Maninil uputstvo za upotrebu
+:-----------------------------------:+:----------------------------------------------------:+
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| Maninil^(®) 3,5; tableta, 3,5 mg |
| |
| Pakovanje: blister, 3 x 10 tableta |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Berlin-Chemie AG (Menarini Group) |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Glienicker Weg 125, 12489 Berlin, Njemačka |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | „Berlin-Chemie/Menarini Montenegro“ d.o.o. Podgorica |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Ul. 4.Jul br.60, 81000 Podgorica, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
MANINIL^(®) 3,5, tablete, 5 mg
INN: glibenklamid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Glibenklamid 3,5 mg.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: Sadrži laktozu, monohidrat
63,99 mg, boju Ponceau 4R(E 124)
Za kompletnu listu pomoćnih supstanci vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Okrugle, ravne ružičaste tablete sa utisnutom podinom crtom na jednoj
strani.
Podiona crta omogućava podjelu tablete na jednake polovine.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
MANINIL 3,5 je oralni hipoglikemijski lijek iz grupe derivata
sulfonilureje, koji je indikovan za liječenje pacijenata sa insulin
nezavisnim diabetes mellitus-om (tip 2), kada dijeta nije dovoljna za
adekvatnu kontrolu bolesti.
Lijek Maninil^(®) 3,5 se može koristiti kao monoterapija ili u
kombinaciji sa metforminom.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
U zavisnosti od postizanja željenog nivoa glukoze u krvi, određuje se
doza glibenklamida.
Doza glibenklamida mora biti najniža moguća efektivna doza.
Zaboravljena doza nikad se ne smije nadoknaditi naknadnim uzimanjem veće
doze.
Početna terapija
Terapiju treba započeti najmanjom mogućom dozom.
Maninil^(®) 3,5
- ½ do 1 tableta lijeka Maninil^(®) 3,5 (ekvivalentno 1.75 do 3.5 mg
glibenklamida) dnevno.
Ako je metabolički status neodgovarajući, dozu treba povećati u koracima
– u intervalima od nekoliko dana do jedne nedjelje – do terapeutski
potrebne doze lijeka Maninil^(®) 3.5.
Maninil^(®) 3.5
- najviše 3 tablete lijeka Maninil^(®) 3.5 (ekvivalentno 10.5 mg
glibenklamida) dnevno.
Kod starijih pacijenata, preporučuje se primjena manjih doza.
Izostavljanje doze
Potrebno je konsultovati ljekara u slučaju kada doza lijeka nije
primijenjena u preporučeno vrijeme, u slučaju preskakanja obroka, ili
ako je primijenjena veća doza lijeka od preporučene.
Veoma je važno da se ne preskače obrok nakon primjene tableta.
Prilagođavanje doze
Kako je poboljšanje kontrole dijabetesa tokom liječenja povezano s
povećanjem osjetljivošću na insulin, potreba za glibenklamidom može se
smanjiti. Da bi se izbjegla hipoglikemija, dozu treba pravovremeno
smanjiti ili razmotriti mogućnost prestanka primjene lijeka.
Takođe, u sljedećim slučajevima se mora razmotriti korekcija doze:
- kod promjene tjelesne mase pacijenta;
- kod promjene životnih navika pacijenta;
- kod promjene drugih faktora koji povećavaju rizik od hipo ili
hiperglikemije.
Posebne grupe pacijenata:
Kod starijih, slabijih i neuhranjenih pacijenata, kao i kod pacijenata
sa poremećenom renalnom ili hepatičkom funkcijom, početna doza i doza
održavanja bi trebalo da budu redukovane zbog rizika od hipoglikemije.
Pored toga, korekciju doze bi trebalo razmotriti u slučaju promjene
tjelesne težine ili životnog stila pacijenata.
Kombinacija sa drugim oralnim antidijabeticima
U opravdanim slučajevima, dodatna primjena glitazona (rosiglitazon,
pioglitazon) može biti indikovana kod pacijenata sa intolerancijom na
metformin.
Maninil^(®) 3.5 se može takođe kombinovati sa oralnim antidijabeticima
koji ne stimulišu izlučivanje insulina (guar guma ili akarboza).
Kombinovana terapija sa insulinom može biti primijenjena u slučaju
početnog neuspjeha terapije. Monoterapija insulinom je indikovana u
slučaju potpunog prekida sekrecije insulina.
Pedijatrijska populacija: Ovaj lijek se ne smije koristiti za liječenje
djece, jer još uvijek nema dovoljno informacija u vezi sa tim.
Prelazak sa drugog oralnog antidijabetika na MANINIL 3,5
Prelazak sa drugog oralnog antidijabetika na MANINIL 3,5 treba učiniti
pod nadzorom specijaliste, zbog mogućeg zbirnog efekta oba lijeka, što
povlači za sobom rizik od nastanka hipoglikemije.
Zbog toga se može zahtijevati prekid liječenja. O tome treba da odluči
ljekar.
4.3. Kontraindikacije
MANINIL 3,5 ne treba primjenjivati kod pacijenata koji imaju ili su
nekad imali dijabetičku ketoacidozu, koji su u dijabetičkoj
komi/prekomatoznom stanju, kod pacijenata koji imaju insulin zavisni
dijabetes mellitus, teško oštećenje funkcije bubrega, jetre ili
nadbubrežnih žlijezda, kod pacijenata koji su preosjetljivi na
glibenklamid ili bilo koju pomoćnu supstancu, ili u stanjima povećanog
stresa, npr. u slučaju hirurških zahvata ili za vrijeme trudnoće, kada
su dijetalne mjere i primjena insulina neophodni.
Lijek MANINIL 3,5 ne bi trebalo primjenjivati kod sljedećih grupa:
- Kod pacijenata sa intolerancijom na sulfonilureju ili sulfonamide,
sulfonamidske diuretike i sa intolerancijom na probenecid
- mladalački ili juvenilni dijabetes
- trudnice
- kod pacijenata sa resekcijom pankreasa
- kod žena koje doje
- kod djece
- kod pacijenata koji se liječe bosentanom.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Epidemiološke studije pokazuju da je primjena glibenklamida povezana sa
povećanim rizikom od kardiovaskularne smrtnosti, u poređenju sa
tretmanom metforminom ili gliklazidom. Ovaj rizik je naročito primijećen
kod pacijenata sa dijagnozom koronarnih bolesti.
