Lanzul uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Lanzul S, 15 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda,
Lanzul, 30 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda.
INN: lansoprazol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Svaka gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 15 mg lansoprazola.
Svaka gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 30 mg lansoprazola.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
-----------------------------------------------------------------------
15 mg 30 mg
------------------ ---------------------------- -----------------------
saharoza 74.56 mg 149.11 mg
-----------------------------------------------------------------------
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Gastrorezistentna kapsula, tvrda.
Lanzul S gastrorezistentna kapsula, tvrda 15 mg
Tvrde kapsule, punjene bijelim do svijetlosmeđim ili blago roza obojenim
peletama. Tijelo kapsule je bijele, a kapica crveno-smeđe boje.
Lanzul gastrorezistentna kapsula, tvrda 30 mg
Tvrde kapsule bijele boje, punjene bijelim do svijetlosmeđim ili blago
ružičasto obojenim peletama.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lansoprazol je indikovan kod odraslih osoba.
- Liječenje gastričnog i duodenalnog ulkusa;
- Liječenje refluksnog ezofagitisa;
- Profilaksa refluksnog ezofagitisa;
- Eradikacija bakterije Helicobacter pylori (H. pylori) uz istovremenu
adekvatnu terapiju antibioticima za liječenje ulkusa povezanih sa
infekcijom H. pylori;
- Liječenje benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata kojima je neophodna dugotrajna
terapija ovim ljekovima;
- Profilaksa gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa ljekovima
NSAIL grupe kod pacijenata sa postojećim faktorima rizika (vidjeti dio
4.2), kojima je neophodna dugotrajna terapija;
- Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest;
- Zollinger-Ellison-ov sindrom.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Liječenje duodenalnog ulkusa:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 2 nedjelje. Ako pacijent
nije u potpunosti izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka
treba da se nastavi još 2 nedjelje.
Liječenje gastričnog uklusa:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ulkus se
obično izliječi tokom 4 nedjelje, ali ako pacijent nije u potpunosti
izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka može da se nastavi
još 4 nedjelje.
Refluksni ezofagitis:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ako pacijent
nije u potpunosti izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka
može da se nastavi još 4 nedjelje.
Profilaksa refluksnog ez ofagitisa:
15 mg jednom dnevno. Doza po potrebi može da se poveća i do 30 mg
dnevno.
Eradikacija bakterije Helicobacter pylori:
Prilikom odabira odgovarajuće kombinovane terapije, treba uzeti u obzir
zvanične lokalne smjernice o rezistenciji bakterija, trajanju terapije
(najčešće 7 dana, ali ponekad i do 14 dana) i odgovarajućoj upotrebi
antibakterijskih ljekova.
Preporučena doza je 30 mg lijeka Lanzul dva puta dnevno, tokom 7 dana, u
kombinaciji sa jednim od sljedećeg:
klaritromicin 250-500 mg dva puta dnevno + amoksicilin 1 g dva puta
dnevno;
klaritromicin 250 mg dva puta dnevno + metronidazol 400-500 mg dva puta
dnevno.
Stopa eradikacije H. pylori ide do 90%, i postiže se kada se
klaritromicin kombinuje sa Lanzulom i amoksicilinom ili metronidazolom.
Šest mjeseci nakon uspješne eradikacije, rizik od reinfekcije je mali i
zbog toga je vjerovatnoća relapsa mala.
Ispitivana je i primjena režima liječenja koji uključuje lansoprazol 30
mg dva puta dnevno, amoksicilin 1 g dva puta dnevno i metronidazol
400-500 mg dva puta dnevno. Zabilježene su niže stope eradikacije kod
primjene ove kombinacije nego kod režima koji uključuju klaritromicin.
Ova kombinacija može da odgovara pacijentima koji ne mogu da uzimaju
klaritromicin kao dio terapije eradikacije, kada su stope lokalne
rezistencije na metronidazol niske.
Liječenje benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata kojima je neophodna dugotrajna
terapija ovim ljekovima:
30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Kod pacijenta koji nijesu u
potpunosti izliječeni, terapija se može nastaviti još 4 nedjelje. Kod
rizičnih pacijenta i pacijenata sa ulkusima koji se teško liječe,
vjerovatno je potrebno duže liječenje i/ili viša doza.
Profilaksa benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata sa postojećim faktorima rizika (kao
što je starost > 65 godina ili gastrični ili duodenalni ulkus u
anamnezi) kojima je neophodna dugotrajna terapija ovim ljekovima:
15 mg jednom dnevno. Ako liječenje ne bude uspješno, treba koristiti
dozu od 30 mg jednom dnevno.
Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest:
Preporučena doza je 15 mg ili 30 mg dnevno. Veoma brzo se postiže
ublažavanje simptoma. Treba razmotriti individualno prilagođavanje doze.
Ako simptomi ne nestanu tokom 4 nedjelje sa dnevnom dozom od 30 mg,
preporučuju se dodatna ispitivanja.
Zollinger-Ellison-ov sindrom:
Preporučena početna doza je 60 mg jednom dnevno. Dozu treba individualno
prilagoditi, a terapiju nastaviti koliko god je potrebno. Primjenjivane
su dnevne doze i do 180 mg. Ako potrebna dnevna doza prelazi 120 mg,
potrebno je da se podijeli u dvije doze.
Posebne populacije
Poremećaji funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa poremećajem funkcije
bubrega.
Poremećaji funkcije jetre
Pacijente sa umjerenim ili teškim oboljenjem jetre treba redovno
kontrolisati, a preporučuje se smanjenje dnevne doze za 50% (vidjeti
djelove 4.4 i 5.2).
Starije osobe
Zbog smanjenog klirensa lansoprazola kod starijih osoba, možda će biti
potrebno prilagođavanje doze na osnovu individualnih potreba. Kod
starijih osoba se ne smije premašiti dnevna doza od 30 mg, osim ako ne
postoje opravdane kliničke indikacije.
Djeca
Primjena lijeka Lanzul se ne preporučuje kod djece zato što su klinički
podaci ograničeni (vidjeti dio 5.2), a trenutno nije poznato koliko su
rezultati studija na mladunčadi životinja relevantni za ljude (vidjeti
dio 5.3). Liječenje djece mlađe od godinu dana treba izbjegavati jer
raspoloživi podaci nijesu pokazali korisno djelovanje u terapiji
gastroezofagealne refluksne bolesti.
Način primjene
Da bi se postiglo optimalno dejstvo, lijek Lanzul treba uzimati jednom
dnevno, ujutro, osim prilikom eradikacije bakterije H. pylori, kada
terapija treba da se primjenjuje dva puta dnevno, jednom ujutro i jednom
uveče.
Lijek Lanzul treba da se uzima najmanje 30 minuta prije obroka (vidjeti
dio 5.2). Kapsule treba progutati cijele, uz tečnost.
Kod pacijenata koji imaju probleme sa gutanjem, ispitivanja i klinička
praksa su pokazali da se kapsule smiju otvoriti, a granule pomiješati sa
malom količinom vode, soka od jabuke/paradajza, ili staviti na manju
količinu mekše hrane (npr. jogurt, pasirana jabuka) kako bi se olakšala
primjena. Kapsule se takođe mogu otvoriti, a granule pomiješati sa 40 ml
soka od jabuke za primjenu putem nazogastrične sonde (vidjeti dio 5.2).
Nakon pripreme rastvora ili smjese, lijek se mora odmah primijeniti.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Malignitet želuca
Kao i kod drugih antiulkusnih terapija, mora se isključiti mogućnost
maligniteta na želucu kada se gastrični ulkus liječi lansoprazolom, jer
lansoprazol može maskirati simptome i odložiti postavljanje dijagnoze.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primjena lansoprazola sa inhibitorima HIV
proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti unutar želuca, kao
što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti. Ukoliko nije moguće izbjeći istovremenu primjenu,
preporučuje se kliničko praćenje pacijenta.
Hipomagnezijemija
U rijetkim slučajevima, prijavljena je teška hipomagnezijemija kod
pacijenata liječenih inhibitorima protonske pumpe, kao što je
lansoprazol, u periodu od najmanje 3 mjeseca, a u većini slučajeva u
periodu od 1 godine. Ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su
umor, spazam, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularna
aritmija mogu se pojaviti, ali simptomi mogu početi i podmuklo i biti
zanemareni. Hipomagnezijemija može dovesti do hipokalcemije i/ili
hipokalijemije (vidjeti dio 4.8). Kod većine pacijenata, simptomi
hipomagnezijemije (i hipomagnezijemije udružene sa hipokalcemijom i/ili
hipokalijemijom) smanjili su se uzimanjem magnezijuma i prekidom
uzimanja inhibitora protonske pumpe.
Za pacijente za koje se očekuje da će duže vrijeme biti liječeni
inhibitorima protonske pumpe ili koji uzimaju inhibitore protonske pumpe
sa digoksinom ili ljekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr.
diuretici), zdravstveni radnici moraju razmotriti mjerenje koncentracije
magnezijuma prije početka liječenja inhibitorima protonske pumpe i
periodično tokom liječenja.
Uticaj na resorpciju vitamina B12
Lijek lansoprazol, kao i ostali blokatori lučenja želudačne kiseline,
može redukovati resorpciju vitamina B12 (cijanokobalamina) zbog
hipohlorhidrije ili ahlorhidrije. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata
sa redukovanim zalihama u organizmu ili sa faktorima rizika za smanjenu
resorpciju vitamina B12, a koji su na dugotrajnoj terapiji lijekom ili
kod kojih su primijećeni takvi simptomi.
Oštećenje funkcije jetre
Lansoprazol treba oprezno koristiti kod pacijenta sa umjerenim do teškim
poremećajem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).
Bakterijske infekcije gastrointestinalnog trakta
Lanzoprazol, kao svi inhibitori protonske pumpe, može povećati broj
bakterija u želucu koje se obično nalaze u gastrointestinalnom traktu.
Stoga, liječenje lansoprazolom može da dovede do povećanja rizika od
gastrointestinalnih infekcija uzročnicima kao što su Salmonella,
Campylobacter i Clostridium difficile.
Kod pacijenta koji pate od gastroduodenalnih ulkusa, treba razmotriti
mogućnost infekcije H. pylori kao etiološkog faktora.
Ako se lansoprazol koristi u kombinaciji sa antibioticima u
eradikacionoj terapiji H. pylori, treba pratiti i sažetke karakteristika
tih antibiotika.
Dugotrajna terapija lijekom
Zbog ograničenih podataka o bezbjednosti primjene kod pacijenta na
terapiji održavanja dužoj od 1 godine, potrebno je redovno razmatrati
terapiju i periodično procjenjivati odnos rizik/korist kod ovih
pacijenata.
Poremećaj funkcije gastrointestinalnog trakta
Veoma rijetko su zabilježeni slučajevi kolitisa kod pacijenta koji su
uzimali lansoprazol. Zbog toga u slučaju teške i perzistentne dijareje
treba razmotriti prekid terapije.
Istovremena primjena sa NSAIL
Liječenje u svrhu prevencije peptičkih ulkusa kod pacijenata kojima je
potrebno kontinuirano liječenje ljekovima NSAIL grupe mora biti
ograničeno na pacijente sa visokim rizikom (npr. gastrointestinalno
krvarenje u anamnezi, perforacija ili ulkus, starije osobe, istovremena
primjena ljekova za koje je poznato da povećavaju vjerovatnoću
neželjenih događaja u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta [npr.
kortikosteroidi ili antikoagulansi], prisustvo ozbiljnog komorbiditeta
ili dugotrajna primjena maksimalnih preporučenih doza NSAIL).
Prelomi kostiju
Inhibitori protonske pumpe, posebno ako se koriste u visokim dozama i u
dužem vremenskom periodu (> 1 godine), mogu umjereno povećati rizik od
preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme, posebno kod starijih osoba i u
prisustvu drugih poznatih faktora rizika. Opservacione studije su
pokazale da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od
frakture za 10-40%. Dio ovog povećanja može biti i posljedica drugih
faktora rizika. Pacijenti u riziku od osteoporoze bi trebalo da se
njeguju u skladu sa važećim smjernicama kliničke prakse i da uzimaju
adekvatne količine vitamina D i kalcijuma.
Ozbiljne neželjene reakcije na koži
Ozbiljne neželjene reakcije na koži (engl. severe cutaneous adverse
reactions, SCARs), uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS),
toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), kao i reakcije na ljekove sa
eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with
eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti opasne po
život ili fatalne, prijavljene su u vezi sa lijekom lansoprazol, sa
nepoznatom učestalošću (vidjeti dio 4.8). Prilikom propisivanja ovog
lijeka, pacijente treba savjetovati o znacima i simptomima kožnih
reakcija, i pažljivo ih pratiti. Ako se pojave znaci i simptomi koji
ukazuju na ove reakcije, upotrebu lansoprazola treba odmah obustaviti i
razmotriti druge mogućnosti za liječenje.
Subakutni kožni lupus eritematozus
Inhibitori protonske pumpe su povezani sa vrlo rijetkim slučajevima
(engl. subacute cutaneous lupus erythematosus, SCLE). Ako dođe do pojave
lezija, posebno na djelovima kože izloženim suncu, i ako je to
propraćeno artralgijom, pacijent mora odmah zatražiti medicinsku pomoć,
a zdravstveni radnik mora razmotriti prekid terapije. Ako se nakon
liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a
će biti veći i tokom liječenja drugim inhibitorom proptonske pumpe.
Oštećenje funkcije bubrega
Akutni tubulointersticijalni nefritis (TIN) je primijećen kod pacijenata
koji uzimaju lansoprazol i može se pojaviti u bilo kom trenutku tokom
terapije lansoprazolom (vidjeti dio 4.8). Akutni tubulointersticijalni
nefritis može napredovati do bubrežne insuficijencije.
Upotrebu lijeka lansoprazol treba prekinuti u slučaju sumnje na TIN i
odmah započeti adekvatnu terapiju.
Uticaj na laboratorijske testove
Povišena koncentracija hromogranina A (CgA) može ometati laboratorijska
ispitivanja za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegao ovaj uticaj,
liječenje lansoprazolom potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije
mjerenja koncentracije CgA (vidjeti dio 5.1). Ako se koncentracije CgA i
gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog
mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja
inhibitorom protonske pumpe.
Pomoćne supstance
S obzirom na to da lijek Lanzul sadrži saharozu, pacijenti sa rijetkim
nasljednim poremećajima nepodnošenja fruktoze, glukoza-galaktoza
malapsorpcijom ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne smiju uzimati
ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po kapsuli, tj.
zanemarljive količine natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Efekti lansoprazola na druge ljekove
Ljekovi sa resorpcijom koja zavisi od pH
Lansoprazol može interferirati sa resorpcijom ljekova kod kojih je
želudačni pH ključan za bioraspoloživost.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primjena lansoprazola i inhibitora HIV
proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti unutar želuca, kao
što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4).
Ketokonazol i itrakonazol
Resorpcija ketokonazola i itrakonazola iz gastrointestinalnog trakta
pojačava se u prisustvu želudačne kiseline. Primjena lansoprazola može
da dovede do subterapijskih koncentracija ketokonazola i itrakonazola, i
zato ovu kombinaciju treba izbjegavati.
Digoksin
Istovremena primjena lansoprazola i digoksina može da dovede do porasta
koncentracije digoksina u plazmi. Zbog toga treba pratiti koncentraciju
digoksina u plazmi i, po potrebi, prilagoditi dozu digoksina na početku
ili na kraju terapije lansoprazolom.
Metotreksat
Istovremena primjena lijeka lansoprazola sa visokim dozama metotreksata
može povećati i produžiti koncentracije metotreksata u serumu i/ili
koncentracije njegovih metabolita, što može dovesti do toksičnosti
metotreksata. Zbog toga, treba razmotriti privremeno obustavljanje
terapije lansoprazolom u slučajevima gdje se koriste visoke doze
metotreksata.
Varfarin
Istovremena primjena lanzoprazola od 60 mg i varfarina nije uticala na
farmakokinetiku varfarina ili na INR. Međutim, prijavljene su povećane
vrijednosti INR-a i protrombinskog vremena kod pacijenata koji primaju
istovremeno inhibitore protonske pumpe i varfarin. Povećanje vrijednosti
INR i protrombinskog vremena može dovesti do abnormalnog krvarenja, pa
čak i smrti. Pacijente koji su na liječenju istovremeno lansoprazolom i
varfarinom potrebno je pažljivo pratiti zbog potencijalnog povećanja INR
i protrombinskog vremena, posebno na početku ili na kraju istovremenog
liječenja.
Ljekovi koji se metabolišu putem enzima P450
Lansoprazol može povećati koncentracije u plazmi ljekova koji se
metabolišu pomoću CYP3A4. Treba biti oprezan kada se lansoprazol
kombinuje sa ljekovima koji se metabolišu pomoću ovog enzima i imaju
usku terapijsku širinu.
Teofilin
Lansoprazol snižava koncentraciju teofilina u plazmi, što može da umanji
njegovo očekivano kliničko dejstvo pri određenoj dozi. Treba biti
oprezan i sprovesti nadzor nad pacijentom prilikom kombinovanja ova dva
lijeka.
Takrolimus
Istovremena primjena lansoprazola povećava koncentraciju takrolimusa u
plazmi (supstrat CYP3A i P-gp). Izloženost lansoprazolu povećava srednju
vrijednost izloženosti takrolimusu i do 81%. Savjetuje se praćenje
koncentracije takrolimusa u plazmi kada se istovremena terapija
lansoprazolom otpočinje ili završava.
Ljekovi koji se prenose P-glikoproteinom
Primijećeno je da lansoprazol inhibira transportni protein,
P-glikoprotein (P-gp) in vitro. Klinički značaj ovog dejstva nije
poznat.
Efekti drugih ljekova na lansoprazol
Ljekovi koji inhibiraju CYP2C19
Fluvoksamin
Treba razmotriti smanjenje doze kada se lansoprazol kombinuje sa
inhibitorom CYP2C19, fluvoksaminom. Koncentracija lansoprazola u plazmi
se povećava i do 4 puta.
Ljekovi koji indukuju CYP2C19 i CYP3A4
Induktori enzima koji djeluju na CYP2C19 i CYP3A4, kao što su rifampicin
i kantarion (Hypericum perforatum), mogu značajno da smanje
koncentraciju lansoprazola u plazmi.
Ostali ljekovi
Sukralfat/antacidi
Sukralfat/antacidi mogu smanjiti bioraspoloživost lansoprazola. Zbog
toga lansoprazol treba davati najmanje 1 sat nakon uzimanja ovih
ljekova.
NSAIL
Klinički značajne interakcije lansoprazola sa nesteroidnim
antiinflamatornim ljekovima nijesu dokazane, iako nijesu rađene formalne
studije interakcija.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Ne postoje dostupni podaci o djelovanju lansoprazola na plodnost kod
ljudi. Kod mužjaka i ženki pacova, lansoprazol nema uticaj na plodnost.
Trudnoća
Postoji ograničen broj podataka o primjeni lansoprazola u periodu
trudnoće. Studije na životinjama nijesu pokazale ni direktna ni
indirektna štetna dejstva na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj,
porođaj ili postnatalni razvoj.
Kao mjera opreza, upotrebu lansoprazola tokom trudnoće treba
izbjegavati.
Dojenje
Nije poznato da li se lansoprazol izlučuje u majčino mlijeko. Studije na
životinjama su pokazale da se lansoprazol izlučuje u mlijeko.
Odluku o tome da li treba nastaviti/prekinuti dojenje ili
nastaviti/prekinuti terapiju lansoprazolom treba donijeti uzimajući u
obzir koristi dojenja za dijete i koristi terapije lansoprazolom za
ženu.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Pri primjeni lansoprazola mogu se javiti neželjena dejstva lijeka kao
što su vrtoglavica, nesvjestica, poremećaji vida i pospanost (vidjeti
dio 4.8). U navedenim stanjima sposobnost reagovanja može biti smanjena.
4.8. Neželjena dejstva
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Učestalosti su definisane kao: često (≥ 1/100 i < 1/10); povremeno (≥
1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); veoma rijetko (<
1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Za sve neželjene reakcije prijavljene iz postmarketinškog praćenja nije
moguće odrediti učestalost i stoga su označene učestalošću „nepoznato“.
Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema
opadajućoj ozbiljnosti.
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Učestalost | Često | Povremeno | Rijetko | Veoma rijetko | Nepoznato |
| | | | | | |
| Sistem organa | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji krvi | | Trombocitopenija*, | Anemija | Agranuloci-toza*, | |
| i limfnog | | eozinofilija, | | pancitopeni-ja* | |
| sistema | | leukopenija* | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | | Anafilaktični šok* | |
| imunog sistema | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | | | Hiponatrijemi-ja*, |
| metabolizma i | | | | | |
| ishrane | | | | | Hipomagnezi-jemija* |
| | | | | | |
| | | | | | Hipokalcemi-ja* ϯ i |
| | | | | | |
| | | | | | Hipokalijemi-ja* ϯ |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Psihijatrijski | | Depresija | Nesanica, | | Vizuelne |
| poremećaji | | | halucinacije, | | halucinacije |
| | | | konfuzija | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | Glavobolja, | | Nemir, vertigo, | | |
| nervnog sistema | vrtoglavica | | parestezije, | | |
| | | | somnolencija, tremor | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji oka | | | Poremećaji vida | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | Mučnina, | | Glositis, kandidijaza | Kolitis*, | |
| gastrointesti- | proliv, bol u | | jednjaka, | stomatitis | |
| | želucu, | | pankreatitis, | | |
| nalnog sistema | konstipacija, | | poremećaji ukusa | | |
| | povraćanje, | | | | |
| | flatulencija, | | | | |
| | suvoća usta | | | | |
| | ili grla, | | | | |
| | polipi | | | | |
| | | | | | |
| | fundusnih | | | | |
| | | | | | |
| | žlijezda | | | | |
| | | | | | |
| | želuca | | | | |
| | | | | | |
| | (dobroćudni) | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Hepatobilijarni | Porast nivoa | | Hepatitis, žutica | | |
| poremećaji | enzima jetre | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji kože | Urtikarija, | | Petehije, purpura, | Stevens-Johnson-ov | Subakutni kožni |
| i potkožnog | svrab, osip | | opadanje kose, | sindrom*, toksična | lupus |
| tkiva | | | eritema multiforme, | epidermalna | ertitematozus* |
| | | | fotosenzitivnost | nekroliza* | (vidjeti dio 4.4) i |
| | | | | | neželjene reakcije |
| | | | | | sa eozinofilijom i |
| | | | | | sistemskim |
| | | | | | simptomima |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | Artralgija, | | | |
| mišićno- | | mialgija, prelomi | | | |
| | | kuka, ručnog | | | |
| -koštanog | | zgloba ili kičme | | | |
| sistema i | | (vidjeti dio 4.4) | | | |
| vezivnog tkiva | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | Tubulointersti-cijski | | |
| bubrega i | | | nefritis (sa mogućim | | |
| mokraćnog | | | napredovanjem do | | |
| sistema | | | bubrežne | | |
| | | | insuficijencije) | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | Ginekomastija | | |
| reproduktivnog | | | | | |
| sistema i dojki | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Opšti | Umor | Edem | Groznica, | | |
| poremećaji i | | | | | |
| reakcije na | | | hiperhidroza, | | |
| mjestu primjene | | | angioedem, | | |
| | | | anoreksija, | | |
| | | | impotencija | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Ispitivanja | | | | Porast nivoa | |
| | | | | holesterola i | |
| | | | | triglicerida, | |
| | | | | hiponatrije-mija | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
* Neželjene reakcije koje su primijećene nakon odobrenja
dekslansoprazola (s obzirom na to da su ove reakcije dobrovoljno
prijavljene iz populacije nejasne veličine, učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka)
ϯ Hipokalcemija i/ili hipokalijemija mogu biti povezane sa pojavom
hipomagnezijemije (vidjeti dio 4.4)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Nema podataka o efektima predoziranja lansoprazolom kod ljudi (iako je
akutna toksičnost vjerovatno niska) i, u skladu sa tim, nema posebnih
instrukcija za liječenje. Međutim, primjena dnevnih doza lansoprazola do
180 mg oralno i do 90 mg intravenski, u kliničkim ispitivanjima, nije
bila praćena značajnim neželjenim dejstvima.
Za moguće simptome predoziranja lansoprazolom vidjeti dio 4.8.
U slučaju sumnje na predoziranje, pacijenta treba pratiti. Lansoprazol
se ne eliminiše u značajnom obimu hemodijalizom. Ukoliko je neophodno,
preporučuje se ispiranje želuca, primjena aktivnog uglja i simptomatska
terapija.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Inhibitori protonske pumpe
ATC kod: A02BC03
Lansoprazol je inhibitor želudačne protonske pumpe. On inhibira završni
stadijum nastanka želudačne kiseline inhibiranjem aktivnosti H+/K+
adenozin-trifosfataze parijetalnih ćelija želuca. Inhibicija je zavisna
od doze i reverzibilna je, a dejstvo se odnosi i na bazalnu i na
stimulisanu sekreciju želudačne kiseline. Lansoprazol se koncentriše u
parijetalnim ćelijama i postaje aktivan u njihovoj kiseloj sredini,
usljed čega reaguje sa sulfhidril grupom H+/K+ adenozin-trifosfataze
izazivajući inhibiciju aktivnosti enzima.
Dejstvo na sekreciju želudačne kiseline
Lansoprazol je specifični inhibitor protonske pumpe parijetalnih ćelija.
Pojedinačna oralna doza lansoprazola inhibira pentagastrin-stimulisanu
sekreciju želudačne kiseline za oko 80%. Nakon ponovljene dnevne
primjene tokom sedam dana, dostiže se približno 90% inhibicije lučenja
želudačne kiseline. Lansoprazol ima odgovarajući efekat i na bazalnu
sekreciju želudačne kiseline. Pojedinačna oralna doza od 30 mg smanjuje
bazalnu sekreciju za oko 70%, a već nakon prve doze dolazi do
poboljšanja simptoma kod pacijenata. Nakon ponovljene primjene u periodu
od osam dana, redukcija je oko 85%. Brzo poboljšanje simptoma postiže se
upotrebom jedne kapsule (od 30 mg) dnevno, a kod većine pacijenata sa
ulkusom duodenuma oporavak nastupa u periodu od dvije nedjelje, dok kod
pacijenata sa želudačnim ulkusom i refluksnim ezofagitisom nastupa u
roku od četiri nedjelje. Lansoprazol smanjenjem želudačne kiselosti
stvara uslove u kojima odgovarajući antibiotici mogu djelovati na H.
pylori.
U toku terapije antisekretornim ljekovima, kao odgovor na smanjenu
sekreciju želudačne kiseline, rastu serumske vrijednosti gastrina.
Takođe, kao odgovor na smanjen želudačni aciditet, rastu vrijednosti
CgA. Povećane vrijednosti CgA mogu ometati laboratorijska ispitivanja za
neuroendokrine tumore.
Dostupni objavljeni podaci ukazuju na to da terapiju inhibitorima
protonske pumpe treba prekinuti u periodu od 5 dana do 2 nedjelje prije
mjerenja CgA. Razlog tome je da se omogući da se vrijednosti CgA, koje
mogu biti lažno povećane u toku terapije inhibitorima protonske pumpe,
vrate u okvire referentnih vrijednosti.
5.2. Farmakokinetički podaci
Lansoprazol je racemat dva aktivna enantiomera koji biotransformacijom
prelazi u aktivan oblik u kiseloj sredini parijetalnih ćelija. Pošto
lansoprazol veoma brzo aktivira želudačna kiselina, on se primjenjuje
oralno.
Resorpcija i distribucija
Lansoprazol ispoljava visoku bioraspoloživost (80-90%) u pojedinačnoj
dozi. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže nakon 1,5 do 2 sata.
Unos hrane usporava stepen resorpcije lansoprazola i smanjuje
bioraspoloživost za oko 50%. Vezivanje za proteine plazme je 97%.
Ispitivanja su pokazala da granule iz otvorene kapsule daju ekvivalentnu
vrijednost PIK kao i čitave kapsule ako se granule rastvore u maloj
količini soka od pomorandže, jabuke ili paradajza, ili ako se pomiješaju
sa kašikom pasirane jabuke ili kruške, ili pospu na kašiku jogurta,
pudinga ili mladog sira. Ekvivalentna vrijednost PIK se javlja i kada se
granule rastvore u soku od jabuke i primjene putem nazogastrične sonde.
Biotransformacija i eliminacija
Lansoprazol se ekstenzivno metaboliše u jetri, a metaboliti se izlučuju
i putem bubrega i putem žuči. Metabolizam lansoprazola je uglavnom
katalizovan enzimom CYP2C19. Njegovom metabolizmu doprinosi i enzim
CYP3A4. Poluvrijeme eliminacije u plazmi se kreće od 1 do 2 sata nakon
pojedinačne doze ili nakon ponovljenih doza kod zdravih ispitanika. Nema
dokaza o akumulaciji nakon ponovljenih doza kod zdravih ispitanika. U
plazmi su identifikovani sulfon, sulfid i 5-hidroksil derivati
lansoprazola. Ovi metaboliti imaju veoma malo ili nikakvo antisekretorno
djelovanje.
Studija sa radioaktivno obilježenim ¹⁴C lansoprazolom pokazala je da se
približno jedna trećina radijacije izlučuje urinom, dok su dvije trećine
otkrivene u fecesu.
Posebne populacije pacijenata
Stariji pacijenti
Klirens lansoprazola je smanjen kod starijih pacijenta, a poluvrijeme
eliminacije je povećano za približno 50% do 100%. Maksimalna
koncentracija u plazmi nije povećana kod starijih osoba.
Pedijatrijski pacijenti
Ispitivanje farmakokinetike kod djece uzrasta 1–17 godina pokazalo je
izloženost sličnu kao kod odraslih, pri dozama od 15 mg kod djece sa
tjelesnom masom ispod 30 kg i sa 30 mg kod djece sa većom tjelesnom
masom. Ispitivanje doza od 17 mg/m² površine tijela ili 1 mg/kg tjelesne
mase pokazalo je uporedivu izloženost lansoprazolu kod djece uzrasta 2-3
mjeseca do jedne godine, u odnosu na odrasle osobe.
Veća izloženost lansoprazolu u poređenju sa odraslim osobama primijećena
je kod novorođenčadi uzrasta ispod 2–3 mjeseca sa dozama od 1,0 mg/kg i
0,5 mg/kg tjelesne mase, datim u obliku pojedinačne doze.
Insuficijencija jetre
Izloženost lansoprazolu je udvostručena kod pacijenta sa blagom
insuficijencijom jetre i izrazito povišena kod pacijenata sa umjerenom i
teškom insuficijencijom jetre.
Slabi metabolizeri CYP2C19
Genetski polimorfizam CYP 2C19 uslovljava da je 2-6% populacije, nazvane
slabim metabolizerima, homozigotno za mutirani CYP2C19 alel i zbog toga
im nedostaje funkcionalni CYP2C19 enzim. Izloženost lansoprazolu je
nekoliko puta veća kod slabih metabolizera nego kod jakih metabolizera.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni na osnovnu konvencionalnih studija o
farmakološkoj bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza,
genotoksičnosti i reproduktivnoj toksičnosti ne ukazuju na posebnu
opasnost za ljude.
U dvije studije kancerogenosti na pacovima, lansoprazol je izazvao dozno
zavisnu hiperplaziju želudačnih ECL ćelija i karcinozu ECL ćelija
povezanu sa hipergastrinemijom zbog inhibicije lučenja kiseline.
Primijećena je i intestinalna metaplazija, kao i hiperplazija Lejdigovih
ćelija i benigni tumori Lejdigovih ćelija. Nakon 18 mjeseci liječenja
primijećena je retinalna atrofija. To nije zabilježeno kod majmuna, pasa
ili miševa.
U studijama kancerogenosti na miševima razvila se dozno zavisna
hiperplazija želudačnih ECL ćelija, kao i tumori i adenom rete testisa.
Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.
Studije na mladunčadima životinja:
Studije na mladim pacovima (8-nedjeljna studija, 6-nedjeljna studija
titracije toksikokinetičkih doza, ispitivanje razvojne osjetljivosti)
koje obuhvataju pedijatrijsku populaciju mlađu od 12 godina pokazale su
povećanu učestalost zadebljanja srčanih zalistaka.
Nalazi su se preokrenuli ili su imali trend prema reverzibilnosti nakon
četvorosedmične obustave upotrebe lijeka. Mladi pacovi mlađi od
postnatalnog 21 dana (dob otprilike ekvivalentna 2 godine kod ljudi)
bili su osjetljiviji na razvoj zadebljanja srčanih zalistaka.
Bezbjednosna margina za očekivanu izloženost ljudi kreće se u rasponu od
3 do 6 puta više od izloženosti u studijama za mladunce, na osnovu PIK-a
na nivou bez primijećenih efekata (engl. no-observed-effect level, NOEL)
(8-nedjeljna studija, 6-nedjeljna studija titracije toksikokinetičkih
doza) ili najnižem nivou pri kojem je uočen efekat (engl.
lowest-observed-effect level, LOEL) (studija razvojne osjetljivosti).
Relevantnost ovih rezultata za pedijatrijske pacijente mlađe od 12
godina nije poznata.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sadržaj kapsule:
Šećerne kuglice,
Hidroksipropilceluloza,
Magnezijum karbonat, teški,
Saharoza,
Skrob, kukurzni,
Natrijum laurilsulfat,
Hipromeloza,
Metakrilatna kiselina/etilakrilat kopolimer 1:1, 30 % rastvor,
Talk,
Makrogol 6000,
Titan dioksid (E 171).
Gastrorezistentna kapsula:
Titan dioksid (E171),
Gvožđe oksid, crveni (E172), (samo kapsule 15 mg)
Želatin.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvajte na temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte u originalnom pakovanju zbog zaštite od vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Blister (PVC/PE/PVDC//AL folija): 28 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih
(4 blistera po 7 kapsula od 15 mg) u kutiji.
Blister (PVC/PE/PVDC//AL folija): 14 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih
(2 blistera po 7 kapsula od 30 mg) u kutiji.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
D.S.D. „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica,
Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Lanzul S, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 15 mg, blister, 28 (4x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/17/434 - 3966
Lanzul, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 30 mg, blister, 14 (2x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/17/435 - 3967
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Lanzul S, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 15 mg, blister, 28 (4x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 06.12.2017. godine
Lanzul, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 30 mg, blister, 14 (2x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 06.12.2017. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine
1. NAZIV LIJEKA
Lanzul S, 15 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda,
Lanzul, 30 mg, gastrorezistentna kapsula, tvrda.
INN: lansoprazol
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Svaka gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 15 mg lansoprazola.
Svaka gastrorezistentna kapsula, tvrda sadrži 30 mg lansoprazola.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom:
-----------------------------------------------------------------------
15 mg 30 mg
------------------ ---------------------------- -----------------------
saharoza 74.56 mg 149.11 mg
-----------------------------------------------------------------------
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Gastrorezistentna kapsula, tvrda.
Lanzul S gastrorezistentna kapsula, tvrda 15 mg
Tvrde kapsule, punjene bijelim do svijetlosmeđim ili blago roza obojenim
peletama. Tijelo kapsule je bijele, a kapica crveno-smeđe boje.
Lanzul gastrorezistentna kapsula, tvrda 30 mg
Tvrde kapsule bijele boje, punjene bijelim do svijetlosmeđim ili blago
ružičasto obojenim peletama.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Lansoprazol je indikovan kod odraslih osoba.
- Liječenje gastričnog i duodenalnog ulkusa;
- Liječenje refluksnog ezofagitisa;
- Profilaksa refluksnog ezofagitisa;
- Eradikacija bakterije Helicobacter pylori (H. pylori) uz istovremenu
adekvatnu terapiju antibioticima za liječenje ulkusa povezanih sa
infekcijom H. pylori;
- Liječenje benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata kojima je neophodna dugotrajna
terapija ovim ljekovima;
- Profilaksa gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa ljekovima
NSAIL grupe kod pacijenata sa postojećim faktorima rizika (vidjeti dio
4.2), kojima je neophodna dugotrajna terapija;
- Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest;
- Zollinger-Ellison-ov sindrom.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje
Liječenje duodenalnog ulkusa:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 2 nedjelje. Ako pacijent
nije u potpunosti izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka
treba da se nastavi još 2 nedjelje.
Liječenje gastričnog uklusa:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ulkus se
obično izliječi tokom 4 nedjelje, ali ako pacijent nije u potpunosti
izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka može da se nastavi
još 4 nedjelje.
Refluksni ezofagitis:
Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Ako pacijent
nije u potpunosti izliječen u ovom roku, liječenje istom dozom lijeka
može da se nastavi još 4 nedjelje.
Profilaksa refluksnog ez ofagitisa:
15 mg jednom dnevno. Doza po potrebi može da se poveća i do 30 mg
dnevno.
Eradikacija bakterije Helicobacter pylori:
Prilikom odabira odgovarajuće kombinovane terapije, treba uzeti u obzir
zvanične lokalne smjernice o rezistenciji bakterija, trajanju terapije
(najčešće 7 dana, ali ponekad i do 14 dana) i odgovarajućoj upotrebi
antibakterijskih ljekova.
Preporučena doza je 30 mg lijeka Lanzul dva puta dnevno, tokom 7 dana, u
kombinaciji sa jednim od sljedećeg:
klaritromicin 250-500 mg dva puta dnevno + amoksicilin 1 g dva puta
dnevno;
klaritromicin 250 mg dva puta dnevno + metronidazol 400-500 mg dva puta
dnevno.
Stopa eradikacije H. pylori ide do 90%, i postiže se kada se
klaritromicin kombinuje sa Lanzulom i amoksicilinom ili metronidazolom.
Šest mjeseci nakon uspješne eradikacije, rizik od reinfekcije je mali i
zbog toga je vjerovatnoća relapsa mala.
Ispitivana je i primjena režima liječenja koji uključuje lansoprazol 30
mg dva puta dnevno, amoksicilin 1 g dva puta dnevno i metronidazol
400-500 mg dva puta dnevno. Zabilježene su niže stope eradikacije kod
primjene ove kombinacije nego kod režima koji uključuju klaritromicin.
Ova kombinacija može da odgovara pacijentima koji ne mogu da uzimaju
klaritromicin kao dio terapije eradikacije, kada su stope lokalne
rezistencije na metronidazol niske.
Liječenje benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata kojima je neophodna dugotrajna
terapija ovim ljekovima:
30 mg jednom dnevno tokom 4 nedjelje. Kod pacijenta koji nijesu u
potpunosti izliječeni, terapija se može nastaviti još 4 nedjelje. Kod
rizičnih pacijenta i pacijenata sa ulkusima koji se teško liječe,
vjerovatno je potrebno duže liječenje i/ili viša doza.
Profilaksa benignih gastričnih i duodenalnih ulkusa povezanih sa
ljekovima NSAIL grupe kod pacijenata sa postojećim faktorima rizika (kao
što je starost > 65 godina ili gastrični ili duodenalni ulkus u
anamnezi) kojima je neophodna dugotrajna terapija ovim ljekovima:
15 mg jednom dnevno. Ako liječenje ne bude uspješno, treba koristiti
dozu od 30 mg jednom dnevno.
Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest:
Preporučena doza je 15 mg ili 30 mg dnevno. Veoma brzo se postiže
ublažavanje simptoma. Treba razmotriti individualno prilagođavanje doze.
Ako simptomi ne nestanu tokom 4 nedjelje sa dnevnom dozom od 30 mg,
preporučuju se dodatna ispitivanja.
Zollinger-Ellison-ov sindrom:
Preporučena početna doza je 60 mg jednom dnevno. Dozu treba individualno
prilagoditi, a terapiju nastaviti koliko god je potrebno. Primjenjivane
su dnevne doze i do 180 mg. Ako potrebna dnevna doza prelazi 120 mg,
potrebno je da se podijeli u dvije doze.
Posebne populacije
Poremećaji funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa poremećajem funkcije
bubrega.
Poremećaji funkcije jetre
Pacijente sa umjerenim ili teškim oboljenjem jetre treba redovno
kontrolisati, a preporučuje se smanjenje dnevne doze za 50% (vidjeti
djelove 4.4 i 5.2).
Starije osobe
Zbog smanjenog klirensa lansoprazola kod starijih osoba, možda će biti
potrebno prilagođavanje doze na osnovu individualnih potreba. Kod
starijih osoba se ne smije premašiti dnevna doza od 30 mg, osim ako ne
postoje opravdane kliničke indikacije.
Djeca
Primjena lijeka Lanzul se ne preporučuje kod djece zato što su klinički
podaci ograničeni (vidjeti dio 5.2), a trenutno nije poznato koliko su
rezultati studija na mladunčadi životinja relevantni za ljude (vidjeti
dio 5.3). Liječenje djece mlađe od godinu dana treba izbjegavati jer
raspoloživi podaci nijesu pokazali korisno djelovanje u terapiji
gastroezofagealne refluksne bolesti.
Način primjene
Da bi se postiglo optimalno dejstvo, lijek Lanzul treba uzimati jednom
dnevno, ujutro, osim prilikom eradikacije bakterije H. pylori, kada
terapija treba da se primjenjuje dva puta dnevno, jednom ujutro i jednom
uveče.
Lijek Lanzul treba da se uzima najmanje 30 minuta prije obroka (vidjeti
dio 5.2). Kapsule treba progutati cijele, uz tečnost.
Kod pacijenata koji imaju probleme sa gutanjem, ispitivanja i klinička
praksa su pokazali da se kapsule smiju otvoriti, a granule pomiješati sa
malom količinom vode, soka od jabuke/paradajza, ili staviti na manju
količinu mekše hrane (npr. jogurt, pasirana jabuka) kako bi se olakšala
primjena. Kapsule se takođe mogu otvoriti, a granule pomiješati sa 40 ml
soka od jabuke za primjenu putem nazogastrične sonde (vidjeti dio 5.2).
Nakon pripreme rastvora ili smjese, lijek se mora odmah primijeniti.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Malignitet želuca
Kao i kod drugih antiulkusnih terapija, mora se isključiti mogućnost
maligniteta na želucu kada se gastrični ulkus liječi lansoprazolom, jer
lansoprazol može maskirati simptome i odložiti postavljanje dijagnoze.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primjena lansoprazola sa inhibitorima HIV
proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti unutar želuca, kao
što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti. Ukoliko nije moguće izbjeći istovremenu primjenu,
preporučuje se kliničko praćenje pacijenta.
Hipomagnezijemija
U rijetkim slučajevima, prijavljena je teška hipomagnezijemija kod
pacijenata liječenih inhibitorima protonske pumpe, kao što je
lansoprazol, u periodu od najmanje 3 mjeseca, a u većini slučajeva u
periodu od 1 godine. Ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su
umor, spazam, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularna
aritmija mogu se pojaviti, ali simptomi mogu početi i podmuklo i biti
zanemareni. Hipomagnezijemija može dovesti do hipokalcemije i/ili
hipokalijemije (vidjeti dio 4.8). Kod većine pacijenata, simptomi
hipomagnezijemije (i hipomagnezijemije udružene sa hipokalcemijom i/ili
hipokalijemijom) smanjili su se uzimanjem magnezijuma i prekidom
uzimanja inhibitora protonske pumpe.
Za pacijente za koje se očekuje da će duže vrijeme biti liječeni
inhibitorima protonske pumpe ili koji uzimaju inhibitore protonske pumpe
sa digoksinom ili ljekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr.
diuretici), zdravstveni radnici moraju razmotriti mjerenje koncentracije
magnezijuma prije početka liječenja inhibitorima protonske pumpe i
periodično tokom liječenja.
Uticaj na resorpciju vitamina B12
Lijek lansoprazol, kao i ostali blokatori lučenja želudačne kiseline,
može redukovati resorpciju vitamina B12 (cijanokobalamina) zbog
hipohlorhidrije ili ahlorhidrije. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata
sa redukovanim zalihama u organizmu ili sa faktorima rizika za smanjenu
resorpciju vitamina B12, a koji su na dugotrajnoj terapiji lijekom ili
kod kojih su primijećeni takvi simptomi.
Oštećenje funkcije jetre
Lansoprazol treba oprezno koristiti kod pacijenta sa umjerenim do teškim
poremećajem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).
Bakterijske infekcije gastrointestinalnog trakta
Lanzoprazol, kao svi inhibitori protonske pumpe, može povećati broj
bakterija u želucu koje se obično nalaze u gastrointestinalnom traktu.
Stoga, liječenje lansoprazolom može da dovede do povećanja rizika od
gastrointestinalnih infekcija uzročnicima kao što su Salmonella,
Campylobacter i Clostridium difficile.
Kod pacijenta koji pate od gastroduodenalnih ulkusa, treba razmotriti
mogućnost infekcije H. pylori kao etiološkog faktora.
Ako se lansoprazol koristi u kombinaciji sa antibioticima u
eradikacionoj terapiji H. pylori, treba pratiti i sažetke karakteristika
tih antibiotika.
Dugotrajna terapija lijekom
Zbog ograničenih podataka o bezbjednosti primjene kod pacijenta na
terapiji održavanja dužoj od 1 godine, potrebno je redovno razmatrati
terapiju i periodično procjenjivati odnos rizik/korist kod ovih
pacijenata.
Poremećaj funkcije gastrointestinalnog trakta
Veoma rijetko su zabilježeni slučajevi kolitisa kod pacijenta koji su
uzimali lansoprazol. Zbog toga u slučaju teške i perzistentne dijareje
treba razmotriti prekid terapije.
Istovremena primjena sa NSAIL
Liječenje u svrhu prevencije peptičkih ulkusa kod pacijenata kojima je
potrebno kontinuirano liječenje ljekovima NSAIL grupe mora biti
ograničeno na pacijente sa visokim rizikom (npr. gastrointestinalno
krvarenje u anamnezi, perforacija ili ulkus, starije osobe, istovremena
primjena ljekova za koje je poznato da povećavaju vjerovatnoću
neželjenih događaja u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta [npr.
kortikosteroidi ili antikoagulansi], prisustvo ozbiljnog komorbiditeta
ili dugotrajna primjena maksimalnih preporučenih doza NSAIL).
Prelomi kostiju
Inhibitori protonske pumpe, posebno ako se koriste u visokim dozama i u
dužem vremenskom periodu (> 1 godine), mogu umjereno povećati rizik od
preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme, posebno kod starijih osoba i u
prisustvu drugih poznatih faktora rizika. Opservacione studije su
pokazale da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupni rizik od
frakture za 10-40%. Dio ovog povećanja može biti i posljedica drugih
faktora rizika. Pacijenti u riziku od osteoporoze bi trebalo da se
njeguju u skladu sa važećim smjernicama kliničke prakse i da uzimaju
adekvatne količine vitamina D i kalcijuma.
Ozbiljne neželjene reakcije na koži
Ozbiljne neželjene reakcije na koži (engl. severe cutaneous adverse
reactions, SCARs), uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS),
toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), kao i reakcije na ljekove sa
eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with
eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti opasne po
život ili fatalne, prijavljene su u vezi sa lijekom lansoprazol, sa
nepoznatom učestalošću (vidjeti dio 4.8). Prilikom propisivanja ovog
lijeka, pacijente treba savjetovati o znacima i simptomima kožnih
reakcija, i pažljivo ih pratiti. Ako se pojave znaci i simptomi koji
ukazuju na ove reakcije, upotrebu lansoprazola treba odmah obustaviti i
razmotriti druge mogućnosti za liječenje.
Subakutni kožni lupus eritematozus
Inhibitori protonske pumpe su povezani sa vrlo rijetkim slučajevima
(engl. subacute cutaneous lupus erythematosus, SCLE). Ako dođe do pojave
lezija, posebno na djelovima kože izloženim suncu, i ako je to
propraćeno artralgijom, pacijent mora odmah zatražiti medicinsku pomoć,
a zdravstveni radnik mora razmotriti prekid terapije. Ako se nakon
liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a
će biti veći i tokom liječenja drugim inhibitorom proptonske pumpe.
Oštećenje funkcije bubrega
Akutni tubulointersticijalni nefritis (TIN) je primijećen kod pacijenata
koji uzimaju lansoprazol i može se pojaviti u bilo kom trenutku tokom
terapije lansoprazolom (vidjeti dio 4.8). Akutni tubulointersticijalni
nefritis može napredovati do bubrežne insuficijencije.
Upotrebu lijeka lansoprazol treba prekinuti u slučaju sumnje na TIN i
odmah započeti adekvatnu terapiju.
Uticaj na laboratorijske testove
Povišena koncentracija hromogranina A (CgA) može ometati laboratorijska
ispitivanja za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegao ovaj uticaj,
liječenje lansoprazolom potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije
mjerenja koncentracije CgA (vidjeti dio 5.1). Ako se koncentracije CgA i
gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog
mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja
inhibitorom protonske pumpe.
Pomoćne supstance
S obzirom na to da lijek Lanzul sadrži saharozu, pacijenti sa rijetkim
nasljednim poremećajima nepodnošenja fruktoze, glukoza-galaktoza
malapsorpcijom ili saharoza-izomaltaza insuficijencijom ne smiju uzimati
ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po kapsuli, tj.
zanemarljive količine natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Efekti lansoprazola na druge ljekove
Ljekovi sa resorpcijom koja zavisi od pH
Lansoprazol može interferirati sa resorpcijom ljekova kod kojih je
želudačni pH ključan za bioraspoloživost.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primjena lansoprazola i inhibitora HIV
proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti unutar želuca, kao
što su atazanavir i nelfinavir, zbog značajnog smanjenja njihove
bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4).
Ketokonazol i itrakonazol
Resorpcija ketokonazola i itrakonazola iz gastrointestinalnog trakta
pojačava se u prisustvu želudačne kiseline. Primjena lansoprazola može
da dovede do subterapijskih koncentracija ketokonazola i itrakonazola, i
zato ovu kombinaciju treba izbjegavati.
Digoksin
Istovremena primjena lansoprazola i digoksina može da dovede do porasta
koncentracije digoksina u plazmi. Zbog toga treba pratiti koncentraciju
digoksina u plazmi i, po potrebi, prilagoditi dozu digoksina na početku
ili na kraju terapije lansoprazolom.
Metotreksat
Istovremena primjena lijeka lansoprazola sa visokim dozama metotreksata
može povećati i produžiti koncentracije metotreksata u serumu i/ili
koncentracije njegovih metabolita, što može dovesti do toksičnosti
metotreksata. Zbog toga, treba razmotriti privremeno obustavljanje
terapije lansoprazolom u slučajevima gdje se koriste visoke doze
metotreksata.
Varfarin
Istovremena primjena lanzoprazola od 60 mg i varfarina nije uticala na
farmakokinetiku varfarina ili na INR. Međutim, prijavljene su povećane
vrijednosti INR-a i protrombinskog vremena kod pacijenata koji primaju
istovremeno inhibitore protonske pumpe i varfarin. Povećanje vrijednosti
INR i protrombinskog vremena može dovesti do abnormalnog krvarenja, pa
čak i smrti. Pacijente koji su na liječenju istovremeno lansoprazolom i
varfarinom potrebno je pažljivo pratiti zbog potencijalnog povećanja INR
i protrombinskog vremena, posebno na početku ili na kraju istovremenog
liječenja.
Ljekovi koji se metabolišu putem enzima P450
Lansoprazol može povećati koncentracije u plazmi ljekova koji se
metabolišu pomoću CYP3A4. Treba biti oprezan kada se lansoprazol
kombinuje sa ljekovima koji se metabolišu pomoću ovog enzima i imaju
usku terapijsku širinu.
Teofilin
Lansoprazol snižava koncentraciju teofilina u plazmi, što može da umanji
njegovo očekivano kliničko dejstvo pri određenoj dozi. Treba biti
oprezan i sprovesti nadzor nad pacijentom prilikom kombinovanja ova dva
lijeka.
Takrolimus
Istovremena primjena lansoprazola povećava koncentraciju takrolimusa u
plazmi (supstrat CYP3A i P-gp). Izloženost lansoprazolu povećava srednju
vrijednost izloženosti takrolimusu i do 81%. Savjetuje se praćenje
koncentracije takrolimusa u plazmi kada se istovremena terapija
lansoprazolom otpočinje ili završava.
Ljekovi koji se prenose P-glikoproteinom
Primijećeno je da lansoprazol inhibira transportni protein,
P-glikoprotein (P-gp) in vitro. Klinički značaj ovog dejstva nije
poznat.
Efekti drugih ljekova na lansoprazol
Ljekovi koji inhibiraju CYP2C19
Fluvoksamin
Treba razmotriti smanjenje doze kada se lansoprazol kombinuje sa
inhibitorom CYP2C19, fluvoksaminom. Koncentracija lansoprazola u plazmi
se povećava i do 4 puta.
Ljekovi koji indukuju CYP2C19 i CYP3A4
Induktori enzima koji djeluju na CYP2C19 i CYP3A4, kao što su rifampicin
i kantarion (Hypericum perforatum), mogu značajno da smanje
koncentraciju lansoprazola u plazmi.
Ostali ljekovi
Sukralfat/antacidi
Sukralfat/antacidi mogu smanjiti bioraspoloživost lansoprazola. Zbog
toga lansoprazol treba davati najmanje 1 sat nakon uzimanja ovih
ljekova.
NSAIL
Klinički značajne interakcije lansoprazola sa nesteroidnim
antiinflamatornim ljekovima nijesu dokazane, iako nijesu rađene formalne
studije interakcija.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Ne postoje dostupni podaci o djelovanju lansoprazola na plodnost kod
ljudi. Kod mužjaka i ženki pacova, lansoprazol nema uticaj na plodnost.
Trudnoća
Postoji ograničen broj podataka o primjeni lansoprazola u periodu
trudnoće. Studije na životinjama nijesu pokazale ni direktna ni
indirektna štetna dejstva na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj,
porođaj ili postnatalni razvoj.
Kao mjera opreza, upotrebu lansoprazola tokom trudnoće treba
izbjegavati.
Dojenje
Nije poznato da li se lansoprazol izlučuje u majčino mlijeko. Studije na
životinjama su pokazale da se lansoprazol izlučuje u mlijeko.
Odluku o tome da li treba nastaviti/prekinuti dojenje ili
nastaviti/prekinuti terapiju lansoprazolom treba donijeti uzimajući u
obzir koristi dojenja za dijete i koristi terapije lansoprazolom za
ženu.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Pri primjeni lansoprazola mogu se javiti neželjena dejstva lijeka kao
što su vrtoglavica, nesvjestica, poremećaji vida i pospanost (vidjeti
dio 4.8). U navedenim stanjima sposobnost reagovanja može biti smanjena.
4.8. Neželjena dejstva
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Učestalosti su definisane kao: često (≥ 1/100 i < 1/10); povremeno (≥
1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); veoma rijetko (<
1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Za sve neželjene reakcije prijavljene iz postmarketinškog praćenja nije
moguće odrediti učestalost i stoga su označene učestalošću „nepoznato“.
Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema
opadajućoj ozbiljnosti.
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Učestalost | Često | Povremeno | Rijetko | Veoma rijetko | Nepoznato |
| | | | | | |
| Sistem organa | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji krvi | | Trombocitopenija*, | Anemija | Agranuloci-toza*, | |
| i limfnog | | eozinofilija, | | pancitopeni-ja* | |
| sistema | | leukopenija* | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | | Anafilaktični šok* | |
| imunog sistema | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | | | Hiponatrijemi-ja*, |
| metabolizma i | | | | | |
| ishrane | | | | | Hipomagnezi-jemija* |
| | | | | | |
| | | | | | Hipokalcemi-ja* ϯ i |
| | | | | | |
| | | | | | Hipokalijemi-ja* ϯ |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Psihijatrijski | | Depresija | Nesanica, | | Vizuelne |
| poremećaji | | | halucinacije, | | halucinacije |
| | | | konfuzija | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | Glavobolja, | | Nemir, vertigo, | | |
| nervnog sistema | vrtoglavica | | parestezije, | | |
| | | | somnolencija, tremor | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji oka | | | Poremećaji vida | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | Mučnina, | | Glositis, kandidijaza | Kolitis*, | |
| gastrointesti- | proliv, bol u | | jednjaka, | stomatitis | |
| | želucu, | | pankreatitis, | | |
| nalnog sistema | konstipacija, | | poremećaji ukusa | | |
| | povraćanje, | | | | |
| | flatulencija, | | | | |
| | suvoća usta | | | | |
| | ili grla, | | | | |
| | polipi | | | | |
| | | | | | |
| | fundusnih | | | | |
| | | | | | |
| | žlijezda | | | | |
| | | | | | |
| | želuca | | | | |
| | | | | | |
| | (dobroćudni) | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Hepatobilijarni | Porast nivoa | | Hepatitis, žutica | | |
| poremećaji | enzima jetre | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji kože | Urtikarija, | | Petehije, purpura, | Stevens-Johnson-ov | Subakutni kožni |
| i potkožnog | svrab, osip | | opadanje kose, | sindrom*, toksična | lupus |
| tkiva | | | eritema multiforme, | epidermalna | ertitematozus* |
| | | | fotosenzitivnost | nekroliza* | (vidjeti dio 4.4) i |
| | | | | | neželjene reakcije |
| | | | | | sa eozinofilijom i |
| | | | | | sistemskim |
| | | | | | simptomima |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | Artralgija, | | | |
| mišićno- | | mialgija, prelomi | | | |
| | | kuka, ručnog | | | |
| -koštanog | | zgloba ili kičme | | | |
| sistema i | | (vidjeti dio 4.4) | | | |
| vezivnog tkiva | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | Tubulointersti-cijski | | |
| bubrega i | | | nefritis (sa mogućim | | |
| mokraćnog | | | napredovanjem do | | |
| sistema | | | bubrežne | | |
| | | | insuficijencije) | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Poremećaji | | | Ginekomastija | | |
| reproduktivnog | | | | | |
| sistema i dojki | | | | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Opšti | Umor | Edem | Groznica, | | |
| poremećaji i | | | | | |
| reakcije na | | | hiperhidroza, | | |
| mjestu primjene | | | angioedem, | | |
| | | | anoreksija, | | |
| | | | impotencija | | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
| Ispitivanja | | | | Porast nivoa | |
| | | | | holesterola i | |
| | | | | triglicerida, | |
| | | | | hiponatrije-mija | |
+-----------------+---------------+--------------------+-----------------------+--------------------+---------------------+
* Neželjene reakcije koje su primijećene nakon odobrenja
dekslansoprazola (s obzirom na to da su ove reakcije dobrovoljno
prijavljene iz populacije nejasne veličine, učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka)
ϯ Hipokalcemija i/ili hipokalijemija mogu biti povezane sa pojavom
hipomagnezijemije (vidjeti dio 4.4)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Nema podataka o efektima predoziranja lansoprazolom kod ljudi (iako je
akutna toksičnost vjerovatno niska) i, u skladu sa tim, nema posebnih
instrukcija za liječenje. Međutim, primjena dnevnih doza lansoprazola do
180 mg oralno i do 90 mg intravenski, u kliničkim ispitivanjima, nije
bila praćena značajnim neželjenim dejstvima.
Za moguće simptome predoziranja lansoprazolom vidjeti dio 4.8.
U slučaju sumnje na predoziranje, pacijenta treba pratiti. Lansoprazol
se ne eliminiše u značajnom obimu hemodijalizom. Ukoliko je neophodno,
preporučuje se ispiranje želuca, primjena aktivnog uglja i simptomatska
terapija.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Inhibitori protonske pumpe
ATC kod: A02BC03
Lansoprazol je inhibitor želudačne protonske pumpe. On inhibira završni
stadijum nastanka želudačne kiseline inhibiranjem aktivnosti H+/K+
adenozin-trifosfataze parijetalnih ćelija želuca. Inhibicija je zavisna
od doze i reverzibilna je, a dejstvo se odnosi i na bazalnu i na
stimulisanu sekreciju želudačne kiseline. Lansoprazol se koncentriše u
parijetalnim ćelijama i postaje aktivan u njihovoj kiseloj sredini,
usljed čega reaguje sa sulfhidril grupom H+/K+ adenozin-trifosfataze
izazivajući inhibiciju aktivnosti enzima.
Dejstvo na sekreciju želudačne kiseline
Lansoprazol je specifični inhibitor protonske pumpe parijetalnih ćelija.
Pojedinačna oralna doza lansoprazola inhibira pentagastrin-stimulisanu
sekreciju želudačne kiseline za oko 80%. Nakon ponovljene dnevne
primjene tokom sedam dana, dostiže se približno 90% inhibicije lučenja
želudačne kiseline. Lansoprazol ima odgovarajući efekat i na bazalnu
sekreciju želudačne kiseline. Pojedinačna oralna doza od 30 mg smanjuje
bazalnu sekreciju za oko 70%, a već nakon prve doze dolazi do
poboljšanja simptoma kod pacijenata. Nakon ponovljene primjene u periodu
od osam dana, redukcija je oko 85%. Brzo poboljšanje simptoma postiže se
upotrebom jedne kapsule (od 30 mg) dnevno, a kod većine pacijenata sa
ulkusom duodenuma oporavak nastupa u periodu od dvije nedjelje, dok kod
pacijenata sa želudačnim ulkusom i refluksnim ezofagitisom nastupa u
roku od četiri nedjelje. Lansoprazol smanjenjem želudačne kiselosti
stvara uslove u kojima odgovarajući antibiotici mogu djelovati na H.
pylori.
U toku terapije antisekretornim ljekovima, kao odgovor na smanjenu
sekreciju želudačne kiseline, rastu serumske vrijednosti gastrina.
Takođe, kao odgovor na smanjen želudačni aciditet, rastu vrijednosti
CgA. Povećane vrijednosti CgA mogu ometati laboratorijska ispitivanja za
neuroendokrine tumore.
Dostupni objavljeni podaci ukazuju na to da terapiju inhibitorima
protonske pumpe treba prekinuti u periodu od 5 dana do 2 nedjelje prije
mjerenja CgA. Razlog tome je da se omogući da se vrijednosti CgA, koje
mogu biti lažno povećane u toku terapije inhibitorima protonske pumpe,
vrate u okvire referentnih vrijednosti.
5.2. Farmakokinetički podaci
Lansoprazol je racemat dva aktivna enantiomera koji biotransformacijom
prelazi u aktivan oblik u kiseloj sredini parijetalnih ćelija. Pošto
lansoprazol veoma brzo aktivira želudačna kiselina, on se primjenjuje
oralno.
Resorpcija i distribucija
Lansoprazol ispoljava visoku bioraspoloživost (80-90%) u pojedinačnoj
dozi. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže nakon 1,5 do 2 sata.
Unos hrane usporava stepen resorpcije lansoprazola i smanjuje
bioraspoloživost za oko 50%. Vezivanje za proteine plazme je 97%.
Ispitivanja su pokazala da granule iz otvorene kapsule daju ekvivalentnu
vrijednost PIK kao i čitave kapsule ako se granule rastvore u maloj
količini soka od pomorandže, jabuke ili paradajza, ili ako se pomiješaju
sa kašikom pasirane jabuke ili kruške, ili pospu na kašiku jogurta,
pudinga ili mladog sira. Ekvivalentna vrijednost PIK se javlja i kada se
granule rastvore u soku od jabuke i primjene putem nazogastrične sonde.
Biotransformacija i eliminacija
Lansoprazol se ekstenzivno metaboliše u jetri, a metaboliti se izlučuju
i putem bubrega i putem žuči. Metabolizam lansoprazola je uglavnom
katalizovan enzimom CYP2C19. Njegovom metabolizmu doprinosi i enzim
CYP3A4. Poluvrijeme eliminacije u plazmi se kreće od 1 do 2 sata nakon
pojedinačne doze ili nakon ponovljenih doza kod zdravih ispitanika. Nema
dokaza o akumulaciji nakon ponovljenih doza kod zdravih ispitanika. U
plazmi su identifikovani sulfon, sulfid i 5-hidroksil derivati
lansoprazola. Ovi metaboliti imaju veoma malo ili nikakvo antisekretorno
djelovanje.
Studija sa radioaktivno obilježenim ¹⁴C lansoprazolom pokazala je da se
približno jedna trećina radijacije izlučuje urinom, dok su dvije trećine
otkrivene u fecesu.
Posebne populacije pacijenata
Stariji pacijenti
Klirens lansoprazola je smanjen kod starijih pacijenta, a poluvrijeme
eliminacije je povećano za približno 50% do 100%. Maksimalna
koncentracija u plazmi nije povećana kod starijih osoba.
Pedijatrijski pacijenti
Ispitivanje farmakokinetike kod djece uzrasta 1–17 godina pokazalo je
izloženost sličnu kao kod odraslih, pri dozama od 15 mg kod djece sa
tjelesnom masom ispod 30 kg i sa 30 mg kod djece sa većom tjelesnom
masom. Ispitivanje doza od 17 mg/m² površine tijela ili 1 mg/kg tjelesne
mase pokazalo je uporedivu izloženost lansoprazolu kod djece uzrasta 2-3
mjeseca do jedne godine, u odnosu na odrasle osobe.
Veća izloženost lansoprazolu u poređenju sa odraslim osobama primijećena
je kod novorođenčadi uzrasta ispod 2–3 mjeseca sa dozama od 1,0 mg/kg i
0,5 mg/kg tjelesne mase, datim u obliku pojedinačne doze.
Insuficijencija jetre
Izloženost lansoprazolu je udvostručena kod pacijenta sa blagom
insuficijencijom jetre i izrazito povišena kod pacijenata sa umjerenom i
teškom insuficijencijom jetre.
Slabi metabolizeri CYP2C19
Genetski polimorfizam CYP 2C19 uslovljava da je 2-6% populacije, nazvane
slabim metabolizerima, homozigotno za mutirani CYP2C19 alel i zbog toga
im nedostaje funkcionalni CYP2C19 enzim. Izloženost lansoprazolu je
nekoliko puta veća kod slabih metabolizera nego kod jakih metabolizera.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni na osnovnu konvencionalnih studija o
farmakološkoj bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza,
genotoksičnosti i reproduktivnoj toksičnosti ne ukazuju na posebnu
opasnost za ljude.
U dvije studije kancerogenosti na pacovima, lansoprazol je izazvao dozno
zavisnu hiperplaziju želudačnih ECL ćelija i karcinozu ECL ćelija
povezanu sa hipergastrinemijom zbog inhibicije lučenja kiseline.
Primijećena je i intestinalna metaplazija, kao i hiperplazija Lejdigovih
ćelija i benigni tumori Lejdigovih ćelija. Nakon 18 mjeseci liječenja
primijećena je retinalna atrofija. To nije zabilježeno kod majmuna, pasa
ili miševa.
U studijama kancerogenosti na miševima razvila se dozno zavisna
hiperplazija želudačnih ECL ćelija, kao i tumori i adenom rete testisa.
Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.
Studije na mladunčadima životinja:
Studije na mladim pacovima (8-nedjeljna studija, 6-nedjeljna studija
titracije toksikokinetičkih doza, ispitivanje razvojne osjetljivosti)
koje obuhvataju pedijatrijsku populaciju mlađu od 12 godina pokazale su
povećanu učestalost zadebljanja srčanih zalistaka.
Nalazi su se preokrenuli ili su imali trend prema reverzibilnosti nakon
četvorosedmične obustave upotrebe lijeka. Mladi pacovi mlađi od
postnatalnog 21 dana (dob otprilike ekvivalentna 2 godine kod ljudi)
bili su osjetljiviji na razvoj zadebljanja srčanih zalistaka.
Bezbjednosna margina za očekivanu izloženost ljudi kreće se u rasponu od
3 do 6 puta više od izloženosti u studijama za mladunce, na osnovu PIK-a
na nivou bez primijećenih efekata (engl. no-observed-effect level, NOEL)
(8-nedjeljna studija, 6-nedjeljna studija titracije toksikokinetičkih
doza) ili najnižem nivou pri kojem je uočen efekat (engl.
lowest-observed-effect level, LOEL) (studija razvojne osjetljivosti).
Relevantnost ovih rezultata za pedijatrijske pacijente mlađe od 12
godina nije poznata.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Sadržaj kapsule:
Šećerne kuglice,
Hidroksipropilceluloza,
Magnezijum karbonat, teški,
Saharoza,
Skrob, kukurzni,
Natrijum laurilsulfat,
Hipromeloza,
Metakrilatna kiselina/etilakrilat kopolimer 1:1, 30 % rastvor,
Talk,
Makrogol 6000,
Titan dioksid (E 171).
Gastrorezistentna kapsula:
Titan dioksid (E171),
Gvožđe oksid, crveni (E172), (samo kapsule 15 mg)
Želatin.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvajte na temperaturi do 25°C.
Lijek čuvajte u originalnom pakovanju zbog zaštite od vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Blister (PVC/PE/PVDC//AL folija): 28 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih
(4 blistera po 7 kapsula od 15 mg) u kutiji.
Blister (PVC/PE/PVDC//AL folija): 14 gastrorezistentnih kapsula, tvrdih
(2 blistera po 7 kapsula od 30 mg) u kutiji.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
D.S.D. „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica,
Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Lanzul S, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 15 mg, blister, 28 (4x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/17/434 - 3966
Lanzul, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 30 mg, blister, 14 (2x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 2030/17/435 - 3967
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Lanzul S, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 15 mg, blister, 28 (4x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 06.12.2017. godine
Lanzul, gastrorezistentna kapsula, tvrda, 30 mg, blister, 14 (2x7)
gastrorezistentnih kapsula, tvrdih: 06.12.2017. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Januar, 2025. godine