Lubor uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
LUBOR, kapsula, tvrda, 20 mg
INN: piroksikam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
LUBOR kapsula, tvrda sadrži 20 mg piroksikama.
Pomoćne supstance sa poznatim dejstvom: laktoza, monohidrat i Brilliant
black PN (E151).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda
Kapsula, tvrda sa tijelom svijetloplave boje i plavom kapicom, sa
svijetložutim prahom u kapsuli.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Piroksikam je nesteroidni antiinflamatorni lijek koji je indikovan za
simptomatsko liječenje kod pacijenata sa hroničnim reumatskim bolestima
(osteoartritisom, reumatoidnim artritisom i ankilozirajućim
spondilitisom) kod kojih je potrebna antiinflamatorna i/ili analgetska
terapija.
Zbog svog profila bezbjednosti (vidjeti djelove 4.2, 4.3 i 4.4), LUBOR
nije lijek prvog izbora iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih ljekova
(NSAIL). Odluka da se propiše LUBOR treba da bude zasnovana na procjeni
ukupnih rizika kod svakog pacijenta pojedinačno (vidjeti djelove 4.3 i
4.4).
4.2. Doziranje i način primjene
Lijek LUBOR mogu da propisuju samo ljekari sa iskustvom u dijagnostičkoj
procjeni i liječenju pacijenata sa inflamatornim ili degenerativnim
reumatskim oboljenjima.
Doziranje
Uobičajena početna doza je 20 mg piroksikama jedanput na dan. Doza
održavanja u većini slučajeva takođe iznosi 20 mg piroksikama jedanput
na dan, dok je kod manjeg broja pacijenata dovoljna doza održavanja od
10 mg piroksikama jedanput na dan.
Najveća preporučena dnevna doza piroksikama je 20 mg.
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju mjeru primjenom najmanje
efikasne doze lijeka tokom najkraćeg perioda neophodnog za kontrolu
simptoma (vidjeti dio 4.4.).
Korist od terapije i njena podnošljivost treba da se analizira u periodu
od 14 dana nakon početka primjene lijeka. Ukoliko se procijeni da je
neophodno nastaviti liječenje, neophodne su češće kontrole.
S obzirom da se za primjenu piroksikama vezuje povećan rizik od pojave
gastrointestinalnih komplikacija, treba pažljivo razmotriti eventualnu
potrebu za uvođenjem kombinovane terapije, tj. dodavanjem
gastroprotektivnih agenasa (npr. mizoprostola ili inhibitora protonske
pumpe). Ovo je naročito važno kod starijih pacijenata.
Stariji pacijenti
Stariji od 65 godina ili nemoćni pacijenti mogu da imaju manju
toleranciju na neželjena dejstva lijeka i takve pacijente treba pažljivo
kontrolisati. Kao i kod drugih NSAIL, treba biti oprezan pri liječenju
starijih pacijenata kod kojih postoji veća vjerovatnoća da imaju i
poremećenu funkciju bubrega, jetre ili srca.
Oštećenje funkcije bubrega
Budući da se putem bubrega izlučuje manja količina piroksikama, nije
potrebno smanjenje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Budući da se piroksikam gotovo u potpunosti metaboliše u jetri, potrebno
je smanjiti dozu kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre.
Način primjene
Preporučuje se uzimanje lijeka nakon obroka sa punom čašom vode.
4.3. Kontraindikacije
- preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci
navedenih u dijelu 6.1;
- ozbiljne reakcije preosjetljivosti na lijek bilo kojeg tipa u
anamnezi, naročito kožne reakcije kao što su erythema multiforme,
Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza;
- preosjetljivost na druge nesteroidne antiinflamatorne ljekove -
postoji mogućnost ukrštene preosjetljivosti sa acetilsalicilnom
kiselinom i drugim nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima. Zbog toga
se kod pacijenata kod kojih neki od navedenih ljekova izaziva bilo
koji oblik alergijske reakcije (astma, nosni polipi, angioedem,
rinitis, urtikarija), a naročito kožne reakcije, piroksikam ne smije
primjenjivati;
- gastrointestinalno krvarenje ili perforacije u anamnezi vezani za
prethodno liječenje nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL);
- aktivni peptički ulkus ili krvarenje, odnosno anamneza recidivirajućeg
peptičkog ulkusa/krvarenja (dvije ili više dokazanih epizoda
ulceracija ili krvarenja) ili zapaljenskih gastrointestinalnih
bolesti;
- gastrointestinalni poremećaji sa predispozicijom za krvarenje kao što
su ulcerozni kolitis, Chronova bolest, gastrointestinalni karcinomi
ili divertikulitis u anamnezi;
- istovremena primjena drugih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući COX-2 selektivne inhibitore i acetilsalicilnu kiselinu u
analgetskim dozama;
- istovremena primjena antikoagulanasa;
- umjerena do teška srčana insuficijencija;
- zadnji trimestar trudnoće.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Neželjena dejstva se mogu ublažiti primjenom najmanje efikasne doze u
najkraćem periodu neophodnom za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.2).
Pacijente koji nesteroidne antiinflamatorne ljekove dugotrajno
primjenjuju treba redovno kontrolisati zbog razvoja mogućih neželjenih
dejstava.
Efekat liječenja i podnošljivost lijeka treba procjenjivati periodično,
a liječenje treba odmah prekinuti pri pojavi kožnih reakcija ili
ozbiljnih gastrointestinalnih neželjenih dejstava.
Potreban je oprez kod primjene piroksikama kod pacijenata kod kojih se
sumnja ili je utvrđeno da imaju spor CYP2C9 metabolizam na osnovu
prethodnih iskustava sa drugim CYP2C9 supstratima jer kod njih može doći
do vrlo visoke koncentracije u plazmi zbog smanjenog metaboličkog
klirensa (vidjeti dio 5.2.).
Stariji pacijenti
Kod starijih osoba postoji veća učestalost neželjenih dejstava, posebno
krvarenja i perforacija u gastrointestinalnom sistemu, koja mogu imati
smrtni ishod (vidjeti dio 4.2.).
Kod starijih pacijenata, rizik od krvarenja, ulceracija ili perforacija
u gastrointestinalnom sistemu povećava se uz povećanje doze nesteroidnih
antiinflamatornih ljekova. Takvi pacijenti bi trebalo da započnu
liječenje sa najnižom mogućom dozom.
Preporučuje se da stariji, ležeći pacijenti uzimaju lijek u sjedećem ili
povišenom položaju sa puno tečnosti (najmanje 1dl). Dugotrajna primjena
piroksikama kod pacijenata sa postojećim rizikom u anamnezi, zahtijeva
povremene kontrole hematološke funkcije i testove na okultno krvarenje u
stolici.
Dejstvo na gastrointestinalni (GI) trakt: rizik od GI ulceracije,
krvarenja i perforacija
NSAIL, uključujući piroksikam, mogu da izazovu ozbiljne
gastrointestinalne komplikacije, uključujući krvarenje, ulceracije i
perforacije u gastrointestinalnom sistemu (od kojih neke mogu imati i
smrtni ishod). Ova ozbiljna neželjena dejstva mogu da se pojave kod
pacijenata koji uzimaju NSAIL u bilo koje vrijeme, sa simptomima
upozorenja ili bez njih i bez obzira na ranije anamnestičke podatke. I
kratkotrajna i dugotrajna primjena NSAIL nosi sa sobom povećan rizik od
pojave ozbiljnih gastrointestinalnih komplikacija. Podaci iz
opservacionih studija ukazuju na to da primjena piroksikama može da bude
povezana sa većim rizikom od gastrointestinalne toksičnosti, u odnosu na
druge NSAIL.
Pacijente sa značajnim faktorima rizika za ozbiljna gastrointestinalna
neželjena dejstva treba liječiti piroksikamom samo poslije pažljivog
razmatranja (vidjeti dio 4.3 i objašnjenja niže).
Takođe, treba pažljivo razmotriti i potencijalnu potrebu za kombinovanom
terapijom koja bi uključila primjenu gastroprotektivnih ljekova (npr.
mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe) (vidjeti dio 4.2).
Ozbiljne gastrointestinalne komplikacije
Identifikacija rizičnih pojedinaca
Rizik od nastanka ozbiljnih GI komplikacija povećava se sa godinama.
Uzrast preko 70 godina je povezan sa velikim rizikom od nastanka
komplikacija. Primjenu lijeka kod pacijenata starijih od 80 godina treba
izbjegavati.
Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju druge
ljekove koji mogu povećati rizik od nastanka ulkusa ili krvarenja, kao
što su oralni kortikosteroidi, antikoagulansi (varfarin), selektivni
inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ili antitrombotici
npr. male doze acetilsalicilne kiseline, jer su izloženi većem riziku od
razvoja ozbiljnih komplikacija (vidjeti dio 4.5). Kao i kad su u pitanju
ostali NSAIL, kod ovih rizičnih pacijenata potrebno je razmotriti
primjenu gastroprotektivnih ljekova (npr. mizoprostol ili inhibitori
protonske pumpe).
Za vrijeme trajanja terapije piroksikamom, pacijenti i ljekari treba da
budu na oprezu i prate pojavu znakova i simptoma ulceracije i/ili
krvarenja u gastrointestinalnom traktu. Pacijente, pogotovo one kod
kojih postoje anamnestički podaci koji su upućivali na toksičan efekat
ljekova na gastrointestinalni sistem (posebno starije pacijente),
potrebno je upozoriti da ljekaru prijave svaki neuobičajeni abdominalni
simptom (posebno krvarenja iz probavnog sistema), posebno na početku
liječenja.
Ako za vrijeme liječenja piroksikamom dođe do krvarenja ili ulceracija u
gastrointestinalom traktu, treba odmah prestati sa primjenom piroksikama
i procijeniti trenutno stanje i razmotriti dalje liječenje.
Kardiovaskularni efekti
Potreban je oprez kod pacijenata koji u anamnezi imaju hipertenziju
i/ili blagu do umjerenu kongestivnu srčanu insuficijenciju, budući da je
tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova zabilježena pojava
retencije tečnosti i nastanak edema. Pacijente sa neregulisanom
hipertenzijom, kongestivnom insuficijencijom srca, utvrđenom ishemičnom
bolesti srca, oboljenjem perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnim
oboljenjem treba liječiti piroksikamom samo poslije pažljive analize.
Slično treba postupiti i prije ordiniranja dugotrajne terapije kod
pacijenata sa faktorima rizika od nastanka kardiovaskularnih
komplikacija (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, diabetes mellitus,
pušenje).
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju na to da primjena
nekih NSAIL (naročito u visokim dozama i tokom dužeg perioda liječenja)
može biti povezana sa manjim povećanjem rizika od arterijskih
tromboembolijskih komplikacija (na primjer, od infarkta miokarda ili
moždanog udara). Podaci o izuzimanju piroksikama od takvog rizika su
nedovoljni.
Efekti na respiratorni sistem
Piroksikam je potrebno oprezno primjenjivati kod pacijenata sa
bronhijalnom astmom u anamnezi, budući da primjena NSAIL kod ovih
pacijenata može izazvati bronhospazam (vidjeti dio 4.3).
Kožne reakcije
Životno ugrožavajuće kožne reakcije (Stevens-Johnson sindrom (SJS) i
toksična epidermalna nekroliza (TEN)) prijavljene su tokom primjene
piroksikama (vidjeti dio 4.8).
Pacijentima treba skrenuti pažnju na znakove i simptome i pažljivo
praćenje kožnih rekacija. Najveći rizik za pojavu SJS ili TEN je u toku
prvih nekoliko nedjelja terapije.
Ukoliko dođe do pojave simptoma ili znakova SJS ili TEN (npr.
progresivni kožni osip, često sa plikovima ili lezijama na sluznici),
terapiju piroksikamom treba prekinuti.
Najbolji rezultati u terapiji SJS i TEN postižu se ranim postavljanjem
dijagnoze i trenutnim prestankom primjene svakog lijeka na koji se
sumnja da je uzrokovao reakciju. Rani prekid terapije suspektnog lijeka
povezan je sa boljom prognozom.
Ako je pacijent razvio SJS ili TEN tokom primjene piroksikama, kod
takvog pacijenta piroksikam se ne smije nikada više uvoditi u terapiju.
Ozbiljne kožne reakcije, od kojih su neke fatalne, uključujući
eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson sindrom, kao i toksičnu
epidermalnu nekrolizu, zabilježene su veoma rijetko tokom primjene NSAIL
(vidjeti dio 4.8).
Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na to da je tokom primjene
piroksikama povećan rizik od pojave ozbiljnih kožnih reakcija u odnosu
na druge grupe NSAIL.
Najveći rizik od pojave ovih simptoma je na početku terapije, i to
najčešće u toku prvog mjeseca primjene NSAIL-a. Primjenu piroksikama
treba odmah prekinuti na prvi znak kožnog osipa, pojave mukoznih lezija
ili drugih znakova preosjetljivosti.
Prijavljeni su slučajevi fiksne erupcije izazvane lijekom kod primjene
piroksikama.
Piroksikam se ne smije ponovo uvesti kod pacijenata koji u anamnezi
imaju fiksnu erupciju izazvanu lijekom, a koja je povezana sa
piroksikamom. Kod primjene drugih oksikama može se javiti potencijalna
ukrštena reaktivnost.
Ostali efekti
Piroksikam, kao i drugi nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, smanjuje
agregaciju trombocita i produžuje vrijeme krvarenja. To treba imati na
umu kada se određuje vrijeme krvarenja, a kod pacijenata sa
koagulopatijama, bolestima jetre, zatim onih koji uzimaju
antikoagulantnu terapiju ili velike količine alkohola potreban je oprez
pri primjeni.
Piroksikam treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenta sa oštećenjem
bubrežne, jetrene ili srčane funkcije. U rijetkim slučajevima,
nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, pa tako i piroksikam, mogu
uzrokovati intersticijalni nefritis, glomerulonefritis, papilarnu
nekrozu i nefrotski sindrom. Ovi ljekovi inhibiraju sintezu
prostaglandina koji ima pomoćnu ulogu u održavanju bubrežne perfuzije
kod pacijenata koji imaju smanjen volumen i protok krvi kroz bubrege.
Primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova kod ovih pacijenata može
pospješiti postojeću renalnu insuficijenciju, koja se nakon prestanka
primjene vraća na stanje prije terapije. Rizik od takvih komplikacija
najveći je kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom,
bolestima jetre i bubrega, dijabetesom, sepsom, kod pacijenata koji
uzimaju diuretike ili nefrotoksične ljekove zatim kod starijih osoba.
Ove pacijente tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova
treba pažljivo pratiti.
Primijećene su prolazno povišene vrijednosti transaminaza u serumu za
vrijeme primjene piroksikama. Iako su teža oštećenja jetre rijetka, pri
dugotrajno povišenim vrijednostima testova jetrenih funkcija, njihovom
pogoršanju ili pri pojavi kliničkih znakova bolesti jetre treba
prekinuti liječenje.
Budući da pri primjeni piroksikama može doći do promjena na očima
(nistagmus, poremećaj oštrine vida, skotomi, poremećaj percepcije boje),
preporučuje se sprovođenje povremenih oftalmoloških kontrola kod
dugotrajne primjene lijeka.
Smanjena plodnost žena
Primjena piroksikama može smanjiti plodnost žena i ne preporučuje se kod
žena koje pokušavaju da zatrudne. Prekid terapije piroksikamom treba
razmotriti kod žena koje imaju teškoće u začeću ili su podvrgnute
pretragama zbog neplodnosti (vidjeti dio 4.6).
Lijek Lubor 20 mg kapsule sadrži laktozu.
Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostatkom Lap laktaze ili glukozno-galaktoznom
malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj lijek.
Lubor 20 mg kapsule sadrže boju brilliant black PN.
Može uzrokovati alergijske reakcije.
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost piroksikama kod djece nije ustanovljena.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Potreban je oprez kod pacijenata koji uzimaju dolje navedene ljekove jer
su tokom istovremene primjene sa piroksikamom zabilježene interakcije:
- Acetilsalicilna kiselina i drugi NSAIL - kao i kod primjene ostalih
NSAIL-a potrebno je izbjegavati primjenu piroksikama sa
acetilsalicilnom kiselinom, kao i sa drugim NSAIL, uključujući i druge
formulacije piroksikama, jer nema dostupnih podataka koji bi dokazali
da takve kombinacije daju značajnije poboljšanje nego ono koje se
postiže piroksikamom kao monoterapijom. Osim toga, povećana je
mogućnost pojave gastrointestinalnih neželjenih reakcija (vidjeti dio
4.4). Ispitivanja kod ljudi pokazala su da se tokom istovremene
primjene piroksikama i acetilsalicilne kiseline smanjuje koncentracija
piroksikama u plazmi na oko 80% od uobičajene vrijednosti.
