Hlorpromazin uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
▲
Hlorpromazin Galenika, 25 mg, film tablete
INN: hlorpromazin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna film tableta sadrži 25 mg hlorpromazina, u obliku hlorpromazin
hidrohlorida.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza, monohidrat; saharoza;
boja Sunset yellow lake CI 15985:1 (E110).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tableta.
Okrugle, bikonveksne, film tablete, narandžaste boje, sa naznačenom
podjelom na jednoj strani.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Shizofrenija i druge psihoze (posebno kada je dominantan simptom
paranoja), manija i hipomanija. Anksioznost, psihomotorna agitacija,
uzbuđenje, nasilno ili opasno impulsivno ponašanje. Hlorpromazin se
koristi kao dodatna terapija u kratkotrajnom liječenju ovih stanja.
- Uporno štucanje.
- Mučnina i povraćanje u terminalnim stadijumima bolesti (kada drugi
ljekovi nisu efikasni ili nisu dostupni).
- Indukcija hipotermije je olakšana sa lijekom Hlorpromazin Galenika
koji sprečava drhtavicu i izaziva vazodilataciju.
- Shizofrenija i autizam u dječijem dobu.
4.2. Doziranje i način primjene
Treba početi sa manjom dozom i postepeno je povećavati, uz stalni
nadzor, dok se ne ostvari optimalni terapijski efekat. Postoje značajne
individualne razlike, a optimalna doza može zavisiti i od formulacije
lijeka.
Doziranje hlorpromazina u shizofreniji, drugim psihozama, anksioznosti,
agitaciji itd.
Odrasli:
Početna doza je 25 mg tri puta dnevno ili 75 mg prije spavanja. Ukoliko
je neophodno, dnevna doza se povećava za po 25 mg do postizanja efikasne
doze održavanja. Uobičajena doza održavanja je od 75 do 300 mg dnevno,
ali neki pacijenti mogu zahtijevati i do 1 g dnevno.
Djeca mlađa od 1 godine:
Hlorpromazin Galenika se ne primjenjuje kod djece mlađe od godinu dana,
osim ako je procijenjen odnos rizika i koristi.
Djeca od 1 do 5 godina:
Lijekom Hlorpromazin Galenika ne može se postići odgovarajuće doziranje
kod djece mlađe od 6 godina.
Djeca od 6 do 12 godina:
1/3-1/2 doze za odrasle do maksimalne preporučene doze od 75 mg dnevno.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Početi sa 1/3-1/2 uobičajene doze za odrasle, uz postepeno povećanje
doze.
Uporno štucanje
Odrasli:
25 – 50 mg, 3 - 4 puta dnevno.
Djeca mlađa od 12 godina:
Nema dostupnih informacija.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Doziranje kao kod odraslih.
Mučnina i povraćanje u terminalnim stadijumima bolesti (kada drugi
ljekovi nisu efikasni ili nisu dostupni)
Odrasli:
10-25 mg svakih 4-6 sati.
Djeca mlađa od 1 godine:
Lijek Hlorpromazin Galenika se ne primjenjuje kod djece mlađe od godinu
dana, osim ako je procijenjen odnos rizika i koristi.
Djeca od 1 do 5 godina:
Lijekom Hlorpromazin Galenika ne može se postići odgovarajuće doziranje
kod djece mlađe od 6 godina.
Djeca od 6 do 12 godina:
0,5 mg/kg tjelesne mase svakih 4-6 sati do maksimalne preporučene doze
od 75 mg dnevno.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Početi sa 1/3-1/2 doze za odrasle. Nakon toga ljekar na osnovu kliničkog
iskustva treba da uspostavi postizanje odgovarajuće kontrole ovih
pacijenata.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu, bilo koji lijek iz grupe
fenotiazina ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu
6.
- Hipotireoidizam
- Depresija koštane srži
- Feohromocitom
- Miastenija gravis
- Rizik od glaukoma zatvorenog ugla
- Rizik od retencije urina povezane sa poremećajima uretre i prostate
- Agranulocitoza u istoriji bolesti
- Istovremena primjena sa dopaminergičkim ljekovima (kvinagolid,
kabergolin), neuključujući antiparkinsonike (vidjeti dio 4.5)
- Istovremena primjena sa citalopramom i escitalopramom
- Dojenje (vidjeti dio 4.6)
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Hematološki poremećaji
Svi pacijenti moraju da budu posavjetovani da ukoliko im se jave
groznica, bol u grlu ili bilo koji drugi znak infekcije, moraju odmah da
o tome obavijeste svog ljekara i urade kompletnu krvnu sliku. Liječenje
će biti obustavljeno ukoliko se kasnije uoče bilo koje promjene
(hiperleukocitoza, granulocitopenija).
Kako je agranulocitoza bila zabilježena, preporučuje se redovno praćenje
kompletne krvne slike. Pojava nerazjašnjenih infekcija ili groznice može
da bude pokazatelj krvnih diskrazija (vidjeti dio 4.8) i zahtijeva hitno
hematološko ispitivanje.
Neuroleptički maligni sindrom
Liječenje se mora prekinuti u slučaju nerazjašnjene hiperpireksije,
pošto ovo može da bude jedan od znakova neuroleptičkog malignog sindroma
(bljedilo, hipertermija, poremećaj funkcije autonomnog nervnog sistema,
izmijenjena svijest, rigidnost mišića). Znaci nestabilnosti autonomnog
nervnog sistema, kao što su hiperhidroza i neregularan krvni pritisak,
mogu da prethode pojavi hipertermije i kao takvi predstavljaju
najavljujuće znake ovog sindroma. Iako ovi neuroleptički uticaji mogu da
budu idiosinkratskog porijekla, izgleda da određeni faktori rizika, kao
što su dehidratacija i oštećenje mozga, ukazuju na postojanje
predispozicije.
Hlorpromazin treba izbjegavati kod pacijenata sa hipoteroidizmom,
feohromocitomom, miastenijom gravis i uvećanjem prostate. Takođe, lijek
treba izbjegavati kod pacijenata sa poznatom preosjetljivošću na
fenotiazine, kao i kod pacijenata sa ranijom pojavom glaukoma zatvorenog
ugla ili agranulocitozom.
Akutni simptomi obustave terapije, uključujući mučninu, povraćanje i
insomniju, veoma rijetko su prijavljeni nakon naglog prestanka primjene
visokih doza antipsihotika. Takođe mogu da se jave relapsi, a
prijavljena je i pojava ekstrapiramidalnih reakcija. S tim u vezi,
savjetuje se postepeno obustavljanje terapije.
Odgovor na terapiju antipsihoticima kod shizofrenije može da bude
odložen. Ukoliko je terapija obustavljena, ponovna pojava simptoma možda
ne bude očigledna neko vrijeme.
Fenotiazinski antipsihotici mogu da dovedu do produženja QT intervala,
što povećava rizik od pojave ozbiljnih ventrikularnih aritmija tipa
torsade de pointes, koje su potencijalno sa smrtnim ishodom (iznenadna
smrt). Produženje QT intervala pogoršava se posebno u prisustvu
bradikardije, hipokalemije i kongenitalnog ili stečenog (npr. lijekom
izazvanog) produženja QT intervala. Ukoliko klinička situacija
dozvoljava, potrebno je sprovesti medicinske i laboratorijske pretrage
kako bi se isključili mogući faktori rizika prije iniciranja terapije
antipsihotikom, kao i tokom terapije ukoliko bude potrebno (vidjeti dio
4.8).
Prije primjene lijeka potrebno je obezbijediti odsustvo svih faktora
koji favorizuju pojavu ventrikularnih aritmija, gde je to klinički
moguće:
- Bradikardija (< 55 otkucaja u minutu)
- Hipokalijemija
- Hipokalcijemija
- Hipomagnezijemija
- Gladovanje
- Zloupotreba alkohola
- Istovremena primjena drugih ljekova za koje je poznato da izazivaju
produženje QT intervala
- Kongenitalni produženi QT interval
- Liječenje bilo kojim drugim lijekom koji može da izazove značajnu
bradikardiju (< 55 otkucaja u minutu), hipokalijemiju, depresiju
intrakardijalne sprovodljivosti ili produženje QT intervala (vidjeti
dio 4.5).
Sa izuzetkom hitnih stanja, preporučuje se da inicijalni pregled
pacijenta koji dobija antipsihotik uključuje i EKG pregled.
Osim u izuzetnim okolnostima, lijek se ne smije primjenjivati kod
pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.
Ne preporučuje se istovremena primjena hlorpromazina sa litijumom,
drugim ljekovima koji mogu dovesti do produženja QT intervala, i
dopaminergičkim antiparkinsonici (vidjeti dio 4.5).
Pojava paralitičkog ileusa, na šta može da ukaže nadimanje i bol u
abdomenu, mora da se tretira kao urgentno stanje (vidjeti dio 4.8).
Slučajevi venske tromboembolije (VTE), ponekad sa smrtnim ishodom,
prijavljeni su kod primjene antipsihotika, te se hlorpromazin mora sa
oprezom primjenjivati kod pacijenata sa faktorima rizika za VTE (vidjeti
dio 4.8). Kako pacijenti koji se liječe antipsihoticima često imaju
stečene faktore rizika za VTE, potrebno je sve moguće faktore rizika za
VTE identifikovati prije i tokom liječenja hlorpramazinom i preduzeti
preventivne mjere.
Moždani udar
U randomizovanim placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, kod
populacije starijih pacijenata sa demencijom koji su liječeni određenim
atipičnim antipsihotikom, zabilježeno je trostruko povećanje rizika od
cerebrovaskularnih događaja. Mehanizam povećanja ovakvog rizika nije
poznat. Povećanje rizika kod drugih antipsihotika ili druge populacije
pacijenata ne može se isključiti. Hlorpromazin se mora primjenjivati sa
oprezom kod pacijenata sa faktorima rizika za moždani udar.
Stariji pacijenti sa demencijom
Kod starijih pacijenata koji imaju demenciju povezanu sa psihozom i koji
se liječe antipsihoticima, povećan je rizik od smrti. Analiza 17 placebo
kontrolisanih kliničkih ispitivanja (srednje dužine trajanja od 10
nedjelja) većinom kod pacijenata koji se liječe atipičnim
antipsihoticima, pokazala je da je rizik od smrti 1,6-1,7 puta veći kod
pacijenata koji su primali lijek nego kod pacijenata koji su primali
placebo. Tokom tipičnog 10-nedjeljnog kontrolisanog ispitivanja, stopa
smrtnosti kod pacijenata koji su primali lijek bila je otprilike 4,5% u
poređenju sa stopom od otprilike 2,65% kod pacijenata koji su primali
placebo. Iako su uzroci smrti varirali u kliničkim ispitivanjima sa
atipičnim antipsihoticima, čini se da je većina smrtnih ishoda bila
kardiovaskularnog (npr. srčana insuficijencija, iznenadna smrt) ili
infektivnog (npr. pneumonija) porijekla. Opservacione studije ukazuju na
to da, slično atipičnim antipsihoticima, liječenje konvencionalnim
(klasičnim, tipičnim) antipsihoticima može da poveća smrtnost. Nije
jasno u kojoj mjeri se saznanja o povećanoj smrtnosti mogu pripisati
antipsihotiku, a koliko nekim karakteristikama pacijenata.
Kao i svi ostali antipsihotici, hlorpromazin se ne smije primjenjivati u
monoterapiji gde je depresija predominantna. Međutim, može se
kombinovati sa antidepresivima za liječenje onih stanja kod kojih
depresija i psihoza koegzistiraju.
Hlorpromazin nije odobren za liječenje poremećaja ponašanja povezanih sa
demencijom.
Pacijente treba upozoriti da izbjegavaju direktno izlaganje suncu, zbog
rizika od fotosenzitizacije (vidjeti dio 4.8). Kod osoba koje često
rukuju sa preparatima koji sadrže fenotiazine, potreban je poseban oprez
da bi se izbjegao direktan kontakt lijeka sa kožom.
Hiperglikemija ili intolerancija na glukozu je prijavljena kod
pacijenata koji su liječeni hlorpromazinom. Kod pacijenata kod kojih je
ustanovljena dijagnoza dijabetes melitusa ili koji imaju faktore rizika
za razvoj dijabetesa i koji su započeli liječenje hlorpromazinom, treba
sprovoditi odgovarajuće praćenje vrijednosti glikemije tokom liječenja
(vidjeti dio 4.8).
Sljedeće populacije pacijenata se moraju pažljivo pratiti nakon
ordiniranja hlorpromazina:
- Pacijenti sa epilepsijom, pošto hlorpromazin može da smanji prag
napada. Terapija se mora obustaviti ukoliko se jave napadi.
- Stariji pacijenti koji su podložniji ortostatskoj hipotenziji,
sedaciji i ekstrapiramidalnim efektima; hroničnoj konstipaciji (rizik
od paralitičkog ileusa) i mogućoj hipertofiji prostate. Potreban je
poseban oprez tokom izrazito toplog ili hladnog vremena (rizik od
hipertermije i hipotermije)
- Pacijenti koji imaju određene kardiovaskularne bolesti, jer ova klasa
ljekova ima uticaje slične hinidinu, te može da izazove tahikardiju i
hipotenziju.
- Pacijenti sa teškom insuficijencijom jetre i/ili bubrega, zbog rizika
od akumulacije.
Kod pacijenata na dugotrajnom liječenju potrebno je redovno sprovoditi
oftalmološke i hematološke pretrage.
Pacijentima se strogo savjetuje da ne konzumiraju alkohol i ljekove koji
sadrže alkohol tokom liječenja (vidjeti dio 4.5).
Pomoćne supstance
Ovaj lijek sadrži saharozu i laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim
oboljenjem intolerancije na fruktozu i galaktozu, glukozno-galaktoznom
malapsorpcijom ili nedostatkom saharaze ili laktaze, ne smiju koristiti
ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži boju Sunset yellow lake (E110), te može da izazove
alergijske reakcije.
Pedijatrijska populacija
Kako postoji potencijalni uticaj na kognitivne funkcije, kod djece je
potrebno obavljati klinički pregled jednom godišnje, kako bi se
procijenio kapacitet za učenje. Dozu treba redovno prilagođavati na
osnovu kliničkog statusa djeteta.
Zbog rizika od gušenja, upotreba tableta kod djece mlađe od 6 godina se
ne preporučuje.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Adrenalin se ne smije koristiti kod pacijenata koji su predozirani
hlorpromazinom.
Antiholinergici mogu da smanje antipsihotički efekat hlorpromazina i
blagi antiholinergički efekat hlorpromazina može da bude pojačan drugim
antiholinergicima, što može da dovede do konstipacije, toplotnog udara
itd.
Dejstvo nekih ljekova može da bude suprotno hlorpromazinu; ovo
uključuje: amfetamin, levodopu, klonidin, gvanetidin i adrenalin.
Zabilježena su povećanja ili smanjenja koncentracije u plazmi brojnih
ljekova (npr. propranolol, fenobarbital), ali nisu bila od kliničkog
značaja.
Primijećeno je da istovremena primjena deferoksamina i prohlorperazina
indukuje prolaznu metaboličku encefalopatiju, koju karakteriše gubitak
svijesti za 48-72 sata. Moguće je da do ove interakcije dolazi i usljed
primjene hlorpromazina, pošto on dijeli mnoge farmakološke osobine
prohlorperazina. Postoji mogućnost da hlorpromazin može imati iste
interakcije, s obzirom na to da ima slične farmakološke osobine kao
prohlorperazin.
Postoji povećan rizik od agranulocitoze kada se antipsihotici
primjenjuju istovremeno sa ljekovima koji imaju mijelosupresivni
potencijal, kao što je karbamazepin ili određeni antibiotici i
citotoksični ljekovi.
Kombinacije koje su kontraindikovane
Dopaminergički ljekovi (kvinagolid, kabergolin), neuključujući
antiparkinsonike su kontraindikovane (vidjeti dio 4.3) Recipročan
antagonizam dopaminergičkih ljekova i antipsihotika.
Citalopram i escitalopram su kontraindikovani.
Kombinacije koje se ne preporučuju
Dopaminergički antiparkinsonici (amantadin, bromokriptin, kabergolin,
levodopa, lisurid, pergolid, piribedil, ropinirol) se ne preporučuju.
Recipročan antagonizam dopaminergičkih ljekova i antipsihotika. (vidjeti
dio 4.4)
Ekstrapiramidalne simptome izazvane antipsihotikom treba prije liječiti
antiholinergičkim ljekovima nego dopaminergičkim antiparkinsonicima
(dopaminski receptori blokirani su antipsihotikom).
Levodopa: Recipročan antagonizam dopaminergičkih ljekova i
antipsihotika. Kod pacijenata sa Parkinonovom bolešću preporučuje se
primjena minimalnih doza svakog lijeka.
Ljekovi koji produžavaju QT interval : povećan je rizik od
ventrikulatnih aritmija, pri istovremenoj primjeni hlorpromazina i
drugih ljekova koji produžavaju QT interval (uključujući pojedine
antiaritmike i druge antpsihotike kao što je sultopirid) kao i ljekova
koji utiču na ravnotežu elektrolita (vidjeti dio 4.4).
Alkohol: Alkohol potencira sedativne efekte antipsihotika. Promjene u
pažnji mogu da budu opasne za vožnju i rukovanje mašinama. Moraju se
izbjegavati alkoholna pića i ljekovi koji sadrže alkohol (vidjeti dio
4.4).
Litijum (posebno istovremeno sa visokim dozama antipsihotika):
Istovremena primjena može da izazove stanje konfuzije, hipertoniju i
hiperrefleksivnost, povremeno sa brzim povećanjem koncentracije litijuma
u serumu (vidjeti dio 4.4). Zabilježeni su rijetki slučajevi
neurotoksičnosti. Litijum može da interferira sa resorpcijom
antipsihotika.
Kombinacije koje zahtijevaju oprez
Antidijabetici: Istovremena primjena velikih doza hlorpromazina (100
mg/dan) i antidijabetika može da dovede do povećanja vrijednosti šećera
u krvi (smanjeno oslobađanje insulina). Potrebno je upozoriti i
savjetovati pacijenta o pažljivom praćenju vrijednosti šećera u krvi i
urinu. Ukoliko je potrebno, dozu antidijabetika treba prilagoditi tokom
i poslije obustave terapije antipsihotikom.
Antacidi (soli, oksidi i hidroksidi magnezijuma, kalcijuma i
aluminijuma): Smanjena gastrointestinalna resorpcija fenotiazinskih
antipsihotika. Ne primjenjivati u isto vrijeme fenotiazinske
antipsihotike i antacide, već razdvojiti primjenu više od dva sata,
ukoliko je moguće.
Inhibitori CYP1A2
Primjena hlorpromazina sa inhibitorima CYP1A2, a naročito sa snažnim ili
umjerenim inhibitorima, može dovesti do povećanja koncentracija
hlorpromazina u plazmi. Zato se kod pacijenata može javiti neželjena
reakcija hlorpromazina koja je dozno-zavisna.
Moguća je farmakokinetička interakcija između inhibitora CYP2D6, poput
fenotiazina, i CYP2D6 supstrata.
Kombinacije koje treba uzeti u razmatranje
Antihipertenzivi; Potenciranje antihipertenzivnog dejstva i rizika od
ortostatske hipotenzije (aditivni uticaj). Neželjena i klinički značajna
interakcija sa gvanetidinom je dokumentovana.
Atropin i drugi derivati atropina: (imipraminski antidepresivi, većina
H1 antihistaminika, antiholinergički antiparkinsonici, antispazmotički
atropini, dizopiramid: pojačavanje neželjenih dejstva povezanih za
atropin, kao što su retencija urina, konstipacija, suvoća usta, toplotni
udar itd.
Ostali CNS depresori: (derivati morfina (analgetička, antitusička i
supstituciona terapija), barbiturati, benzodiazepini i drugi
anksiolitici, hipnotici, sedativi, antidepresivi, H1 antihistaminici,
centralni antihipertenzivi) povećavaju depresiju CNS-a. Promjene u
pažnji mogu da budu opasne za vožnju i rukovanje mašinama.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema dovoljno podataka o bezbjednosti primjene hlorpromazina u trudnoći.
Postoje dokazi o štetnom uticaju kod životinja, tako da je, slično
drugim ljekovima, potrebno izbjegavati hlorpromazin u trudnoći, sem
ukoliko ga ljekar ne smatra neophodnim. Povremeno može dovesti do
produženja porođaja, pa ga je potrebno obustaviti sve dok cerviks ne
bude dilatiran 3-4 cm. Mogući neželjeni efekti na fetus uključuju
letargiju ili paradokslanu ekscitaciju, tremor i nizak Apgar skor.
Veliki obim izloženosti hlorpromazinu tokom trudnoće nije otkrio bilo
kakve teratogene uticaje.
Savjetuje se održavanje odgovarajućeg psihičkog balansa majke tokom
trudnoće, kako bi se izbjegla dekompenzacija. Ukoliko je potrebno
liječenje kako bi se obezbijedio ovaj balans, terapiju treba započeti
ili nastaviti u efektivnoj dozi tokom trudnoće.
Novorođenčad koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući
hlorpromazin) tokom trećeg trimestra trudnoće imaju rizik od
ispoljavanja neželjenih reakcija uključujući ekstrapiramidalne simptome
i/ili simptome obustave primjene lijeka, koji se mogu razlikovati po
težini i trajanju nakon porođaja. Zabilježeni su slučajevi agitacije,
hipertonije, hipotonije, tremora, somnolencije, respiratornog distresa
ili poremećaja ishrane. Zato, novorođenčad se mora pažljivo pratiti.
Dojenje
Primjena hlorpromazina je kontraindikovana tokom perioda dojenja, jer se
hlorpromazin izlučuje u majčino mlijeko.
Plodnost
Smanjena plodnost je zabilježena kod ženki životinja koje su tretirane
hlopromazinom. Kod mužjaka nema dovoljno podataka za procjenu plodnosti.
Kod ljudi, zbog interakcije sa dopaminskim receptorima, hlorpromazin
može da izazove hiperprolaktinemiju koja može da bude povezana sa
smanjenjem plodnosti kod žena (vidjeti odjeljak 4.8). Kod muškaraca nema
dovoljno podataka o posljedicama hiperprolaktinemije u odnosu na
plodnost.
4.7. Uticaj lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja
mašinama
Lijek ima snažan uticaj na psihofizičke sposobnosti, za vrijeme terapije
nije dozoljeno upravljanje motornim vozilima niti rukovanje mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Klasa sistema | Veoma često | Često | Nepoznato |
| organa | | | |
| | (≥1/10) | (≥1/100 do <1/10) | (ne može se |
| | | | procijeniti na osnovu |
| | | | dostupnih podataka) |
+:===================+:==================+:====================+:======================+
| Poremećaji krvi i | | | Agranulocitoza |
| limfnog sistema | | | |
| | | | Leukopenija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | | | Sistemski eritemski |
| imunskog sistema | | | lupus |
| | | | |
| | | | Pozitivni nalaz na |
| | | | antinuklearna |
| | | | antitijela¹ |
| | | | |
| | | | Bronhospazam |
| | | | |
| | | | Anafilaktičke |
| | | | reakcije |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Endokrini | | Hiperprolaktinemija | Galaktoreja |
| poremećaji | | | |
| | | Amenoreja | Ginekomastija |
| | | | |
| | | | Erektilna disunkcija |
| | | | |
| | | | Impotencija |
| | | | |
| | | | Seksulani poremećaji |
| | | | kod žena |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | Povećanje | Poremećaj | Hiperglikemija |
| metabolizma i | tjelesne mase | tolerancije na | |
| ishrane | | glukozu (vidjeti | (vidjeti dio 4.4) |
| | | dio 4.4) | |
| | | | Hipertrigliceridemija |
| | | | |
| | | | Hiponatrijemija |
| | | | |
| | | | Neadekvatna sekrecija |
| | | | antidiuretskog |
| | | | hormona |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Psihijatrijski | | Anksioznost | Letargija |
| poremećaji | | | |
| | | | Izmijenjeno |
| | | | raspoloženje |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji nervnog | Sedacija² | Hipertonija | Tortikolis |
| sistema | | | |
| | Solmnolencija² | Konvulzije | Okulogirne krize |
| | | | |
| | Diskinezija | | Trizmus |
| | | | |
| | (akutna distonija | | Akinezija |
| | ili diskinezija, | | |
| | obično su | | Hiperkinezija |
| | tranzitorni češči | | |
| | kod djece i | | Neuroleptički maligni |
| | mladih odraslih | | sindrom |
| | pacijenata i | | (hipertermija, |
| | javljaju se u | | rigidnost, |
| | toku prva 4 dana | | disfunkcija |
| | liječenja ili | | autonomnog nervnog |
| | poslije povećanja | | sistema i izmijenjena |
| | doze) | | svijest) (vidjeti dio |
| | | | 4.4) |
| | Tardivna | | |
| | diskinezija³ | | Parkinsonizam |
| | | | |
| | Ekstrapiramidalni | | (češće kod odraslih i |
| | poremećaji | | starijih osoba; |
| | | | obično se razvija |
| | Akatizija - često | | nakon nedjelja ili |
| | nakon visoke | | mjeseci liječenja i |
| | inicijalne doze | | uključuje tremor, |
| | | | rigiditet ili ostale |
| | | | karakteristike |
| | | | parkinsonizma) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji oka | | | Poremećaj |
| | | | akomodacije⁴ |
| | | | |
| | | | Depozit u oku⁵ |
| | | | |
| | | | Promjene na oku⁷ |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Kardiološki | | Promjene na EKG-u | Srčane aritmije, |
| poremećaji | | koje uključuju | uključujući |
| | | produžen QT | ventrikularne |
| | | interval (kao i kod | aritmije, AV blok, |
| | | drugih | |
| | | antipsihotika) | ventrikularna |
| | | (vidjeti dio 4.4), | fibrilacija, |
| | | ST depresija, | |
| | | promjene U talasa i | ventrikularna |
| | | T talasa | tahikardija, |
| | | | |
| | | | torsade de pointes |
| | | | |
| | | | Srčani zastoj je |
| | | | prijavljen tokom |
| | | | terapije |
| | | | fenotiazinskim |
| | | | antipsihoticima, |
| | | | moguće povezan sa |
| | | | dozom. Postojeća |
| | | | bolest srca, starije |
| | | | životno doba, |
| | | | hipokalijemija i |
| | | | istovremena primjena |
| | | | tricikličnih |
| | | | antidepresiva mogu da |
| | | | budu predisponirajući |
| | | | faktor. |
| | | | |
| | | | Iznenadna |
| | | | smrt/iznenadna srčana |
| | | | smrt (sa mogućim |
| | | | uzrocima srčanog |
| | | | porijekla, kao i |
| | | | slučajevi |
| | | | nerazjašnjene |
| | | | iznenadne smrti kod |
| | | | pacijenata koji |
| | | | primaju fenotiazinski |
| | | | antipsihotik) |
| | | | |
| | | | (vidjeti dio 4.4) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Vaskularni | Ortostatska | | Venska embolija |
| poremećaji | hipotenzija | | |
| | | | Plućna embolija |
| | (stariji | | |
| | pacijenti ili | | (ponekad sa smrtnim |
| | osobe sa | | ishodom) |
| | smanjenim | | |
| | volumenom su | | Duboka venska |
| | posebno | | tromboza (vidjeti dio |
| | osjetljivi; češće | | 4.4) |
| | se javlja nakon | | |
| | intramuskularne | | |
| | primjene) | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Respiratorni, | | | Respiratorna |
| torakalni i | | | depresija |
| medijastinalni | | | |
| poremećaji | | | Nazalna kongestija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Gastrointestinalni | Suvoća usta | | Ishemijski kolitis |
| poremećaji | | | |
| | Konstipacija | | Paralitički ileus |
| | | | |
| | (vidjeti dio 4.4) | | (vidjeti dio 4.4) |
| | | | |
| | | | Intestinalna |
| | | | perforacija |
| | | | |
| | | | (ponekad sa smrtnim |
| | | | ishodom) |
| | | | |
| | | | Gastrointestinalna |
| | | | nekroza (ponekad sa |
| | | | smrtnim ishodom) |
| | | | |
| | | | Nekrotizirajući |
| | | | kolitis |
| | | | |
| | | | (ponekad sa smrtnim |
| | | | ishodom) |
| | | | |
| | | | Interstinalna |
| | | | opstrukcija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Hepatobilijarni | | | Holestatska žutica⁶ |
| poremećaji | | | |
| | | | Hepatocelularno |
| | | | oštećenje jetre⁶ |
| | | | |
| | | | Holestatsko oštećenje |
| | | | jetre⁶ |
| | | | |
| | | | Oštećenje jetre |
| | | | mješovitog tipa |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji kože i | | | Alergijski dermatitis |
| potkožnog tkiva | | | |
| | | | Angioedem |
| | | | |
| | | | Kontaktna |
| | | | senzibilizacija kože |
| | | | može rijetko da se |
| | | | javi kod osoba koje |
| | | | često rukuju |
| | | | preparatima |
| | | | hlorpromazina |
| | | | |
| | | | Osip |
| | | | |
| | | | Urtikarija |
| | | | |
| | | | Reakcija |
| | | | fotosenzitivnosti |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji bubrega | | | Retencija urina⁴ |
| i urinarnog | | | |
| sistema | | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Trudnoća, | | | Sindrom obustave |
| puerperijum i | | | lijeka kod |
| perinatalna stanja | | | novorođenčadi |
| | | | |
| | | | (vidjeti dio 4.6) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | | | Prijapizam |
| reproduktivnog | | | |
| sistema i dojki | | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Opšti poremećaji i | | | Poremećaj regulacije |
| reakcije na mjestu | | | tjelesne temperature |
| primjene | | | |
| | | | Insomnija |
| | | | |
| | | | Agitacija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
¹ može da se javi bez kliničkih manifestacija bolesti;
² naročito na početku liječenja;
³ naročito tokom dugotrajnog liječenja, može da se javi nakon
obustavljanja primjene antipsihotika i povuče nakon ponovnog uvođenja
terapije ili ukoliko je doza povećana;
⁴ povezano sa antiholinergičkim dejstvom;
⁵ u prednjem dijelu oka, izazvano akumulacijom lijeka, generalno bez
bilo kakvog uticaja na vid;
⁶ najavljujući znak može da bude iznenadno javljanje groznice nakon
jedne do tri nedjelje liječenja, koju prati javljanje žutice. Žutica
povezana sa hlorpromazinom ima biohemijske i ostale karakteristike
opstruktivne (holestatske) žutice i povezana je sa opstrukcijom žučnih
kanalića žučnim kamencima; učestalo prisustvo prateće eozinofilije
govori o alergijskoj prirodi ovog fenomena. Oštećenje jetre, ponekad
fatalno, prijavljivano je rijetko kod pacijenata liječenih
hlorpromazinom. Liječenje treba prekinuti ako dođe do javljanja žutice
(vidjeti dio 4.4);
⁷ javljanje plavičasto-sive do purpurne prebojenosti kože primijećeno je
kod nekih osoba, uglavnom žena, koje su bile kontinuirano na terapiji
hlorpromazinom tokom dugog vremenskog perioda (četiri do osam godina)
(vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Toksičnost i liječenje predoziranja: Simptomi predoziranja
hlorpromazinom uključuju pospanost ili gubitak svijesti, hipotenziju,
tahikardiju, promjene EKG-a, ventrikularne aritmije, hipotermiju,
parkinsonizam, konvulzije i komu. Može da se javi i teška
ekstrapiramidalna diskinezija.
Liječenje predoziranja treba da bude simptomatsko sa stalnim
respiratornim i kardiološkim praćenjem (rizik od produženja QT
intervala), sve do povlačenja tegoba kod pacijenta.
Ukoliko pacijent bude pregledan od strane ljekara dovoljno rano (do 6
sati) nakon ingestije toksične doze, može se pristupiti gastričnoj
lavaži. Indukcija povraćanja je malo vjerovatno od ikakve koristi.
Potrebno je primijeniti aktivni ugalj. Nema specifičnog antidota.
Liječenje je suportivno.
Generalna vazodilatacija može da dovede do cirkulatornog kolapsa;
podizanje nogu pacijenta može da bude dovoljno. Kod težih slučajeva može
da bude potrebno povećanje volumena intravenskim fluidima; infuzioni
fluidi treba da budu zagrejani prije primjene, kako ne bi doveli do
pogoršanja hipotermije.
Može se pokušati sa ljekovima sa pozitivnim inotropnim efektom, kao što
je dopamin, ukoliko zamjena intravenskim fluidima nije dovoljna za
korigovanje cirkulatornog kolapsa. Periferni vazokonstriktori se
generalno ne preporučuju, a primjena adrenalina se mora izbjegavati.
Ventrikularne ili supraventrikularne tahiaritmije uglavnom odgovore na
vraćanje temperature tijela na normalne vrijednosti i korekciju
cirkulatornih i metaboličkih poremećaja. Ukoliko perzistiraju ili su
životno ugrožavajuće, može se razmotriti primjena odgovarajuće
antiaritmičke terapije. Izbjegavati lidokain i, dok god je to moguće,
dugodjelujuće antiaritmike.
Izražena depresija CNS-a zahtijeva održavanje prohodnosti disajnih
puteva ili, u ekstremnim slučajevima, asistiranu ventilaciju. Teške
distonije uglavnom odgovore na primjenu prociklidina (5-10 mg) ili
orfenadrina (20-40 mg) intramuskularno ili intravenski. Konvulzije treba
tretirati intravenskim diazepamom.
Terapija neuroleptičkog malignog sindroma sastoji se u rashlađivanju i
primjeni dantrolena.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Psiholeptici; fenotiazini sa alifatičnim aminom
u bočnom nizu
ATC kod: N05AA01
Hlorpromazin ima depresivno dejstvo na CNS, sa alfa-adrenergičnom
blokadom i antiholinergičkim dejstvima. Inhibitor je dopamina i inhibira
faktor inhibicije oslobađanja prolaktina, i time stimuliše oslobađanje
prolaktina. Povećava turnover dopamina u mozgu.
Hlorpromazin posjeduje antiemetično i antipruriginozno dejstvo.
Hlorpromazin ima svojstva da blokira serotonin i slabo antihistaminsko
dejstvo, kao i blaga aktivnost blokade gangliona. Inhibira centar za
termoregulaciju u mozgu. Djeluje analgetički i može da relaksira
skeletne mišiće. Djelovanjem na autonomni nervni sistem izaziva
vazodilataciju, hipotenziju i tahikardiju.
Hlorpromazin dovodi do smanjene sekrecije pljuvačke i smanjene želudačne
sekrecije.
5.2. Farmakokinetički podaci
Hlorpromazin se brzo resorbuje i široko distribuira u tijelu. Metaboliše
se u jetri i izlučuje se urinom i žuči. Dok koncentracija samog
hlorpromazina u plazmi brzo opada, izlučivanje metabolita hlorpromazina
je veoma sporo. Lijek je u velikoj mjeri vezan za proteine plazme. Lako
se širi kroz placentu. Male količine su otkrivene u mlijeku liječenih
žena. Djeci su potrebne manje doze po kg od odraslih.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Nema dodatnih pretkliničkih podataka koji mogu biti od značaja.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Jezgro tablete:
Skrob, kukuruzni;
Laktoza, monohidrat;
Saharoza;
Povidon;
Magnezijum stearat.
Film (obloga) tablete:
Hipromeloza E-5;
Makrogol 6000;
Boja Sunset yellow lake CI 15985:1 (E110);
Titan dioksid (E171).
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
4 godine.
6.4. Posebne mjere opreza pri čuvanju lijeka
Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja i posebne opreme za upotrebu, primjenu
ili implantaciju lijeka
Unutrašnje pakovanje je blister od Alu/PVC trake i tvrde PVC trake koji
sadrži 10 film tableta.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5
blistera sa po 10 film tableta (ukupno 50 film tableta) i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
GLK pharma d.o.o., ul. Svetozara Markovića, br.46, 81000 Podgorica, Crna
Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/16/339 - 700
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
20.12.2016. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Decembar, 2023. godine
1. NAZIV LIJEKA
▲
Hlorpromazin Galenika, 25 mg, film tablete
INN: hlorpromazin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna film tableta sadrži 25 mg hlorpromazina, u obliku hlorpromazin
hidrohlorida.
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza, monohidrat; saharoza;
boja Sunset yellow lake CI 15985:1 (E110).
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Film tableta.
Okrugle, bikonveksne, film tablete, narandžaste boje, sa naznačenom
podjelom na jednoj strani.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Shizofrenija i druge psihoze (posebno kada je dominantan simptom
paranoja), manija i hipomanija. Anksioznost, psihomotorna agitacija,
uzbuđenje, nasilno ili opasno impulsivno ponašanje. Hlorpromazin se
koristi kao dodatna terapija u kratkotrajnom liječenju ovih stanja.
- Uporno štucanje.
- Mučnina i povraćanje u terminalnim stadijumima bolesti (kada drugi
ljekovi nisu efikasni ili nisu dostupni).
- Indukcija hipotermije je olakšana sa lijekom Hlorpromazin Galenika
koji sprečava drhtavicu i izaziva vazodilataciju.
- Shizofrenija i autizam u dječijem dobu.
4.2. Doziranje i način primjene
Treba početi sa manjom dozom i postepeno je povećavati, uz stalni
nadzor, dok se ne ostvari optimalni terapijski efekat. Postoje značajne
individualne razlike, a optimalna doza može zavisiti i od formulacije
lijeka.
Doziranje hlorpromazina u shizofreniji, drugim psihozama, anksioznosti,
agitaciji itd.
Odrasli:
Početna doza je 25 mg tri puta dnevno ili 75 mg prije spavanja. Ukoliko
je neophodno, dnevna doza se povećava za po 25 mg do postizanja efikasne
doze održavanja. Uobičajena doza održavanja je od 75 do 300 mg dnevno,
ali neki pacijenti mogu zahtijevati i do 1 g dnevno.
Djeca mlađa od 1 godine:
Hlorpromazin Galenika se ne primjenjuje kod djece mlađe od godinu dana,
osim ako je procijenjen odnos rizika i koristi.
Djeca od 1 do 5 godina:
Lijekom Hlorpromazin Galenika ne može se postići odgovarajuće doziranje
kod djece mlađe od 6 godina.
Djeca od 6 do 12 godina:
1/3-1/2 doze za odrasle do maksimalne preporučene doze od 75 mg dnevno.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Početi sa 1/3-1/2 uobičajene doze za odrasle, uz postepeno povećanje
doze.
Uporno štucanje
Odrasli:
25 – 50 mg, 3 - 4 puta dnevno.
Djeca mlađa od 12 godina:
Nema dostupnih informacija.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Doziranje kao kod odraslih.
Mučnina i povraćanje u terminalnim stadijumima bolesti (kada drugi
ljekovi nisu efikasni ili nisu dostupni)
Odrasli:
10-25 mg svakih 4-6 sati.
Djeca mlađa od 1 godine:
Lijek Hlorpromazin Galenika se ne primjenjuje kod djece mlađe od godinu
dana, osim ako je procijenjen odnos rizika i koristi.
Djeca od 1 do 5 godina:
Lijekom Hlorpromazin Galenika ne može se postići odgovarajuće doziranje
kod djece mlađe od 6 godina.
Djeca od 6 do 12 godina:
0,5 mg/kg tjelesne mase svakih 4-6 sati do maksimalne preporučene doze
od 75 mg dnevno.
Stariji ili iscrpljeni pacijenti:
Početi sa 1/3-1/2 doze za odrasle. Nakon toga ljekar na osnovu kliničkog
iskustva treba da uspostavi postizanje odgovarajuće kontrole ovih
pacijenata.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu, bilo koji lijek iz grupe
fenotiazina ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu
6.
- Hipotireoidizam
- Depresija koštane srži
- Feohromocitom
- Miastenija gravis
- Rizik od glaukoma zatvorenog ugla
- Rizik od retencije urina povezane sa poremećajima uretre i prostate
- Agranulocitoza u istoriji bolesti
- Istovremena primjena sa dopaminergičkim ljekovima (kvinagolid,
kabergolin), neuključujući antiparkinsonike (vidjeti dio 4.5)
- Istovremena primjena sa citalopramom i escitalopramom
- Dojenje (vidjeti dio 4.6)
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Hematološki poremećaji
Svi pacijenti moraju da budu posavjetovani da ukoliko im se jave
groznica, bol u grlu ili bilo koji drugi znak infekcije, moraju odmah da
o tome obavijeste svog ljekara i urade kompletnu krvnu sliku. Liječenje
će biti obustavljeno ukoliko se kasnije uoče bilo koje promjene
(hiperleukocitoza, granulocitopenija).
Kako je agranulocitoza bila zabilježena, preporučuje se redovno praćenje
kompletne krvne slike. Pojava nerazjašnjenih infekcija ili groznice može
da bude pokazatelj krvnih diskrazija (vidjeti dio 4.8) i zahtijeva hitno
hematološko ispitivanje.
Neuroleptički maligni sindrom
Liječenje se mora prekinuti u slučaju nerazjašnjene hiperpireksije,
pošto ovo može da bude jedan od znakova neuroleptičkog malignog sindroma
(bljedilo, hipertermija, poremećaj funkcije autonomnog nervnog sistema,
izmijenjena svijest, rigidnost mišića). Znaci nestabilnosti autonomnog
nervnog sistema, kao što su hiperhidroza i neregularan krvni pritisak,
mogu da prethode pojavi hipertermije i kao takvi predstavljaju
najavljujuće znake ovog sindroma. Iako ovi neuroleptički uticaji mogu da
budu idiosinkratskog porijekla, izgleda da određeni faktori rizika, kao
što su dehidratacija i oštećenje mozga, ukazuju na postojanje
predispozicije.
Hlorpromazin treba izbjegavati kod pacijenata sa hipoteroidizmom,
feohromocitomom, miastenijom gravis i uvećanjem prostate. Takođe, lijek
treba izbjegavati kod pacijenata sa poznatom preosjetljivošću na
fenotiazine, kao i kod pacijenata sa ranijom pojavom glaukoma zatvorenog
ugla ili agranulocitozom.
Akutni simptomi obustave terapije, uključujući mučninu, povraćanje i
insomniju, veoma rijetko su prijavljeni nakon naglog prestanka primjene
visokih doza antipsihotika. Takođe mogu da se jave relapsi, a
prijavljena je i pojava ekstrapiramidalnih reakcija. S tim u vezi,
savjetuje se postepeno obustavljanje terapije.
Odgovor na terapiju antipsihoticima kod shizofrenije može da bude
odložen. Ukoliko je terapija obustavljena, ponovna pojava simptoma možda
ne bude očigledna neko vrijeme.
Fenotiazinski antipsihotici mogu da dovedu do produženja QT intervala,
što povećava rizik od pojave ozbiljnih ventrikularnih aritmija tipa
torsade de pointes, koje su potencijalno sa smrtnim ishodom (iznenadna
smrt). Produženje QT intervala pogoršava se posebno u prisustvu
bradikardije, hipokalemije i kongenitalnog ili stečenog (npr. lijekom
izazvanog) produženja QT intervala. Ukoliko klinička situacija
dozvoljava, potrebno je sprovesti medicinske i laboratorijske pretrage
kako bi se isključili mogući faktori rizika prije iniciranja terapije
antipsihotikom, kao i tokom terapije ukoliko bude potrebno (vidjeti dio
4.8).
Prije primjene lijeka potrebno je obezbijediti odsustvo svih faktora
koji favorizuju pojavu ventrikularnih aritmija, gde je to klinički
moguće:
- Bradikardija (< 55 otkucaja u minutu)
- Hipokalijemija
- Hipokalcijemija
- Hipomagnezijemija
- Gladovanje
- Zloupotreba alkohola
- Istovremena primjena drugih ljekova za koje je poznato da izazivaju
produženje QT intervala
- Kongenitalni produženi QT interval
- Liječenje bilo kojim drugim lijekom koji može da izazove značajnu
bradikardiju (< 55 otkucaja u minutu), hipokalijemiju, depresiju
intrakardijalne sprovodljivosti ili produženje QT intervala (vidjeti
dio 4.5).
Sa izuzetkom hitnih stanja, preporučuje se da inicijalni pregled
pacijenta koji dobija antipsihotik uključuje i EKG pregled.
Osim u izuzetnim okolnostima, lijek se ne smije primjenjivati kod
pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.
Ne preporučuje se istovremena primjena hlorpromazina sa litijumom,
drugim ljekovima koji mogu dovesti do produženja QT intervala, i
dopaminergičkim antiparkinsonici (vidjeti dio 4.5).
Pojava paralitičkog ileusa, na šta može da ukaže nadimanje i bol u
abdomenu, mora da se tretira kao urgentno stanje (vidjeti dio 4.8).
Slučajevi venske tromboembolije (VTE), ponekad sa smrtnim ishodom,
prijavljeni su kod primjene antipsihotika, te se hlorpromazin mora sa
oprezom primjenjivati kod pacijenata sa faktorima rizika za VTE (vidjeti
dio 4.8). Kako pacijenti koji se liječe antipsihoticima često imaju
stečene faktore rizika za VTE, potrebno je sve moguće faktore rizika za
VTE identifikovati prije i tokom liječenja hlorpramazinom i preduzeti
preventivne mjere.
Moždani udar
U randomizovanim placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, kod
populacije starijih pacijenata sa demencijom koji su liječeni određenim
atipičnim antipsihotikom, zabilježeno je trostruko povećanje rizika od
cerebrovaskularnih događaja. Mehanizam povećanja ovakvog rizika nije
poznat. Povećanje rizika kod drugih antipsihotika ili druge populacije
pacijenata ne može se isključiti. Hlorpromazin se mora primjenjivati sa
oprezom kod pacijenata sa faktorima rizika za moždani udar.
Stariji pacijenti sa demencijom
Kod starijih pacijenata koji imaju demenciju povezanu sa psihozom i koji
se liječe antipsihoticima, povećan je rizik od smrti. Analiza 17 placebo
kontrolisanih kliničkih ispitivanja (srednje dužine trajanja od 10
nedjelja) većinom kod pacijenata koji se liječe atipičnim
antipsihoticima, pokazala je da je rizik od smrti 1,6-1,7 puta veći kod
pacijenata koji su primali lijek nego kod pacijenata koji su primali
placebo. Tokom tipičnog 10-nedjeljnog kontrolisanog ispitivanja, stopa
smrtnosti kod pacijenata koji su primali lijek bila je otprilike 4,5% u
poređenju sa stopom od otprilike 2,65% kod pacijenata koji su primali
placebo. Iako su uzroci smrti varirali u kliničkim ispitivanjima sa
atipičnim antipsihoticima, čini se da je većina smrtnih ishoda bila
kardiovaskularnog (npr. srčana insuficijencija, iznenadna smrt) ili
infektivnog (npr. pneumonija) porijekla. Opservacione studije ukazuju na
to da, slično atipičnim antipsihoticima, liječenje konvencionalnim
(klasičnim, tipičnim) antipsihoticima može da poveća smrtnost. Nije
jasno u kojoj mjeri se saznanja o povećanoj smrtnosti mogu pripisati
antipsihotiku, a koliko nekim karakteristikama pacijenata.
Kao i svi ostali antipsihotici, hlorpromazin se ne smije primjenjivati u
monoterapiji gde je depresija predominantna. Međutim, može se
kombinovati sa antidepresivima za liječenje onih stanja kod kojih
depresija i psihoza koegzistiraju.
Hlorpromazin nije odobren za liječenje poremećaja ponašanja povezanih sa
demencijom.
Pacijente treba upozoriti da izbjegavaju direktno izlaganje suncu, zbog
rizika od fotosenzitizacije (vidjeti dio 4.8). Kod osoba koje često
rukuju sa preparatima koji sadrže fenotiazine, potreban je poseban oprez
da bi se izbjegao direktan kontakt lijeka sa kožom.
Hiperglikemija ili intolerancija na glukozu je prijavljena kod
pacijenata koji su liječeni hlorpromazinom. Kod pacijenata kod kojih je
ustanovljena dijagnoza dijabetes melitusa ili koji imaju faktore rizika
za razvoj dijabetesa i koji su započeli liječenje hlorpromazinom, treba
sprovoditi odgovarajuće praćenje vrijednosti glikemije tokom liječenja
(vidjeti dio 4.8).
Sljedeće populacije pacijenata se moraju pažljivo pratiti nakon
ordiniranja hlorpromazina:
- Pacijenti sa epilepsijom, pošto hlorpromazin može da smanji prag
napada. Terapija se mora obustaviti ukoliko se jave napadi.
- Stariji pacijenti koji su podložniji ortostatskoj hipotenziji,
sedaciji i ekstrapiramidalnim efektima; hroničnoj konstipaciji (rizik
od paralitičkog ileusa) i mogućoj hipertofiji prostate. Potreban je
poseban oprez tokom izrazito toplog ili hladnog vremena (rizik od
hipertermije i hipotermije)
- Pacijenti koji imaju određene kardiovaskularne bolesti, jer ova klasa
ljekova ima uticaje slične hinidinu, te može da izazove tahikardiju i
hipotenziju.
- Pacijenti sa teškom insuficijencijom jetre i/ili bubrega, zbog rizika
od akumulacije.
Kod pacijenata na dugotrajnom liječenju potrebno je redovno sprovoditi
oftalmološke i hematološke pretrage.
Pacijentima se strogo savjetuje da ne konzumiraju alkohol i ljekove koji
sadrže alkohol tokom liječenja (vidjeti dio 4.5).
Pomoćne supstance
Ovaj lijek sadrži saharozu i laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim
oboljenjem intolerancije na fruktozu i galaktozu, glukozno-galaktoznom
malapsorpcijom ili nedostatkom saharaze ili laktaze, ne smiju koristiti
ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži boju Sunset yellow lake (E110), te može da izazove
alergijske reakcije.
Pedijatrijska populacija
Kako postoji potencijalni uticaj na kognitivne funkcije, kod djece je
potrebno obavljati klinički pregled jednom godišnje, kako bi se
procijenio kapacitet za učenje. Dozu treba redovno prilagođavati na
osnovu kliničkog statusa djeteta.
Zbog rizika od gušenja, upotreba tableta kod djece mlađe od 6 godina se
ne preporučuje.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Adrenalin se ne smije koristiti kod pacijenata koji su predozirani
hlorpromazinom.
Antiholinergici mogu da smanje antipsihotički efekat hlorpromazina i
blagi antiholinergički efekat hlorpromazina može da bude pojačan drugim
antiholinergicima, što može da dovede do konstipacije, toplotnog udara
itd.
Dejstvo nekih ljekova može da bude suprotno hlorpromazinu; ovo
uključuje: amfetamin, levodopu, klonidin, gvanetidin i adrenalin.
Zabilježena su povećanja ili smanjenja koncentracije u plazmi brojnih
ljekova (npr. propranolol, fenobarbital), ali nisu bila od kliničkog
značaja.
Primijećeno je da istovremena primjena deferoksamina i prohlorperazina
indukuje prolaznu metaboličku encefalopatiju, koju karakteriše gubitak
svijesti za 48-72 sata. Moguće je da do ove interakcije dolazi i usljed
primjene hlorpromazina, pošto on dijeli mnoge farmakološke osobine
prohlorperazina. Postoji mogućnost da hlorpromazin može imati iste
interakcije, s obzirom na to da ima slične farmakološke osobine kao
prohlorperazin.
Postoji povećan rizik od agranulocitoze kada se antipsihotici
primjenjuju istovremeno sa ljekovima koji imaju mijelosupresivni
potencijal, kao što je karbamazepin ili određeni antibiotici i
citotoksični ljekovi.
Kombinacije koje su kontraindikovane
Dopaminergički ljekovi (kvinagolid, kabergolin), neuključujući
antiparkinsonike su kontraindikovane (vidjeti dio 4.3) Recipročan
antagonizam dopaminergičkih ljekova i antipsihotika.
Citalopram i escitalopram su kontraindikovani.
Kombinacije koje se ne preporučuju
Dopaminergički antiparkinsonici (amantadin, bromokriptin, kabergolin,
levodopa, lisurid, pergolid, piribedil, ropinirol) se ne preporučuju.
Recipročan antagonizam dopaminergičkih ljekova i antipsihotika. (vidjeti
dio 4.4)
Ekstrapiramidalne simptome izazvane antipsihotikom treba prije liječiti
antiholinergičkim ljekovima nego dopaminergičkim antiparkinsonicima
(dopaminski receptori blokirani su antipsihotikom).
Levodopa: Recipročan antagonizam dopaminergičkih ljekova i
antipsihotika. Kod pacijenata sa Parkinonovom bolešću preporučuje se
primjena minimalnih doza svakog lijeka.
Ljekovi koji produžavaju QT interval : povećan je rizik od
ventrikulatnih aritmija, pri istovremenoj primjeni hlorpromazina i
drugih ljekova koji produžavaju QT interval (uključujući pojedine
antiaritmike i druge antpsihotike kao što je sultopirid) kao i ljekova
koji utiču na ravnotežu elektrolita (vidjeti dio 4.4).
Alkohol: Alkohol potencira sedativne efekte antipsihotika. Promjene u
pažnji mogu da budu opasne za vožnju i rukovanje mašinama. Moraju se
izbjegavati alkoholna pića i ljekovi koji sadrže alkohol (vidjeti dio
4.4).
Litijum (posebno istovremeno sa visokim dozama antipsihotika):
Istovremena primjena može da izazove stanje konfuzije, hipertoniju i
hiperrefleksivnost, povremeno sa brzim povećanjem koncentracije litijuma
u serumu (vidjeti dio 4.4). Zabilježeni su rijetki slučajevi
neurotoksičnosti. Litijum može da interferira sa resorpcijom
antipsihotika.
Kombinacije koje zahtijevaju oprez
Antidijabetici: Istovremena primjena velikih doza hlorpromazina (100
mg/dan) i antidijabetika može da dovede do povećanja vrijednosti šećera
u krvi (smanjeno oslobađanje insulina). Potrebno je upozoriti i
savjetovati pacijenta o pažljivom praćenju vrijednosti šećera u krvi i
urinu. Ukoliko je potrebno, dozu antidijabetika treba prilagoditi tokom
i poslije obustave terapije antipsihotikom.
Antacidi (soli, oksidi i hidroksidi magnezijuma, kalcijuma i
aluminijuma): Smanjena gastrointestinalna resorpcija fenotiazinskih
antipsihotika. Ne primjenjivati u isto vrijeme fenotiazinske
antipsihotike i antacide, već razdvojiti primjenu više od dva sata,
ukoliko je moguće.
Inhibitori CYP1A2
Primjena hlorpromazina sa inhibitorima CYP1A2, a naročito sa snažnim ili
umjerenim inhibitorima, može dovesti do povećanja koncentracija
hlorpromazina u plazmi. Zato se kod pacijenata može javiti neželjena
reakcija hlorpromazina koja je dozno-zavisna.
Moguća je farmakokinetička interakcija između inhibitora CYP2D6, poput
fenotiazina, i CYP2D6 supstrata.
Kombinacije koje treba uzeti u razmatranje
Antihipertenzivi; Potenciranje antihipertenzivnog dejstva i rizika od
ortostatske hipotenzije (aditivni uticaj). Neželjena i klinički značajna
interakcija sa gvanetidinom je dokumentovana.
Atropin i drugi derivati atropina: (imipraminski antidepresivi, većina
H1 antihistaminika, antiholinergički antiparkinsonici, antispazmotički
atropini, dizopiramid: pojačavanje neželjenih dejstva povezanih za
atropin, kao što su retencija urina, konstipacija, suvoća usta, toplotni
udar itd.
Ostali CNS depresori: (derivati morfina (analgetička, antitusička i
supstituciona terapija), barbiturati, benzodiazepini i drugi
anksiolitici, hipnotici, sedativi, antidepresivi, H1 antihistaminici,
centralni antihipertenzivi) povećavaju depresiju CNS-a. Promjene u
pažnji mogu da budu opasne za vožnju i rukovanje mašinama.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema dovoljno podataka o bezbjednosti primjene hlorpromazina u trudnoći.
Postoje dokazi o štetnom uticaju kod životinja, tako da je, slično
drugim ljekovima, potrebno izbjegavati hlorpromazin u trudnoći, sem
ukoliko ga ljekar ne smatra neophodnim. Povremeno može dovesti do
produženja porođaja, pa ga je potrebno obustaviti sve dok cerviks ne
bude dilatiran 3-4 cm. Mogući neželjeni efekti na fetus uključuju
letargiju ili paradokslanu ekscitaciju, tremor i nizak Apgar skor.
Veliki obim izloženosti hlorpromazinu tokom trudnoće nije otkrio bilo
kakve teratogene uticaje.
Savjetuje se održavanje odgovarajućeg psihičkog balansa majke tokom
trudnoće, kako bi se izbjegla dekompenzacija. Ukoliko je potrebno
liječenje kako bi se obezbijedio ovaj balans, terapiju treba započeti
ili nastaviti u efektivnoj dozi tokom trudnoće.
Novorođenčad koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući
hlorpromazin) tokom trećeg trimestra trudnoće imaju rizik od
ispoljavanja neželjenih reakcija uključujući ekstrapiramidalne simptome
i/ili simptome obustave primjene lijeka, koji se mogu razlikovati po
težini i trajanju nakon porođaja. Zabilježeni su slučajevi agitacije,
hipertonije, hipotonije, tremora, somnolencije, respiratornog distresa
ili poremećaja ishrane. Zato, novorođenčad se mora pažljivo pratiti.
Dojenje
Primjena hlorpromazina je kontraindikovana tokom perioda dojenja, jer se
hlorpromazin izlučuje u majčino mlijeko.
Plodnost
Smanjena plodnost je zabilježena kod ženki životinja koje su tretirane
hlopromazinom. Kod mužjaka nema dovoljno podataka za procjenu plodnosti.
Kod ljudi, zbog interakcije sa dopaminskim receptorima, hlorpromazin
može da izazove hiperprolaktinemiju koja može da bude povezana sa
smanjenjem plodnosti kod žena (vidjeti odjeljak 4.8). Kod muškaraca nema
dovoljno podataka o posljedicama hiperprolaktinemije u odnosu na
plodnost.
4.7. Uticaj lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja
mašinama
Lijek ima snažan uticaj na psihofizičke sposobnosti, za vrijeme terapije
nije dozoljeno upravljanje motornim vozilima niti rukovanje mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Klasa sistema | Veoma često | Često | Nepoznato |
| organa | | | |
| | (≥1/10) | (≥1/100 do <1/10) | (ne može se |
| | | | procijeniti na osnovu |
| | | | dostupnih podataka) |
+:===================+:==================+:====================+:======================+
| Poremećaji krvi i | | | Agranulocitoza |
| limfnog sistema | | | |
| | | | Leukopenija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | | | Sistemski eritemski |
| imunskog sistema | | | lupus |
| | | | |
| | | | Pozitivni nalaz na |
| | | | antinuklearna |
| | | | antitijela¹ |
| | | | |
| | | | Bronhospazam |
| | | | |
| | | | Anafilaktičke |
| | | | reakcije |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Endokrini | | Hiperprolaktinemija | Galaktoreja |
| poremećaji | | | |
| | | Amenoreja | Ginekomastija |
| | | | |
| | | | Erektilna disunkcija |
| | | | |
| | | | Impotencija |
| | | | |
| | | | Seksulani poremećaji |
| | | | kod žena |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | Povećanje | Poremećaj | Hiperglikemija |
| metabolizma i | tjelesne mase | tolerancije na | |
| ishrane | | glukozu (vidjeti | (vidjeti dio 4.4) |
| | | dio 4.4) | |
| | | | Hipertrigliceridemija |
| | | | |
| | | | Hiponatrijemija |
| | | | |
| | | | Neadekvatna sekrecija |
| | | | antidiuretskog |
| | | | hormona |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Psihijatrijski | | Anksioznost | Letargija |
| poremećaji | | | |
| | | | Izmijenjeno |
| | | | raspoloženje |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji nervnog | Sedacija² | Hipertonija | Tortikolis |
| sistema | | | |
| | Solmnolencija² | Konvulzije | Okulogirne krize |
| | | | |
| | Diskinezija | | Trizmus |
| | | | |
| | (akutna distonija | | Akinezija |
| | ili diskinezija, | | |
| | obično su | | Hiperkinezija |
| | tranzitorni češči | | |
| | kod djece i | | Neuroleptički maligni |
| | mladih odraslih | | sindrom |
| | pacijenata i | | (hipertermija, |
| | javljaju se u | | rigidnost, |
| | toku prva 4 dana | | disfunkcija |
| | liječenja ili | | autonomnog nervnog |
| | poslije povećanja | | sistema i izmijenjena |
| | doze) | | svijest) (vidjeti dio |
| | | | 4.4) |
| | Tardivna | | |
| | diskinezija³ | | Parkinsonizam |
| | | | |
| | Ekstrapiramidalni | | (češće kod odraslih i |
| | poremećaji | | starijih osoba; |
| | | | obično se razvija |
| | Akatizija - često | | nakon nedjelja ili |
| | nakon visoke | | mjeseci liječenja i |
| | inicijalne doze | | uključuje tremor, |
| | | | rigiditet ili ostale |
| | | | karakteristike |
| | | | parkinsonizma) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji oka | | | Poremećaj |
| | | | akomodacije⁴ |
| | | | |
| | | | Depozit u oku⁵ |
| | | | |
| | | | Promjene na oku⁷ |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Kardiološki | | Promjene na EKG-u | Srčane aritmije, |
| poremećaji | | koje uključuju | uključujući |
| | | produžen QT | ventrikularne |
| | | interval (kao i kod | aritmije, AV blok, |
| | | drugih | |
| | | antipsihotika) | ventrikularna |
| | | (vidjeti dio 4.4), | fibrilacija, |
| | | ST depresija, | |
| | | promjene U talasa i | ventrikularna |
| | | T talasa | tahikardija, |
| | | | |
| | | | torsade de pointes |
| | | | |
| | | | Srčani zastoj je |
| | | | prijavljen tokom |
| | | | terapije |
| | | | fenotiazinskim |
| | | | antipsihoticima, |
| | | | moguće povezan sa |
| | | | dozom. Postojeća |
| | | | bolest srca, starije |
| | | | životno doba, |
| | | | hipokalijemija i |
| | | | istovremena primjena |
| | | | tricikličnih |
| | | | antidepresiva mogu da |
| | | | budu predisponirajući |
| | | | faktor. |
| | | | |
| | | | Iznenadna |
| | | | smrt/iznenadna srčana |
| | | | smrt (sa mogućim |
| | | | uzrocima srčanog |
| | | | porijekla, kao i |
| | | | slučajevi |
| | | | nerazjašnjene |
| | | | iznenadne smrti kod |
| | | | pacijenata koji |
| | | | primaju fenotiazinski |
| | | | antipsihotik) |
| | | | |
| | | | (vidjeti dio 4.4) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Vaskularni | Ortostatska | | Venska embolija |
| poremećaji | hipotenzija | | |
| | | | Plućna embolija |
| | (stariji | | |
| | pacijenti ili | | (ponekad sa smrtnim |
| | osobe sa | | ishodom) |
| | smanjenim | | |
| | volumenom su | | Duboka venska |
| | posebno | | tromboza (vidjeti dio |
| | osjetljivi; češće | | 4.4) |
| | se javlja nakon | | |
| | intramuskularne | | |
| | primjene) | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Respiratorni, | | | Respiratorna |
| torakalni i | | | depresija |
| medijastinalni | | | |
| poremećaji | | | Nazalna kongestija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Gastrointestinalni | Suvoća usta | | Ishemijski kolitis |
| poremećaji | | | |
| | Konstipacija | | Paralitički ileus |
| | | | |
| | (vidjeti dio 4.4) | | (vidjeti dio 4.4) |
| | | | |
| | | | Intestinalna |
| | | | perforacija |
| | | | |
| | | | (ponekad sa smrtnim |
| | | | ishodom) |
| | | | |
| | | | Gastrointestinalna |
| | | | nekroza (ponekad sa |
| | | | smrtnim ishodom) |
| | | | |
| | | | Nekrotizirajući |
| | | | kolitis |
| | | | |
| | | | (ponekad sa smrtnim |
| | | | ishodom) |
| | | | |
| | | | Interstinalna |
| | | | opstrukcija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Hepatobilijarni | | | Holestatska žutica⁶ |
| poremećaji | | | |
| | | | Hepatocelularno |
| | | | oštećenje jetre⁶ |
| | | | |
| | | | Holestatsko oštećenje |
| | | | jetre⁶ |
| | | | |
| | | | Oštećenje jetre |
| | | | mješovitog tipa |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji kože i | | | Alergijski dermatitis |
| potkožnog tkiva | | | |
| | | | Angioedem |
| | | | |
| | | | Kontaktna |
| | | | senzibilizacija kože |
| | | | može rijetko da se |
| | | | javi kod osoba koje |
| | | | često rukuju |
| | | | preparatima |
| | | | hlorpromazina |
| | | | |
| | | | Osip |
| | | | |
| | | | Urtikarija |
| | | | |
| | | | Reakcija |
| | | | fotosenzitivnosti |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji bubrega | | | Retencija urina⁴ |
| i urinarnog | | | |
| sistema | | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Trudnoća, | | | Sindrom obustave |
| puerperijum i | | | lijeka kod |
| perinatalna stanja | | | novorođenčadi |
| | | | |
| | | | (vidjeti dio 4.6) |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Poremećaji | | | Prijapizam |
| reproduktivnog | | | |
| sistema i dojki | | | |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
| Opšti poremećaji i | | | Poremećaj regulacije |
| reakcije na mjestu | | | tjelesne temperature |
| primjene | | | |
| | | | Insomnija |
| | | | |
| | | | Agitacija |
+--------------------+-------------------+---------------------+-----------------------+
¹ može da se javi bez kliničkih manifestacija bolesti;
² naročito na početku liječenja;
³ naročito tokom dugotrajnog liječenja, može da se javi nakon
obustavljanja primjene antipsihotika i povuče nakon ponovnog uvođenja
terapije ili ukoliko je doza povećana;
⁴ povezano sa antiholinergičkim dejstvom;
⁵ u prednjem dijelu oka, izazvano akumulacijom lijeka, generalno bez
bilo kakvog uticaja na vid;
⁶ najavljujući znak može da bude iznenadno javljanje groznice nakon
jedne do tri nedjelje liječenja, koju prati javljanje žutice. Žutica
povezana sa hlorpromazinom ima biohemijske i ostale karakteristike
opstruktivne (holestatske) žutice i povezana je sa opstrukcijom žučnih
kanalića žučnim kamencima; učestalo prisustvo prateće eozinofilije
govori o alergijskoj prirodi ovog fenomena. Oštećenje jetre, ponekad
fatalno, prijavljivano je rijetko kod pacijenata liječenih
hlorpromazinom. Liječenje treba prekinuti ako dođe do javljanja žutice
(vidjeti dio 4.4);
⁷ javljanje plavičasto-sive do purpurne prebojenosti kože primijećeno je
kod nekih osoba, uglavnom žena, koje su bile kontinuirano na terapiji
hlorpromazinom tokom dugog vremenskog perioda (četiri do osam godina)
(vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Toksičnost i liječenje predoziranja: Simptomi predoziranja
hlorpromazinom uključuju pospanost ili gubitak svijesti, hipotenziju,
tahikardiju, promjene EKG-a, ventrikularne aritmije, hipotermiju,
parkinsonizam, konvulzije i komu. Može da se javi i teška
ekstrapiramidalna diskinezija.
Liječenje predoziranja treba da bude simptomatsko sa stalnim
respiratornim i kardiološkim praćenjem (rizik od produženja QT
intervala), sve do povlačenja tegoba kod pacijenta.
Ukoliko pacijent bude pregledan od strane ljekara dovoljno rano (do 6
sati) nakon ingestije toksične doze, može se pristupiti gastričnoj
lavaži. Indukcija povraćanja je malo vjerovatno od ikakve koristi.
Potrebno je primijeniti aktivni ugalj. Nema specifičnog antidota.
Liječenje je suportivno.
Generalna vazodilatacija može da dovede do cirkulatornog kolapsa;
podizanje nogu pacijenta može da bude dovoljno. Kod težih slučajeva može
da bude potrebno povećanje volumena intravenskim fluidima; infuzioni
fluidi treba da budu zagrejani prije primjene, kako ne bi doveli do
pogoršanja hipotermije.
Može se pokušati sa ljekovima sa pozitivnim inotropnim efektom, kao što
je dopamin, ukoliko zamjena intravenskim fluidima nije dovoljna za
korigovanje cirkulatornog kolapsa. Periferni vazokonstriktori se
generalno ne preporučuju, a primjena adrenalina se mora izbjegavati.
Ventrikularne ili supraventrikularne tahiaritmije uglavnom odgovore na
vraćanje temperature tijela na normalne vrijednosti i korekciju
cirkulatornih i metaboličkih poremećaja. Ukoliko perzistiraju ili su
životno ugrožavajuće, može se razmotriti primjena odgovarajuće
antiaritmičke terapije. Izbjegavati lidokain i, dok god je to moguće,
dugodjelujuće antiaritmike.
Izražena depresija CNS-a zahtijeva održavanje prohodnosti disajnih
puteva ili, u ekstremnim slučajevima, asistiranu ventilaciju. Teške
distonije uglavnom odgovore na primjenu prociklidina (5-10 mg) ili
orfenadrina (20-40 mg) intramuskularno ili intravenski. Konvulzije treba
tretirati intravenskim diazepamom.
Terapija neuroleptičkog malignog sindroma sastoji se u rashlađivanju i
primjeni dantrolena.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Psiholeptici; fenotiazini sa alifatičnim aminom
u bočnom nizu
ATC kod: N05AA01
Hlorpromazin ima depresivno dejstvo na CNS, sa alfa-adrenergičnom
blokadom i antiholinergičkim dejstvima. Inhibitor je dopamina i inhibira
faktor inhibicije oslobađanja prolaktina, i time stimuliše oslobađanje
prolaktina. Povećava turnover dopamina u mozgu.
Hlorpromazin posjeduje antiemetično i antipruriginozno dejstvo.
Hlorpromazin ima svojstva da blokira serotonin i slabo antihistaminsko
dejstvo, kao i blaga aktivnost blokade gangliona. Inhibira centar za
termoregulaciju u mozgu. Djeluje analgetički i može da relaksira
skeletne mišiće. Djelovanjem na autonomni nervni sistem izaziva
vazodilataciju, hipotenziju i tahikardiju.
Hlorpromazin dovodi do smanjene sekrecije pljuvačke i smanjene želudačne
sekrecije.
5.2. Farmakokinetički podaci
Hlorpromazin se brzo resorbuje i široko distribuira u tijelu. Metaboliše
se u jetri i izlučuje se urinom i žuči. Dok koncentracija samog
hlorpromazina u plazmi brzo opada, izlučivanje metabolita hlorpromazina
je veoma sporo. Lijek je u velikoj mjeri vezan za proteine plazme. Lako
se širi kroz placentu. Male količine su otkrivene u mlijeku liječenih
žena. Djeci su potrebne manje doze po kg od odraslih.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Nema dodatnih pretkliničkih podataka koji mogu biti od značaja.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Jezgro tablete:
Skrob, kukuruzni;
Laktoza, monohidrat;
Saharoza;
Povidon;
Magnezijum stearat.
Film (obloga) tablete:
Hipromeloza E-5;
Makrogol 6000;
Boja Sunset yellow lake CI 15985:1 (E110);
Titan dioksid (E171).
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
4 godine.
6.4. Posebne mjere opreza pri čuvanju lijeka
Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja i posebne opreme za upotrebu, primjenu
ili implantaciju lijeka
Unutrašnje pakovanje je blister od Alu/PVC trake i tvrde PVC trake koji
sadrži 10 film tableta.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5
blistera sa po 10 film tableta (ukupno 50 film tableta) i Uputstvo za
lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
GLK pharma d.o.o., ul. Svetozara Markovića, br.46, 81000 Podgorica, Crna
Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/16/339 - 700
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
20.12.2016. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Decembar, 2023. godine