Pacijenti koji boluju od rijetkih hereditarnih oboljenja - intolerancija
galaktoze, nedostatak Lapp laktaze ili malapsorpcija glukoza-galaktoze
ne smiju koristiti ovaj lijek.
Kod pacijenata koji su alergični na ostale derivate sulfonamida može se
javiti alergijska reakcija i na glibenklamid.
Tokom liječenja Maninilom 3,5, nivo glukoze u krvi i urinu mora se
redovno kontrolisati.
Kod pacijenata koji boluju od interkurentnih infekcija, u stanjima
traume, šoka, ili se oporavljaju od anestezije, može biti potrebno
prilagođavanje doze hipoglikemijskih ljekova.
U slučaju većih operacija, oralne hipoglikemike treba zamijeniti
insulinskom terapijom.
Kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre ili bubrega može biti
potrebno smanjiti dozu lijeka.
Pacijenti kojima je namijenjena terapija sulfonilurejom trebaju biti
pažljivo odabrani, i ograničeni na one koji bolest ne mogu kontrolisati
samo promjenama u ishrani, kojima nije potreban insulin, i ne boluju od
onih poremećaja na čiji tok bi ova terapija mogla da utiče.
Stariji, oslabljeni pacijenti, kao i pacijenti sa adrenalnom ili
pituitarnom insuficijencijom su posebno osjetljivi na hipoglikemijsko
djelovanje ljekova koji smanjuju nivo glukoze u krvi. Kod starijih
pacijenata može biti otežano prepoznavanje hipoglikemije. Inicijalna
doza i doza održavanja trebaju biti propisani po principipima
konzervativnog propisivanja, kako bi se izbjegla hipoglikemijska
reakcija.
Pacijenti sa jasnim znacima cerebralne skleroze i nekooperativni
pacijenti generalno imaju veći rizik od hipoglikemije.
U izuzetnim stanjima stresa (npr. trauma, hirurški zahvati, infekcije
praćene temperaturom), može doći do pogoršanja regulacije glukoze u
krvi, pa će možda biti potrebno da se privremeno pređe na insulin kako
bi se održala dobra metabolička kontrola.
Tokom terapije bilo kojim lijekom koji snižava vrijednosti glukoze u
krvi, i pacijent i ljekar moraju biti svjesni rizika od pojave
hipoglikemije.
Faktori koji pogoduju nastanku hipoglikemije uključuju:
- nespremnost ili nemogućnost pacijenta da sarađuje;
- neuhranjenost, neredovni obroci ili preskakanje obroka;
- neravnoteža između fizičkog napora i unosa ugljenih hidrata;
- promjene u ishrani;
- oštećena funkcija bubrega;
- stariji pacijenti;
- teško oštećenje funkcije jetre;
- predoziranje lijekom MANINIL 3,5;
- nekompenzovani poremećaji endokrinog sistema koji zahvataju
metabolizam ugljenih hidrata ili kontraregulaciju hipoglikemije (kao
što su pojedini poremećaji funkcije štitaste žlijezde, prednjeg režnja
hipofize ili kore nadbubrežne žlijezde),
- istovremena primjena pojedinih drugih ljekova.
Ukoliko su prisutni faktori rizika za pojavu hipoglikemije, možda će
biti potrebno prilagoditi dozu glibenklamida ili cijelu terapiju. Ovo se
takođe odnosi na slučajeve pojave nekog oboljenja tokom liječenja ili
kad pacijent promijeni način života.
Simptomi hipoglikemije koji se odražavaju na adrenergičku
kontraregulaciju mogu biti blagi ili izostati kada se hipoglikemija
razvija postepeno, kada je prisutna neuropatija ili kada je pacijent
istovremeno na terapiji sa beta blokatorima, klonidinom, rezerpinom,
gvanetidinom ili drugim simpatolitičkim ljekovima.
Hipoglikemija može, gotovo uvijek, biti stavljena pod kontrolu ako se
odmah unesu ugljeni hidrati.
Uprkos uspješnim početnim protivmjerama, hipoglikemija se može ponoviti.
Stoga, pacijent mora ostati pod strogim nadzorom.
Teška hipoglikemija, ili produžena epizoda iste, koja se samo privremeno
kontroliše uobičajenim količinama šećera, dalje zahtijeva hitnu primjenu
terapije i praćenje pacijenta od strane ljekara, a u nekim slučajevima i
bolničko liječenje.
Tokom liječenja preparatima sulfonilureje može doći do nastanka
hemolitičke anemije u pacijenata s nedostatkom glukozo-6-fosfat
dehidrogenaze. S obzirom da lijek MANINIL 3,5 5 mg tablete pripada grupi
derivata sulfonilureje, oprez je potreban kod pacijenata s nedostatkom
glukozo-6-fosfat dehidrogenaze, te je potrebno razmotriti mogućnost
primjene drugih ljekova koji ne pripadaju navedenoj grupi.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Glibenklamid se uglavnom metaboliše putem CYP 2C9 i u manjoj mjeri putem
CYP3A4. Ovo treba uzeti u obzir kada se glibenklamid primijenjuje sa
drugim ljekovima koji su induktori ili inhibitori CYP 2C9.
Potenciranje hipoglikemijskog djelovanja i samim tim i pojava
hipoglikemije u određenim slučajevima mogu se javiti pri istovremenoj
primjeni sa nekim ljekovima, uključujući:
- Insulin i druge oralne antidijabetike, ACE inhibitore, anabolične
steroide i muške polne hormone, hloramfenikol, derivate kumarina,
ciklofosfamid, dizopiramid, fenfluramin, feniramidol, fibrate,
fluoksetin, ifosfamid, MAO inhibitore, mikonazol, paraaminosalicilnu
kiselinu, pentoksifilin, fenilbutazon, azapropazon, oksifenbutazon,
probenecid, hinolone, salicilate, sulfinpirazon, sulfanomide,
simpatikolitičke ljekove kao što su beta blokatori i gvanetidin,
klaritomicin, tetraciklini, tritokvalin, trofosfamid, perhekselin.