- Antikoagulansi - NSAIL, mogu da pojačaju dejstvo antikoagulanasa kao
što je varfarin, pa se istovremena primjena ne preporučuje (vidjeti
dio 4.3);
- Antitrombotici i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina
(SSRI) - povišen rizik od nastanka gastrointestinalnog krvarenja
(vidjeti dio 4.4);
- Antihipertenzivi - smanjenje hipotenzivnog efekta;
- Diuretici - NSAIL smanjuju diuretički efekat; diuretici mogu povećati
rizik od nefrotoksičnosti NSAIL-a;
- Srčani glikozidi - NSAIL mogu pogoršati srčanu insuficijenciju,
smanjiti brzinu glomerularne filtracije i povećati nivo srčanih
glikozida u plazmi;
- Litijum - istovremena primjena NSAIL i litijuma, dovodi do smanjenog
izlučivanja litijuma, pa i povećanja koncentracije litijuma u serumu,
što može uzrokovati povećanu toksičnost litijuma;
- Metotreksat - smanjeno izlučivanje metotreksata, što može dovesti do
akutne toksičnosti;
- Ciklosporin, takrolimus - mogućnost povećanog rizika od
nefrotoksičnosti NSAIL-a;
- Kortikosteroidi - povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja i
ulceracija (vidjeti dio 4.4);
- Aminoglikozidi - kod osjetljivih pojedinaca sa poremećenom funkcijom
bubrega piroksikam smanjuje izlučivanje aminoglikozida i povećava
njihovu koncentraciju u plazmi;
- Probenecid - usporenje metabolizma i smanjeno izlučivanje NSAIL-a i
metabolita;
- Oralni hipoglikemici - inhibicija metabolizma ljekova iz grupe
sulfonilureje u smislu produženja poluvremena eliminacije i povećanog
rizika od hipoglikemije;
- Antacidi - istovremena primjena antacida nema efekta na koncentracije
piroksikama u plazmi;
- Digoksin, digitoksin - pri istovremenoj primjeni digoksina ili
digitoksina ne dolazi do promjene nivoa ovih ljekova u plazmi;
- Ljekovi koji se u velikoj mjeri vezuju za proteine - NSAIL generalno
mogu sa mjesta vezivanja na proteinima plazme istisnuti ljekove koji
se na ta mjesta inače vežu i tako im pojačati djelovanje; zbog toga
može biti potrebno smanjiti doze tih ljekova;
- Cimetidin - rezultati dva odvojena ispitivanja ukazuju na neznatno
povećanje resorpcije piroksikama nakon primjene cimetidina, ali bez
značajnih promjena brzine izlučivanja ili poluvremena eliminacije. To
malo povećanje resorpcije nije klinički značajno;
- Hinolonski antibiotici - moguć povećan rizik od konvulzija;
- Mifepriston - NSAIL mogu smanjiti efekat mifepristona u izazivanju
prekida trudnoće. NSAIL se ne bi smjeli primjenjivati 8-12 dana nakon
primjene mifepristona.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Mehanizam djelovanja NSAIL, uključujući piroksikam, može usporiti ili
spriječiti rupturu ovarijalnih folikula, što je povezano sa
reverzibilnim infertilitetom kod nekih žena. Prekid terapije
piroksikamom treba razmotriti kod žena koje imaju teškoće u začeću ili
koje se liječe od neplodnosti.
Trudnoća
Mada nije zabilježeno teratogeno dejstvo piroksikama u pretkliničkim
ispitivanjima, njegova bezbjednost primjene tokom trudnoće i dojenja još
uvijek nije utvrđena. Piroksikam inhibira sintezu i oslobađanje
prostaglandina, reverzibilnom inhibicijom enzima ciklooksigenaze. Kao i
kod drugih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, ovo dejstvo je
povezano sa povećanom incidencom distocije materice i odloženog porođaja
kod gravidnih životinja u slučaju ako se lijek primjenjivao u poodmakloj
trudnoći.
Od 20. nedjelje trudnoće nadalje primjena piroksikama može uzrokovati
oligohidramnion usljed oštećenja funkcije bubrega fetusa. To može
uslijediti kratko nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon
prekida liječenja. Takođe, postoje izvještaji o konstrikciji duktusa
arteriozusa nakon liječenja u drugom trimestru, od kojih se većina
povukla nakon prestanka liječenja. Zbog toga se piroksikam ne smije
koristiti tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, osim ako nije
neophodno. Ukoliko se piroksikam primjenjuje kod žena koje pokušavaju
začeti ili tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, potrebno je davati
najmanju dozu kroz najkraći mogući period. Antenatalno praćenje
oligohidramniona i konstrikcije duktusa arteriozusa potrebno je uzeti u
obzir nakon izlaganja piroksikamu tokom nekoliko dana, počevši od 20.
nedjelje trudnoće nadalje. Ako se pronađe oligohidramnion ili
konstrikcija duktusa arteriozusa, potrebno je prekinuti liječenje
piroksikamom.
Ako se uzmu u obzir poznati efekti NSAIL na fetalni kardiovaskularni
sistem (rizik od zatvaranja duktusa arteriozusa), primjena u poslednjem
trimestru trudnoće je kontraindikovana. Početak porođaja može biti
odložen i trajanje porođaja produženo sa povećanom sklonošću ka
krvarenju i kod majke i kod djeteta (vidjeti dio 4.3).
Tokom trećeg trimestra trudnoće svi inhibitori sinteze prostaglandina
mogu izložiti fetus:
- kardiopulmonalnoj toksičnosti (sa prijevremenim zatvaranjem
arterijskog voda (ductus arteriosus) i plućnom hipertenzijom);
- oštećenju funkcije bubrega (vidjeti gore);
a majku i novorođenče na kraju trudnoće:
- mogućem produženju vremena krvarenja, efekat inhibicije agregacije
trombocita koji se može pojaviti već pri vrlo malim dozama;
- inhibiciji kontrakcija materice koja dovodi do zakašnjelog ili
produženog porođaja.
Posljedično, piroksikam je kontraindikovan tokom trećeg trimestra
trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Dojenje
Piroksikam u majčinom mlijeku postiže koncentraciju koja iznosi od 1% do
3% od koncentracije lijeka u plazmi majke. Tokom liječenja, sve do 52.
dana nije došlo do akumulacije piroksikama u majčinom mlijeku. Iako se
radi o niskim koncentracijama lijeka, teoretski postoji opasnost štetnog
uticaja na kardiovaskularni sistem odojčeta. Zbog toga se dojiljama ne
preporučuje primjena piroksikama.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nakon uzimanja NSAIL moguća su neželjena dejstva poput vrtoglavice,
pospanosti, umora i smetnji vida. U slučaju pojave ovih neželjenih
dejstava, pacijenti ne smiju upravljati motornim vozilima ili rukovati
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Poremećaji gastrointestinalnog trakta
Najčešće zabilježena neželjena dejstva su neželjena dejstva vezana za
gastrointestinalni sistem. Tokom primjene piroksikama zabilježena su
sljedeća neželjena dejstva: ulcerozni stomatitis, nelagodnost u
abdomenu, nauzeja, povraćanje, konstipacija, dispepsija, nadutost,
dijareja, bol u abdomenu, indigestija, egzarcerbacija ulceroznog
kolitisa i Crohnove bolesti (vidjeti dio 4.4.). Rjeđe je zabilježena
pojava gastritisa.
Objektivne ocjene izgleda sluznice želuca i intestinalnog gubitka krvi
pokazuju da doza od 20 mg piroksikama, primijenjena jednokratno ili
podijeljena u više doza, značajno manje iritira gastrointestinalni trakt
od acetilsalicilne kiseline. Peptički ulkus, perforacija ili
gastrointestinalno krvarenje (uključujući melenu i hematemezu), ponekad
sa smrtnim ishodom, posebno kod starijih osoba zabilježeni su nakon
primjene lijeka (vidjeti dio 4.4.). Zabilježeni su rijetki slučajevi
pankreatitisa.
Dugotrajna primjena doze od 20 mg piroksikama ili više, povlači za sobom
veći rizik neželjenih dejstava gastrointestinalnog sistema. Kod starijih
pacijenata se češće javljaju krvarenja iz gastrointestinalnog sistema
tokom primjene svih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, zbog čega ih
treba pažljivo pratiti.
Poremećaji srca
Tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova zabilježeni su:
edemi, hipertenzija i srčana insuficijencija. Kod starijih osoba ili kod
onih sa poremećenim radom srca moguć je nagli razvoj srčane
insuficijencije. Rijetko su zabilježene palpitacije.
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju da primjena NSAIL
(posebno primjena visokih doza, kao i dugotrajna primjena) mogu biti
povezani sa povećanjem rizika od arterijskih trombotskih događaja (npr.
infarkt miokarda ili moždani udar) (vidjeti dio 4.4.).
Poremećaj krvnih sudova
Hipertenzija, vaskulitis.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Bronhospazam, dispneja.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko su bili zabilježeni: omaglica, glavobolja, pospanost, umor,
nesanica, depresija, razdražljivost, halucinacije, promjene
raspoloženja, poremećaji spavanja, mentalna konfuzija, parestezije,
vrtoglavica.
