivanja lijeka pacijente je potrebno
savjetovati o znacima i simptomima te pažljivo pratiti da li imaju kožne
reakcije. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na te
reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka NeoRecormon i
razmisliti o zamjenskom liječenju. U slučaju da se zbog primjene lijeka
NeoRecormon kod pacijenata pojave teške kožne reakcije kao što su
Stevens Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, ni u
jednom trenutku ne smije se ponovno započeti liječenje tog pacijenta
lijekom za stimulaciju eritropoeze.
Hronična insuficijencija bubrega
Kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom može doći do
umjerenog dozno-zavisnog porasta broja trombocita u okviru normalni
graničnih vrijednosti tokom terapije lijekom NeoRecormon, posebno
poslije njegove intravenske primjene. Ovo povećanje se povlači u
nastavku terapije. Preporučuje se redovna kontrola broja trombocita
tokom prvih 8 nedjelja terapije.
Koncentracija hemoglobina
Kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom koncentracija
hemoglobina tokom održavanja ne smije da prelazi gornju granicu ciljne
koncentracije hemoglobina preporučenog u poglavlju 4.2. U kliničkim
studijama primijećen je povećan rizik od smrti i ozbiljnih
kardiovaskularnih događaja ili cerebrovaskularnih događaja, uključujući
moždani udar, kada je ciljna vrijednost hemoglobina, postignuta
ljekovima za stimulaciju eritropoeze, bila viša od 12 g/dl (7,5 mmol/l).
Kontrolisane kliničke studije nijesu pokazale značajnu prednost koje bi
se mogle pripisati primjeni epoetina, kada se koncentracija hemoglobina
poveća iznad nivoa potrebnog za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje
transfuzije krvi.
Kod prijevremeno rođene djece može doći do blagog porasta broja
trombocita, naročito do 12. do 14. dana života, stoga se trombociti
trebaju redovno pratiti.
Efekat na tumorski rast
Epoetini su faktori rasta koji primarno stimulišu proizvodnju crvenih
krvnih ćelija. Eritropoetinski receptori mogu se nalaziti na površini
različitih tumorskih ćelija. Kao i za sve faktore rasta, postoji
zabrinutost da bi epoetini mogli stimulisati rast tumora. U nekoliko
kontrolisanih studija nije se pokazalo da epoetini poboljšavaju ukupno
preživljavanje ili smanjuju rizik od napredovanja tumora kod pacijenata
sa anemijom povezanom sa karcinomom.
U kontrolisanim kliničkim studijama pokazalo se da primjena lijeka
NeoRecormon i drugih preparata za stimulaciju eritropoeze (ESA) ima
sljedeće efekte:
- skraćuje vrijeme do tumorske progresije kod pacijenata sa
uznapredovalim karcinomom glave i vrata koji se liječe radioterapijom,
kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne vrijednosti hemoglobina veće
od 14 g/dl (8,7 mmol/l),
- skraćuje ukupno preživljavanje i povećan broj smrtnih slučajeva koji
se pripisuje pogoršanju bolesti u periodu od četiri mjeseca kod
pacijenata sa metastatskim karcinomom dojke koje primaju hemoterapiju,
kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne vrijednosti hemoglobina od
12 – 14 g/dl (7,5 – 8,7 mmol/l),
- povećava rizik od smrti kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne
vrijednosti hemoglobina veće od 12 g/dl (7,5 mmol/l) kod pacijenata sa
aktivnom malignom bolešću koji se ne liječe ni hemoterapijom ni
radioterapijom. Preparati za stimulaciju eritropoeze nijesu indikovani
za primjenu u toj grupi pacijenata.
Imajući u vidu gore navedeno, u nekim kliničkim situacijama, transfuzija
krvi treba da bude prihvatljiviji vid za liječenja anemije kod
pacijenata sa karcinomom. Odluku o primjeni rekombinantnih eritropoetina
treba donijeti na osnovu procjene koristi i rizika za svakog pacijenta
posebno, uključujući u to i posebne kliničke aspekte. Faktori koje treba
uzeti u obzir prilikom ove procjene su vrsta tumora i njegova faza,
stepen anemije, očekivano trajanje života, uslovi u kojima se pacijent
liječi i pacijentove želje (vidjeti dio 5.1.)
Moguća je pojava povišenog krvnog pritiska koji se može liječiti
ljekovima. Zbog toga se preporučuje kontrola krvnog pritiska, posebno u
početnoj fazi liječenja pacijenata sa karcinomom.
Kod pacijenata sa karcinomom treba redovno kontrolisati broj trombocita
i nivo hemoglobina.
Kod pacijenata u programu predominacije autologne krvi može doći do
porasta broja trombocita, uglavnom u normalnom rasponu. Prema tome,
preporučuje se da se kod ovih pacijenata broj trombocita određuje
najmanje jednom nedjeljno. Ako dođe do porasta broja trombocita većeg od
150 x 10⁹/l ili ako ovaj povišeni broj trombocita prekorači normalne
vrijednosti, terapiju lijekom NeoRecormon treba prekinuti.
Kod nedonoščadi se ne ne može isključiti mogući rizik od retinopatije
prouzrokovane eritropoetinom pa je zbog toga potreban oprez. Odluku o
liječenju nedonoščeta treba donijeti uzimajući u obzir moguću korist
naspram rizika takvog liječenja kao i dostupnost alternativnog
liječenja.
Kod pacijenata koji boluju od hronične bubrežne insuficijencije, često
je tokom terapije lijekom NeoRecormon potrebno povećanje doze heparina
tokom hemodijalize zbog povećanja PCV. Ako heparinizacija nije
optimalna, može doći do okluzije sistema za dijalizu.
Kod pacijenata koji boluju od hronične bubrežne insuficijencije i sa
rizikom od pojave tromboze šanta treba razmisliti, na primjer, o
mogućnosti rane revizije šanta i profilakse tromboze davanjem
acetilsalicilne kiseline.
Tokom terapije lijekom NeoRecormon treba redovno kontrolisati nivoe
kalijuma u serumu. Povišeni nivoi kalijuma zabilježeni su kod nekoliko
uremičnih pacijenata koji su primali lijek NeoRecormon, iako uzročnost
nije potvrđena. Ako se uoči povećanje nivoa kalijuma ili da nivo
kalijuma raste, onda treba razmisliti o prekidu terapije lijekom
NeoRecormon dok se ovi nivoi ne koriguju.
Kada se lijek NeoRecormon koristi u okviru autolognog predonacijskog
programa (tzv. pre-donacija), moraju se poštovati sve zvanične smjernice
o principima davanja krvi, a prije svega sljedeće:
- krv mogu dati samo pacijenti čiji je PCV ≥ 33% (hemoglobin ≥ 11g/dl
[6,83 mmol/l];
- posebnu pažnju obratiti na pacijente tjelesne mase ispod 50 kg;
- zapremina koja se uzima po pojedinačnom davanju ne smije da pređe
približno 12% procijenjene zapremine krvi pacijenta.
Ovu terapiju treba rezervisati za pacijente za koje se smatra da je
posebno važno izbjeći homolognu transfuziju krvi uzimajući u obzir
procjene svih rizika i prednosti vezanih za homolognu transfuziju.
Zloupotreba
Zloupotreba od strane zdravih ljudi može da dovede do prekomjernog
porasta PCV. Ovo može biti povezano sa komplikacijama kardiovaskularnog
sistema koje mogu biti opasne po život.
Pomoćne supstance
Lijek NeoRecormon u napunjenom špricu sadrži do 0,3 mg
fenilalanina/špricu kao pomoćnu supstancu. Prema tome, ovo treba uzeti u
obzir kod pacijenata koji boluju od težih oblika fenilketonurije.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23mg) po špricu, što znači
da je suštinski „bez natrijuma“.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Klinički podaci koji su dobijeni do sada ne ukazuju na bilo kakvu
interakciju lijeka NeoRecormon sa drugim ljekovima. Eksperimenti na
životinjama otkrili su da epoetin beta ne povećava mijelotoksičnost
citostatika kao što su etopozid, cisplatin, ciklofosfamid i
fluorouracil.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema kliničkih podataka o izloženosti trudnica epoetinu beta.
Potreban je oprez prilikom propisivanja lijeka NeoRecormon trudnicama
Dojenje
Nije poznato da li se epoetin beta izlučuje u mlijeko. Odluku o tome da
li treba nastaviti ili prekinuti dojenje odnosno treba li nastaviti ili
prekinuti terapiju epoetinom beta treba donijeti uzimajući u obzir
korist dojenja za dijete i korist terapije epoetinom beta za majku.
Fertilitet
Eksperimenti na životinjama nijesu pokazali ni direktni ni indirektni
štetni efekat na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili
postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Potreban je oprezan prilikom
propisivanja lijeka trudnicama.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nije zabilježeno dejstvo na sposobnost za upravljanje vozilima i
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Sažetak bezbjednosnog profila
Na osnovu rezultata kliničkih ispitivanja kojima je obuhvaćeno 1725
pacijenata, očekuje se da približno 8% pacijenata koji se liječe lijekom
NeoRecormon ima neka neželjena dejstva.
Anemični pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom
Najčešće neželjeno dejstvo tokom terapije NeoRecormonom jeste povećanje
krvnog pritiska i pogoršanje već postojeće hipertenzije, posebno u
slučajevima brzog rasta PCV-a (vidjeti dio 4.4). Hipertenzivne krize sa
simptomima sličnim encefalopatiji (npr. glavobolje i stanja konfuzije,
senzomotorni poremećaji – kao što su poremećaj govora ili poremećaji
hoda – sve do pojave tonično-kloničnih konvulzija) mogu da se razviju
kod pojedinih pacijenata koji inače imaju normalan ili čak nizak krvni
pritisak (vidjeti dio 4.4).
Može doći do tromboze šanta, naročito kod pacijenata sklonih niskom
krvnom pritisku ili kod onih s komplikacijama arteriovenske fistule
(stenoze, aneurizme), vidjeti dio 4.4. U većini slučajeva dolazi do pada
serumskih vrijednosti feritina istovremeno sa porastom hematokrita
(vidjeti dio 4.4). Pored toga, u pojedinačnim slučajevima zabilježeni su
i prolazni porast koncentracija kalijuma i fosfata u serumu (vidjeti dio
4.4).
U izolovanim je slučajevima uz terapiju lijekom NeoRecormon prijavljena
izolovana aplazija crvene krvne loze uzrokovana neutralizirajućim
antieritropoetinskim antitijelima (PRCA). U slučaju postavljanja
dijagnoze PRCAe, terapiju lijekom NeoRecormon treba odmah prekinuti i
takvi se pacijenti ne smiju nastaviti liječiti bilo kojim drugim
eritropoetinskim proteinom (vidjeti dio 4.4).
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 1 dalje u tekstu.
Pacijenti sa karcinomom
Glavobolja i povišeni krvni pritisak, povezani sa liječenjem epoetinom
beta, koji se mogu liječiti ljekovima su česti (vidjeti dio 4.4)
Kod nekih pacijenata zapažen je pad vrijednosti serumskog gvožđa
(vidjeti dio 4.4).
U kliničkim ispitivanjima zapažena je veća učestalost tromboembolijskih
događaja kod pacijenata sa karcinomom liječenih lijekom NeoRecormon, u
odnosu na neliječenu kontrolnu grupu ili placebo. Kod pacijenata
liječenih lijekom NeoRecormon učestalost je 7%, u poređenju sa 4% u
kontrolnoj grupi; to nije povezano sa porastom smrtnosti usljed
tromboembolije u poređenju sa kontrolnom grupom.
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 2 dalje u tekstu.
Pacijenti na programu autolognog davanja krvi prije donacije
Prijavljeno je da pacijenti na programu predonacijskog autolognog
davanja krvi imaju neznatno veću učestalost pojave tromboembolijskih
događaja. Međutim, uzročno-posljedična veza sa terapijom lijekom
NeoRecormon nije mogla biti utvrđena.
U placebo kontrolisanim ispitivanjima privremeni nedostatak gvožđa bio
je izraženiji kod pacijenata liječenih lijekom NeoRecormon nego u
kontrolnim grupama (vidjeti dio 4.4).
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 3 dalje u tekstu
Prijavljene su teška kožna neželjena dejstva (SCAR), uključujući Stevens
Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane
sa liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne
(vidjeti dio 4.4.).
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Neželjena dejstva su navedene prema MedDRA podjeli organskih sistema i
kategoriji učestalosti. Kategorije učestalosti su definisane kao:
vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); povremeno (≥ 1/1 000 i <
1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1 000); vrlo rijetko (< 1/10 000);
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Tabela 1: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa hroničnom
insuficijencijom bubrega
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Sistem organa | Neželjena reakcija | Učestalost |
| | na lijek | |
+=======================+=====================+========================+
| Vaskularni poremećaji | Hipertenzija | Često |
| | | |
| | Hipertenzivna kriza | povremeno |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Poremećaji nervnog | Glavobolja | Često |
| sistema | | |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Poremećaji krvi i | Tromboza šanta | Rijetko |
| limfnog sistema | | |
| | Trombocitoza | Vrlo rijetko |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
Tabela 2: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa karcinomom
------------------------------------------------------------------------
Sistem organa Neželjena reakcija na lijek Učestalost
------------------------ --------------------------- -------------------
Vaskularni oremećaji Hipertenzija Često
Poremećaji krvi i Tromboembolijski događaj Često
limfnog sistema
Poremećaji nervnog Glavobolja Često
sustava
------------------------------------------------------------------------
Tabela 3: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata na programu
autolognog davanja krvi prije donacije
-----------------------------------------------------------------------
Sistem organa Neželjena reakcija na Učestalost
lijek
------------------------- ------------------------- -------------------
Poremećaji nervnog Glavobolja Često
sistema
-----------------------------------------------------------------------
Nedonoščad
Pad serumskih vrijednosti feritina vrlo je čest (vidjeti dio 4.4).
Opis odabranih neželjenih dejstava
Rijetko se mogu javiti kožne reakcije povezane s liječenjem epoetinom
beta poput ospe, pruritusa, urtikarije ili reakcija na mjestu primjene.
U vrlo rijetkim (≤ 1/10 000) slučajevima prijavljene su anafilaktoidne
reakcije povezane sa liječenjem epoetinom beta. Međutim, u kontrolisanim
kliničkim ispitivanjima nije zapažena povećana učestalost reakcija
preosjetljivosti.
U vrlo rijetkim slučajevima, posebno na početku terapije, prijavljeni
su, povezano sa liječenjem epoetinom beta, simptomi slični gripu poput
groznice, drhtavice, glavobolje, bolova u udovima, slabosti i/ili bolova
u kostima. Ove reakcije bile su blage do umjerene prirode i povlačile su
se nakon nekoliko sati ili dana.
U kontrolisanim kliničkim studijama sa epoetinom alfa ili darbepoetinom
alfa utvrđena je česta učestalost šloga.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Terapijska širina lijeka NeoRecormon je velika. Čak i pri veoma visokim
nivoima u serumu, nijesu zabilježeni simptomi trovanja.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: antianemici
ATC kod: B03XA01
Mehanizam dejstva
Eritropoetin je glikoprotein koji stimuliše stvaranja eritrocita iz
opredjeljenih progenitorskih ćelija. On djeluje kao faktor stimulacije
mitoze i hormon diferencijacije.
Epoetin beta, aktivna supstanca lijeka NeoRecormon, je identičan po svom
sadržaju aminokiselina i ugljenih hidrata sa eritropoetinom koji je
izolovan iz urina anemičnih pacijenata.
Biološka efikasnost epoetina beta dokazana je intravenskom i subkutanom
primjenom na različitim životinjskim modelima in vivo (normalni i
uremični pacovi, policitemični miševi, psi). Nakon primjene epoetina
beta, broj eritrocita, vrijednosti Hb i broj retikulocita povećavaju se
kao i stopa inkorporacije ⁵⁹Fe.
Povećana inkorporacija ³H-timidina u eritroidne ćelije slezine sa
nukleusom utvrđena je in vitro (kultura ćelija slezine miša) nakon
inkubacije sa epoetinom beta.
Ispitivanja na ćelijskim kulturama ćelija kostne srži čovjeka pokazala
su da epoetin beta specifično stimuliše eritropoezu i ne utiče na
leukopoezu. Nije utvrđeno citotoksično djelovanje epoetina beta na
kostnu srž ili ćelije kože kod ljudi.
Nakon primjene pojedinačne doze epoetina beta nijesu primijećena dejstva
na ponašanje ili lokomotornu aktivnost miševa i cirkulatornu ili
respiratornu funkciju pasa.
Klinička efikasnost i bezbjednost
U randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebo kontrolisanoj studiji,
koje je obuhvatilo 4038 CRF pacijenata koji nijesu na dijalizi, a imaju
dijabetes tipa 2 i vrijednost hemoglobina ≤ 11 g/dl, pacijenti su
primali ili darbepoetin alfa da bi se postigao nivo hemoglobina od
13g/dl ili placebo (vidjeti dio 4.4.). Studija nije postigla ni jedan od
osnovnih ciljeva: smanjenje rizika od smrtnosti zbog bilo kog uzroka,
kardiovaskularnih bolesti ili oboljenja bubrega u posljednjoj fazi.
Analiza pojedinačnih komponenti složenih krajnjih tačaka pokazuje
sljedeće hazardne koeficijente- HR (sa 95% intervalom povjerenja CI):
smrt 1.05 (0.92, 1.21), moždani udar 1.92 (1.38, 2.68), kongestivna
srčana insuficijencija 0.89 (0.74, 1.08), infarkt miokarda 0.96 (0.75,
1.23), hospitalizacija zbog ishemije miokarda 0.84 (0.55, 1.27), završna
faza bolesti bubrega 1.02 (0.87, 1.18).
Kod pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega (kod onih na
dijalizi i onih koji nijesu bili na dijalizi, koji imaju ili nemaju
dijabetes) sprovedene su post-hoc analize objedinjenih podataka iz
kliničkih ispitivanja ljekova za stimulaciju eritropoeze. Primijećena je
tendencija povećanja procijenjenog rizika od smrti zbog bilo kojeg
uzroka te kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja povezanih sa
višim kumulativnim dozama ljekova za stimulaciju eritropoeze, nezavisno
od dijabetesa i statusu dijalize (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).
Eritropoetin je faktor rasta koji primarno stimuliše produkciju
eritrocita. Eritropoetinski receptori mogu biti eksprimirani na površini
različitih tumorskih ćelija.
Preživljavanje i progresija tumora ispitivani su u pet velikih
kontrolisanih studija u kojima je učestvovalo ukupno 2833 pacijenata.
Četiri studije su bila dvostruko slijepe, placebo kontrolisane, a jedna
je bila otvorena. U dvije studije su regrutovani pacijenti koji su
primali hemoterapiju. Ciljna koncentracija hemoglobina u dvije studije
je bila >13 g/dl, a u preostale tri studije bila je između 12 i 14 g/dl.
U otvorenoj studiji nije bilo razlika u ukupnom preživljavanju između
pacijenata liječenih rekombinantnim humanim eritropoetinom i pacijenata
u kontrolnoj grupi. U četiri placebo kontrolisane studije koeficijenti
hazardnosti za ukupno preživljavanje kretali su se u rasponu od 1,25 do
2,47 u korist kontrolnih grupa. Te su studije pokazala dosljedan,
neobjašnjiv, statistički značajan porast mortaliteta kod pacijenata sa
anemijom povezanom s raznim uobičajenim karcinomima koji su primali
rekombinantni humani eritropoetin, u odnosu na pacijente u kontrolnim
grupama. Rezultat ukupnog preživljavanja u studijama ne može se na
zadovoljavajući način objasniti razlikom u učestalosti pojave tromboze i
s njom povezanih komplikacija između ispitanika koji su primali
rekombinantni humani eritropoetin i ispitanika u kontrolnoj grupi.
Meta-analiza podataka pojedinih pacijenata koja je uključivala podatke
iz svih 12 kontrolisanih kliničkih studija sa lijekom NeoRecormon kod
anemičnih pacijenata oboljelih od karcinoma (n=2301), pokazala je
procjenu ukupnog koeficijenta rizika za preživljavanje od 1,13 u korist
kontrolnih grupa (95% CI 0,87, 1,46). Kod pacijenata sa početnom
vrijednošću hemoglobina manjom ili jednakom 10 g/dl (n=899), procjena
koeficijenta rizika za preživljavanje bila je 0,98 (95% CI 0,68 – 1,40).
U ukupnoj populaciji primijećen je povećani relativni rizik od
tromboembolije (RR 1,62, 95% CI: 1,13, 2,31).
Sprovedena je analiza podataka na nivou pojedinačnog pacijenta na više
od 13 900 pacijenata sa karcinomom (hemo-, radio-, hemoradio- ili bez
terapije) koji su učestvovali u 53 kontrolisane kliničke studije koji su
uključivali različite epoetine. Meta-analizom podataka o ukupnom
preživljavanju, dobila se procjena koeficijenta rizika od 1,06 u korist
kontrolne grupe (95% CI: 1.00, 1.12; 53 ispitivanja i 13 933 pacijenata)
i za pacijente sa karcinomom koji primaju hemioterapiju, ukupni
koeficijent rizika za preživljavanje je bio 1.04 (95% CI: 0.97, 1.11; 38
ispitivanja i 10 441 pacijent). Meta-analiza je takođe ukazala na
konzistentno i značajno povećan relativni rizik od tromboembolijskih
događaja kod pacijenata sa karcinomom koji primaju rekombinantni humani
eritropoetin (vidjeti dio 4.4).
U vrlo rijetkim slučajevima tokom terapije rekombinantnim humanim
eritropoetinom (rHuEPO) došlo je do pojave neutralizirajućih
antieritropoetinskih antitijela sa ili bez izolovane aplazije crvene
krvne loze (PRCA).
5.2. Farmakokinetički podaci
Farmakokinetička ispitivanja na zdravim dobrovoljcima i uremičnim
pacijentima pokazuju da je poluvrijeme eliminacije intravenski
primijenjenog epoetina beta između 4 i 12 časova, kao i da volumen
distribucije odgovara jednostrukoj do dvostrukoj zapremini plazme.
Analogni rezultati su utvrđeni eksperimentima na životinjama, kod
uremičnih i normalnih pacova.
Nakon subkutane primjene epoetina beta u uremičnih pacijenata, produžena
resorpcija rezultira koncentracijskim platoom u serumu, zbog čega se
maksimalne koncentracije dostižu u prosjeku nakon 12 – 28 časova.
Terminalno poluvrijeme eliminacije je duže nego kod intravenske
primjene, s prosjekom od 13 – 28 časova.
Bioraspoloživost epoetina beta nakon subkutane primjene iznosi između 23
i 42% u poređenju sa intravenskom primjenom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni na osnovu uobičajenih studija farmakološke
bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i
reproduktivne toksičnosti ne ukazuju na mogućnost bilo kakve posebne
opasnosti po ljude.
Studija kancerogenosti homolognog eritropoetina na miševima nije
pokazala nikakve znakove proliferativnog ili tumorogenog potencijala.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Urea,
Natrijum hlorid,
Polisorbat 20,
Natrijum dihidrogen fosfat dihidrat,
Dinatrijum hidrogen fosfat dodekahidrat,
Kalcijum hlorid dihidrat,
Glicin,
L- leucin,
L- izoleucin,
L- treonin,
L- glutaminska kiselina,
L- fenilalanin,
Voda za injekcije.
6.2. Inkompatibilnosti
U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa
drugim ljekovima.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati u frižideru, na temperaturi od 2^(o)C do 8^(o)C.
Napunjeni injekcioni špric čuvati u originalnom kartonskom pakovanju,
radi zaštite od svjetlosti.
Za ambulantnu primjenu, pacijent može jednom da izvadi lijek iz
frižidera i čuva ga na sobnoj temperaturi (ne preko 25^(o)C) najduže do
3 dana.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Unutrašnje pakovanje je napunjeni injekcioni špric izrađen od stakla tip
I, sa zaštitnom kapicom i gumenim klipom (guma obložena teflonom), koji
sadrži 0,3 ml rastvora za injekciju.
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Unutrašnje pakovanje je napunjeni injekcioni špric izrađen od stakla tip
I, sa zaštitnom kapicom i gumenim klipom (guma obložena teflonom), koji
sadrži 0,6 ml rastvora za injekciju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 6
napunjenih injekcionih špriceva, 6 igala promjera 27G1/2 i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Prvo operite ruke!
1. Izvadite jedan špric iz pakovanja i provjerite da li je rastvor
bistar, bezbojan i praktično bez vidljivih čestica. Sa šprica
skinite kapicu.
2. Izvadite jednu iglu iz pakovanja, namjestite je na špric, i skinite
zaštitnu kapicu sa igle.
3. Izbacite vazduh iz šprica i igle držeći špric vertikalno naviše
nježno gurajući klip. Nastavite da gurate klip sve dok ne dođete do
količine NeoRecormona u špricu koja vam je propisana.
4. Očistite kožu na mjestu uboda alkoholnim tupferom. Napravite nabor
na koži tako što ćete uštinuti kožu između palca i kažiprsta. Držite
špric u blizini kože i ubodite iglom u nabor kože brzim, odlučnim
pokretom. Ubrizgajte rastvor NeoRecormona. Izvucite iglu brzo i
pritisnite mjesto ubrizgavanja suvim, sterilnim tupferom.
Ovaj lijek je namijenjen za jednokratnu upotrebu. Sva neiskorišćena
količina lijeka i/ili otpadnog materijala mora se ukloniti u skladu sa
važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
“Hoffmann – La Roche LTD” D.S.D. Podgorica,
Ul. Cetinjska 11, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
NeoRecormon, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 2 000
i.j.: 2030/24/3969 - 4487
NeoRecormon, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 10
000 i.j.: 2030/24/3972 – 4488
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 10.03.2014. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 26.07.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jul, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
INN: epoetin beta
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Jedan napunjeni injekcioni špric sa 0.3 ml rastvora za injekciju sadrži
2 000 internacionalnih jedinica (i.j.) epoetina beta, što odgovara 16,6
mikrograma epoetina beta* (rekombinantnog humanog eritropoetina).
Jedan ml rastvora za injekciju sadrži 6 667 i.j. epoetina beta.
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Jedan napunjeni injekcioni špric sa 0.6 ml rastvora za injekciju sadrži
10 000 internacionalnih jedinica (i.j.) epoetina beta, što odgovara 83
mikrograma epoetina beta* (rekombinantnog humanog eritropoetina).
Jedan ml rastvora za injekciju sadrži 16 667 i.j. epoetina beta.
*Proizvodi se rekombinantnom DNK tehnologijom u ćelijama jajnika
kineskog hrčka.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
Fenilalanin (do 0.3 mg/špric)
Natrijum (manje od 1mmol/špric)
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu.
Bezbojan, bistar do slabo opalescentan rastvor.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lijek NeoRecormon je indikovan za:
- Terapiju simptomatske anemije povezane sa hroničnom bubrežnom
insuficijencijom kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata.
- Prevenciju anemije kod prijevremeno rođene djece sa tjelesnom masom na
rođenju od 750 do 1500 g i rođenim prije 34-te nedjelje trudnoće.
- Liječenje simptomatske anemije kod odraslih pacijenata sa
nemijeloidnim malignitetima koji primaju hemoterapiju.
- Povećanje udjela autologne krvi od pacijenata u predonacijskom
programu. Upotreba lijeka NeoRecormon u ovoj indikaciji mora da se
uravnoteži obzirom na poznati povećani rizik od tromboembolijskih
događaja. Terapiju treba davati samo pacijentima sa umjerenom anemijom
(Hb 10–13 g/dl [6,21–8,07 mmol/l], bez deficita gvožđa) kada postupak
prikupljanja krvi nije moguć ili nije dovoljan, za planirani
operativni zahvat koji iziskuje velike količine krvi (4 ili više
jedinica krvi za žene ili 5 ili više jedinica krvi za muškarce).
Vidjeti dio 5.1.
4.2. Doziranje i način primjene
Terapiju lijekom NeoRecormon treba da započne ljekar koji ima iskustva u
liječenju gore navedenih indikacija. S obzirom da su u izolovanim
slučajevima zabilježene anafilaktoidne reakcije, preporučuje se primjena
prve doze pod nadzorom ljekara.
Doziranje
Liječenje simptomatske anemije kod odraslih i djece sa hroničnom
bubrežnom insuficijencijom
Simptomi i posljedice bolesti mogu varirati u odnosu na godine, pol i
cjelokupnu težinu bolesti; potrebna je individualna procjena kliničkog
toka i stanja svakog pojedinačnog pacijenta od strane ljekara. Lijek
NeoRecormon treba primjenjivati subkutano ili intravenski kako bi se
vrijednost hemoglobina povećala ali ne preko 12g/dl (7,5mmol/l).
Subkutana upotreba se preporučuje kod pacijenata koji nijesu na
hemodijalizi kako bi se izbjegle punkcije perifernih vena. U slučaju
intravenske primjene, rastvor treba ubrizgavati oko 2 minuta, npr. kod
pacijenata na hemodijalizi preko arterijsko-venske fistule na kraju
dijalize.
Zbog varijabilnosti među pacijentima, kod pojedinih pacijenata povremeno
mogu biti primijećene vrijednosti hemoglobina koje su ispod ili iznad
željenih nivoa. Varijabilnost hemoglobina treba rješavati
prilagođavanjem doze, imajući u vidu ciljni opseg hemoglobina od 10 g/dl
(6.2 mmol/l) do 12 g/dl (7.5 mmol/l). Održavanje nivoa hemoglobina iznad
12 g/dl (7.5 mmol/l) treba izbjegavati; smjernice za odgovarajuće
podešavanje doze kada su vrijednosti hemoglobina preko 12 g/dl (7.5
mmol/l) su opisane i objašnjene u daljem tekstu.
Porast hemoglobina veći od 2 g/dl (1.25 mmol/l) tokom perioda od 4
nedjelje treba izbjegavati.
Ukoliko se javi, treba podesiti odgovarajuću dozu kao što je opisano.
Ako je brzina porasta hemoglobina veća od 2 g/dl (1.25 mmol/l) unutar
jednog mjeseca ili ako vrijednost hemoglobina raste i približava se
vrijednosti od 12g/dl (7.45 mmol/l), dozu je potrebno smanjiti za 25%.
Ukoliko nivo hemoglobina nastavlja da raste terapiju treba prekinuti dok
nivo hemoglobina ne počne da opada, kada terapiju treba ponovo započeti
dozom koja je za 25% niža od prethodno primijenjene doze.
Pacijente treba pažljivo pratiti kako bi se osiguralo da se upotrebljava
najmanja dozvoljena efikasna doza lijeka NeoRecormon koja obezbjeđuje
adekvatnu kontrolu simptoma anemije, a koncentracija hemoglobina
istovremeno održala ispod ili na 12g/dl (7,45mmol/l).
Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon kod
pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega. Kod pacijenata sa
slabim hemoglobinskim odgovorom na lijek NeoRecormon potrebno je
razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti djelove 4.4
i 5.1).
U prisustvu hipertenzije ili postojećih kardiovaskularnih,
cerebrovaskularnih ili oboljenja perifernih krvnih sudova, nedjeljno
povećanje Hb i ciljne vrijednosti Hb treba odrediti individualno
uzimajući u obzir kliničku sliku pacijenta.
Terapija lijekom NeoRecormon se dijeli u dvije faze:
1. Faza korekcije
- Subkutana primjena:
Inicijalna doza je 3 x 20 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno. Ova doza se
može povećavati svake 4 nedjelje za 3 x 20 i.j./kg tjelesne mase
nedjeljno ako povećanje Hb nije adekvatno (< 0,25g/dl nedjeljno).
Ova nedjeljna doza se može podijeliti u dnevne doze.
- Intravenska primjena:
Inicijalna doza je 3 x 40 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno. Doza se
može povećati nakon 4 nedjelje na 80 i.j./kg tri puta nedjeljno - kao
i daljim povećanjima od 20 i.j./kg tjelesne mase ukoliko je potrebno,
tri puta nedjeljno, u mjesečnim intervalima.
Za oba načina primjene, maksimalna doza ne smije da pređe 720 i.j./kg
tjelesne mase nedjeljno.
2. Faza održavanja
Da bi se Hb održao na nivou između 10 i 12 g/dl, doziranje se najprije
smanjuje na polovinu prethodno date doze. Poslije toga se doza podešava
u intervalima od jedne do dvije nedjelje individualno za svakog
pacijenta (doza održavanja).
U slučaju subkutane primjene, nedjeljna doza može da se primijeni u vidu
jedne injekcije nedjeljno ili u podijeljenim dozama tri ili sedam puta
nedjeljno. Pacijenti koji su stabilni sa režimom primjene jednom
nedjeljno mogu se prebaciti na primjenu jednom u dvije nedjelje. U ovom
slučaju može biti neophodno da se poveća doza.
Rezultati kliničkih ispitivanja kod djece pokazali su da, u prosjeku,
što je pacijent mlađi, potrebna je veća doza lijeka NeoRecormon. Ipak,
preporučena šema doziranja mora da se prati, jer se ne može predvidjeti
individualni odgovor.
Terapija lijekom NeoRecormon je uobičajeno dugotrajna terapija. Međutim,
može se prekinuti, ako je to neophodno, u bilo kom trenutku. Podaci o
šemi doziranja jednom nedjeljno zasnivaju se na kliničkim ispitivanjima
sa trajanjem terapije od 24 nedjelje.
Prevencija anemije kod prijevremeno rođene djece
Rastvor se primjenjuje subkutano u dozi od 250 i.j./kg tjelesne mase na
rođenju tri puta nedjeljno. Liječenje lijekom NeoRecormon treba početi
što je moguće ranije, poželjno je od trećeg dana po rođenju.
Prijevremeno rođena djeca koja su dobila transfuziju prije primjene
lijeka NeoRecormon, vjerovatno neće imati onoliku korist od terapije
kolika je kod djece koja nijesu prethodno primala transfuziju. Terapija
treba da traje 6 nedjelja.
Terapija simptomatske anemije indukovane hemoterapijom kod pacijenata sa
karcinomom
Terapija lijekom NeoRecormon se primjenjuje subkutano kod pacijenata sa
anemijom (npr. ako je koncentracija hemoglobina ≤ 10 g/dl (6,2 mmol/l)).
Simptomi i posljedice bolesti mogu varirati u odnosu na godine, pol i
cjelokupnu težinu bolesti; potrebna je individualna procjena kliničkog
toka i stanja svakog pacijenta.
Nedjeljna doza se može dati kao jedna injekcija nedjeljno ili u
podijeljenim dozama 3 do 7 puta nedjeljno.
Preporučena inicijalna doza je 30.000 i.j. nedjeljno (što odgovara dozi
od 450 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno, bazirano na pacijentu prosječne
tjelesne mase).
Povremene pojedinačne vrijednosti hemoglobina koje su ispod ili iznad
željenih, mogu se zabilježiti kod pacijenta zbog varijabilnosti.
Varijabilnost hemoglobina treba rješavati prilagođavanjem doze, imajući
u vidu ciljni opseg hemoglobina od 10 g/dl (6.2 mmol/l) do 12 g/dl (7.5
mmol/l). Održavanje nivoa hemoglobina iznad 12 g/dl (7.5 mmol/l) treba
izbjegavati; smjernice za odgovarajuće podešavanje doze kada su
vrijednosti hemoglobina preko 12 g/dl (7.5 mmol/l) su opisane i
objašnjene u daljem tekstu.
Ako, poslije 4 nedjelje terapije, vrijednost hemoglobina poraste za
najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l), terapiju treba nastaviti u istoj dozi. Ako
se nivo hemoglobina ne poveća za najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l), treba
razmotriti udvostručavanje nedjeljne doze. Ako se ni nakon 8 nedjelja
terapije vrijednost hemoglobina ne poveća za najmanje 1g/dl (0.62 mmol/l
), terapijski odgovor je nezadovoljavajući i terapiju treba prekinuti.
Terapiju treba nastaviti do 4 nedjelje nakon završetka hemoterapije.
Maksimalna doza ne smije preći 60 000 i.j. nedjeljno.
Kada se cilj terapije postigne kod pacijenta, dozu treba smanjiti za oko
25% do 50% kako bi se održao postignuti nivo hemoglobina. Treba
razmotriti odgovarajuću titraciju doze.
Ako hemoglobin prelazi nivo od 12 g/dl (7.5 mmol/l), dozu treba smanjiti
za oko 25% do 50%. Ako vrijednosti hemoglobina pređu 13 g/dl (8,07
mmol/l) terapiju lijekom NeoRecormon treba prekinuti dok se ne postigne
vrijednost ≤ 12 g/dl (7,45 mmol/l), a onda treba ponovo započeti dozom
nižom za 25% od prethodne nedjeljne doze.
Povećanje hemoglobina za više od 2 g/dl (1,3 mmol/l) tokom 4 nedjelje,
dozu treba smanjiti za 25% do 50%.
Pacijente treba pažljivo pratiti kako bi se osigurala primjena najmanje
dozvoljene doze lijeka NeoRecormon koja obezbjeđuje adekvatnu kontrolu
simptoma anemije.
Terapija za povećanje količine autologne krvi
Lijek NeoRecormon se primjenjuje intravenski tokom 2 minuta ili
subkutano. Lijek NeoRecormon se daje dva puta nedjeljno u toku 4
nedjelje. U situacijama kada hematokrit pacijenta dozvoljava davanje
krvi, tj. PCV ≥ 33%, lijek NeoRecormon se daje na kraju postupka vađenja
krvi.
Tokom cijelog terapijskog perioda ne smije se prekoračiti vrijednost
hematokrita od 48%.
Dozu mora da odredi hirurški tim individualno za svakog pacijenta u
zavisnosti od potrebne količine krvi koja se unaprijed daje i endogene
rezerve crvenih krvnih ćelija:
1. Potrebna količina krvi koja se daje unaprijed zavisi od predviđenog
gubitka krvi, od tipa procedure za konzervisanje krvi i fizičkog
stanja pacijenta.
Ova količina treba da bude količina za koju se očekuje da će biti
dovoljna da se izbjegnu homologne transfuzije krvi.
Potrebna količina krvi koja se daje unaprijed izražava se u
jedinicama, gdje je jedna jedinica nomograma ekvivalentna 180 ml
eritrocita.
2. Sposobnost pacijenta za davanje krv zavisi predominantno od
zapremine krvi pacijenta i početne vrijednosti hematokrita. Obje
varijable određuju endogenu rezervu eritrocita, koja se može
izračunati po sljedećoj formuli:
Endogena rezerva eritrocita = zapremina krvi [ml] x (PCV (vrijednost
hematokrita) – 33) ÷ 100
Žene: zapremina krvi [ml] = 41 [ml/kg] x tjelesna masa [kg] + 1200 [ml]
Muškarci: zapremina krvi [ml] = 44 [ml/kg] x tjelesna masa [kg] + 1600
[ml]
Tjelesna masa ≥ 45 kg)
Indikaciju za terapiju lijekom NeoRecormon i pojedinačnu dozu treba
odrediti iz potrebne količine prethodno date krvi i endogene rezerve
crvenih krvnih ćelija po sljedećim grafikonima:
+-----------------------------------+----------------------------------+
| Žene | Muškarci |
+:=================================:+:================================:+
| Potrebna količina prethodno date | Potrebna količina prethodno date |
| krvi | krvi |
| | |
| (u jedinicama) | (u jedinicama) |
+-----------------------------------+----------------------------------+
[]
-----------------------------------------------------------------------
Endogena rezerva eritrocita [ml] Endogena rezerva eritrocita [ml]
------------------------------------ ----------------------------------
-----------------------------------------------------------------------
Pojedinačna doza koja se ovako utvrdi daje se dva puta nedjeljno tokom 4
nedjelje. Maksimalna doza ne treba da pređe 1600 i.j./kg za intravensku,
odnosno 1200 i.j./kg tjelesne mase nedjeljno za subkutanu primjenu.
Način primjene
Lijek NeoRecormon napunjeni špric je spreman za upotrebu. Ubrizgati
jedino rastvor koji je bistar ili blago opalescentan, bezbojan i
praktično bez vidljivih čestica. Lijek NeoRecormon napunjeni špric je
sterilan rastvor, ali bez konzervansa. Ni u kojem slučaju ne smije se
upotrebljavati za više od jedne doze; ovaj medicinski proizvod je
isključivo za pojedinačnu primjenu.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost (hiperosjetljivost) na aktivnu supstancu ili bilo koju
od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Loše kontrolisana hipertenzija.
U indikaciji “povećanje udjela autologne krvi“: infarkt miokarda ili
moždani udar u mjesecu koji prethodi liječenju, nestabilna angina
pektoris ili povećani rizik od tromboze dubokih vena poput venske
tromboembolije u istoriji bolesti.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Sljedljivost
Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških ljekova, naziv i broj
serije primijenjenog lijeka potrebno je
jasno evidentirati.
Lijek NeoRecormon treba koristiti oprezno u slučaju postojanja
refraktorne anemije sa viškom blasta u transformaciji, epilepsije,
trombocitoze i hronične hepatičke insuficijencije. Treba isključiti
deficijenciju folne kiseline i vitamina B₁₂, jer oni smanjuju efikasnost
lijeka NeoRecormon.
Potreban je oprez prilikom povećanja doza lijeka NeoRecormon kod
pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom jer visoke
kumulativne doze epoetina mogu da budu povezane sa povećanim rizikom od
smrtnosti kao i ozbiljnih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih
događaja. Kod pacijenata sa slabim hemoglobinskim odgovorom na epoetine
potrebno je razmotriti druga moguća objašnjenja slabog odgovora (vidjeti
djelove 4.2 i 5.1).
Kako bi se osigurala efektivna eritropoeza, nivo gvožđa treba određivati
kod svih pacijenata prije i tokom terapije i suplementarna terapija
gvožđem može biti potrebna i treba da se primjenjuje u skladu sa važećim
vodičima.
Teško predoziranje aluminijumom nastalo zbog terapije bubrežne
insuficijencije, može da kompromituje efikasnost lijeka NeoRecormon.
Indikaciju za terapiju lijekom NeoRecormon kod pacijenata sa
nefrosklerozom, koji još nijesu na dijalizi, treba definisati
individualno, budući da se kod tih pacijenata ne može sa sigurnošću
isključiti moguće ubrzavanje progresije bubrežne insuficijencije.
Izolovana aplazija crvene krvne loze (engl. Pure red cell aplasia PRCA)
PRCA izazvana neutralizirajućim antieritropoetinskim antitijelima
prilikom terapije sa eritropoetinima, uključujući i lijek NeoRecormon.
Pokazalo se da ova antitijela unakrsno reaguju sa svim eritropoetskim
proteinima, i pacijenti za koje se sumnja ili je dokazano da imaju
neutralizirajuća antitijela na eritropoetin ne smiju se prebacivati na
lijek NeoRecormon (vidjeti dio 4.8)
PRCA kod pacijenata sa hepatitisom C
Paradoksalno smanjenje vrijednosti hemoglobina i razvoj teške anemije
povezane sa niskim brojem retikulocita zahtijeva trenutni prekid
terapije epoetinom i testiranje na anti-eritropoetinska antitijela.
Ovakvi slučajevi su prijavljeni kod pacijenata sa Hepatitisom C koji su
liječeni interferonom i ribavirinom, kada su istovremeno korišćeni
epoetini. Epoetini nijesu odobreni za regulisanje anemije povezane sa
Hepatitisom C.
Praćenje krvnog pritiska
Može doći do povećanja krvnog pritiska ili pogoršanja postojeće
hipertenzije, posebno u slučajevima brzog rasta PCV-a. Ovo povećanje
krvnog pritiska može se liječiti ljekovima. Ako se povećanja krvnog
pritiska ne mogu kontrolisati ljekovima, preporučuje se privremeni
prekid liječenja lijekom NeoRecormon. Posebno se na početku liječenja
preporučuje redovno praćenje krvnog pritiska, uključujući period između
dijaliza. Moguća je pojava hipertenzivnih kriza uz simptome nalik
simptomima encefalopatije koje zahtijevaju hitnu ljekarsku intervenciju
i intenzivnu medicinsku njegu. Posebnu pažnju treba obratiti na pojavu
iznenadnih probadajućih glavobolja sličnih migreni, koje mogu biti
upozoravajući znak.
Prijavljene su teška kožna neželjena dejstva (SCAR), uključujući Stevens
Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane
sa liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne
(vidjeti dio 4.8). Teži slučajevi su zabilježeni kod primjene epoetina
dugog djelovanja. U trenutku propisivanja lijeka pacijente je potrebno
savjetovati o znacima i simptomima te pažljivo pratiti da li imaju kožne
reakcije. U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na te
reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka NeoRecormon i
razmisliti o zamjenskom liječenju. U slučaju da se zbog primjene lijeka
NeoRecormon kod pacijenata pojave teške kožne reakcije kao što su
Stevens Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, ni u
jednom trenutku ne smije se ponovno započeti liječenje tog pacijenta
lijekom za stimulaciju eritropoeze.
Hronična insuficijencija bubrega
Kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom može doći do
umjerenog dozno-zavisnog porasta broja trombocita u okviru normalni
graničnih vrijednosti tokom terapije lijekom NeoRecormon, posebno
poslije njegove intravenske primjene. Ovo povećanje se povlači u
nastavku terapije. Preporučuje se redovna kontrola broja trombocita
tokom prvih 8 nedjelja terapije.
Koncentracija hemoglobina
Kod pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom koncentracija
hemoglobina tokom održavanja ne smije da prelazi gornju granicu ciljne
koncentracije hemoglobina preporučenog u poglavlju 4.2. U kliničkim
studijama primijećen je povećan rizik od smrti i ozbiljnih
kardiovaskularnih događaja ili cerebrovaskularnih događaja, uključujući
moždani udar, kada je ciljna vrijednost hemoglobina, postignuta
ljekovima za stimulaciju eritropoeze, bila viša od 12 g/dl (7,5 mmol/l).
Kontrolisane kliničke studije nijesu pokazale značajnu prednost koje bi
se mogle pripisati primjeni epoetina, kada se koncentracija hemoglobina
poveća iznad nivoa potrebnog za kontrolu simptoma anemije i izbjegavanje
transfuzije krvi.
Kod prijevremeno rođene djece može doći do blagog porasta broja
trombocita, naročito do 12. do 14. dana života, stoga se trombociti
trebaju redovno pratiti.
Efekat na tumorski rast
Epoetini su faktori rasta koji primarno stimulišu proizvodnju crvenih
krvnih ćelija. Eritropoetinski receptori mogu se nalaziti na površini
različitih tumorskih ćelija. Kao i za sve faktore rasta, postoji
zabrinutost da bi epoetini mogli stimulisati rast tumora. U nekoliko
kontrolisanih studija nije se pokazalo da epoetini poboljšavaju ukupno
preživljavanje ili smanjuju rizik od napredovanja tumora kod pacijenata
sa anemijom povezanom sa karcinomom.
U kontrolisanim kliničkim studijama pokazalo se da primjena lijeka
NeoRecormon i drugih preparata za stimulaciju eritropoeze (ESA) ima
sljedeće efekte:
- skraćuje vrijeme do tumorske progresije kod pacijenata sa
uznapredovalim karcinomom glave i vrata koji se liječe radioterapijom,
kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne vrijednosti hemoglobina veće
od 14 g/dl (8,7 mmol/l),
- skraćuje ukupno preživljavanje i povećan broj smrtnih slučajeva koji
se pripisuje pogoršanju bolesti u periodu od četiri mjeseca kod
pacijenata sa metastatskim karcinomom dojke koje primaju hemoterapiju,
kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne vrijednosti hemoglobina od
12 – 14 g/dl (7,5 – 8,7 mmol/l),
- povećava rizik od smrti kada se ljekovi daju radi postizanja ciljne
vrijednosti hemoglobina veće od 12 g/dl (7,5 mmol/l) kod pacijenata sa
aktivnom malignom bolešću koji se ne liječe ni hemoterapijom ni
radioterapijom. Preparati za stimulaciju eritropoeze nijesu indikovani
za primjenu u toj grupi pacijenata.
Imajući u vidu gore navedeno, u nekim kliničkim situacijama, transfuzija
krvi treba da bude prihvatljiviji vid za liječenja anemije kod
pacijenata sa karcinomom. Odluku o primjeni rekombinantnih eritropoetina
treba donijeti na osnovu procjene koristi i rizika za svakog pacijenta
posebno, uključujući u to i posebne kliničke aspekte. Faktori koje treba
uzeti u obzir prilikom ove procjene su vrsta tumora i njegova faza,
stepen anemije, očekivano trajanje života, uslovi u kojima se pacijent
liječi i pacijentove želje (vidjeti dio 5.1.)
Moguća je pojava povišenog krvnog pritiska koji se može liječiti
ljekovima. Zbog toga se preporučuje kontrola krvnog pritiska, posebno u
početnoj fazi liječenja pacijenata sa karcinomom.
Kod pacijenata sa karcinomom treba redovno kontrolisati broj trombocita
i nivo hemoglobina.
Kod pacijenata u programu predominacije autologne krvi može doći do
porasta broja trombocita, uglavnom u normalnom rasponu. Prema tome,
preporučuje se da se kod ovih pacijenata broj trombocita određuje
najmanje jednom nedjeljno. Ako dođe do porasta broja trombocita većeg od
150 x 10⁹/l ili ako ovaj povišeni broj trombocita prekorači normalne
vrijednosti, terapiju lijekom NeoRecormon treba prekinuti.
Kod nedonoščadi se ne ne može isključiti mogući rizik od retinopatije
prouzrokovane eritropoetinom pa je zbog toga potreban oprez. Odluku o
liječenju nedonoščeta treba donijeti uzimajući u obzir moguću korist
naspram rizika takvog liječenja kao i dostupnost alternativnog
liječenja.
Kod pacijenata koji boluju od hronične bubrežne insuficijencije, često
je tokom terapije lijekom NeoRecormon potrebno povećanje doze heparina
tokom hemodijalize zbog povećanja PCV. Ako heparinizacija nije
optimalna, može doći do okluzije sistema za dijalizu.
Kod pacijenata koji boluju od hronične bubrežne insuficijencije i sa
rizikom od pojave tromboze šanta treba razmisliti, na primjer, o
mogućnosti rane revizije šanta i profilakse tromboze davanjem
acetilsalicilne kiseline.
Tokom terapije lijekom NeoRecormon treba redovno kontrolisati nivoe
kalijuma u serumu. Povišeni nivoi kalijuma zabilježeni su kod nekoliko
uremičnih pacijenata koji su primali lijek NeoRecormon, iako uzročnost
nije potvrđena. Ako se uoči povećanje nivoa kalijuma ili da nivo
kalijuma raste, onda treba razmisliti o prekidu terapije lijekom
NeoRecormon dok se ovi nivoi ne koriguju.
Kada se lijek NeoRecormon koristi u okviru autolognog predonacijskog
programa (tzv. pre-donacija), moraju se poštovati sve zvanične smjernice
o principima davanja krvi, a prije svega sljedeće:
- krv mogu dati samo pacijenti čiji je PCV ≥ 33% (hemoglobin ≥ 11g/dl
[6,83 mmol/l];
- posebnu pažnju obratiti na pacijente tjelesne mase ispod 50 kg;
- zapremina koja se uzima po pojedinačnom davanju ne smije da pređe
približno 12% procijenjene zapremine krvi pacijenta.
Ovu terapiju treba rezervisati za pacijente za koje se smatra da je
posebno važno izbjeći homolognu transfuziju krvi uzimajući u obzir
procjene svih rizika i prednosti vezanih za homolognu transfuziju.
Zloupotreba
Zloupotreba od strane zdravih ljudi može da dovede do prekomjernog
porasta PCV. Ovo može biti povezano sa komplikacijama kardiovaskularnog
sistema koje mogu biti opasne po život.
Pomoćne supstance
Lijek NeoRecormon u napunjenom špricu sadrži do 0,3 mg
fenilalanina/špricu kao pomoćnu supstancu. Prema tome, ovo treba uzeti u
obzir kod pacijenata koji boluju od težih oblika fenilketonurije.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23mg) po špricu, što znači
da je suštinski „bez natrijuma“.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Klinički podaci koji su dobijeni do sada ne ukazuju na bilo kakvu
interakciju lijeka NeoRecormon sa drugim ljekovima. Eksperimenti na
životinjama otkrili su da epoetin beta ne povećava mijelotoksičnost
citostatika kao što su etopozid, cisplatin, ciklofosfamid i
fluorouracil.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema kliničkih podataka o izloženosti trudnica epoetinu beta.
Potreban je oprez prilikom propisivanja lijeka NeoRecormon trudnicama
Dojenje
Nije poznato da li se epoetin beta izlučuje u mlijeko. Odluku o tome da
li treba nastaviti ili prekinuti dojenje odnosno treba li nastaviti ili
prekinuti terapiju epoetinom beta treba donijeti uzimajući u obzir
korist dojenja za dijete i korist terapije epoetinom beta za majku.
Fertilitet
Eksperimenti na životinjama nijesu pokazali ni direktni ni indirektni
štetni efekat na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili
postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Potreban je oprezan prilikom
propisivanja lijeka trudnicama.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nije zabilježeno dejstvo na sposobnost za upravljanje vozilima i
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Sažetak bezbjednosnog profila
Na osnovu rezultata kliničkih ispitivanja kojima je obuhvaćeno 1725
pacijenata, očekuje se da približno 8% pacijenata koji se liječe lijekom
NeoRecormon ima neka neželjena dejstva.
Anemični pacijenti sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom
Najčešće neželjeno dejstvo tokom terapije NeoRecormonom jeste povećanje
krvnog pritiska i pogoršanje već postojeće hipertenzije, posebno u
slučajevima brzog rasta PCV-a (vidjeti dio 4.4). Hipertenzivne krize sa
simptomima sličnim encefalopatiji (npr. glavobolje i stanja konfuzije,
senzomotorni poremećaji – kao što su poremećaj govora ili poremećaji
hoda – sve do pojave tonično-kloničnih konvulzija) mogu da se razviju
kod pojedinih pacijenata koji inače imaju normalan ili čak nizak krvni
pritisak (vidjeti dio 4.4).
Može doći do tromboze šanta, naročito kod pacijenata sklonih niskom
krvnom pritisku ili kod onih s komplikacijama arteriovenske fistule
(stenoze, aneurizme), vidjeti dio 4.4. U većini slučajeva dolazi do pada
serumskih vrijednosti feritina istovremeno sa porastom hematokrita
(vidjeti dio 4.4). Pored toga, u pojedinačnim slučajevima zabilježeni su
i prolazni porast koncentracija kalijuma i fosfata u serumu (vidjeti dio
4.4).
U izolovanim je slučajevima uz terapiju lijekom NeoRecormon prijavljena
izolovana aplazija crvene krvne loze uzrokovana neutralizirajućim
antieritropoetinskim antitijelima (PRCA). U slučaju postavljanja
dijagnoze PRCAe, terapiju lijekom NeoRecormon treba odmah prekinuti i
takvi se pacijenti ne smiju nastaviti liječiti bilo kojim drugim
eritropoetinskim proteinom (vidjeti dio 4.4).
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 1 dalje u tekstu.
Pacijenti sa karcinomom
Glavobolja i povišeni krvni pritisak, povezani sa liječenjem epoetinom
beta, koji se mogu liječiti ljekovima su česti (vidjeti dio 4.4)
Kod nekih pacijenata zapažen je pad vrijednosti serumskog gvožđa
(vidjeti dio 4.4).
U kliničkim ispitivanjima zapažena je veća učestalost tromboembolijskih
događaja kod pacijenata sa karcinomom liječenih lijekom NeoRecormon, u
odnosu na neliječenu kontrolnu grupu ili placebo. Kod pacijenata
liječenih lijekom NeoRecormon učestalost je 7%, u poređenju sa 4% u
kontrolnoj grupi; to nije povezano sa porastom smrtnosti usljed
tromboembolije u poređenju sa kontrolnom grupom.
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 2 dalje u tekstu.
Pacijenti na programu autolognog davanja krvi prije donacije
Prijavljeno je da pacijenti na programu predonacijskog autolognog
davanja krvi imaju neznatno veću učestalost pojave tromboembolijskih
događaja. Međutim, uzročno-posljedična veza sa terapijom lijekom
NeoRecormon nije mogla biti utvrđena.
U placebo kontrolisanim ispitivanjima privremeni nedostatak gvožđa bio
je izraženiji kod pacijenata liječenih lijekom NeoRecormon nego u
kontrolnim grupama (vidjeti dio 4.4).
Neželjena dejstva su navedena u Tabeli 3 dalje u tekstu
Prijavljene su teška kožna neželjena dejstva (SCAR), uključujući Stevens
Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), povezane
sa liječenjem epoetinom, koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne
(vidjeti dio 4.4.).
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Neželjena dejstva su navedene prema MedDRA podjeli organskih sistema i
kategoriji učestalosti. Kategorije učestalosti su definisane kao:
vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); povremeno (≥ 1/1 000 i <
1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1 000); vrlo rijetko (< 1/10 000);
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Tabela 1: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa hroničnom
insuficijencijom bubrega
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Sistem organa | Neželjena reakcija | Učestalost |
| | na lijek | |
+=======================+=====================+========================+
| Vaskularni poremećaji | Hipertenzija | Često |
| | | |
| | Hipertenzivna kriza | povremeno |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Poremećaji nervnog | Glavobolja | Često |
| sistema | | |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
| Poremećaji krvi i | Tromboza šanta | Rijetko |
| limfnog sistema | | |
| | Trombocitoza | Vrlo rijetko |
+-----------------------+---------------------+------------------------+
Tabela 2: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa karcinomom
------------------------------------------------------------------------
Sistem organa Neželjena reakcija na lijek Učestalost
------------------------ --------------------------- -------------------
Vaskularni oremećaji Hipertenzija Često
Poremećaji krvi i Tromboembolijski događaj Često
limfnog sistema
Poremećaji nervnog Glavobolja Često
sustava
------------------------------------------------------------------------
Tabela 3: Neželjena dejstva pripisana liječenju lijekom NeoRecormon u
kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata na programu
autolognog davanja krvi prije donacije
-----------------------------------------------------------------------
Sistem organa Neželjena reakcija na Učestalost
lijek
------------------------- ------------------------- -------------------
Poremećaji nervnog Glavobolja Često
sistema
-----------------------------------------------------------------------
Nedonoščad
Pad serumskih vrijednosti feritina vrlo je čest (vidjeti dio 4.4).
Opis odabranih neželjenih dejstava
Rijetko se mogu javiti kožne reakcije povezane s liječenjem epoetinom
beta poput ospe, pruritusa, urtikarije ili reakcija na mjestu primjene.
U vrlo rijetkim (≤ 1/10 000) slučajevima prijavljene su anafilaktoidne
reakcije povezane sa liječenjem epoetinom beta. Međutim, u kontrolisanim
kliničkim ispitivanjima nije zapažena povećana učestalost reakcija
preosjetljivosti.
U vrlo rijetkim slučajevima, posebno na početku terapije, prijavljeni
su, povezano sa liječenjem epoetinom beta, simptomi slični gripu poput
groznice, drhtavice, glavobolje, bolova u udovima, slabosti i/ili bolova
u kostima. Ove reakcije bile su blage do umjerene prirode i povlačile su
se nakon nekoliko sati ili dana.
U kontrolisanim kliničkim studijama sa epoetinom alfa ili darbepoetinom
alfa utvrđena je česta učestalost šloga.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Terapijska širina lijeka NeoRecormon je velika. Čak i pri veoma visokim
nivoima u serumu, nijesu zabilježeni simptomi trovanja.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: antianemici
ATC kod: B03XA01
Mehanizam dejstva
Eritropoetin je glikoprotein koji stimuliše stvaranja eritrocita iz
opredjeljenih progenitorskih ćelija. On djeluje kao faktor stimulacije
mitoze i hormon diferencijacije.
Epoetin beta, aktivna supstanca lijeka NeoRecormon, je identičan po svom
sadržaju aminokiselina i ugljenih hidrata sa eritropoetinom koji je
izolovan iz urina anemičnih pacijenata.
Biološka efikasnost epoetina beta dokazana je intravenskom i subkutanom
primjenom na različitim životinjskim modelima in vivo (normalni i
uremični pacovi, policitemični miševi, psi). Nakon primjene epoetina
beta, broj eritrocita, vrijednosti Hb i broj retikulocita povećavaju se
kao i stopa inkorporacije ⁵⁹Fe.
Povećana inkorporacija ³H-timidina u eritroidne ćelije slezine sa
nukleusom utvrđena je in vitro (kultura ćelija slezine miša) nakon
inkubacije sa epoetinom beta.
Ispitivanja na ćelijskim kulturama ćelija kostne srži čovjeka pokazala
su da epoetin beta specifično stimuliše eritropoezu i ne utiče na
leukopoezu. Nije utvrđeno citotoksično djelovanje epoetina beta na
kostnu srž ili ćelije kože kod ljudi.
Nakon primjene pojedinačne doze epoetina beta nijesu primijećena dejstva
na ponašanje ili lokomotornu aktivnost miševa i cirkulatornu ili
respiratornu funkciju pasa.
Klinička efikasnost i bezbjednost
U randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebo kontrolisanoj studiji,
koje je obuhvatilo 4038 CRF pacijenata koji nijesu na dijalizi, a imaju
dijabetes tipa 2 i vrijednost hemoglobina ≤ 11 g/dl, pacijenti su
primali ili darbepoetin alfa da bi se postigao nivo hemoglobina od
13g/dl ili placebo (vidjeti dio 4.4.). Studija nije postigla ni jedan od
osnovnih ciljeva: smanjenje rizika od smrtnosti zbog bilo kog uzroka,
kardiovaskularnih bolesti ili oboljenja bubrega u posljednjoj fazi.
Analiza pojedinačnih komponenti složenih krajnjih tačaka pokazuje
sljedeće hazardne koeficijente- HR (sa 95% intervalom povjerenja CI):
smrt 1.05 (0.92, 1.21), moždani udar 1.92 (1.38, 2.68), kongestivna
srčana insuficijencija 0.89 (0.74, 1.08), infarkt miokarda 0.96 (0.75,
1.23), hospitalizacija zbog ishemije miokarda 0.84 (0.55, 1.27), završna
faza bolesti bubrega 1.02 (0.87, 1.18).
Kod pacijenata sa hroničnom insuficijencijom bubrega (kod onih na
dijalizi i onih koji nijesu bili na dijalizi, koji imaju ili nemaju
dijabetes) sprovedene su post-hoc analize objedinjenih podataka iz
kliničkih ispitivanja ljekova za stimulaciju eritropoeze. Primijećena je
tendencija povećanja procijenjenog rizika od smrti zbog bilo kojeg
uzroka te kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja povezanih sa
višim kumulativnim dozama ljekova za stimulaciju eritropoeze, nezavisno
od dijabetesa i statusu dijalize (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).
Eritropoetin je faktor rasta koji primarno stimuliše produkciju
eritrocita. Eritropoetinski receptori mogu biti eksprimirani na površini
različitih tumorskih ćelija.
Preživljavanje i progresija tumora ispitivani su u pet velikih
kontrolisanih studija u kojima je učestvovalo ukupno 2833 pacijenata.
Četiri studije su bila dvostruko slijepe, placebo kontrolisane, a jedna
je bila otvorena. U dvije studije su regrutovani pacijenti koji su
primali hemoterapiju. Ciljna koncentracija hemoglobina u dvije studije
je bila >13 g/dl, a u preostale tri studije bila je između 12 i 14 g/dl.
U otvorenoj studiji nije bilo razlika u ukupnom preživljavanju između
pacijenata liječenih rekombinantnim humanim eritropoetinom i pacijenata
u kontrolnoj grupi. U četiri placebo kontrolisane studije koeficijenti
hazardnosti za ukupno preživljavanje kretali su se u rasponu od 1,25 do
2,47 u korist kontrolnih grupa. Te su studije pokazala dosljedan,
neobjašnjiv, statistički značajan porast mortaliteta kod pacijenata sa
anemijom povezanom s raznim uobičajenim karcinomima koji su primali
rekombinantni humani eritropoetin, u odnosu na pacijente u kontrolnim
grupama. Rezultat ukupnog preživljavanja u studijama ne može se na
zadovoljavajući način objasniti razlikom u učestalosti pojave tromboze i
s njom povezanih komplikacija između ispitanika koji su primali
rekombinantni humani eritropoetin i ispitanika u kontrolnoj grupi.
Meta-analiza podataka pojedinih pacijenata koja je uključivala podatke
iz svih 12 kontrolisanih kliničkih studija sa lijekom NeoRecormon kod
anemičnih pacijenata oboljelih od karcinoma (n=2301), pokazala je
procjenu ukupnog koeficijenta rizika za preživljavanje od 1,13 u korist
kontrolnih grupa (95% CI 0,87, 1,46). Kod pacijenata sa početnom
vrijednošću hemoglobina manjom ili jednakom 10 g/dl (n=899), procjena
koeficijenta rizika za preživljavanje bila je 0,98 (95% CI 0,68 – 1,40).
U ukupnoj populaciji primijećen je povećani relativni rizik od
tromboembolije (RR 1,62, 95% CI: 1,13, 2,31).
Sprovedena je analiza podataka na nivou pojedinačnog pacijenta na više
od 13 900 pacijenata sa karcinomom (hemo-, radio-, hemoradio- ili bez
terapije) koji su učestvovali u 53 kontrolisane kliničke studije koji su
uključivali različite epoetine. Meta-analizom podataka o ukupnom
preživljavanju, dobila se procjena koeficijenta rizika od 1,06 u korist
kontrolne grupe (95% CI: 1.00, 1.12; 53 ispitivanja i 13 933 pacijenata)
i za pacijente sa karcinomom koji primaju hemioterapiju, ukupni
koeficijent rizika za preživljavanje je bio 1.04 (95% CI: 0.97, 1.11; 38
ispitivanja i 10 441 pacijent). Meta-analiza je takođe ukazala na
konzistentno i značajno povećan relativni rizik od tromboembolijskih
događaja kod pacijenata sa karcinomom koji primaju rekombinantni humani
eritropoetin (vidjeti dio 4.4).
U vrlo rijetkim slučajevima tokom terapije rekombinantnim humanim
eritropoetinom (rHuEPO) došlo je do pojave neutralizirajućih
antieritropoetinskih antitijela sa ili bez izolovane aplazije crvene
krvne loze (PRCA).
5.2. Farmakokinetički podaci
Farmakokinetička ispitivanja na zdravim dobrovoljcima i uremičnim
pacijentima pokazuju da je poluvrijeme eliminacije intravenski
primijenjenog epoetina beta između 4 i 12 časova, kao i da volumen
distribucije odgovara jednostrukoj do dvostrukoj zapremini plazme.
Analogni rezultati su utvrđeni eksperimentima na životinjama, kod
uremičnih i normalnih pacova.
Nakon subkutane primjene epoetina beta u uremičnih pacijenata, produžena
resorpcija rezultira koncentracijskim platoom u serumu, zbog čega se
maksimalne koncentracije dostižu u prosjeku nakon 12 – 28 časova.
Terminalno poluvrijeme eliminacije je duže nego kod intravenske
primjene, s prosjekom od 13 – 28 časova.
Bioraspoloživost epoetina beta nakon subkutane primjene iznosi između 23
i 42% u poređenju sa intravenskom primjenom.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni na osnovu uobičajenih studija farmakološke
bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i
reproduktivne toksičnosti ne ukazuju na mogućnost bilo kakve posebne
opasnosti po ljude.
Studija kancerogenosti homolognog eritropoetina na miševima nije
pokazala nikakve znakove proliferativnog ili tumorogenog potencijala.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Urea,
Natrijum hlorid,
Polisorbat 20,
Natrijum dihidrogen fosfat dihidrat,
Dinatrijum hidrogen fosfat dodekahidrat,
Kalcijum hlorid dihidrat,
Glicin,
L- leucin,
L- izoleucin,
L- treonin,
L- glutaminska kiselina,
L- fenilalanin,
Voda za injekcije.
6.2. Inkompatibilnosti
U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa
drugim ljekovima.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati u frižideru, na temperaturi od 2^(o)C do 8^(o)C.
Napunjeni injekcioni špric čuvati u originalnom kartonskom pakovanju,
radi zaštite od svjetlosti.
Za ambulantnu primjenu, pacijent može jednom da izvadi lijek iz
frižidera i čuva ga na sobnoj temperaturi (ne preko 25^(o)C) najduže do
3 dana.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
NeoRecormon, 2 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Unutrašnje pakovanje je napunjeni injekcioni špric izrađen od stakla tip
I, sa zaštitnom kapicom i gumenim klipom (guma obložena teflonom), koji
sadrži 0,3 ml rastvora za injekciju.
NeoRecormon, 10 000 i.j., rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom
špricu
Unutrašnje pakovanje je napunjeni injekcioni špric izrađen od stakla tip
I, sa zaštitnom kapicom i gumenim klipom (guma obložena teflonom), koji
sadrži 0,6 ml rastvora za injekciju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 6
napunjenih injekcionih špriceva, 6 igala promjera 27G1/2 i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Prvo operite ruke!
1. Izvadite jedan špric iz pakovanja i provjerite da li je rastvor
bistar, bezbojan i praktično bez vidljivih čestica. Sa šprica
skinite kapicu.
2. Izvadite jednu iglu iz pakovanja, namjestite je na špric, i skinite
zaštitnu kapicu sa igle.
3. Izbacite vazduh iz šprica i igle držeći špric vertikalno naviše
nježno gurajući klip. Nastavite da gurate klip sve dok ne dođete do
količine NeoRecormona u špricu koja vam je propisana.
4. Očistite kožu na mjestu uboda alkoholnim tupferom. Napravite nabor
na koži tako što ćete uštinuti kožu između palca i kažiprsta. Držite
špric u blizini kože i ubodite iglom u nabor kože brzim, odlučnim
pokretom. Ubrizgajte rastvor NeoRecormona. Izvucite iglu brzo i
pritisnite mjesto ubrizgavanja suvim, sterilnim tupferom.
Ovaj lijek je namijenjen za jednokratnu upotrebu. Sva neiskorišćena
količina lijeka i/ili otpadnog materijala mora se ukloniti u skladu sa
važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
“Hoffmann – La Roche LTD” D.S.D. Podgorica,
Ul. Cetinjska 11, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
NeoRecormon, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 2 000
i.j.: 2030/24/3969 - 4487
NeoRecormon, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 10
000 i.j.: 2030/24/3972 – 4488
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 10.03.2014. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 26.07.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jul, 2024. godine