Slabljenje hipoglikemijskog djelovanja i samim tim povećanje nivoa
glukoze u krvi se može javiti kada se primjenjuju drugi ljekovi,
uključujući:
- Acetozalamid, barbiturate, kortikosteroide, diazoksid, diuretike,
epinefrin i ostale simpatikomimetike, glukagon, laksative, nikotinsku
kiselinu, estrogene i progesterone, fenotiazine, fenotin, tiroidne
hormone, rifampicin, izoniazid.
Antagonisti-H₂ receptora, klonidin i rezerpin mogu dovesti do
pojačavanja ili slabljenja hipoglikemijskog efekta.
Pod uticajem simpatikolitičkih ljekova kao što su beta blokatori,
klonidin, guanetidin i rezerpin, upozoravajući znaci hipoglikemije mogu
biti umanjeni ili odsutni.
Glibenklamid može povećati plazmatsku koncentraciju ciklosporina, što
eventualno može dovesti do povećanja njegove toksičnosti.
Holesevelam vezuje glibenklamid i smanjuje resorpciju glibenklamida iz
gastrointestinalnog trakta. Nije zapažena interakcija kada se
glibenklamid uzima bar 4 sata prije holesevelama. Stoga glibenklamid
treba primijeniti bar 4 sata prije holesvelama.
I akutno i hronično konzumiranje alkohola može pojačati ili umanjiti
hipoglikemijsko djelovanje glibenklamida na nepredvidljiv način.
Glibenklamid može pojačati ili oslabiti djelovanje kumarinskih derivata.
Bosentan: Povećana incidenca pojave povišenih enzima jetre je
primijećena kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji
glibenklamidom i bosentanom.
I glibenklamid i bosentan inhibiraju izlučivanje žučnih soli, što dovodi
do intracelularne akumulacije citotoksičnih žučnih soli. Stoga ovu
kombinaciju ne treba koristiti.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
MANINIL 3,5 se ne smije primjenjivati za vrijeme trudnoće. Pacijentkinje
moraju preći na insulin za vrijeme trudnoće.
Ispitivanja na životinjama su pokazala neke teratogene efekte.
Plodnost
Žene koje planiraju trudnoću moraju o tome obavijestiti svog ljekara. U
tom slučaju, preporučuje se prelazak na insulin.
Dojenje
MANINIL 3,5 ne smiju primjenjivati žene koje doje. Ako je neophodno,
pacijentkinje moraju preći na insulin, ili prestati sa dojenjem.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Budnost i sposobnost reagovanja mogu biti narušeni epizodama hipo ili
hiperglikemije, posebno na početku liječenja ili nakon promjene
terapije, ili u slučaju kada se lijek MANINIL 3,5 ne uzima redovno. To
može uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava definisana je na sljedeći
način:
Veoma česta (≥ 1/10)
Česta (≥ 1/100 do < 1/10)
Povremena (≥ 1/1,000 do < 1/100)
Rijetka (≥ 1/10,000 do < 1/1,000)
Veoma rijetka (< 1/10,000)
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih
podataka)
Poremećaji metabolizma i ishrane, često:
Hipoglikemija
Hipoglikemija, ponekad produžena i čak po život opasna, može se javiti
kao rezultat hipoglikemijskog djelovanja lijeka MANINIL 3,5. Mogući
simptomi hipoglikemije uključuju: glavobolju, osjećaj jake gladi,
mučninu, povraćanje, umor, pospanost, poremećaj sna, uznemirenost,
agresivnost, poremećaj koncentracije, budnosti i sposobnosti reagovanja,
depresiju, konfuziju, poremećaj govora, afaziju, smetnje vida, tremor,
parezu, senzorne smetnje, vrtoglavicu, bespomoćnost, gubitak
samokontrole, delirijum, cerebralne konvulzije, somnolenciju i gubitak
svijesti, uključujući i komu, plitko disanje i bradikardiju.
Kao znaci adrenergičke kontraregulacije mogu se javiti znojenje,
ljepljiva koža, anksioznost, tahikardija, hipertenzija, palpitacije,
angina pektoris i srčane aritmije. Klinička slika jakog hipoglikemijskog
napada može nalikovati moždanom udaru. Simptomi hipoglikemije se gotovo
uvijek povlače po korekciji hipoglikemije.
Ostali poremećaji metabolizma i ishrane
Često: dobijanje na težini
Oči
Veoma rijetko: posebno na početku terapije, vizuelni poremećaji i
poremećaji akomodacije mogu da nastanu tokom promjene nivoa šećera u
krvi. Prolazne smetnje vida.
Digestivni trakt
Veoma rijetko: gastrointestinalni simptomi kao što su mučnina,
povraćanje, osjećaj punoće ili pritiska u epigastrijumu, abdominalni bol
i dijareja mogu se javiti tokom liječenja glibenklamidom.
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetko: u izolovanim slučajevima može doći do porasta nivoa
enzima jetre i čak do pogoršanja funkcije jetre (npr. holestaza i
žutica, te hepatitis koji se mogu povući nakon prestanka primjene lijeka
MANINIL 3,5, iako u nekim slučajevima mogu uzrokovati po život opasne
poremećaje funkcije jetre). Terapija sulfonilurejama povezivana je sa
povremenom pojavom smetnji u funkciji jetre i holestatskom žuticom.
Krv
Rijetko: mogu se javiti potencijalne po život opasne promjene u krvnoj
slici. Ove promjene uključuju:
- rijetko: od blage do teške trombopenije (koja se npr. ispoljava kao
purpura),
- veoma rijetko: hemolitička anemija, eritrocitopenija, leukopenija,
granulocitopenija, agranulocitoza i (npr. usljed mijelosupresije)
pancitopenija.