Poremećaji imunološkog sistema
Anafilaksa, angioneurotski edem, vaskulitisi i serumska bolest
prijavljeni su rijetko.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Može se pojaviti smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita,
nevezano sa očiglednim gastrointestinalnim krvarenjem. Tokom primjene
piroksikama može doći do pojave anemije, trombocitopenije,
trombocitopenične purpure (Schönlein-Henoch), leukopenije, eozinofilije,
a rijetko su zabilježeni slučajevi agranulocitoze, aplastične i
hemolitičke anemije kao i epistaksa.
Poremećaji jetre i žuči
Prolazno može doći do blagog pogoršanja testova funkcije jetre. Kao i
kod drugih NSAIL, kod nekih se pacijenata tokom primjene piroksikama
mogu povećati vrijednosti transaminaza jetre u serumu. Zabilježeni su i
slučajevi ozbiljnih poremećaja rada jetre uključujući žuticu i teški
oblik hepatitisa. Iako su takve reakcije rijetke, ako su nalazi jetre
loši ili se pogoršavaju, odnosno ako klinički znakovi ukazuju na razvoj
bolesti jetre ili ako dođe do sistemskih manifestacija (npr.
eozinofilija, osip, i dr.), primjenu piroksikama treba prekinuti.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Prilikom dugotrajne primjene može doći do pojave edema i dizurije, a u
rijetkim slučajevima kod dugotrajne primjene razvija se klinička slika
akutne renalne insuficijencije, akutnog intersticijalnog nefritisa,
nefrotskog sindroma i renalne papilarne nekroze. Zabilježeno je i
povećanje koncentracije azota iz uree u krvi (BUN) i kreatinina (vidjeti
dio 4.4.).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Osip i pruritus. Rijetko su zabilježene oniholiza i alopecija. Reakcije
fotoosjetljivosti se javljaju nerijetko. Kao i pri primjeni drugih
nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, u rijetkim se slučajevima mogu
javiti toksična epidermalna nekroliza (Lyellova bolest) i
Stevens-Johnsonov sindrom. Rijetko su zabilježene vezikulobulozne
reakcije, eksfolijativni dermatitis, multiformni eritem, purpura i
urtikarija. Fiksna erupcija izazvanom lijekom (vidjeti dio 4.4)
(nepoznata učestalost).
Poremećaji oka
U rijetkim slučajevima može doći do zamagljenog vida, otoka kapaka i
iritacije očiju. Rutinska oftalmoskopija i pregled procjepnom
svjetiljkom mogu ukazati na promjene oka.
Poremećaji uha i labirinta
U rijetkim slučajevima može doći do tinitusa. Zabilježeni su pojedinačni
slučajevi poremećaja sluha.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene lijeka
Slabost, smanjenje ili povećanje tjelesne mase.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Anoreksija. Opisani su slučajevi ozbiljnije hiponatremije sa kliničkim
simptomima povećane zbunjenosti i dezorijentacije, a kod starijih osoba
kod dugotrajne primjene piroksikama, može doći do hiperkalemije.
Zabilježeni su pojedinačni slučajevi hipoglikemije i hiperglikemije.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
U literaturi su opisani pojedinačni slučajevi predoziranja kod kojih
nijesu uočeni simptomi akutnog toksičnog efekta. Samo je u slučajevima
sa 10 i više puta većim dozama od terapijskih došlo do pojave
zbunjenosti i zamagljenja vida.
U slučaju predoziranja, treba prekinuti primjenu lijeka, zatim
primijeniti aktivni ugalj. Aktivni ugalj efikasno smanjuje reapsorpciju
piroksikama. Terapija je simptomatska uz uobičajne mjere za održavanje
normalnih funkcija organizma.
Do sada nijesu sprovedena ispitivanja o efektu hemodijalize, iako je
njena efikasnost ubrzanja eliminacije upitna jer se lijek u visokom
procentu vezuje za proteine plazme.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antiinflamatorni i antireumatski ljekovi -
Nesteroidni antiinflamatorni i antireumatski ljekovi - oksikami
ATC kod: M01AC01
Mehanizam djelovanja
Piroksikam pripada grupi N-heterocikličkih benzotiazin karboksamida i
prvi je predstavnik "oksikama", jedne od grupe nesteroidnih
antiinflamatornih ljekova. Piroksikam pokazuje antiinflamatornu,
analgetsku i antipiretsku aktivnost. Primjena piroksikama na
laboratorijskim životinjama pokazala je da utiče na migraciju ćelija
prema upalnom području i u zavisnosti od koncentracije uzrokuje
inhibiciju agregacije trombocita indukovanu kolagenom.
Kao i drugi nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, piroksikam
reverzibilnom inhibicijom enzima ciklooksigenaze inhibira sintezu
prostaglandina. Unutar 2 sata od oralne primjene 20 mg lijeka, dolazi do
značajne inhibicije sinteze PGE1, PGF2 i PGF2α. Blokada traje otprilike
2 dana, u skladu sa poluvremenom eliminacije piroksikama. U in vitro
ispitivanjima utvrđeno je da lijek inhibira fagocitozu i otpuštanje
lizozomalnih enzima. Analgetski efekat se postiže unutar nekoliko sati,
a antiinflamatorni unutar nekoliko dana od primjene lijeka. Potpuni
antiinflamatorni efekat postiže se unutar 8-12 nedjelja. Dugo
poluvrijeme eliminacije piroksikama omogućava primjenu jedanput na dan i
održavanje relativno stalne terapijske koncentracije u serumu.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Piroksikam se dobro resorbuje nakon oralne primjene. Uzimanje hrane
dovodi do usporavanja, ali ne i smanjenja stepena resorpcije.
Maksimalnu koncentraciju u plazmi piroksikam postiže unutar 3-5 sati
nakon oralne primjene. Maksimalna koncentracija u plazmi od 3-8 µg/ml se
postiže nakon ponovljene primjene doze od 20 mg dnevno. Stanje dinamičke
ravnoteže obično se postiže unutar 7 do 12 dana.
Distribucija
U plazmi se za proteine veže 99% piroksikama. Brzo se pojavljuje u
sinovijalnoj tečnosti, gdje mu koncentracija dostiže 40% koncentracije u
plazmi. Količina piroksikama u majčinom mlijeku iznosi 1-3%
koncentracije u plazmi. Volumen distribucije iznosi 0,1-0,2 l/kg.
Biotransformacija
Piroksikam se gotovo u potpunosti metaboliše u jetri, procesima
hidroksilacije i konjugacije sa glukuronskom kiselinom, a djelimično
podliježe enterohepatičkoj cirkulaciji. Metaboliti koji nastaju nijesu
farmakološki aktivni.
Eliminacija
Piroksikam i njegovi metaboliti se većim dijelom izlučuju putem urina i
dvostruko manjim dijelom putem fecesa. 5-10% primijenjenog lijeka
izlučuje se u nepromijenjenom obliku. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko
50 sati.
Potreban je oprez kod davanja piroksikama pacijentima kod kojih se
sumnja ili je utvrđeno da imaju spor CYP2C9 metabolizam na osnovu
prethodnih iskustava sa drugim CYP2C9 supstratima, jer kod njih može
doći do vrlo visoke koncentracije u plazmi zbog smanjenog metaboličkog
klirensa (vidjeti dio 4.4).
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Sprovedena su ispitivanja toksičnosti nakon jednokratne i višekratne
primjene kod miševa, pacova, pasa i majmuna. Zabilježene patološke
promjene karakteristične za sve nesteroidne antiinflamatorne ljekove
bile su: renalna papilarna nekroza i gastrointestinalne lezije. Oralni
LD₅₀ za miša iznosi 250 mg/kg.
Ispitivanja kojima je ispitivan uticaj na reprodukciju nijesu pokazala
štetan efekat piroksikama na fertilitet kod životinja, niti teratogeni
potencijal.
U klasičnim ispitivanjima na laboratorijskim životinjama kod piroksikama
nije uočen mutageni potencijal.
Nema dostupnih podataka o ispitivanjima kancerogenosti kod životinja.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sadržaj kapsule: laktoza monohidrat; skrob, kukuruzni; povidon; talk;
magnezijum stearat.
Sastav kapsule: boja Brilliant blue FCF (E133); boja brilliant black PN
(E151); boja titan dioksid (E171); želatin.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 20 kapsula, tvrdih.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 blister
(ukupno 20 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica
Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/3443 - 3117
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.12.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 24.06.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
LUBOR, kapsula, tvrda, 20 mg
INN: piroksikam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
LUBOR kapsula, tvrda sadrži 20 mg piroksikama.
