Lorazepam uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg,
blister, 2 x 15 tableta
▲ Lorazepam, tableta, 2,5 mg,
blister, 2 x 10 tableta
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D. Vršac Poslovna Jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
▲ Lorazepam, 1 mg, tablete
▲ Lorazepam, 2,5 mg, tablete
INN: lorazepam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Lorazepam, tablete, 1 mg:
1 tableta sadrži:
lorazepam 1 mg
Sadrži pomoćnu supstancu laktoza, monohidrat 140,189mg.
Lorazepam, tablete, 2,5 mg:
1 tableta sadrži:
lorazepam 2,5 mg
Sadrži pomoćnu supstancu laktoza, monohidrat 202,233mg.
Za listu svih pomoćnih supstanci, vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Lorazepam, tablete, 1 mg
Svijetlo plave, okrugle tablete, sa podionom crtom na jednoj strani.
Lorazepam, tablete, 2,5 mg
Plave, okrugle tablete, sa podionom crtom na jednoj strani.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Lorazepam je indikovan za kratkotrajno liječenje anksioznih stanja koja
dovode do onesposobljenosti uključujući anksioznost povezanu sa
psihosomatskim, organskim i psihotičkim bolestima, i za kratkotrajno
liječenje nesanice povezane sa tjeskobom. Lorazepam se takođe može
koristiti i kao permedikacija prije operativnog zahvata u stomatologiji
i opštoj hirurgiji.
4.2 Doziranje i način primjene
Doziranje i trajanja terapije lorazepamom treba da bude individualno.
Treba primijeniti najmanju efiktivnu dozu u što kraćem vremenskom
periodu. Rizik od pojave simptoma odvikavanja i "rebound fenomena" je
veći nakon naglog prestanka uzimanja lijeka; stoga, kod svih pacijenata
uzimanje lijeka treba obustaviti postepeno (vidi dio 4.4). Generalno,
trajanje terapija varira od nekoliko dana do 4 nedjelje uključujući i
vrijeme potrebno za smanjivanja doze. Terapiju ne treba produžavatii bez
ponovne evaluacije potrebe za produžetkom terapije.
Povećanje doze lorazepama treba vršiti postepeno što pomaže da se
izbjegnu neželjene reakcije. Večernju dozu treba povećati prije nego što
se poveća dnevna doza.
Lorazepam tablete su namijenjene isključivo za oralnu primjenu.
Doziranje:
Odrasli:
Umjerena i teška anksioznost: 1-4mg dnevno u podijeljenim dozama.
Nesanica: 1-2mg prije spavanja
Premedikacija prije operativnog zahvata u stomatologiji i opštoj
hirurgiji: 2-3mg noć prije operacije i 2-4mg jedan do dva sata prije
operacije.
Stariji i isrpljeni pacijenti:
Stariji i iscrpljeni pacijenti mogu reagovati na niže doze, tako da može
biti dovoljna polovina uobičajene doze za odrasle ili manje. Početnu
dozu treba prilagoditi prema potrebi i toleranciji.
Djeca (starosti 5-13 godina):
Premedikacija: 0,5 – 2,5mg odnosno 0,05mg/kg do 0,5mg/kg tjelesne
težine, najmanje 1 sat prije operacije.
Lorazepam se ne preporučuje za liječenje anksioznost ili nesanice kod
djece.
Pacijenti sa poremećenom funkcijom bubrega ili jetre:
Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom
insuficijencijom jetre mogu biti dovoljne niže doze za postizanje
zadovoljavajućeg efekta (vidi dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza
pri upotrebi lijeka). Upotreba kod pacijenata sa ozbiljnom
insuficijencijom jetre je kontraindikovana (vidi dio 4.3
Kontraindikacije).
4.3 Kontraindikacije
- Teška respiratorna insuficijencija
- Sindrom apneje pri spavanju (prestanak disanja)
- Preosjetljivost na benzodiazepine uključujući lorazepama ili bilo koji
drugi sastojak lijeka.
- Mijastenija gravis
- Teška insuficijencija jetre
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Upotreba benzodiazepina, uključujući lorazepam, može dovesti do
potencijalno fatalne respiratorne depresije. Tokom primjene
benzodiazepina zabilježene su ozbiljne anafilaktičke/anafilaktoidne
reakcije. Slučajevi angioedema koji je zahvatao jezik, glotis ili
grkljan opisani su kod pacijenata nakon uzimanja prve ili narednih doza
lorazepama. Neki pacijenti koji su uzimali benzodiazepine su imali
dodatne simptome poput otežanog disanja, stezanja u grlu ili mučnine i
povraćanja. U nekim slučajevima je bilo potrebno liječenje u hitnoj
pomoći. Ukoliko angioedem zahvati jezik, glotis ili grkljan, može doći
do opstrukcije disajnih puteva koja može biti fatalna. Pacijentima koji
su imali angioedem nakon primjene benzodiazepina se ne smije ponovo
primijeniti lijek.
Lorazepam treba koristiti s oprezom kod pacijenata sa ugroženom
respiratornom funkcijom (npr., hronična opstruktivna bolest pluća,
sindrom apneje pri spavanju).
Pacijente treba upozoriti da je tokom primjene lorazepama tolerancija na
alkohol i druge depresore CNS smanjena, stoga ove supstance treba ili da
izbjegavaju ili da uzimaju smanjenu dozu.
Anksioznost ili nesanica mogu biti simptom nekoliko različitih
oboljenja. Ovo treba uzeti u obzir jer se iza ovih simptoma mogu kriti
mentalni i fizički poremećaji za koje je potreban drugi vid terapije.
Zabilježena je zloupotreba benzodiazepina, posebno kod pacijenata sa
istorijom zloupotrebe droga i/ili alkohola.
Tolerancija
Nakon ponovljene primjene tokom nekoliko nedjelja može doći do gubitka
efikasnosti u postizanju hipnotičkog dejstva kratkodjelujućih
benzodiazepina.
Postoje dokazi da se tolerancija može razviti i na njihov sedativni
efekat.
Potencijalno, može doći do zloupotrebe lorazepama, posebno kod
pacijenata koji u anamnezi imaju podatke o zloupotrebi drugih ljekova
i/ili alkohola.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina može dovesti do fizičke i psihičke zavisnosti.
Rizik od zavisnosti od Lorazepama je nizak kada se koristi u
preporučenoj dozi i trajanju a povećava se sa povećanjem doze i
produžetkom terapije. Rizik od zavisnosti je povećan kod pacijenata koji
su skloni zloupotrebi ljekova (narkomani), kod alkoholičara ili kod
pacijenata sa značajnim poremećajima ličnosti. Zbog toga kod ovih
pacijenata treba izbjegavati njihovu primjenu.
Zavisnost može dovesti do simptoma odvikavanja, naročito ako se
liječenje naglo prekine. Iz tih razloga, neophodno je postepeno
obustavljanje terapije.
Simptomi odvikavanja (npr. rebound insomnija) se mogu javiti nakon
prestanka uzimanja preporučenih doza već nakon jedne nedjelje liječenja.
Nagli prekid terapije može biti praćen simptomima apstinencijalnog
sindroma.
Simptomi zabilježeni nakon prekida uzimanja benzodiazepina uključuju
glavobolju, bol u mišićima, anksioznost, napetost, depresiju, nesanicu,
nemir, vrtoglavicu, mučninu, dijareju, gubitak apetita, zbunjenost,
halucinacije/delirijum, poremećaj percepcije, razdražljivost, disforiju,
konvoluzije/epileptičke napade, tremor, abdominalne grčeve, mijalgiju,
uznemirenost, palpitacije, tahikardiju, napade panike, vrtoglavicu,
hiperrefeleksiju, gubitak kratkotrajnog pamćenja, hipertermiju, znojenje
i pojavu povratnog ("rebound") fenomena gdje se u pojačanom obliku
ponovo javljaju simptomi koji su bili razlog da se terapija
benzodiazepinima primjeni. Ove simptome je teško razlikovati od
originalnih simptoma radi kojih je propisan lijek.
U težim slučajevima mogu se javiti sljedeći simptomi: derealizacija;
depresonalizacija; hiperakuzija; tinitus; utrnulost i bockanje u
ekstremitetima; popovećana osjetljivost na svjetlosne, zvučne i taktilne
draži, povraćanje, halucinacije i epileptički napadi.
Konvulzije/epileptički napadi se češće javljaju kod osoba kod kojih su
se i prije javljali epileptički napadi kao i kod pacijenata koji uzimaju
druge ljekove koji utiču na smanjenje konvulzivnog praga (npr.
antidepresivi).
Trajanje liječenja
Trajanje liječenja treba da bude što je moguće kraće. Uopšteno, trajanje
terapije varira od nekoliko dana do 4 nedjelje uključujući proces
postepenog smanjivanja doze do potpunog prekida primjene.
Kad se započne s liječenjem, treba informisati pacijenta da će trajanje
liječenja biti ograničeno. Takođe je važno da pacijent bude upoznat s
mogućnošću pojave povratnog ("rebound") fenomena, kako bi se smanjila
anksioznost zbog nastalih simptoma ukoliko se oni jave po prekidu
primjene lijeka.
Postoje indikacije da se, u slučaju primjene benzodiazepina sa kratkim
dejstvom, apstinencijalni sindrom može javiti i tokom primjene
terapijskih doza, posebno pri višim dozama.
Treba izbjegavati prelaz sa benzodiazepina dugog djelovanja na
benzodiazepine kratkog djelovanja zbog mogućnosti razvoja
apstinencijalnog sindroma.
Amnezija
Zabilježeno je da upotreba benzodiazepina može izazvati anterogradnu
amneziju ili poremećaj pamćenja. Ovaj efekat se može smatrati korisnim
kada se Lorazepam koristi kao premedikacija. Međutim, ako se Lorazepam
koristi u terapiji nesanice izazvane anksioznošću pacijenti bi trebali
spavati najmanje 7-8 bez prekida nakon uzimanja lijeka.
Psihijatrijski poremećaji i paradoksalne reakcije
Zabilježene su povremene paradoksalne reakcije tokom uzimanja
benzodiazepina (vidjeti dio Neželjena dejstva). Vjerovatnoća za ovakve
reakcije je veća kod djece i starijih osoba. U slučaju da se jave, treba
obustaviti primjenu lijeka.
Specifične grupe pacijenata
Lorazepam nije namijenjen za primarno liječenje psihoza ili depresivnih
poremećaja i ne bi ga trebalo koristiti kao monoterapiju kod pacijenata
sa depresijom. Primjena benzodiazepina kod depresivnih pacijenata može
imati dezinhibicioni efekati i dovesti do pojave suicidalnih namjera.
Stoga se ovim pacijentima ne smiju propisivati velike količine
Lorazepama. Upotreba benzodiazepina kod ovih pacijenata se ne smije
primjenjivati bez adekvatne teraprije antidepresivima.
Tokom primjene benzodiazepina može se pojaviti prethodno postojeća
depresija.
Poseban oprez je potreban prilikom liječenja pacijenata sa akutnim
galukomom uskog ugla .
Pacijente sa poremećenom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom
insuficijencijom jetre treba redovno pratiti i pažljivo prilagođavati
dozu shodno odgovoru pacijenta na terapiju. Kod ovih pacijenata mogu
biti dovoljne i niže doze. Iste mjere opreza se primjenjuju i kod
starijih ili iscrpljenih pacijenata i pacijenata sa hroničnom
respiratornom insuficijencijom.
Kao i ostali depresori centralnog nervnog sistema (CNS) tako i
benzodiazepini mogu pospješiti razvoj encefalopatije kod pacijenata sa
ozbiljnom insuficijencijom jetre. Stoga je njihova primjena kod ovakvih
pacijenata kontraindikovana.
Kod nekih pacijenata koji uzimaju benzodiazepine, mogu se razviti krvne
diskrazije, a kod nekih može doći do podizanja nivoa enzima jetre u
krvi. U slučajevima kada se ponavljanje liječenja smatra klinički
opravdanim, preporučuju se periodične hematološke analize i ispitivanje
funkcije jetre.
Iako se hipotenzija javlja veoma rijetko, benzodiazepine treba s oprezom
primjenjivati kod pacijenata kod kojih sniženje krvnog pritiska može
dovesti do kardiovaskularnih ili cerebrovaskulamih komplikacija. Ovo je
naročito važno kod starijih osoba.
Starije osobe treba upozoriti da postoji rizik od pada pri korišćenju
lorazepama, usljed njegovog miorelaksantnog dejstva.
Pacijenti koji boluju od rijetkog nasljednog oboljenja netolerancije na
galaktozu, Lapp laktaznog deficita ili loše glukozno-galaktozne
resorpcije, ne smiju koristiti ovaj lijek.
4.5 Interakcija sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Ne preporučuje se: Istovremeni unos sa alkoholom
Kada se proizvod uzima u kombinaciji sa alkoholom može doći do pojačanja
sedativnog dejstva. Ovo utiče na sposobnost upravljanja motornim
vozilima ili mašinama.
Benzodiazepini, uključujući i lorazepam, imaju aditivan depresivni
efekat na CNS sa drugim ljekovima koji takođe dovode do depresije
CNS-a,, npr., barbiturati, antipsihotici, sedativi/hipnotici,
anksiolitici, antidepresivi, opijatni analgetici, antihistaminici sa
sedativnim dejstvom, antikonvulzivi i anestetici.
Pojačanje euforije indukovane opioidnim analgeticima se može javiti pri
istovremenoj primjeni sa benzodiazepinima, dovodeći do porasta psihičke
zavisnosti.
Ljekovi koji inhibiraju određene enzime jetre (naročito citohrom P450)
mogu pojačati djelovanje benzodiazepina. U manjem stepenu, ovo se odnosi
i na benzodiazepine koji se metabolišu samo konjugacijom.
Prilikom istovremene primjene lorazepama i loksapina zabilježeni su
slučajevi izraženog stupora, značajnog smanjenja respiratornog volumena
i hipotenzije.
Prilikom istovremene primjene lorazepama i klozapina zabilježeni su
slučajevi izražene sedacije, obilne salivacije i ataksije.
Istovremena primjena lorazepama sa natrijum valproatom može dovesti do
povećanih koncentracija lorazepama u plazmi i smanjenog klirensa
lorazepama. Kada se primjenjuje istovremeno sa natrijum valproatom, dozu
lorazepama treba smanjiti na približno 50%.
Istovremena primjena lorazepama sa probenecidom može uzrokovati brže ili
produženo dejstvo lorazepama usljed povećanog poluvremena eliminacije i
smanjenog ukupnog klirensa klirensa. Kada se primjenjuje istovremeno sa
probenecidom, dozu lorazepama treba smanjiti na približno 50%.
Primjena teofilina ili aminofilina može smanjiti sedativno dejstvo
benzodiazepina, uključujući lorazepam.
4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Benzodiazepini se ne smiju koristiti tokom trudnoće, naročito tokom
prvog i trećeg trimestra.
Ukoliko se primjenjuju kod trudnica, benzodiazepini mogu uzrokovati
oštećenje ploda. Povećan rizik od kongenitalnih malformacija povezan sa
uzimanjem benzodiazepina tokom prvog trimestra trudnoće potvrđen je u
nekoliko studija. Uzorci krvi uzeti iz pupčane vrpce ukazuju da
benzodiazepini i njihovi glukoronidni metaboliti prolaze kroz placentu.
Ako je lijek propisan ženi u generativnom periodu, treba je obavijestiti
da u slučaju da namjerava da ostane u drugom stanju ili sumnja da je
trudna, obavezno obavijesti svog ljekara, kako bi joj terapija bila
obustavljena.
Kod novorođenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće kontinuirano
uzimale benzodiazepine, zabilježeni su slučajevi razvoja
apstinencijalnog sindroma u postnatalnom periodu.
Kod novorođenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće ili tokom
porođaja uzimale benzodiazepine zabilježeni su sljedeći simptomi:
hipoaktivnost, hipotonija, hipotermija, respiratorna depresija, apneja,
problemi s hranjenjem i smanjeni metabolički odgovor na hladnoću.
Postoje dokazi da se, iako u farmakološki zanemarljivim količinama,
lorazepam izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se Lorazepam ne smije
primjenjivati kod dojilja izuzev ako očekivana korist za majku ne
nadmašuje potencijalni rizik za dijete. Kod novorođenčadi majki koje
doje, a uzimale su benzodiazepine, javila se sedacija i nesposobnost
sisanja. Ta djeca bi trebalo da budu pod nadzorom da bi se pratili
eventualni farmakološki efekti lijeka na njih (uključujući i sedaciju i
iritabilnost).
4.7 Uticaj na na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Sedacija, amnezija, poremećaj koncentracije i mišićne funkcije mogu
nepoželjno uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili
mašinama. U slučaju nedovoljnog spavanja, može biti povećana
vjerovatnoća pojave smanjene budnosti pacijenta (vidjeti takođe
interakcije). U toku terapije lorazepamom pacijente treba upozoriti da
ne rukuju opasnim mašinama i ne upravljaju motornim vozilima ako se jave
bilo koji od navedenih simptoma.
4.8 Neželjene reakcije
Kod primjene benzodiazepina neželjena dejstva se obično javljaju na
početku terapije i imaju tendenciju
smanjivanja ili iščezavanja pri kontinuiranom uzimanju ili smanjenju
doze.
Neželjena dejstva su prikazana prema sistemu organa na kojima se
ispoljavaju i učestalosti javljanja i mogu biti: veoma česta (≥1/10),
česta (≥1/100 i <1/10), povremena (≥1/1000 i <1/100), rijetka (≥1/10 000
i <1/1000),veoma rijetka (<1/10,000) i nepoznate učestalosti (učestalost
ne može biti utvrđena na osnovu raspoloživih podataka)
Opšti poremećaji:
Nepoznata učestalost: reakcije preosjetljivosti,
anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, angioedem, sindrom nepravilnog
izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH), hiponatrijemija, hipotermija
Često: mišićna slabost, astenija.
Kardiovaskularni poremećaji:
Nepoznata učestalost: hipotenzija, sniženje krvnog pritiska
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina
Nepoznata učestalost: opstipacija, povećanje bilirubina, žutica,
povećanje jetrenih transaminaza, povećanje alkalne fosfataze.
Poremećaji krvotoka i limfnog sistema: Nepoznata učestalost:
trombocitopenija, agranulocitoza, pancitopenija.
Poremećaji nervnog sistema i posebnih čula:
Nepoznata učestalost: Efekat benzodiazepina na CNS je dozno-zavisan (sa
povećanjem doze povećava se i
stepen depresije CNS-a).
Ekstrapiramidni simptomi, tremor, vrtoglavica, poremećaji vida
(diplopija i zamagljen vid), dizartrija/nerazumljiv govor, glavobolja,
konvulzije/epileptički napadi; amnezija, disinhibicija, euforija, koma,
suicidalne ideje/pokušaj samoubistva, poremećaj pažnje/koncentracije,
poremećaj ravnoteže .
Paradoksalne reakcije uključuju tjeskobu, nemir, uzbuđenost,
neprijateljstvo, agresivnost, bijes, poremećaje spavanja/nesanicu,
seksualno uzbuđenje, halucinacije
Veoma često:sedacija, zamor, pospanost
Često: ataksija, zbunjenost, depresija, pojava simptoma maskirane
depresije, vrtoglavica
Povremeno : promjene libida, impotencija, smanjen orgazam
Poremećaji respiratornog trakta
Nepoznata učestalost: respiratorna depresija, apneja, pogoršanje apneje
u snu (stepen respiratorne depresije zavisi od doze benzodiazepina,
raste sa povećanjem doze) pogoršanje simptoma opstruktivne bolesti
disajnih puteva.
Poremećaji kože
Nepoznata učestalost: alergijske reakcije na koži, alopecija.
Ukoliko je pacijent prethodno bolovao od depresije, može doći do pojave
nove epizode depresije tokom
terapije benzodiazepinima.
Prolazna anterogradna amnezija ili poremećaj pamćenja može nastati i
prilikom primjene preporučenih terapijskih doza, ali se rizik povećava
pri primjeni većih doza (vidjeti dio 4.4)
Tokom primjene benzodiazepina ponekad su moguće paradoksalne reakcije
kao što su uznemirenost, nemir, razdražljivost, agresivnost, priviđanje,
bijes, noćne more, halucinacije, psihoze i neprikladno ponašanje. Veća
je vjerojatnoća da se ove reakcije jave kod djece i starijih osoba
(vidjeti dio 4.4).
Primjena lorazepama (čak i u preporučenim terapijskim dozama) može
dovesti do pojave fizičke ili psihičke zavisnosti, a po prekidu
liječenja može doći do razvoja apstinencijalnog sindroma ili povratnog
("rebound") fenomena (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9 Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Pri liječenju predoziranja bilo kojim lijekom, treba imati na umu
činjenicu da je predoziranje često posljedica uzimanja više vrsta
ljekova. Prema postmarketinškom iskustvu, predoziranje lorazepamom je
uglavnom zabilježeno u kombinaciji sa alkoholom i/ili ostalim ljekovima.
Predoziranje benzodiazepinima se obično manifestuju različitim stepenima
depresije centralnog nervnog sistema koji se kreću od pospanosti do
kome. U blagim slučajevima, simptomi koji se javljaju uključuju
pospanost, mentalnu konfuziju i letargiju. U težim slučajevima, a
naročito ako je lijek uzet zajedno sa drugim depresorima CNS ili
alkoholom, simptomi mogu uključivati dizartriju, ataksiju, paradoksalne
reakcije, depresiju CNS hipotenziju, hipotoniju, respiratornu depresiju,
kardiovaskularnu depresiju, komu i veoma rijetko, smrt.
Kada postoji rizik od aspiracije, ne preporučuje se indukcija
povraćanja. Ukoliko je ingestija lijeka bila nedavno, treba izazvati
povraćanje i/ili ispiranje želuca a nakon toga primijeniti opštu njegu,
praćenje vitalnih znaka i pažljivu opservaciju pacijenta. Ako nema
koristi od pražnjenja želuca, primijeniti aktivni ugalj koji može da
bude efikasan u smanjenju resorpcije. Hipotenzija, mada malo vjerovatna,
može se kontrolisati noradrenalinom. Lorazepam se teško može odstraniti
hemodijalizom. Lorazepam glukuronid, neaktivni metabolit, podliježe
dijalizi u velikom stepenu.
Flumazenil, antagonist benzodiazepina, se može koristiti za liječenje
hospitalizovanih pacijenata kao dodatna terapija, a ne kao zamjena za
odgovarajuću terapiju predoziranja benzodiazepinom. Prije upotrebe
potrebno je proučiti informacije o flumazenilu. Ljekar treba da ima na
umu da postoji rizik od pojave konvulzija povezanih sa primjenom
flumazenila, naročito kod pacijenata koji dugotrajno koriste
benzodiazepine i kod predoziranja cikličkim antidepresivima.
5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA
5.1 Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Derivati benzodizepina
ATC kod: N05BA06
Lorazepam je benzodiazepin sa anksiolitičkim, sedativnim, hipnotičkim i
mišićno-relaksantnim svojstvima.
5.2 Farmakokinetički podaci
Lorazepam se skoro u potpunosti resorbuje iz gastrointestinalnog trakta
i maksimalne koncentracije u plazmi se postižu nakon 2 sata. Metaboliše
se jednostavnim procesom do farmakološki inertnog glukuronida. Nema
značajnijih aktivnih metabolita. Poluvrijeme eliminacije je oko 12 sati
a opasnost od pretjerane akumulacije je minimalna. Pri klinički
relevantnim koncentracijama, lorazepam se približno 90% veže za proteine
plazme.
5.3 Pretklinički podaci о bezbjednosti
Kod pacova koji su tretirani dozom lorazepama od 6 mg/kg/dan, tokom
vremenskog perioda dužeg od godinu dana, javila se dilatacija ezofagusa.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- krospovidon;
- povidon K 30;
- laktoza, monohidrat;
- natrijum laurilsulfat;
- indigotin E 132;
- magnezijum stearat;
- talk.
6.2. Inkompatibilnost
Nema podataka o inkompatibilnosti.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi
zaštite od svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Lorazepam, tablete, 1 mg:
Aluminijum/PVC blister.
Kutija sa 30 tableta (blister, 2 x 15 kom).
Lorazepam, tablete, 2,5 mg:
Aluminijum/PVC blister.
Kutija sa 20 tableta (blister, 2 x 10 kom).
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
-----------------------------------------------------------------------
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
-----------------------------------------------------------------------
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm A.D. Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE I OBNOVE DOZVOLE
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg, blister, 2 x 15 tableta: 2030/14/490 - 716
▲Lorazepam, tableta, 2,5 mg, blister, 2 x 10 tableta: 2030/14/491 - 717
9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg, blister, 2 x 15 tableta: 28.11.2014. godine
▲ Lorazepam, tableta, 2,5 mg, blister, 2 x 10 tableta: 28.11.2014.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Novembar, 2014.
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg,
blister, 2 x 15 tableta
▲ Lorazepam, tableta, 2,5 mg,
blister, 2 x 10 tableta
Proizvođač: Hemofarm A.D.
Adresa: Beogradski put b.b., 26300 Vršac, Republika Srbija
Podnosilac zahtjeva: Hemofarm A.D. Vršac Poslovna Jedinica Podgorica
Adresa: 8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
1. NAZIV LIJEKA
▲ Lorazepam, 1 mg, tablete
▲ Lorazepam, 2,5 mg, tablete
INN: lorazepam
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Lorazepam, tablete, 1 mg:
1 tableta sadrži:
lorazepam 1 mg
Sadrži pomoćnu supstancu laktoza, monohidrat 140,189mg.
Lorazepam, tablete, 2,5 mg:
1 tableta sadrži:
lorazepam 2,5 mg
Sadrži pomoćnu supstancu laktoza, monohidrat 202,233mg.
Za listu svih pomoćnih supstanci, vidjeti odjeljak 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Lorazepam, tablete, 1 mg
Svijetlo plave, okrugle tablete, sa podionom crtom na jednoj strani.
Lorazepam, tablete, 2,5 mg
Plave, okrugle tablete, sa podionom crtom na jednoj strani.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Lorazepam je indikovan za kratkotrajno liječenje anksioznih stanja koja
dovode do onesposobljenosti uključujući anksioznost povezanu sa
psihosomatskim, organskim i psihotičkim bolestima, i za kratkotrajno
liječenje nesanice povezane sa tjeskobom. Lorazepam se takođe može
koristiti i kao permedikacija prije operativnog zahvata u stomatologiji
i opštoj hirurgiji.
4.2 Doziranje i način primjene
Doziranje i trajanja terapije lorazepamom treba da bude individualno.
Treba primijeniti najmanju efiktivnu dozu u što kraćem vremenskom
periodu. Rizik od pojave simptoma odvikavanja i "rebound fenomena" je
veći nakon naglog prestanka uzimanja lijeka; stoga, kod svih pacijenata
uzimanje lijeka treba obustaviti postepeno (vidi dio 4.4). Generalno,
trajanje terapija varira od nekoliko dana do 4 nedjelje uključujući i
vrijeme potrebno za smanjivanja doze. Terapiju ne treba produžavatii bez
ponovne evaluacije potrebe za produžetkom terapije.
Povećanje doze lorazepama treba vršiti postepeno što pomaže da se
izbjegnu neželjene reakcije. Večernju dozu treba povećati prije nego što
se poveća dnevna doza.
Lorazepam tablete su namijenjene isključivo za oralnu primjenu.
Doziranje:
Odrasli:
Umjerena i teška anksioznost: 1-4mg dnevno u podijeljenim dozama.
Nesanica: 1-2mg prije spavanja
Premedikacija prije operativnog zahvata u stomatologiji i opštoj
hirurgiji: 2-3mg noć prije operacije i 2-4mg jedan do dva sata prije
operacije.
Stariji i isrpljeni pacijenti:
Stariji i iscrpljeni pacijenti mogu reagovati na niže doze, tako da može
biti dovoljna polovina uobičajene doze za odrasle ili manje. Početnu
dozu treba prilagoditi prema potrebi i toleranciji.
Djeca (starosti 5-13 godina):
Premedikacija: 0,5 – 2,5mg odnosno 0,05mg/kg do 0,5mg/kg tjelesne
težine, najmanje 1 sat prije operacije.
Lorazepam se ne preporučuje za liječenje anksioznost ili nesanice kod
djece.
Pacijenti sa poremećenom funkcijom bubrega ili jetre:
Kod pacijenata sa poremećenom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom
insuficijencijom jetre mogu biti dovoljne niže doze za postizanje
zadovoljavajućeg efekta (vidi dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza
pri upotrebi lijeka). Upotreba kod pacijenata sa ozbiljnom
insuficijencijom jetre je kontraindikovana (vidi dio 4.3
Kontraindikacije).
4.3 Kontraindikacije
- Teška respiratorna insuficijencija
- Sindrom apneje pri spavanju (prestanak disanja)
- Preosjetljivost na benzodiazepine uključujući lorazepama ili bilo koji
drugi sastojak lijeka.
- Mijastenija gravis
- Teška insuficijencija jetre
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Upotreba benzodiazepina, uključujući lorazepam, može dovesti do
potencijalno fatalne respiratorne depresije. Tokom primjene
benzodiazepina zabilježene su ozbiljne anafilaktičke/anafilaktoidne
reakcije. Slučajevi angioedema koji je zahvatao jezik, glotis ili
grkljan opisani su kod pacijenata nakon uzimanja prve ili narednih doza
lorazepama. Neki pacijenti koji su uzimali benzodiazepine su imali
dodatne simptome poput otežanog disanja, stezanja u grlu ili mučnine i
povraćanja. U nekim slučajevima je bilo potrebno liječenje u hitnoj
pomoći. Ukoliko angioedem zahvati jezik, glotis ili grkljan, može doći
do opstrukcije disajnih puteva koja može biti fatalna. Pacijentima koji
su imali angioedem nakon primjene benzodiazepina se ne smije ponovo
primijeniti lijek.
Lorazepam treba koristiti s oprezom kod pacijenata sa ugroženom
respiratornom funkcijom (npr., hronična opstruktivna bolest pluća,
sindrom apneje pri spavanju).
Pacijente treba upozoriti da je tokom primjene lorazepama tolerancija na
alkohol i druge depresore CNS smanjena, stoga ove supstance treba ili da
izbjegavaju ili da uzimaju smanjenu dozu.
Anksioznost ili nesanica mogu biti simptom nekoliko različitih
oboljenja. Ovo treba uzeti u obzir jer se iza ovih simptoma mogu kriti
mentalni i fizički poremećaji za koje je potreban drugi vid terapije.
Zabilježena je zloupotreba benzodiazepina, posebno kod pacijenata sa
istorijom zloupotrebe droga i/ili alkohola.
Tolerancija
Nakon ponovljene primjene tokom nekoliko nedjelja može doći do gubitka
efikasnosti u postizanju hipnotičkog dejstva kratkodjelujućih
benzodiazepina.
Postoje dokazi da se tolerancija može razviti i na njihov sedativni
efekat.
Potencijalno, može doći do zloupotrebe lorazepama, posebno kod
pacijenata koji u anamnezi imaju podatke o zloupotrebi drugih ljekova
i/ili alkohola.
Zavisnost
Upotreba benzodiazepina može dovesti do fizičke i psihičke zavisnosti.
Rizik od zavisnosti od Lorazepama je nizak kada se koristi u
preporučenoj dozi i trajanju a povećava se sa povećanjem doze i
produžetkom terapije. Rizik od zavisnosti je povećan kod pacijenata koji
su skloni zloupotrebi ljekova (narkomani), kod alkoholičara ili kod
pacijenata sa značajnim poremećajima ličnosti. Zbog toga kod ovih
pacijenata treba izbjegavati njihovu primjenu.
Zavisnost može dovesti do simptoma odvikavanja, naročito ako se
liječenje naglo prekine. Iz tih razloga, neophodno je postepeno
obustavljanje terapije.
Simptomi odvikavanja (npr. rebound insomnija) se mogu javiti nakon
prestanka uzimanja preporučenih doza već nakon jedne nedjelje liječenja.
Nagli prekid terapije može biti praćen simptomima apstinencijalnog
sindroma.
Simptomi zabilježeni nakon prekida uzimanja benzodiazepina uključuju
glavobolju, bol u mišićima, anksioznost, napetost, depresiju, nesanicu,
nemir, vrtoglavicu, mučninu, dijareju, gubitak apetita, zbunjenost,
halucinacije/delirijum, poremećaj percepcije, razdražljivost, disforiju,
konvoluzije/epileptičke napade, tremor, abdominalne grčeve, mijalgiju,
uznemirenost, palpitacije, tahikardiju, napade panike, vrtoglavicu,
hiperrefeleksiju, gubitak kratkotrajnog pamćenja, hipertermiju, znojenje
i pojavu povratnog ("rebound") fenomena gdje se u pojačanom obliku
ponovo javljaju simptomi koji su bili razlog da se terapija
benzodiazepinima primjeni. Ove simptome je teško razlikovati od
originalnih simptoma radi kojih je propisan lijek.
U težim slučajevima mogu se javiti sljedeći simptomi: derealizacija;
depresonalizacija; hiperakuzija; tinitus; utrnulost i bockanje u
ekstremitetima; popovećana osjetljivost na svjetlosne, zvučne i taktilne
draži, povraćanje, halucinacije i epileptički napadi.
Konvulzije/epileptički napadi se češće javljaju kod osoba kod kojih su
se i prije javljali epileptički napadi kao i kod pacijenata koji uzimaju
druge ljekove koji utiču na smanjenje konvulzivnog praga (npr.
antidepresivi).
Trajanje liječenja
Trajanje liječenja treba da bude što je moguće kraće. Uopšteno, trajanje
terapije varira od nekoliko dana do 4 nedjelje uključujući proces
postepenog smanjivanja doze do potpunog prekida primjene.
Kad se započne s liječenjem, treba informisati pacijenta da će trajanje
liječenja biti ograničeno. Takođe je važno da pacijent bude upoznat s
mogućnošću pojave povratnog ("rebound") fenomena, kako bi se smanjila
anksioznost zbog nastalih simptoma ukoliko se oni jave po prekidu
primjene lijeka.
Postoje indikacije da se, u slučaju primjene benzodiazepina sa kratkim
dejstvom, apstinencijalni sindrom može javiti i tokom primjene
terapijskih doza, posebno pri višim dozama.
Treba izbjegavati prelaz sa benzodiazepina dugog djelovanja na
benzodiazepine kratkog djelovanja zbog mogućnosti razvoja
apstinencijalnog sindroma.
Amnezija
Zabilježeno je da upotreba benzodiazepina može izazvati anterogradnu
amneziju ili poremećaj pamćenja. Ovaj efekat se može smatrati korisnim
kada se Lorazepam koristi kao premedikacija. Međutim, ako se Lorazepam
koristi u terapiji nesanice izazvane anksioznošću pacijenti bi trebali
spavati najmanje 7-8 bez prekida nakon uzimanja lijeka.
Psihijatrijski poremećaji i paradoksalne reakcije
Zabilježene su povremene paradoksalne reakcije tokom uzimanja
benzodiazepina (vidjeti dio Neželjena dejstva). Vjerovatnoća za ovakve
reakcije je veća kod djece i starijih osoba. U slučaju da se jave, treba
obustaviti primjenu lijeka.
Specifične grupe pacijenata
Lorazepam nije namijenjen za primarno liječenje psihoza ili depresivnih
poremećaja i ne bi ga trebalo koristiti kao monoterapiju kod pacijenata
sa depresijom. Primjena benzodiazepina kod depresivnih pacijenata može
imati dezinhibicioni efekati i dovesti do pojave suicidalnih namjera.
Stoga se ovim pacijentima ne smiju propisivati velike količine
Lorazepama. Upotreba benzodiazepina kod ovih pacijenata se ne smije
primjenjivati bez adekvatne teraprije antidepresivima.
Tokom primjene benzodiazepina može se pojaviti prethodno postojeća
depresija.
Poseban oprez je potreban prilikom liječenja pacijenata sa akutnim
galukomom uskog ugla .
Pacijente sa poremećenom funkcijom bubrega ili blagom do umjerenom
insuficijencijom jetre treba redovno pratiti i pažljivo prilagođavati
dozu shodno odgovoru pacijenta na terapiju. Kod ovih pacijenata mogu
biti dovoljne i niže doze. Iste mjere opreza se primjenjuju i kod
starijih ili iscrpljenih pacijenata i pacijenata sa hroničnom
respiratornom insuficijencijom.
Kao i ostali depresori centralnog nervnog sistema (CNS) tako i
benzodiazepini mogu pospješiti razvoj encefalopatije kod pacijenata sa
ozbiljnom insuficijencijom jetre. Stoga je njihova primjena kod ovakvih
pacijenata kontraindikovana.
Kod nekih pacijenata koji uzimaju benzodiazepine, mogu se razviti krvne
diskrazije, a kod nekih može doći do podizanja nivoa enzima jetre u
krvi. U slučajevima kada se ponavljanje liječenja smatra klinički
opravdanim, preporučuju se periodične hematološke analize i ispitivanje
funkcije jetre.
Iako se hipotenzija javlja veoma rijetko, benzodiazepine treba s oprezom
primjenjivati kod pacijenata kod kojih sniženje krvnog pritiska može
dovesti do kardiovaskularnih ili cerebrovaskulamih komplikacija. Ovo je
naročito važno kod starijih osoba.
Starije osobe treba upozoriti da postoji rizik od pada pri korišćenju
lorazepama, usljed njegovog miorelaksantnog dejstva.
Pacijenti koji boluju od rijetkog nasljednog oboljenja netolerancije na
galaktozu, Lapp laktaznog deficita ili loše glukozno-galaktozne
resorpcije, ne smiju koristiti ovaj lijek.
4.5 Interakcija sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Ne preporučuje se: Istovremeni unos sa alkoholom
Kada se proizvod uzima u kombinaciji sa alkoholom može doći do pojačanja
sedativnog dejstva. Ovo utiče na sposobnost upravljanja motornim
vozilima ili mašinama.
Benzodiazepini, uključujući i lorazepam, imaju aditivan depresivni
efekat na CNS sa drugim ljekovima koji takođe dovode do depresije
CNS-a,, npr., barbiturati, antipsihotici, sedativi/hipnotici,
anksiolitici, antidepresivi, opijatni analgetici, antihistaminici sa
sedativnim dejstvom, antikonvulzivi i anestetici.
Pojačanje euforije indukovane opioidnim analgeticima se može javiti pri
istovremenoj primjeni sa benzodiazepinima, dovodeći do porasta psihičke
zavisnosti.
Ljekovi koji inhibiraju određene enzime jetre (naročito citohrom P450)
mogu pojačati djelovanje benzodiazepina. U manjem stepenu, ovo se odnosi
i na benzodiazepine koji se metabolišu samo konjugacijom.
Prilikom istovremene primjene lorazepama i loksapina zabilježeni su
slučajevi izraženog stupora, značajnog smanjenja respiratornog volumena
i hipotenzije.
Prilikom istovremene primjene lorazepama i klozapina zabilježeni su
slučajevi izražene sedacije, obilne salivacije i ataksije.
Istovremena primjena lorazepama sa natrijum valproatom može dovesti do
povećanih koncentracija lorazepama u plazmi i smanjenog klirensa
lorazepama. Kada se primjenjuje istovremeno sa natrijum valproatom, dozu
lorazepama treba smanjiti na približno 50%.
Istovremena primjena lorazepama sa probenecidom može uzrokovati brže ili
produženo dejstvo lorazepama usljed povećanog poluvremena eliminacije i
smanjenog ukupnog klirensa klirensa. Kada se primjenjuje istovremeno sa
probenecidom, dozu lorazepama treba smanjiti na približno 50%.
Primjena teofilina ili aminofilina može smanjiti sedativno dejstvo
benzodiazepina, uključujući lorazepam.
4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Benzodiazepini se ne smiju koristiti tokom trudnoće, naročito tokom
prvog i trećeg trimestra.
Ukoliko se primjenjuju kod trudnica, benzodiazepini mogu uzrokovati
oštećenje ploda. Povećan rizik od kongenitalnih malformacija povezan sa
uzimanjem benzodiazepina tokom prvog trimestra trudnoće potvrđen je u
nekoliko studija. Uzorci krvi uzeti iz pupčane vrpce ukazuju da
benzodiazepini i njihovi glukoronidni metaboliti prolaze kroz placentu.
Ako je lijek propisan ženi u generativnom periodu, treba je obavijestiti
da u slučaju da namjerava da ostane u drugom stanju ili sumnja da je
trudna, obavezno obavijesti svog ljekara, kako bi joj terapija bila
obustavljena.
Kod novorođenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće kontinuirano
uzimale benzodiazepine, zabilježeni su slučajevi razvoja
apstinencijalnog sindroma u postnatalnom periodu.
Kod novorođenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće ili tokom
porođaja uzimale benzodiazepine zabilježeni su sljedeći simptomi:
hipoaktivnost, hipotonija, hipotermija, respiratorna depresija, apneja,
problemi s hranjenjem i smanjeni metabolički odgovor na hladnoću.
Postoje dokazi da se, iako u farmakološki zanemarljivim količinama,
lorazepam izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se Lorazepam ne smije
primjenjivati kod dojilja izuzev ako očekivana korist za majku ne
nadmašuje potencijalni rizik za dijete. Kod novorođenčadi majki koje
doje, a uzimale su benzodiazepine, javila se sedacija i nesposobnost
sisanja. Ta djeca bi trebalo da budu pod nadzorom da bi se pratili
eventualni farmakološki efekti lijeka na njih (uključujući i sedaciju i
iritabilnost).
4.7 Uticaj na na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Sedacija, amnezija, poremećaj koncentracije i mišićne funkcije mogu
nepoželjno uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili
mašinama. U slučaju nedovoljnog spavanja, može biti povećana
vjerovatnoća pojave smanjene budnosti pacijenta (vidjeti takođe
interakcije). U toku terapije lorazepamom pacijente treba upozoriti da
ne rukuju opasnim mašinama i ne upravljaju motornim vozilima ako se jave
bilo koji od navedenih simptoma.
4.8 Neželjene reakcije
Kod primjene benzodiazepina neželjena dejstva se obično javljaju na
početku terapije i imaju tendenciju
smanjivanja ili iščezavanja pri kontinuiranom uzimanju ili smanjenju
doze.
Neželjena dejstva su prikazana prema sistemu organa na kojima se
ispoljavaju i učestalosti javljanja i mogu biti: veoma česta (≥1/10),
česta (≥1/100 i <1/10), povremena (≥1/1000 i <1/100), rijetka (≥1/10 000
i <1/1000),veoma rijetka (<1/10,000) i nepoznate učestalosti (učestalost
ne može biti utvrđena na osnovu raspoloživih podataka)
Opšti poremećaji:
Nepoznata učestalost: reakcije preosjetljivosti,
anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, angioedem, sindrom nepravilnog
izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH), hiponatrijemija, hipotermija
Često: mišićna slabost, astenija.
Kardiovaskularni poremećaji:
Nepoznata učestalost: hipotenzija, sniženje krvnog pritiska
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina
Nepoznata učestalost: opstipacija, povećanje bilirubina, žutica,
povećanje jetrenih transaminaza, povećanje alkalne fosfataze.
Poremećaji krvotoka i limfnog sistema: Nepoznata učestalost:
trombocitopenija, agranulocitoza, pancitopenija.
Poremećaji nervnog sistema i posebnih čula:
Nepoznata učestalost: Efekat benzodiazepina na CNS je dozno-zavisan (sa
povećanjem doze povećava se i
stepen depresije CNS-a).
Ekstrapiramidni simptomi, tremor, vrtoglavica, poremećaji vida
(diplopija i zamagljen vid), dizartrija/nerazumljiv govor, glavobolja,
konvulzije/epileptički napadi; amnezija, disinhibicija, euforija, koma,
suicidalne ideje/pokušaj samoubistva, poremećaj pažnje/koncentracije,
poremećaj ravnoteže .
Paradoksalne reakcije uključuju tjeskobu, nemir, uzbuđenost,
neprijateljstvo, agresivnost, bijes, poremećaje spavanja/nesanicu,
seksualno uzbuđenje, halucinacije
Veoma često:sedacija, zamor, pospanost
Često: ataksija, zbunjenost, depresija, pojava simptoma maskirane
depresije, vrtoglavica
Povremeno : promjene libida, impotencija, smanjen orgazam
Poremećaji respiratornog trakta
Nepoznata učestalost: respiratorna depresija, apneja, pogoršanje apneje
u snu (stepen respiratorne depresije zavisi od doze benzodiazepina,
raste sa povećanjem doze) pogoršanje simptoma opstruktivne bolesti
disajnih puteva.
Poremećaji kože
Nepoznata učestalost: alergijske reakcije na koži, alopecija.
Ukoliko je pacijent prethodno bolovao od depresije, može doći do pojave
nove epizode depresije tokom
terapije benzodiazepinima.
Prolazna anterogradna amnezija ili poremećaj pamćenja može nastati i
prilikom primjene preporučenih terapijskih doza, ali se rizik povećava
pri primjeni većih doza (vidjeti dio 4.4)
Tokom primjene benzodiazepina ponekad su moguće paradoksalne reakcije
kao što su uznemirenost, nemir, razdražljivost, agresivnost, priviđanje,
bijes, noćne more, halucinacije, psihoze i neprikladno ponašanje. Veća
je vjerojatnoća da se ove reakcije jave kod djece i starijih osoba
(vidjeti dio 4.4).
Primjena lorazepama (čak i u preporučenim terapijskim dozama) može
dovesti do pojave fizičke ili psihičke zavisnosti, a po prekidu
liječenja može doći do razvoja apstinencijalnog sindroma ili povratnog
("rebound") fenomena (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9 Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
Pri liječenju predoziranja bilo kojim lijekom, treba imati na umu
činjenicu da je predoziranje često posljedica uzimanja više vrsta
ljekova. Prema postmarketinškom iskustvu, predoziranje lorazepamom je
uglavnom zabilježeno u kombinaciji sa alkoholom i/ili ostalim ljekovima.
Predoziranje benzodiazepinima se obično manifestuju različitim stepenima
depresije centralnog nervnog sistema koji se kreću od pospanosti do
kome. U blagim slučajevima, simptomi koji se javljaju uključuju
pospanost, mentalnu konfuziju i letargiju. U težim slučajevima, a
naročito ako je lijek uzet zajedno sa drugim depresorima CNS ili
alkoholom, simptomi mogu uključivati dizartriju, ataksiju, paradoksalne
reakcije, depresiju CNS hipotenziju, hipotoniju, respiratornu depresiju,
kardiovaskularnu depresiju, komu i veoma rijetko, smrt.
Kada postoji rizik od aspiracije, ne preporučuje se indukcija
povraćanja. Ukoliko je ingestija lijeka bila nedavno, treba izazvati
povraćanje i/ili ispiranje želuca a nakon toga primijeniti opštu njegu,
praćenje vitalnih znaka i pažljivu opservaciju pacijenta. Ako nema
koristi od pražnjenja želuca, primijeniti aktivni ugalj koji može da
bude efikasan u smanjenju resorpcije. Hipotenzija, mada malo vjerovatna,
može se kontrolisati noradrenalinom. Lorazepam se teško može odstraniti
hemodijalizom. Lorazepam glukuronid, neaktivni metabolit, podliježe
dijalizi u velikom stepenu.
Flumazenil, antagonist benzodiazepina, se može koristiti za liječenje
hospitalizovanih pacijenata kao dodatna terapija, a ne kao zamjena za
odgovarajuću terapiju predoziranja benzodiazepinom. Prije upotrebe
potrebno je proučiti informacije o flumazenilu. Ljekar treba da ima na
umu da postoji rizik od pojave konvulzija povezanih sa primjenom
flumazenila, naročito kod pacijenata koji dugotrajno koriste
benzodiazepine i kod predoziranja cikličkim antidepresivima.
5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA
5.1 Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Derivati benzodizepina
ATC kod: N05BA06
Lorazepam je benzodiazepin sa anksiolitičkim, sedativnim, hipnotičkim i
mišićno-relaksantnim svojstvima.
5.2 Farmakokinetički podaci
Lorazepam se skoro u potpunosti resorbuje iz gastrointestinalnog trakta
i maksimalne koncentracije u plazmi se postižu nakon 2 sata. Metaboliše
se jednostavnim procesom do farmakološki inertnog glukuronida. Nema
značajnijih aktivnih metabolita. Poluvrijeme eliminacije je oko 12 sati
a opasnost od pretjerane akumulacije je minimalna. Pri klinički
relevantnim koncentracijama, lorazepam se približno 90% veže za proteine
plazme.
5.3 Pretklinički podaci о bezbjednosti
Kod pacova koji su tretirani dozom lorazepama od 6 mg/kg/dan, tokom
vremenskog perioda dužeg od godinu dana, javila se dilatacija ezofagusa.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci
- krospovidon;
- povidon K 30;
- laktoza, monohidrat;
- natrijum laurilsulfat;
- indigotin E 132;
- magnezijum stearat;
- talk.
6.2. Inkompatibilnost
Nema podataka o inkompatibilnosti.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi
zaštite od svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Lorazepam, tablete, 1 mg:
Aluminijum/PVC blister.
Kutija sa 30 tableta (blister, 2 x 15 kom).
Lorazepam, tablete, 2,5 mg:
Aluminijum/PVC blister.
Kutija sa 20 tableta (blister, 2 x 10 kom).
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
-----------------------------------------------------------------------
6.7. Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
-----------------------------------------------------------------------
7. NOSILAC DOZVOLE
Hemofarm A.D. Vršac Poslovna jedinica Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE I OBNOVE DOZVOLE
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg, blister, 2 x 15 tableta: 2030/14/490 - 716
▲Lorazepam, tableta, 2,5 mg, blister, 2 x 10 tableta: 2030/14/491 - 717
9. DATUM PRVE DOZVOLE I DATUM OBNOVE DOZVOLE
▲ Lorazepam, tableta, 1 mg, blister, 2 x 15 tableta: 28.11.2014. godine
▲ Lorazepam, tableta, 2,5 mg, blister, 2 x 10 tableta: 28.11.2014.
godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Novembar, 2014.