Koža
Povremeno: nodozni eritem, morbiliformni ili makulopapularni egzantem.
Opšti poremećaji
Povremeno.
Povremeno, mogu se javiti alergijske ili pseudoalergijske reakcije, npr.
u obliku osipa i svraba na koži. U izolovanim slučajevima, blage
reakcije u obliku urtikarije mogu se razviti u ozbiljne pa čak i
reakcije opasne po život praćene dispneom i padom krvnog pritiska, koje
se ponekad razviju u stanje šoka. U slučaju pojave urtikarije, ljekar
mora biti odmah obaviješten.
Reakcija preosjetljivosti može biti izazvana samim glibenklamidom, ali
može biti izazvana i nekom od pomoćnih supstanci lijeka. Alergija na
derivate sulfonamida može takođe biti odgovorna za pojavu alergijske
reakcije na glibenklamid.
Veoma rijetko:
U izolovanim slučajevima može nastati alergijski vaskulitis koji pod
određenim okolnostima može biti po život opasan. U izolovanim
slučajevima može doći do fotoosjetljivosti i smanjene serumske
koncentracije natrijuma.
Ostala neželjena dejstva
Veoma rijetko: umjereni diuretski efekat, privremena proteinurija,
hiponatremija, reakcije tipa disulfirama, moguće su unakrsne alergijske
reakcije sa sulfonamidima, sulfonamidskim derivatima i probenecidom
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Znaci i simptomi
Akutno predoziranje, kao i dugotrajna terapija sa prevelikim dozama
glibenklamida, mogu dovesti do teške, produžene i opasne po život
hipoglikemije.
Terapija
Čim se otkrije predoziranje glibenklamidom, ljekar mora biti obaviješten
bez odlaganja. Pacijent mora odmah uzeti šećer, ako je moguće u obliku
glukoze.
Pažljivo praćenje je ključno prije nego što ljekar bude siguran da je
pacijent van opasnosti. Treba upamtiti da se hipoglikemija i njeni
klinički znaci mogu javiti i poslije početnog oporavka.
Ponekad može biti neophodan prijem u bolnicu, čak i kao mjera
predostrožnosti. Posebno, značajno predoziranje i teške reakcije sa
znacima kao što su gubitak svijesti ili drugi ozbiljni neurološki
poremećaji su medicinski hitni slučajevi i zahtijevaju hitnu terapiju i
prijem u bolnicu.
Ako je, na primjer, pacijent bez svijesti, indikovana je primjena
intravenske injekcije koncentrovanog rastvora glukoze (za odrasle
počevši od 40 mL 20% rastvora, na primjer). Kao alternativa za odrasle
se može uzeti u obzir primjena glukagona, npr. u dozama od 0,5 do 1 mg
primijenjenog i.v., s.c. ili i.m.
U slučaju liječenja hipoglikemije kod novorođenčadi i male djece,
primijenjena doza glukoze mora biti pažljivo određena zbog opasnosti od
izazivanja opasne hiperglikemije, i mora se pažljivo pratiti nivo
glukoze u krvi.
Pacijenti koji su uzeli količine glibenklamida koje su opasne po život
moraju proći detoksikaciju (npr. gastrična lavaža i primjena medicinskog
uglja).
Nakon što se izvrši akutna nadoknada glukoze, obično je neophodno dati
infuziju glukoze u manjim koncentracijama kako bi se obezbijedilo da se
hipoglikemija ne ponovi. Glikemiju treba pažljivo pratiti barem 24 sata.
U težim slučajevima sa produženim tokom, hipoglikemija ili opasnost od
padanje nivoa glukoze nazad do hipoglikemije, može potrajati i po
nekoliko dana.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antidijabetici; Sulfonamidi, derivati ureje.
ATC kod: A10BB01
Farmakodinamski efekt glibenklamida je smanjenje nivoa glukoze u krvi.
Pretpostavljeni mehanizmi za postizanje ovog efekta uključuju:
- Stimulaciju otpuštanja insulina iz beta ćelija pankreasa;
- Povećanje gustoće receptora za koje se insulin veže u perifernim
tkivima.
Nivoi glukoze u plazmi utiču na odgovor otpuštanja insulina uz primjenu
glibenklamida; (visok nivo glukoze povećava odgovor). Smatra se da je 30
do 50 ng/ml glibenklamida minimalna aktivna koncentracija potrebna za
ostvarivanje efekta.
Nastavljaju se ispitivanja odnosa između insulina, nivoa glukoze i
glibenklamida u postizanju hipoglikemijskog efekta.
5.2. Farmakokinetički podaci
Glibenklamid se brzo resorbuje. Antidijabestski efekat lijeka započinje
3 sata nakon primjene i traje do 15 sati. Poluvrijeme eliminacije
glibenklamida se kreće između 5 i 10 sati. Glibenklamid se potpuno
metaboliše u jetri i eliminiše putem žuči i urina. Snažno se vezuje za
proteine.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Studije na životinjama pokazale su određene teratogene efekte.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Laktoza monohidrat
skrob, krompirov
metil hidroksietilceluloza
silicijum dioksid, precipitovani
magnezijum stearat
Ponceau 4R (E 124) (košenil crveno A)
6.2. Inkompatibilnosti
Nijesu poznate.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe je 3 godine.
Lijek ne treba koristiti nakon isteka roka upotrebe.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25⁰C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
:
Kutija sa 3 transparentna PVC/Al blistera sa po 10 tableta i priloženim
uputstvom za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
„Berlin-Chemie/Menarini Montenegro“ d.o.o. Podgorica
Ul. 4.Jul br.60, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Maninil^(®) 3,5, tableta, 3,5 mg, blister, 3 x 10 tableta: 2030/15/317 -
1023
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Maninil^(®) 3,5, tableta, 3,5 mg, blister, 3 x 10 tableta: 22.06.2015.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jun, 2015.godine
| SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| Maninil^(®) 3,5; tableta, 3,5 mg |
| |
| Pakovanje: blister, 3 x 10 tableta |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | Berlin-Chemie AG (Menarini Group) |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Glienicker Weg 125, 12489 Berlin, Njemačka |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | „Berlin-Chemie/Menarini Montenegro“ d.o.o. Podgorica |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Ul. 4.Jul br.60, 81000 Podgorica, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. NAZIV LIJEKA
MANINIL^(®) 3,5, tablete, 5 mg
INN: glibenklamid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Glibenklamid 3,5 mg.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: Sadrži laktozu, monohidrat
63,99 mg, boju Ponceau 4R(E 124)
Za kompletnu listu pomoćnih supstanci vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Okrugle, ravne ružičaste tablete sa utisnutom podinom crtom na jednoj
strani.
Podiona crta omogućava podjelu tablete na jednake polovine.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
MANINIL 3,5 je oralni hipoglikemijski lijek iz grupe derivata
sulfonilureje, koji je indikovan za liječenje pacijenata sa insulin
nezavisnim diabetes mellitus-om (tip 2), kada dijeta nije dovoljna za
adekvatnu kontrolu bolesti.
Lijek Maninil^(®) 3,5 se može koristiti kao monoterapija ili u
kombinaciji sa metforminom.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
U zavisnosti od postizanja željenog nivoa glukoze u krvi, određuje se
doza glibenklamida.
Doza glibenklamida mora biti najniža moguća efektivna doza.
Zaboravljena doza nikad se ne smije nadoknaditi naknadnim uzimanjem veće
doze.
Početna terapija
Terapiju treba započeti najmanjom mogućom dozom.
Maninil^(®) 3,5
- ½ do 1 tableta lijeka Maninil^(®) 3,5 (ekvivalentno 1.75 do 3.5 mg
glibenklamida) dnevno.
Ako je metabolički status neodgovarajući, dozu treba povećati u koracima
– u intervalima od nekoliko dana do jedne nedjelje – do terapeutski
potrebne doze lijeka Maninil^(®) 3.5.
Maninil^(®) 3.5
- najviše 3 tablete lijeka Maninil^(®) 3.5 (ekvivalentno 10.5 mg
glibenklamida) dnevno.
Kod starijih pacijenata, preporučuje se primjena manjih doza.
Izostavljanje doze
Potrebno je konsultovati ljekara u slučaju kada doza lijeka nije
primijenjena u preporučeno vrijeme, u slučaju preskakanja obroka, ili
ako je primijenjena veća doza lijeka od preporučene.
Veoma je važno da se ne preskače obrok nakon primjene tableta.
Prilagođavanje doze
Kako je poboljšanje kontrole dijabetesa tokom liječenja povezano s
povećanjem osjetljivošću na insulin, potreba za glibenklamidom može se
smanjiti. Da bi se izbjegla hipoglikemija, dozu treba pravovremeno
smanjiti ili razmotriti mogućnost prestanka primjene lijeka.
Takođe, u sljedećim slučajevima se mora razmotriti korekcija doze:
- kod promjene tjelesne mase pacijenta;
- kod promjene životnih navika pacijenta;
- kod promjene drugih faktora koji povećavaju rizik od hipo ili
hiperglikemije.
Posebne grupe pacijenata:
Kod starijih, slabijih i neuhranjenih pacijenata, kao i kod pacijenata
sa poremećenom renalnom ili hepatičkom funkcijom, početna doza i doza
održavanja bi trebalo da budu redukovane zbog rizika od hipoglikemije.
Pored toga, korekciju doze bi trebalo razmotriti u slučaju promjene
tjelesne težine ili životnog stila pacijenata.
Kombinacija sa drugim oralnim antidijabeticima
U opravdanim slučajevima, dodatna primjena glitazona (rosiglitazon,
pioglitazon) može biti indikovana kod pacijenata sa intolerancijom na
metformin.
Maninil^(®) 3.5 se može takođe kombinovati sa oralnim antidijabeticima
koji ne stimulišu izlučivanje insulina (guar guma ili akarboza).
Kombinovana terapija sa insulinom može biti primijenjena u slučaju
početnog neuspjeha terapije. Monoterapija insulinom je indikovana u
slučaju potpunog prekida sekrecije insulina.
Pedijatrijska populacija: Ovaj lijek se ne smije koristiti za liječenje
djece, jer još uvijek nema dovoljno informacija u vezi sa tim.
Prelazak sa drugog oralnog antidijabetika na MANINIL 3,5
Prelazak sa drugog oralnog antidijabetika na MANINIL 3,5 treba učiniti
pod nadzorom specijaliste, zbog mogućeg zbirnog efekta oba lijeka, što
povlači za sobom rizik od nastanka hipoglikemije.
Zbog toga se može zahtijevati prekid liječenja. O tome treba da odluči
ljekar.
4.3. Kontraindikacije
MANINIL 3,5 ne treba primjenjivati kod pacijenata koji imaju ili su
nekad imali dijabetičku ketoacidozu, koji su u dijabetičkoj
komi/prekomatoznom stanju, kod pacijenata koji imaju insulin zavisni
dijabetes mellitus, teško oštećenje funkcije bubrega, jetre ili
nadbubrežnih žlijezda, kod pacijenata koji su preosjetljivi na
glibenklamid ili bilo koju pomoćnu supstancu, ili u stanjima povećanog
stresa, npr. u slučaju hirurških zahvata ili za vrijeme trudnoće, kada
su dijetalne mjere i primjena insulina neophodni.
Lijek MANINIL 3,5 ne bi trebalo primjenjivati kod sljedećih grupa:
- Kod pacijenata sa intolerancijom na sulfonilureju ili sulfonamide,
sulfonamidske diuretike i sa intolerancijom na probenecid
- mladalački ili juvenilni dijabetes
- trudnice
- kod pacijenata sa resekcijom pankreasa
- kod žena koje doje
- kod djece
- kod pacijenata koji se liječe bosentanom.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Epidemiološke studije pokazuju da je primjena glibenklamida povezana sa
povećanim rizikom od kardiovaskularne smrtnosti, u poređenju sa
tretmanom metforminom ili gliklazidom. Ovaj rizik je naročito primijećen
kod pacijenata sa dijagnozom koronarnih bolesti.
Pacijenti koji boluju od rijetkih hereditarnih oboljenja - intolerancija
galaktoze, nedostatak Lapp laktaze ili malapsorpcija glukoza-galaktoze
ne smiju koristiti ovaj lijek.
Kod pacijenata koji su alergični na ostale derivate sulfonamida može se
javiti alergijska reakcija i na glibenklamid.
Tokom liječenja Maninilom 3,5, nivo glukoze u krvi i urinu mora se
redovno kontrolisati.
Kod pacijenata koji boluju od interkurentnih infekcija, u stanjima
traume, šoka, ili se oporavljaju od anestezije, može biti potrebno
prilagođavanje doze hipoglikemijskih ljekova.
U slučaju većih operacija, oralne hipoglikemike treba zamijeniti
insulinskom terapijom.
Kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre ili bubrega može biti
potrebno smanjiti dozu lijeka.
Pacijenti kojima je namijenjena terapija sulfonilurejom trebaju biti
pažljivo odabrani, i ograničeni na one koji bolest ne mogu kontrolisati
samo promjenama u ishrani, kojima nije potreban insulin, i ne boluju od
onih poremećaja na čiji tok bi ova terapija mogla da utiče.
Stariji, oslabljeni pacijenti, kao i pacijenti sa adrenalnom ili
pituitarnom insuficijencijom su posebno osjetljivi na hipoglikemijsko
djelovanje ljekova koji smanjuju nivo glukoze u krvi. Kod starijih
pacijenata može biti otežano prepoznavanje hipoglikemije. Inicijalna
doza i doza održavanja trebaju biti propisani po principipima
konzervativnog propisivanja, kako bi se izbjegla hipoglikemijska
reakcija.
Pacijenti sa jasnim znacima cerebralne skleroze i nekooperativni
pacijenti generalno imaju veći rizik od hipoglikemije.
U izuzetnim stanjima stresa (npr. trauma, hirurški zahvati, infekcije
praćene temperaturom), može doći do pogoršanja regulacije glukoze u
krvi, pa će možda biti potrebno da se privremeno pređe na insulin kako
bi se održala dobra metabolička kontrola.
Tokom terapije bilo kojim lijekom koji snižava vrijednosti glukoze u
krvi, i pacijent i ljekar moraju biti svjesni rizika od pojave
hipoglikemije.
Faktori koji pogoduju nastanku hipoglikemije uključuju:
- nespremnost ili nemogućnost pacijenta da sarađuje;
- neuhranjenost, neredovni obroci ili preskakanje obroka;
- neravnoteža između fizičkog napora i unosa ugljenih hidrata;
- promjene u ishrani;
- oštećena funkcija bubrega;
- stariji pacijenti;
- teško oštećenje funkcije jetre;
- predoziranje lijekom MANINIL 3,5;
- nekompenzovani poremećaji endokrinog sistema koji zahvataju
metabolizam ugljenih hidrata ili kontraregulaciju hipoglikemije (kao
što su pojedini poremećaji funkcije štitaste žlijezde, prednjeg režnja
hipofize ili kore nadbubrežne žlijezde),
- istovremena primjena pojedinih drugih ljekova.
Ukoliko su prisutni faktori rizika za pojavu hipoglikemije, možda će
biti potrebno prilagoditi dozu glibenklamida ili cijelu terapiju. Ovo se
takođe odnosi na slučajeve pojave nekog oboljenja tokom liječenja ili
kad pacijent promijeni način života.
Simptomi hipoglikemije koji se odražavaju na adrenergičku
kontraregulaciju mogu biti blagi ili izostati kada se hipoglikemija
razvija postepeno, kada je prisutna neuropatija ili kada je pacijent
istovremeno na terapiji sa beta blokatorima, klonidinom, rezerpinom,
gvanetidinom ili drugim simpatolitičkim ljekovima.
Hipoglikemija može, gotovo uvijek, biti stavljena pod kontrolu ako se
odmah unesu ugljeni hidrati.
Uprkos uspješnim početnim protivmjerama, hipoglikemija se može ponoviti.
Stoga, pacijent mora ostati pod strogim nadzorom.
Teška hipoglikemija, ili produžena epizoda iste, koja se samo privremeno
kontroliše uobičajenim količinama šećera, dalje zahtijeva hitnu primjenu
terapije i praćenje pacijenta od strane ljekara, a u nekim slučajevima i
bolničko liječenje.
Tokom liječenja preparatima sulfonilureje može doći do nastanka
hemolitičke anemije u pacijenata s nedostatkom glukozo-6-fosfat
dehidrogenaze. S obzirom da lijek MANINIL 3,5 5 mg tablete pripada grupi
derivata sulfonilureje, oprez je potreban kod pacijenata s nedostatkom
glukozo-6-fosfat dehidrogenaze, te je potrebno razmotriti mogućnost
primjene drugih ljekova koji ne pripadaju navedenoj grupi.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Glibenklamid se uglavnom metaboliše putem CYP 2C9 i u manjoj mjeri putem
CYP3A4. Ovo treba uzeti u obzir kada se glibenklamid primijenjuje sa
drugim ljekovima koji su induktori ili inhibitori CYP 2C9.
Potenciranje hipoglikemijskog djelovanja i samim tim i pojava
hipoglikemije u određenim slučajevima mogu se javiti pri istovremenoj
primjeni sa nekim ljekovima, uključujući:
- Insulin i druge oralne antidijabetike, ACE inhibitore, anabolične
steroide i muške polne hormone, hloramfenikol, derivate kumarina,
ciklofosfamid, dizopiramid, fenfluramin, feniramidol, fibrate,
fluoksetin, ifosfamid, MAO inhibitore, mikonazol, paraaminosalicilnu
kiselinu, pentoksifilin, fenilbutazon, azapropazon, oksifenbutazon,
probenecid, hinolone, salicilate, sulfinpirazon, sulfanomide,
simpatikolitičke ljekove kao što su beta blokatori i gvanetidin,
klaritomicin, tetraciklini, tritokvalin, trofosfamid, perhekselin.