Pomoćne supstance sa poznatim dejstvom: laktoza, monohidrat i Brilliant
black PN (E151).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda
Kapsula, tvrda sa tijelom svijetloplave boje i plavom kapicom, sa
svijetložutim prahom u kapsuli.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Piroksikam je nesteroidni antiinflamatorni lijek koji je indikovan za
simptomatsko liječenje kod pacijenata sa hroničnim reumatskim bolestima
(osteoartritisom, reumatoidnim artritisom i ankilozirajućim
spondilitisom) kod kojih je potrebna antiinflamatorna i/ili analgetska
terapija.
Zbog svog profila bezbjednosti (vidjeti djelove 4.2, 4.3 i 4.4), LUBOR
nije lijek prvog izbora iz grupe nesteroidnih antiinflamatornih ljekova
(NSAIL). Odluka da se propiše LUBOR treba da bude zasnovana na procjeni
ukupnih rizika kod svakog pacijenta pojedinačno (vidjeti djelove 4.3 i
4.4).
4.2. Doziranje i način primjene
Lijek LUBOR mogu da propisuju samo ljekari sa iskustvom u dijagnostičkoj
procjeni i liječenju pacijenata sa inflamatornim ili degenerativnim
reumatskim oboljenjima.
Doziranje
Uobičajena početna doza je 20 mg piroksikama jedanput na dan. Doza
održavanja u većini slučajeva takođe iznosi 20 mg piroksikama jedanput
na dan, dok je kod manjeg broja pacijenata dovoljna doza održavanja od
10 mg piroksikama jedanput na dan.
Najveća preporučena dnevna doza piroksikama je 20 mg.
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju mjeru primjenom najmanje
efikasne doze lijeka tokom najkraćeg perioda neophodnog za kontrolu
simptoma (vidjeti dio 4.4.).
Korist od terapije i njena podnošljivost treba da se analizira u periodu
od 14 dana nakon početka primjene lijeka. Ukoliko se procijeni da je
neophodno nastaviti liječenje, neophodne su češće kontrole.
S obzirom da se za primjenu piroksikama vezuje povećan rizik od pojave
gastrointestinalnih komplikacija, treba pažljivo razmotriti eventualnu
potrebu za uvođenjem kombinovane terapije, tj. dodavanjem
gastroprotektivnih agenasa (npr. mizoprostola ili inhibitora protonske
pumpe). Ovo je naročito važno kod starijih pacijenata.
Stariji pacijenti
Stariji od 65 godina ili nemoćni pacijenti mogu da imaju manju
toleranciju na neželjena dejstva lijeka i takve pacijente treba pažljivo
kontrolisati. Kao i kod drugih NSAIL, treba biti oprezan pri liječenju
starijih pacijenata kod kojih postoji veća vjerovatnoća da imaju i
poremećenu funkciju bubrega, jetre ili srca.
Oštećenje funkcije bubrega
Budući da se putem bubrega izlučuje manja količina piroksikama, nije
potrebno smanjenje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.
Oštećenje funkcije jetre
Budući da se piroksikam gotovo u potpunosti metaboliše u jetri, potrebno
je smanjiti dozu kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre.
Način primjene
Preporučuje se uzimanje lijeka nakon obroka sa punom čašom vode.
4.3. Kontraindikacije
- preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci
navedenih u dijelu 6.1;
- ozbiljne reakcije preosjetljivosti na lijek bilo kojeg tipa u
anamnezi, naročito kožne reakcije kao što su erythema multiforme,
Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza;
- preosjetljivost na druge nesteroidne antiinflamatorne ljekove -
postoji mogućnost ukrštene preosjetljivosti sa acetilsalicilnom
kiselinom i drugim nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima. Zbog toga
se kod pacijenata kod kojih neki od navedenih ljekova izaziva bilo
koji oblik alergijske reakcije (astma, nosni polipi, angioedem,
rinitis, urtikarija), a naročito kožne reakcije, piroksikam ne smije
primjenjivati;
- gastrointestinalno krvarenje ili perforacije u anamnezi vezani za
prethodno liječenje nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL);
- aktivni peptički ulkus ili krvarenje, odnosno anamneza recidivirajućeg
peptičkog ulkusa/krvarenja (dvije ili više dokazanih epizoda
ulceracija ili krvarenja) ili zapaljenskih gastrointestinalnih
bolesti;
- gastrointestinalni poremećaji sa predispozicijom za krvarenje kao što
su ulcerozni kolitis, Chronova bolest, gastrointestinalni karcinomi
ili divertikulitis u anamnezi;
- istovremena primjena drugih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući COX-2 selektivne inhibitore i acetilsalicilnu kiselinu u
analgetskim dozama;
- istovremena primjena antikoagulanasa;
- umjerena do teška srčana insuficijencija;
- zadnji trimestar trudnoće.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Neželjena dejstva se mogu ublažiti primjenom najmanje efikasne doze u
najkraćem periodu neophodnom za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.2).
Pacijente koji nesteroidne antiinflamatorne ljekove dugotrajno
primjenjuju treba redovno kontrolisati zbog razvoja mogućih neželjenih
dejstava.
Efekat liječenja i podnošljivost lijeka treba procjenjivati periodično,
a liječenje treba odmah prekinuti pri pojavi kožnih reakcija ili
ozbiljnih gastrointestinalnih neželjenih dejstava.
Potreban je oprez kod primjene piroksikama kod pacijenata kod kojih se
sumnja ili je utvrđeno da imaju spor CYP2C9 metabolizam na osnovu
prethodnih iskustava sa drugim CYP2C9 supstratima jer kod njih može doći
do vrlo visoke koncentracije u plazmi zbog smanjenog metaboličkog
klirensa (vidjeti dio 5.2.).
Stariji pacijenti
Kod starijih osoba postoji veća učestalost neželjenih dejstava, posebno
krvarenja i perforacija u gastrointestinalnom sistemu, koja mogu imati
smrtni ishod (vidjeti dio 4.2.).
Kod starijih pacijenata, rizik od krvarenja, ulceracija ili perforacija
u gastrointestinalnom sistemu povećava se uz povećanje doze nesteroidnih
antiinflamatornih ljekova. Takvi pacijenti bi trebalo da započnu
liječenje sa najnižom mogućom dozom.
Preporučuje se da stariji, ležeći pacijenti uzimaju lijek u sjedećem ili
povišenom položaju sa puno tečnosti (najmanje 1dl). Dugotrajna primjena
piroksikama kod pacijenata sa postojećim rizikom u anamnezi, zahtijeva
povremene kontrole hematološke funkcije i testove na okultno krvarenje u
stolici.
Dejstvo na gastrointestinalni (GI) trakt: rizik od GI ulceracije,
krvarenja i perforacija
NSAIL, uključujući piroksikam, mogu da izazovu ozbiljne
gastrointestinalne komplikacije, uključujući krvarenje, ulceracije i
perforacije u gastrointestinalnom sistemu (od kojih neke mogu imati i
smrtni ishod). Ova ozbiljna neželjena dejstva mogu da se pojave kod
pacijenata koji uzimaju NSAIL u bilo koje vrijeme, sa simptomima
upozorenja ili bez njih i bez obzira na ranije anamnestičke podatke. I
kratkotrajna i dugotrajna primjena NSAIL nosi sa sobom povećan rizik od
pojave ozbiljnih gastrointestinalnih komplikacija. Podaci iz
opservacionih studija ukazuju na to da primjena piroksikama može da bude
povezana sa većim rizikom od gastrointestinalne toksičnosti, u odnosu na
druge NSAIL.
Pacijente sa značajnim faktorima rizika za ozbiljna gastrointestinalna
neželjena dejstva treba liječiti piroksikamom samo poslije pažljivog
razmatranja (vidjeti dio 4.3 i objašnjenja niže).
Takođe, treba pažljivo razmotriti i potencijalnu potrebu za kombinovanom
terapijom koja bi uključila primjenu gastroprotektivnih ljekova (npr.
mizoprostol ili inhibitori protonske pumpe) (vidjeti dio 4.2).
Ozbiljne gastrointestinalne komplikacije
Identifikacija rizičnih pojedinaca
Rizik od nastanka ozbiljnih GI komplikacija povećava se sa godinama.
Uzrast preko 70 godina je povezan sa velikim rizikom od nastanka
komplikacija. Primjenu lijeka kod pacijenata starijih od 80 godina treba
izbjegavati.
Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju druge
ljekove koji mogu povećati rizik od nastanka ulkusa ili krvarenja, kao
što su oralni kortikosteroidi, antikoagulansi (varfarin), selektivni
inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ili antitrombotici
npr. male doze acetilsalicilne kiseline, jer su izloženi većem riziku od
razvoja ozbiljnih komplikacija (vidjeti dio 4.5). Kao i kad su u pitanju
ostali NSAIL, kod ovih rizičnih pacijenata potrebno je razmotriti
primjenu gastroprotektivnih ljekova (npr. mizoprostol ili inhibitori
protonske pumpe).
Za vrijeme trajanja terapije piroksikamom, pacijenti i ljekari treba da
budu na oprezu i prate pojavu znakova i simptoma ulceracije i/ili
krvarenja u gastrointestinalnom traktu. Pacijente, pogotovo one kod
kojih postoje anamnestički podaci koji su upućivali na toksičan efekat
ljekova na gastrointestinalni sistem (posebno starije pacijente),
potrebno je upozoriti da ljekaru prijave svaki neuobičajeni abdominalni
simptom (posebno krvarenja iz probavnog sistema), posebno na početku
liječenja.
Ako za vrijeme liječenja piroksikamom dođe do krvarenja ili ulceracija u
gastrointestinalom traktu, treba odmah prestati sa primjenom piroksikama
i procijeniti trenutno stanje i razmotriti dalje liječenje.
Kardiovaskularni efekti
Potreban je oprez kod pacijenata koji u anamnezi imaju hipertenziju
i/ili blagu do umjerenu kongestivnu srčanu insuficijenciju, budući da je
tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova zabilježena pojava
retencije tečnosti i nastanak edema. Pacijente sa neregulisanom
hipertenzijom, kongestivnom insuficijencijom srca, utvrđenom ishemičnom
bolesti srca, oboljenjem perifernih arterija i/ili cerebrovaskularnim
oboljenjem treba liječiti piroksikamom samo poslije pažljive analize.
Slično treba postupiti i prije ordiniranja dugotrajne terapije kod
pacijenata sa faktorima rizika od nastanka kardiovaskularnih
komplikacija (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, diabetes mellitus,
pušenje).
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju na to da primjena
nekih NSAIL (naročito u visokim dozama i tokom dužeg perioda liječenja)
može biti povezana sa manjim povećanjem rizika od arterijskih
tromboembolijskih komplikacija (na primjer, od infarkta miokarda ili
moždanog udara). Podaci o izuzimanju piroksikama od takvog rizika su
nedovoljni.
Efekti na respiratorni sistem
Piroksikam je potrebno oprezno primjenjivati kod pacijenata sa
bronhijalnom astmom u anamnezi, budući da primjena NSAIL kod ovih
pacijenata može izazvati bronhospazam (vidjeti dio 4.3).
Kožne reakcije
Životno ugrožavajuće kožne reakcije (Stevens-Johnson sindrom (SJS) i
toksična epidermalna nekroliza (TEN)) prijavljene su tokom primjene
piroksikama (vidjeti dio 4.8).
Pacijentima treba skrenuti pažnju na znakove i simptome i pažljivo
praćenje kožnih rekacija. Najveći rizik za pojavu SJS ili TEN je u toku
prvih nekoliko nedjelja terapije.
Ukoliko dođe do pojave simptoma ili znakova SJS ili TEN (npr.
progresivni kožni osip, često sa plikovima ili lezijama na sluznici),
terapiju piroksikamom treba prekinuti.
Najbolji rezultati u terapiji SJS i TEN postižu se ranim postavljanjem
dijagnoze i trenutnim prestankom primjene svakog lijeka na koji se
sumnja da je uzrokovao reakciju. Rani prekid terapije suspektnog lijeka
povezan je sa boljom prognozom.
Ako je pacijent razvio SJS ili TEN tokom primjene piroksikama, kod
takvog pacijenta piroksikam se ne smije nikada više uvoditi u terapiju.
Ozbiljne kožne reakcije, od kojih su neke fatalne, uključujući
eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson sindrom, kao i toksičnu
epidermalnu nekrolizu, zabilježene su veoma rijetko tokom primjene NSAIL
(vidjeti dio 4.8).
Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na to da je tokom primjene
piroksikama povećan rizik od pojave ozbiljnih kožnih reakcija u odnosu
na druge grupe NSAIL.
Najveći rizik od pojave ovih simptoma je na početku terapije, i to
najčešće u toku prvog mjeseca primjene NSAIL-a. Primjenu piroksikama
treba odmah prekinuti na prvi znak kožnog osipa, pojave mukoznih lezija
ili drugih znakova preosjetljivosti.
Prijavljeni su slučajevi fiksne erupcije izazvane lijekom kod primjene
piroksikama.
Piroksikam se ne smije ponovo uvesti kod pacijenata koji u anamnezi
imaju fiksnu erupciju izazvanu lijekom, a koja je povezana sa
piroksikamom. Kod primjene drugih oksikama može se javiti potencijalna
ukrštena reaktivnost.
Ostali efekti
Piroksikam, kao i drugi nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, smanjuje
agregaciju trombocita i produžuje vrijeme krvarenja. To treba imati na
umu kada se određuje vrijeme krvarenja, a kod pacijenata sa
koagulopatijama, bolestima jetre, zatim onih koji uzimaju
antikoagulantnu terapiju ili velike količine alkohola potreban je oprez
pri primjeni.
Piroksikam treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenta sa oštećenjem
bubrežne, jetrene ili srčane funkcije. U rijetkim slučajevima,
nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, pa tako i piroksikam, mogu
uzrokovati intersticijalni nefritis, glomerulonefritis, papilarnu
nekrozu i nefrotski sindrom. Ovi ljekovi inhibiraju sintezu
prostaglandina koji ima pomoćnu ulogu u održavanju bubrežne perfuzije
kod pacijenata koji imaju smanjen volumen i protok krvi kroz bubrege.
Primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova kod ovih pacijenata može
pospješiti postojeću renalnu insuficijenciju, koja se nakon prestanka
primjene vraća na stanje prije terapije. Rizik od takvih komplikacija
najveći je kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom,
bolestima jetre i bubrega, dijabetesom, sepsom, kod pacijenata koji
uzimaju diuretike ili nefrotoksične ljekove zatim kod starijih osoba.
Ove pacijente tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova
treba pažljivo pratiti.
Primijećene su prolazno povišene vrijednosti transaminaza u serumu za
vrijeme primjene piroksikama. Iako su teža oštećenja jetre rijetka, pri
dugotrajno povišenim vrijednostima testova jetrenih funkcija, njihovom
pogoršanju ili pri pojavi kliničkih znakova bolesti jetre treba
prekinuti liječenje.
Budući da pri primjeni piroksikama može doći do promjena na očima
(nistagmus, poremećaj oštrine vida, skotomi, poremećaj percepcije boje),
preporučuje se sprovođenje povremenih oftalmoloških kontrola kod
dugotrajne primjene lijeka.
Smanjena plodnost žena
Primjena piroksikama može smanjiti plodnost žena i ne preporučuje se kod
žena koje pokušavaju da zatrudne. Prekid terapije piroksikamom treba
razmotriti kod žena koje imaju teškoće u začeću ili su podvrgnute
pretragama zbog neplodnosti (vidjeti dio 4.6).
Lijek Lubor 20 mg kapsule sadrži laktozu.
Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostatkom Lap laktaze ili glukozno-galaktoznom
malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj lijek.
Lubor 20 mg kapsule sadrže boju brilliant black PN.
Može uzrokovati alergijske reakcije.
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost piroksikama kod djece nije ustanovljena.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Potreban je oprez kod pacijenata koji uzimaju dolje navedene ljekove jer
su tokom istovremene primjene sa piroksikamom zabilježene interakcije:
- Acetilsalicilna kiselina i drugi NSAIL - kao i kod primjene ostalih
NSAIL-a potrebno je izbjegavati primjenu piroksikama sa
acetilsalicilnom kiselinom, kao i sa drugim NSAIL, uključujući i druge
formulacije piroksikama, jer nema dostupnih podataka koji bi dokazali
da takve kombinacije daju značajnije poboljšanje nego ono koje se
postiže piroksikamom kao monoterapijom. Osim toga, povećana je
mogućnost pojave gastrointestinalnih neželjenih reakcija (vidjeti dio
4.4). Ispitivanja kod ljudi pokazala su da se tokom istovremene
primjene piroksikama i acetilsalicilne kiseline smanjuje koncentracija
piroksikama u plazmi na oko 80% od uobičajene vrijednosti.
- Antikoagulansi - NSAIL, mogu da pojačaju dejstvo antikoagulanasa kao
što je varfarin, pa se istovremena primjena ne preporučuje (vidjeti
dio 4.3);
- Antitrombotici i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina
(SSRI) - povišen rizik od nastanka gastrointestinalnog krvarenja
(vidjeti dio 4.4);
- Antihipertenzivi - smanjenje hipotenzivnog efekta;
- Diuretici - NSAIL smanjuju diuretički efekat; diuretici mogu povećati
rizik od nefrotoksičnosti NSAIL-a;
- Srčani glikozidi - NSAIL mogu pogoršati srčanu insuficijenciju,
smanjiti brzinu glomerularne filtracije i povećati nivo srčanih
glikozida u plazmi;
- Litijum - istovremena primjena NSAIL i litijuma, dovodi do smanjenog
izlučivanja litijuma, pa i povećanja koncentracije litijuma u serumu,
što može uzrokovati povećanu toksičnost litijuma;
- Metotreksat - smanjeno izlučivanje metotreksata, što može dovesti do
akutne toksičnosti;
- Ciklosporin, takrolimus - mogućnost povećanog rizika od
nefrotoksičnosti NSAIL-a;
- Kortikosteroidi - povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja i
ulceracija (vidjeti dio 4.4);
- Aminoglikozidi - kod osjetljivih pojedinaca sa poremećenom funkcijom
bubrega piroksikam smanjuje izlučivanje aminoglikozida i povećava
njihovu koncentraciju u plazmi;
- Probenecid - usporenje metabolizma i smanjeno izlučivanje NSAIL-a i
metabolita;
- Oralni hipoglikemici - inhibicija metabolizma ljekova iz grupe
sulfonilureje u smislu produženja poluvremena eliminacije i povećanog
rizika od hipoglikemije;
- Antacidi - istovremena primjena antacida nema efekta na koncentracije
piroksikama u plazmi;
- Digoksin, digitoksin - pri istovremenoj primjeni digoksina ili
digitoksina ne dolazi do promjene nivoa ovih ljekova u plazmi;
- Ljekovi koji se u velikoj mjeri vezuju za proteine - NSAIL generalno
mogu sa mjesta vezivanja na proteinima plazme istisnuti ljekove koji
se na ta mjesta inače vežu i tako im pojačati djelovanje; zbog toga
može biti potrebno smanjiti doze tih ljekova;
- Cimetidin - rezultati dva odvojena ispitivanja ukazuju na neznatno
povećanje resorpcije piroksikama nakon primjene cimetidina, ali bez
značajnih promjena brzine izlučivanja ili poluvremena eliminacije. To
malo povećanje resorpcije nije klinički značajno;
- Hinolonski antibiotici - moguć povećan rizik od konvulzija;
- Mifepriston - NSAIL mogu smanjiti efekat mifepristona u izazivanju
prekida trudnoće. NSAIL se ne bi smjeli primjenjivati 8-12 dana nakon
primjene mifepristona.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Mehanizam djelovanja NSAIL, uključujući piroksikam, može usporiti ili
spriječiti rupturu ovarijalnih folikula, što je povezano sa
reverzibilnim infertilitetom kod nekih žena. Prekid terapije
piroksikamom treba razmotriti kod žena koje imaju teškoće u začeću ili
koje se liječe od neplodnosti.
Trudnoća
Mada nije zabilježeno teratogeno dejstvo piroksikama u pretkliničkim
ispitivanjima, njegova bezbjednost primjene tokom trudnoće i dojenja još
uvijek nije utvrđena. Piroksikam inhibira sintezu i oslobađanje
prostaglandina, reverzibilnom inhibicijom enzima ciklooksigenaze. Kao i
kod drugih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, ovo dejstvo je
povezano sa povećanom incidencom distocije materice i odloženog porođaja
kod gravidnih životinja u slučaju ako se lijek primjenjivao u poodmakloj
trudnoći.
Od 20. nedjelje trudnoće nadalje primjena piroksikama može uzrokovati
oligohidramnion usljed oštećenja funkcije bubrega fetusa. To može
uslijediti kratko nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon
prekida liječenja. Takođe, postoje izvještaji o konstrikciji duktusa
arteriozusa nakon liječenja u drugom trimestru, od kojih se većina
povukla nakon prestanka liječenja. Zbog toga se piroksikam ne smije
koristiti tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, osim ako nije
neophodno. Ukoliko se piroksikam primjenjuje kod žena koje pokušavaju
začeti ili tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, potrebno je davati
najmanju dozu kroz najkraći mogući period. Antenatalno praćenje
oligohidramniona i konstrikcije duktusa arteriozusa potrebno je uzeti u
obzir nakon izlaganja piroksikamu tokom nekoliko dana, počevši od 20.
nedjelje trudnoće nadalje. Ako se pronađe oligohidramnion ili
konstrikcija duktusa arteriozusa, potrebno je prekinuti liječenje
piroksikamom.
Ako se uzmu u obzir poznati efekti NSAIL na fetalni kardiovaskularni
sistem (rizik od zatvaranja duktusa arteriozusa), primjena u poslednjem
trimestru trudnoće je kontraindikovana. Početak porođaja može biti
odložen i trajanje porođaja produženo sa povećanom sklonošću ka
krvarenju i kod majke i kod djeteta (vidjeti dio 4.3).
Tokom trećeg trimestra trudnoće svi inhibitori sinteze prostaglandina
mogu izložiti fetus:
- kardiopulmonalnoj toksičnosti (sa prijevremenim zatvaranjem
arterijskog voda (ductus arteriosus) i plućnom hipertenzijom);
- oštećenju funkcije bubrega (vidjeti gore);
a majku i novorođenče na kraju trudnoće:
- mogućem produženju vremena krvarenja, efekat inhibicije agregacije
trombocita koji se može pojaviti već pri vrlo malim dozama;
- inhibiciji kontrakcija materice koja dovodi do zakašnjelog ili
produženog porođaja.
Posljedično, piroksikam je kontraindikovan tokom trećeg trimestra
trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Dojenje
Piroksikam u majčinom mlijeku postiže koncentraciju koja iznosi od 1% do
3% od koncentracije lijeka u plazmi majke. Tokom liječenja, sve do 52.
dana nije došlo do akumulacije piroksikama u majčinom mlijeku. Iako se
radi o niskim koncentracijama lijeka, teoretski postoji opasnost štetnog
uticaja na kardiovaskularni sistem odojčeta. Zbog toga se dojiljama ne
preporučuje primjena piroksikama.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nakon uzimanja NSAIL moguća su neželjena dejstva poput vrtoglavice,
pospanosti, umora i smetnji vida. U slučaju pojave ovih neželjenih
dejstava, pacijenti ne smiju upravljati motornim vozilima ili rukovati
mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Poremećaji gastrointestinalnog trakta
Najčešće zabilježena neželjena dejstva su neželjena dejstva vezana za
gastrointestinalni sistem. Tokom primjene piroksikama zabilježena su
sljedeća neželjena dejstva: ulcerozni stomatitis, nelagodnost u
abdomenu, nauzeja, povraćanje, konstipacija, dispepsija, nadutost,
dijareja, bol u abdomenu, indigestija, egzarcerbacija ulceroznog
kolitisa i Crohnove bolesti (vidjeti dio 4.4.). Rjeđe je zabilježena
pojava gastritisa.
Objektivne ocjene izgleda sluznice želuca i intestinalnog gubitka krvi
pokazuju da doza od 20 mg piroksikama, primijenjena jednokratno ili
podijeljena u više doza, značajno manje iritira gastrointestinalni trakt
od acetilsalicilne kiseline. Peptički ulkus, perforacija ili
gastrointestinalno krvarenje (uključujući melenu i hematemezu), ponekad
sa smrtnim ishodom, posebno kod starijih osoba zabilježeni su nakon
primjene lijeka (vidjeti dio 4.4.). Zabilježeni su rijetki slučajevi
pankreatitisa.
Dugotrajna primjena doze od 20 mg piroksikama ili više, povlači za sobom
veći rizik neželjenih dejstava gastrointestinalnog sistema. Kod starijih
pacijenata se češće javljaju krvarenja iz gastrointestinalnog sistema
tokom primjene svih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, zbog čega ih
treba pažljivo pratiti.
Poremećaji srca
Tokom primjene nesteroidnih antiinflamatornih ljekova zabilježeni su:
edemi, hipertenzija i srčana insuficijencija. Kod starijih osoba ili kod
onih sa poremećenim radom srca moguć je nagli razvoj srčane
insuficijencije. Rijetko su zabilježene palpitacije.
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju da primjena NSAIL
(posebno primjena visokih doza, kao i dugotrajna primjena) mogu biti
povezani sa povećanjem rizika od arterijskih trombotskih događaja (npr.
infarkt miokarda ili moždani udar) (vidjeti dio 4.4.).