Slabljenje hipoglikemijskog djelovanja i samim tim povećanje nivoa
glukoze u krvi se može javiti kada se primjenjuju drugi ljekovi,
uključujući:
- Acetozalamid, barbiturate, kortikosteroide, diazoksid, diuretike,
epinefrin i ostale simpatikomimetike, glukagon, laksative, nikotinsku
kiselinu, estrogene i progesterone, fenotiazine, fenotin, tiroidne
hormone, rifampicin, izoniazid.
Antagonisti-H₂ receptora, klonidin i rezerpin mogu dovesti do
pojačavanja ili slabljenja hipoglikemijskog efekta.
Pod uticajem simpatikolitičkih ljekova kao što su beta blokatori,
klonidin, guanetidin i rezerpin, upozoravajući znaci hipoglikemije mogu
biti umanjeni ili odsutni.
Glibenklamid može povećati plazmatsku koncentraciju ciklosporina, što
eventualno može dovesti do povećanja njegove toksičnosti.
Holesevelam vezuje glibenklamid i smanjuje resorpciju glibenklamida iz
gastrointestinalnog trakta. Nije zapažena interakcija kada se
glibenklamid uzima bar 4 sata prije holesevelama. Stoga glibenklamid
treba primijeniti bar 4 sata prije holesvelama.
I akutno i hronično konzumiranje alkohola može pojačati ili umanjiti
hipoglikemijsko djelovanje glibenklamida na nepredvidljiv način.
Glibenklamid može pojačati ili oslabiti djelovanje kumarinskih derivata.
Bosentan: Povećana incidenca pojave povišenih enzima jetre je
primijećena kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji
glibenklamidom i bosentanom.
I glibenklamid i bosentan inhibiraju izlučivanje žučnih soli, što dovodi
do intracelularne akumulacije citotoksičnih žučnih soli. Stoga ovu
kombinaciju ne treba koristiti.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
MANINIL 3,5 se ne smije primjenjivati za vrijeme trudnoće. Pacijentkinje
moraju preći na insulin za vrijeme trudnoće.
Ispitivanja na životinjama su pokazala neke teratogene efekte.
Plodnost
Žene koje planiraju trudnoću moraju o tome obavijestiti svog ljekara. U
tom slučaju, preporučuje se prelazak na insulin.
Dojenje
MANINIL 3,5 ne smiju primjenjivati žene koje doje. Ako je neophodno,
pacijentkinje moraju preći na insulin, ili prestati sa dojenjem.
4.7. Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Budnost i sposobnost reagovanja mogu biti narušeni epizodama hipo ili
hiperglikemije, posebno na početku liječenja ili nakon promjene
terapije, ili u slučaju kada se lijek MANINIL 3,5 ne uzima redovno. To
može uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava definisana je na sljedeći
način:
Veoma česta (≥ 1/10)
Česta (≥ 1/100 do < 1/10)
Povremena (≥ 1/1,000 do < 1/100)
Rijetka (≥ 1/10,000 do < 1/1,000)
Veoma rijetka (< 1/10,000)
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih
podataka)
Poremećaji metabolizma i ishrane, često:
Hipoglikemija
Hipoglikemija, ponekad produžena i čak po život opasna, može se javiti
kao rezultat hipoglikemijskog djelovanja lijeka MANINIL 3,5. Mogući
simptomi hipoglikemije uključuju: glavobolju, osjećaj jake gladi,
mučninu, povraćanje, umor, pospanost, poremećaj sna, uznemirenost,
agresivnost, poremećaj koncentracije, budnosti i sposobnosti reagovanja,
depresiju, konfuziju, poremećaj govora, afaziju, smetnje vida, tremor,
parezu, senzorne smetnje, vrtoglavicu, bespomoćnost, gubitak
samokontrole, delirijum, cerebralne konvulzije, somnolenciju i gubitak
svijesti, uključujući i komu, plitko disanje i bradikardiju.
Kao znaci adrenergičke kontraregulacije mogu se javiti znojenje,
ljepljiva koža, anksioznost, tahikardija, hipertenzija, palpitacije,
angina pektoris i srčane aritmije. Klinička slika jakog hipoglikemijskog
napada može nalikovati moždanom udaru. Simptomi hipoglikemije se gotovo
uvijek povlače po korekciji hipoglikemije.
Ostali poremećaji metabolizma i ishrane
Često: dobijanje na težini
Oči
Veoma rijetko: posebno na početku terapije, vizuelni poremećaji i
poremećaji akomodacije mogu da nastanu tokom promjene nivoa šećera u
krvi. Prolazne smetnje vida.
Digestivni trakt
Veoma rijetko: gastrointestinalni simptomi kao što su mučnina,
povraćanje, osjećaj punoće ili pritiska u epigastrijumu, abdominalni bol
i dijareja mogu se javiti tokom liječenja glibenklamidom.
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma rijetko: u izolovanim slučajevima može doći do porasta nivoa
enzima jetre i čak do pogoršanja funkcije jetre (npr. holestaza i
žutica, te hepatitis koji se mogu povući nakon prestanka primjene lijeka
MANINIL 3,5, iako u nekim slučajevima mogu uzrokovati po život opasne
poremećaje funkcije jetre). Terapija sulfonilurejama povezivana je sa
povremenom pojavom smetnji u funkciji jetre i holestatskom žuticom.
Krv
Rijetko: mogu se javiti potencijalne po život opasne promjene u krvnoj
slici. Ove promjene uključuju:
- rijetko: od blage do teške trombopenije (koja se npr. ispoljava kao
purpura),
- veoma rijetko: hemolitička anemija, eritrocitopenija, leukopenija,
granulocitopenija, agranulocitoza i (npr. usljed mijelosupresije)
pancitopenija.
Koža
Povremeno: nodozni eritem, morbiliformni ili makulopapularni egzantem.
Opšti poremećaji
Povremeno.
Povremeno, mogu se javiti alergijske ili pseudoalergijske reakcije, npr.
u obliku osipa i svraba na koži. U izolovanim slučajevima, blage
reakcije u obliku urtikarije mogu se razviti u ozbiljne pa čak i
reakcije opasne po život praćene dispneom i padom krvnog pritiska, koje
se ponekad razviju u stanje šoka. U slučaju pojave urtikarije, ljekar
mora biti odmah obaviješten.
Reakcija preosjetljivosti može biti izazvana samim glibenklamidom, ali
može biti izazvana i nekom od pomoćnih supstanci lijeka. Alergija na
derivate sulfonamida može takođe biti odgovorna za pojavu alergijske
reakcije na glibenklamid.
Veoma rijetko:
U izolovanim slučajevima može nastati alergijski vaskulitis koji pod
određenim okolnostima može biti po život opasan. U izolovanim
slučajevima može doći do fotoosjetljivosti i smanjene serumske
koncentracije natrijuma.
Ostala neželjena dejstva
Veoma rijetko: umjereni diuretski efekat, privremena proteinurija,
hiponatremija, reakcije tipa disulfirama, moguće su unakrsne alergijske
reakcije sa sulfonamidima, sulfonamidskim derivatima i probenecidom
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Znaci i simptomi
Akutno predoziranje, kao i dugotrajna terapija sa prevelikim dozama
glibenklamida, mogu dovesti do teške, produžene i opasne po život
hipoglikemije.
Terapija
Čim se otkrije predoziranje glibenklamidom, ljekar mora biti obaviješten
bez odlaganja. Pacijent mora odmah uzeti šećer, ako je moguće u obliku
glukoze.
Pažljivo praćenje je ključno prije nego što ljekar bude siguran da je
pacijent van opasnosti. Treba upamtiti da se hipoglikemija i njeni
klinički znaci mogu javiti i poslije početnog oporavka.
Ponekad može biti neophodan prijem u bolnicu, čak i kao mjera
predostrožnosti. Posebno, značajno predoziranje i teške reakcije sa
znacima kao što su gubitak svijesti ili drugi ozbiljni neurološki
poremećaji su medicinski hitni slučajevi i zahtijevaju hitnu terapiju i
prijem u bolnicu.
Ako je, na primjer, pacijent bez svijesti, indikovana je primjena
intravenske injekcije koncentrovanog rastvora glukoze (za odrasle
počevši od 40 mL 20% rastvora, na primjer). Kao alternativa za odrasle
se može uzeti u obzir primjena glukagona, npr. u dozama od 0,5 do 1 mg
primijenjenog i.v., s.c. ili i.m.
U slučaju liječenja hipoglikemije kod novorođenčadi i male djece,
primijenjena doza glukoze mora biti pažljivo određena zbog opasnosti od
izazivanja opasne hiperglikemije, i mora se pažljivo pratiti nivo
glukoze u krvi.
Pacijenti koji su uzeli količine glibenklamida koje su opasne po život
moraju proći detoksikaciju (npr. gastrična lavaža i primjena medicinskog
uglja).
Nakon što se izvrši akutna nadoknada glukoze, obično je neophodno dati
infuziju glukoze u manjim koncentracijama kako bi se obezbijedilo da se
hipoglikemija ne ponovi. Glikemiju treba pažljivo pratiti barem 24 sata.
U težim slučajevima sa produženim tokom, hipoglikemija ili opasnost od
padanje nivoa glukoze nazad do hipoglikemije, može potrajati i po
nekoliko dana.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antidijabetici; Sulfonamidi, derivati ureje.
ATC kod: A10BB01
Farmakodinamski efekt glibenklamida je smanjenje nivoa glukoze u krvi.
Pretpostavljeni mehanizmi za postizanje ovog efekta uključuju:
- Stimulaciju otpuštanja insulina iz beta ćelija pankreasa;
- Povećanje gustoće receptora za koje se insulin veže u perifernim
tkivima.
Nivoi glukoze u plazmi utiču na odgovor otpuštanja insulina uz primjenu
glibenklamida; (visok nivo glukoze povećava odgovor). Smatra se da je 30
do 50 ng/ml glibenklamida minimalna aktivna koncentracija potrebna za
ostvarivanje efekta.
Nastavljaju se ispitivanja odnosa između insulina, nivoa glukoze i
glibenklamida u postizanju hipoglikemijskog efekta.
5.2. Farmakokinetički podaci
Glibenklamid se brzo resorbuje. Antidijabestski efekat lijeka započinje
3 sata nakon primjene i traje do 15 sati. Poluvrijeme eliminacije
glibenklamida se kreće između 5 i 10 sati. Glibenklamid se potpuno
metaboliše u jetri i eliminiše putem žuči i urina. Snažno se vezuje za
proteine.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Studije na životinjama pokazale su određene teratogene efekte.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
Laktoza monohidrat
skrob, krompirov
metil hidroksietilceluloza
silicijum dioksid, precipitovani
magnezijum stearat
Ponceau 4R (E 124) (košenil crveno A)
6.2. Inkompatibilnosti
Nijesu poznate.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe je 3 godine.
Lijek ne treba koristiti nakon isteka roka upotrebe.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25⁰C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
:
Kutija sa 3 transparentna PVC/Al blistera sa po 10 tableta i priloženim
uputstvom za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
7. NOSILAC DOZVOLE
„Berlin-Chemie/Menarini Montenegro“ d.o.o. Podgorica
Ul. 4.Jul br.60, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
Maninil^(®) 3,5, tableta, 3,5 mg, blister, 3 x 10 tableta: 2030/15/317 -
1023
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
Maninil^(®) 3,5, tableta, 3,5 mg, blister, 3 x 10 tableta: 22.06.2015.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jun, 2015.godine