Poremećaj krvnih sudova
Hipertenzija, vaskulitis.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Bronhospazam, dispneja.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko su bili zabilježeni: omaglica, glavobolja, pospanost, umor,
nesanica, depresija, razdražljivost, halucinacije, promjene
raspoloženja, poremećaji spavanja, mentalna konfuzija, parestezije,
vrtoglavica.
Poremećaji imunološkog sistema
Anafilaksa, angioneurotski edem, vaskulitisi i serumska bolest
prijavljeni su rijetko.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Može se pojaviti smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita,
nevezano sa očiglednim gastrointestinalnim krvarenjem. Tokom primjene
piroksikama može doći do pojave anemije, trombocitopenije,
trombocitopenične purpure (Schönlein-Henoch), leukopenije, eozinofilije,
a rijetko su zabilježeni slučajevi agranulocitoze, aplastične i
hemolitičke anemije kao i epistaksa.
Poremećaji jetre i žuči
Prolazno može doći do blagog pogoršanja testova funkcije jetre. Kao i
kod drugih NSAIL, kod nekih se pacijenata tokom primjene piroksikama
mogu povećati vrijednosti transaminaza jetre u serumu. Zabilježeni su i
slučajevi ozbiljnih poremećaja rada jetre uključujući žuticu i teški
oblik hepatitisa. Iako su takve reakcije rijetke, ako su nalazi jetre
loši ili se pogoršavaju, odnosno ako klinički znakovi ukazuju na razvoj
bolesti jetre ili ako dođe do sistemskih manifestacija (npr.
eozinofilija, osip, i dr.), primjenu piroksikama treba prekinuti.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Prilikom dugotrajne primjene može doći do pojave edema i dizurije, a u
rijetkim slučajevima kod dugotrajne primjene razvija se klinička slika
akutne renalne insuficijencije, akutnog intersticijalnog nefritisa,
nefrotskog sindroma i renalne papilarne nekroze. Zabilježeno je i
povećanje koncentracije azota iz uree u krvi (BUN) i kreatinina (vidjeti
dio 4.4.).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Osip i pruritus. Rijetko su zabilježene oniholiza i alopecija. Reakcije
fotoosjetljivosti se javljaju nerijetko. Kao i pri primjeni drugih
nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, u rijetkim se slučajevima mogu
javiti toksična epidermalna nekroliza (Lyellova bolest) i
Stevens-Johnsonov sindrom. Rijetko su zabilježene vezikulobulozne
reakcije, eksfolijativni dermatitis, multiformni eritem, purpura i
urtikarija. Fiksna erupcija izazvanom lijekom (vidjeti dio 4.4)
(nepoznata učestalost).
Poremećaji oka
U rijetkim slučajevima može doći do zamagljenog vida, otoka kapaka i
iritacije očiju. Rutinska oftalmoskopija i pregled procjepnom
svjetiljkom mogu ukazati na promjene oka.
Poremećaji uha i labirinta
U rijetkim slučajevima može doći do tinitusa. Zabilježeni su pojedinačni
slučajevi poremećaja sluha.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene lijeka
Slabost, smanjenje ili povećanje tjelesne mase.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Anoreksija. Opisani su slučajevi ozbiljnije hiponatremije sa kliničkim
simptomima povećane zbunjenosti i dezorijentacije, a kod starijih osoba
kod dugotrajne primjene piroksikama, može doći do hiperkalemije.
Zabilježeni su pojedinačni slučajevi hipoglikemije i hiperglikemije.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
U literaturi su opisani pojedinačni slučajevi predoziranja kod kojih
nijesu uočeni simptomi akutnog toksičnog efekta. Samo je u slučajevima
sa 10 i više puta većim dozama od terapijskih došlo do pojave
zbunjenosti i zamagljenja vida.
U slučaju predoziranja, treba prekinuti primjenu lijeka, zatim
primijeniti aktivni ugalj. Aktivni ugalj efikasno smanjuje reapsorpciju
piroksikama. Terapija je simptomatska uz uobičajne mjere za održavanje
normalnih funkcija organizma.
Do sada nijesu sprovedena ispitivanja o efektu hemodijalize, iako je
njena efikasnost ubrzanja eliminacije upitna jer se lijek u visokom
procentu vezuje za proteine plazme.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Antiinflamatorni i antireumatski ljekovi -
Nesteroidni antiinflamatorni i antireumatski ljekovi - oksikami
ATC kod: M01AC01
Mehanizam djelovanja
Piroksikam pripada grupi N-heterocikličkih benzotiazin karboksamida i
prvi je predstavnik "oksikama", jedne od grupe nesteroidnih
antiinflamatornih ljekova. Piroksikam pokazuje antiinflamatornu,
analgetsku i antipiretsku aktivnost. Primjena piroksikama na
laboratorijskim životinjama pokazala je da utiče na migraciju ćelija
prema upalnom području i u zavisnosti od koncentracije uzrokuje
inhibiciju agregacije trombocita indukovanu kolagenom.
Kao i drugi nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, piroksikam
reverzibilnom inhibicijom enzima ciklooksigenaze inhibira sintezu
prostaglandina. Unutar 2 sata od oralne primjene 20 mg lijeka, dolazi do
značajne inhibicije sinteze PGE1, PGF2 i PGF2α. Blokada traje otprilike
2 dana, u skladu sa poluvremenom eliminacije piroksikama. U in vitro
ispitivanjima utvrđeno je da lijek inhibira fagocitozu i otpuštanje
lizozomalnih enzima. Analgetski efekat se postiže unutar nekoliko sati,
a antiinflamatorni unutar nekoliko dana od primjene lijeka. Potpuni
antiinflamatorni efekat postiže se unutar 8-12 nedjelja. Dugo
poluvrijeme eliminacije piroksikama omogućava primjenu jedanput na dan i
održavanje relativno stalne terapijske koncentracije u serumu.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Piroksikam se dobro resorbuje nakon oralne primjene. Uzimanje hrane
dovodi do usporavanja, ali ne i smanjenja stepena resorpcije.
Maksimalnu koncentraciju u plazmi piroksikam postiže unutar 3-5 sati
nakon oralne primjene. Maksimalna koncentracija u plazmi od 3-8 µg/ml se
postiže nakon ponovljene primjene doze od 20 mg dnevno. Stanje dinamičke
ravnoteže obično se postiže unutar 7 do 12 dana.
Distribucija
U plazmi se za proteine veže 99% piroksikama. Brzo se pojavljuje u
sinovijalnoj tečnosti, gdje mu koncentracija dostiže 40% koncentracije u
plazmi. Količina piroksikama u majčinom mlijeku iznosi 1-3%
koncentracije u plazmi. Volumen distribucije iznosi 0,1-0,2 l/kg.
Biotransformacija
Piroksikam se gotovo u potpunosti metaboliše u jetri, procesima
hidroksilacije i konjugacije sa glukuronskom kiselinom, a djelimično
podliježe enterohepatičkoj cirkulaciji. Metaboliti koji nastaju nijesu
farmakološki aktivni.
Eliminacija
Piroksikam i njegovi metaboliti se većim dijelom izlučuju putem urina i
dvostruko manjim dijelom putem fecesa. 5-10% primijenjenog lijeka
izlučuje se u nepromijenjenom obliku. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko
50 sati.
Potreban je oprez kod davanja piroksikama pacijentima kod kojih se
sumnja ili je utvrđeno da imaju spor CYP2C9 metabolizam na osnovu
prethodnih iskustava sa drugim CYP2C9 supstratima, jer kod njih može
doći do vrlo visoke koncentracije u plazmi zbog smanjenog metaboličkog
klirensa (vidjeti dio 4.4).
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Sprovedena su ispitivanja toksičnosti nakon jednokratne i višekratne
primjene kod miševa, pacova, pasa i majmuna. Zabilježene patološke
promjene karakteristične za sve nesteroidne antiinflamatorne ljekove
bile su: renalna papilarna nekroza i gastrointestinalne lezije. Oralni
LD₅₀ za miša iznosi 250 mg/kg.
Ispitivanja kojima je ispitivan uticaj na reprodukciju nijesu pokazala
štetan efekat piroksikama na fertilitet kod životinja, niti teratogeni
potencijal.
U klasičnim ispitivanjima na laboratorijskim životinjama kod piroksikama
nije uočen mutageni potencijal.
Nema dostupnih podataka o ispitivanjima kancerogenosti kod životinja.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sadržaj kapsule: laktoza monohidrat; skrob, kukuruzni; povidon; talk;
magnezijum stearat.
Sastav kapsule: boja Brilliant blue FCF (E133); boja brilliant black PN
(E151); boja titan dioksid (E171); želatin.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25 °C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister koji sadrži 20 kapsula, tvrdih.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 blister
(ukupno 20 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica
Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/3443 - 3117
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.12.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 24.06.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine