Glioral uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Glioral, 80 mg, tableta
INN: gliklazid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži 80 mg gliklazida.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: jedna tableta sadrži 40 mg
laktoze, monohidrat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Okrugla tableta ravnih površina, bijele do žućkasto-bijele boje, sa
podionom linijom na jednoj strani.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Glioral tablete se koriste u terapiji insulin nezavisnog diabetes
mellitus-a (tip 2), kada režim ishrane, fizička aktivnost i smanjenje
tjelesne mase nisu dovoljni za kontrolu glukoze u krvi.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje:
- Početna doza
Ukupna dnevna doza može varirati od 40 do 320 mg. Dozu treba prilagoditi
individualnim potrebama pacijenta. Terapiju započeti dozom od 40-80 mg
(1/2 – 1 tableta) dnevno i povećavati dok se ne postigne zadovoljavajući
terapijski odgovor tj. kontrola glikemije. Pojedinačna doza ne treba da
bude veća od 160 mg (2 tablete). Kada su neophodne veće doze, lijek
Glioral treba uzimati 2 puta dnevno uz glavne obroke.
Kod gojaznih pacijenata ili onih koji ne pokazuju odgovarajući
terapijski odgovor na lijek Glioral, može biti neophodna dodatna
terapija.
- Prelazak sa liječenja nekim drugim oralnim antidijabetikom na
liječenje lijekom Glioral, 80 mg, tablete
Lijek Glioral se može primijeniti umjesto drugih oralnih antidijabetika.
Prije prelaska na lijek Glioral mora se uzeti u obzir doza i poluvrijeme
eliminacije prethodno primjenjivanog lijeka.
Uglavnom nije potreban prijelazni period. Započinje se sa dozom od 40 –
80 mg (1/2 – 1 tableta). Doza lijeka se prilagođava terapijskom odgovoru
tj. koncentraciji glukoze u krvi kako je prethodno opisano.
Pri prelasku sa liječenja antidijabetikom iz grupe derivata sulfoniluree
sa produženim poluvrijemenom eliminacije, prijelazni period od nekoliko
dana bez liječenja može biti potreban, da bi se izbjeglo aditivno
dejstvo dva lijeka koje može da prouzrokuje hipoglikemiju.
- Kombinovano liječenje sa drugim antidijabeticima
Lijek Glioral se može primjenjivati u kombinaciji sa bigvanidima,
inhibitorima alfa-glukozidaze i insulinom.
Kod pacijenata kod kojih se primjenom lijeka Glioral ne postiže
zadovoljavajući terapijski odgovor, može se uvesti istovremena terapija
insulinom pod strogim medicinskim nadzorom.
Posebne populacije
Stariji pacijenti:
Lijek Glioral treba propisivati koristeći isti režim doziranja kao kod
pacijenata mlađih od 65 godina.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega:
Kod pacijenata sa blagim i umjerenim oštećenjem funkcije bubrega može se
primijeniti isti režim doziranja kao i kod pacijenata sa očuvanom
funkcijom bubrega, uz pažljivo praćenje pacijenta. Ovi podaci potvrđeni
su u kliničkim studijama.
Pacijenti sa rizikom od hipoglikemije:
- pothranjeni ili neuhranjeni pacijenti;
- pacijenti sa teškim ili loše kompenzovanim poremećajem endokrinog
sistema (hipopituitarizam, hipotireoidizam, adrenokortikalna
insuficijencija);
- pacijenti kojima je prekinuta dugotrajna terapija kortikosteroidima
i/ili terapija velikim dozama kortikosteroida;
- pacijenti sa teškim vaskularnim oboljenjem (teška koronarna srčana
bolest, teška karotidna insuficijencija, difuzno vaskularno
oboljenje).
Preporučuje se minimalna početna doza od 40 mg do 80 mg.
Pedijatrijska populacija:
Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Glioral kod djece i
adolescenata nije utvrđena. Nema odgovarajućih podataka.
Način primjene
Oralna primjena.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na gliklazid, druge derivate sulfoniluree, sulfonamide
ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
- Dijabetes mellitus tip 1.
- Dijabetesno prekomatozno stanje i koma, dijabetesna ketoacidoza.
- Teška insuficijencija bubrega ili jetre; u ovim slučajevima
preporučuje se primjena insulina.
- Liječenje mikonazolom (vidjeti dio 4.5).
- Dojenje (vidjeti dio 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Hipoglikemija
Terapiju gliklazidom treba propisati samo pacijentima koji redovno
uzimaju hranu (uključujući i doručak). Važno je da pacijent redovno
unosi ugljene hidrate zbog povećanog rizika od pojave hipoglikemije,
ukoliko se obrok uzima kasno, ukoliko se konzumira neodgovarajuća
količina hrane ili ako je hrana siromašna ugljenim hidratima. Postoji
veća vjerovatnoća da dođe do hipoglikemije za vrijeme režima ishrane sa
smanjenim unosom kalorija, nakon dugotrajne ili naporne fizičke
aktivnosti, prilikom konzumiranja alkohola ili ako se koristi
kombinacija hipoglikemijskih ljekova.
Hipoglikemija se može pojaviti nakon primjene derivata sulfoniluree
(vidjeti dio 4.8). U nekim slučajevima hipoglikemija može biti teška i
produžena. Može biti neophodna hospitalizacija, kao i kontinuirana
primjena glukoze tokom nekoliko dana.
Neophodan je pažljiv odabir pacijenata, doze koja se koristi i neophodno
je dati jasna uputstva pacijentima kako bi se smanjio rizik od nastanka
hipoglikemijskih epizoda.
Faktori koji povećavaju rizik od pojave hipoglikemije:
- pacijenti odbijaju ili nisu u mogućnosti da sarađuju (posebno starije
osobe);
- malnutricija, neredovni obroci, izostavljanje obroka, periodi
gladovanja ili promjene u načinu ishrane;
- poremećaj ravnoteže između intenziteta fizičke aktivnosti i unosa
ugljenih hidrata;
- bubrežna insuficijencija;
- teška insuficijencija jetre;
- predoziranje gliklazidom;
- određeni endokrini poremećaji: poremećaji tiroidne žlijezde,
hipopituitarizam i insuficijencija nadbubrežne žlijezde;
- istovremena primjena alkohola ili nekih drugih ljekova (vidjeti dio
4.5.).
Bubrežna insuficijencija i insuficijencija jetre
Farmakokinetika i/ili farmakodinamika gliklazida može biti promijenjena
kod pacijenata sa insuficijencijom jetre ili teškom bubrežnom
insuficijencijom. Hipoglikemijske epizode koje se javljaju kod ovih
pacijenata mogu biti produžene, tako da je neophodno započeti sa
odgovarajućom terapijom.
Informacija za pacijenta
Treba objasniti pacijentu i njegovoj porodici koji su rizici, simptomi
(vidjeti dio 4.8), liječenje i koja stanja mogu doprinijeti razvoju
hipoglikemije.
Neophodno je obavijestiti pacijenta o značaju pridržavanja savjeta o
načinu ishrane, redovnoj fizičkoj aktivnosti i redovnom praćenju
koncentraciji glukoze u krvi.
Loša kontrola koncentracije glukoze u krvi
Na održavanje optimalne glikemije kod pacijenata koji su na terapiji
oralnim antidijabeticima mogu uticati: primjena proizvoda koji sadrže
kantarion (Hypericum perforatum) (vidjeti dio 4.5), groznica (povišena
tjelesna temperatura), trauma, infekcija ili hirurška intervencija. U
nekim slučajevima može biti neophodna primjena insulina.
Kod mnogih pacijenata efikasnost hipoglikemijske terapije oralnim
antidijabeticima uključujući gliklazid se smanjuje tokom vrijemena. To
može biti uslovljeno pogoršanjem bolesti (dijabetesa) ili uslijed
smanjenog odgovora na terapiju. Ovaj fenomen je poznat kao sekundarni
neuspjeh terapije koji se razlikuje od primarnog, gdje se lijek tj.
aktivna supstanca pokazao neefikasnim kao lijek prvog izbora. Prije nego
što se zaključi da se kod pacijenta javio sekundarni neuspjeh terapije,
treba razmotriti adekvatno prilagođavanje doze lijeka uz provjeru
pridržavanja režima ishrane.
Disglikemija (poremećaj koncentracije glukoze u krvi)
Poremećaji koncentracije glukoze u krvi (uključujući i hipoglikemiju i
hiperglikemiju) prijavljeni su kod pacijenata sa dijabetesom koji
istovremeno koriste fluorohinolone, posebno kod starijih osoba. Zbog
toga se preporučuje stroga kontrola koncentracije glukoze kod svih
pacijenata koji istovremeno koriste gliklazid i fluorohinolone.
Laboratorijski testovi
Preporučuje se određivanje koncentracije glikoliziranog hemoglobina
(koncentracije glukoze u venskoj plazmi natašte), u cilju procjene
kontrole glikemije. Takođe može biti korisna samokontrola glukoze u
krvi.
Liječenje pacijenata sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
(G6PD) derivatima sulfoniluree može dovesti do hemolitičke anemije. S
obzirom na to da gliklazid pripada grupi derivata sulfoniluree, treba
biti oprezan kod pacijenata sa deficijencijom glukoza-6-fosfat
dehidrogenaze i razmotriti primjenu druge terapijske opcije ljekovima
koji ne pripadaju derivatima sulfoniluree.
Pacijenti sa porfirijom
Kod pacijenata sa porfirijom koji su koristili druge ljekove iz grupe
derivati sulfoniluree zabilježeni su slučajevi akutne porfirije.
Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama
Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostakom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne
smiju koristiti ovaj lijek.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Ljekovi koji će povećati rizik od pojave hipoglikemije
Kontraindikovane kombinacije
- Mikonazol (sistemska primjena, oromukozalni gel): povećava
hipoglikemijsko dejstvo sa mogućom pojavom simptoma hipoglikemije, ili
čak i kome.
Kombinacije koje se ne preporučuju
- Fenilbutazon (sistemska primjena): povećava hipoglikemijsko dejstvo
derivata sulfoniluree (istiskuje ih iz veze sa proteinima plazme i/ili
smanjuje njegovu eliminaciju).
Poželjno je primijeniti neki drugi antiinflamatorni lijek ili
upozoriti pacijenta i naglasiti važnost samokontrole glikemije. Kada
je neophodno, prilagoditi dozu gliklazida u toku i nakon primjene
antiinflamatornog lijeka.
- Alkohol: povećava hipoglikemijsku reakciju (inhibicijom kompenzatornih
reakcija) koja može dovesti i do hipoglikemijske kome. Treba
izbjegavati alkohol i ljekove koji sadrže alkohol.
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
Može doći do potenciranja dejstva na smanjenje koncentracije glukoze u
krvi, i u skladu sa tim do hipoglikemije, kada se uzimaju neki od
sljedećih ljekova: drugi antidijabetici (insulini, akarboza, metformin,
tiazolidindioni, inhibitori dipeptil peptidaza-4, agonisti GLP-1
receptora), beta blokatori, flukonazol, inhibitori angiotenzin
konvertujućeg enzima (kaptopril, enalapril), antagonisti H₂ receptora,
inhibitori MAO, sulfonamidi, klaritromicin, nesteroidni antiinflamatorni
ljekovi.
Lekovi koji mogu dovesti do povećanja koncentracije glukoze u krvi
Kombinacije koje se ne preporučuju
- Danazol: danazol ispoljava dijabetogeno dejstvo.
Ukoliko je neophodna istovremena primjena danazola i gliklazida,
upozoriti pacijenta na moguće dijabetogeno dejstvo danazola i
naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u urinu i krvi. Možda
će biti neophodno prilagođavanje doze antidijabetika u toku i nakon
terapije danazolom.
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
- Hlorpromazin (neuroleptik): velike doze (>100 mg dnevno hlorpromazina)
povećavaju koncentraciju glukoze u krvi (smanjivanjem oslobađanja
insulina).
Neophodno je upozoriti pacijenta na ovo i naglasiti značaj redovnog
praćenja glikemije. Može biti neophodno prilagoditi dozu
antidijabetika za vrijeme i poslije liječenja neuroleptikom.
- Glukokortikoidi (sistemska i lokalna primjena: intraartikularni,
dermalni i rektalni preparati) i tetrakosaktrin: povećavaju
koncentraciju glukoze u krvi sa mogućom ketozom (smanjenjem
tolerancije na ugljene hidrate djelovanjem glukokortikoida).
Neophodno je upozoriti pacijenta na ovaj efekat i naglasiti značaj
praćenja koncentracije glukoze u krvi, posebno na početku liječenja.
Može biti neophodno prilagođavanje doze gliklazida za vrijeme i nakon
terapije glukokortikoidima.
- Ritordin, salbutamol, terbutalin: intravenska primjena
Povećana koncentracija glukoze u krvi usljed beta-2 agonističkog
dejstva.
Treba naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u krvi. Ukoliko
je neophodno, pacijent se može prevesti na liječenje insulinom.
- Preparati koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum)
Primjena preparata koji sadrže kantarion smanjuje izloženost
gliklazidu. Neophodno je naglasiti značaj praćenja koncentracije
glukoze u krvi.
Proizvodi koji dovode do disglikemije
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
- Fluorohinoloni: u slučaju istovremene primjene gliklazida i
fluorohinolona neophodno je upozoriti pacijenta na rizik od
disglikemije i naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u krvi.
Kombinacije koje treba razmotriti
- Antikoagulantna terapija (npr. varfarin):
Derivati sulfoniluree mogu da dovedu do pojačanog dejstva
antikoagulantnih ljekova, tokom istovremene primjene.
Može biti neophodno prilagođavanje doze antikoagulansa.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni gliklazida kod trudnica
ograničeni, iako postoji neki podaci o drugim derivatima sulfoniluree.
U ispitivanjima sprovedenim na životinjama gliklazid nije pokazao
teratogeni efekat (vidjeti dio 5.3)
Neophodno je uspostaviti adekvatnu kontrolu glikemije prije začeća, kako
bi se smanjio rizik od nastanka kongenitalnih anomalija koje su u vezi
sa nekontrolisanim dijabetesom.
Oralni hipoglikemici nisu pogodni; insulin je lijek prvog izbora u
terapiji dijabetesa tokom trudnoće. Preporučuje se da se oralna
hipoglikemijska terapija promijeni u insulinsku terapiju prije pokušaja
začeća ili čim se trudnoća ustanovi.
Dojenje
Nije poznato da li se gliklazid ili njegovi metaboliti izlučuju u
majčino mlijeko. Lijek je kontraindikovan kod dojilja zbog mogućeg
rizika od neonatalne hipoglikemije.
4.7. Uticaj lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja
mašinama
Lijek Glioral nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja
vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, trebalo bi upozoriti pacijente na
simptome hipoglikemije i da treba da budu oprezni ukoliko upravljaju
vozilima ili rukuju mašinama, naročito na početku terapije.
4.8. Neželjena dejstva
Na osnovu iskustva sa gliklazidom zabilježena su neželjena dejstva
navedena u nastavku.
Najčešće neželjeno dejstvo je hipoglikemija.
Gliklazid, kao i drugi derivati sulfoniluree, može dovesti do
hipoglikemije ako pacijent neredovno uzima obroke i naročito ako ih
izostavlja. Mogući simptomi hipoglikemije su: glavobolja, intenzivna
glad, mučnina, povraćanje, zamor, poremećaji spavanja, agitacija,
agresija, slaba koncentracija, smanjena svijest i usporene reakcije,
depresija, konfuzija, poremećaji vida i govora, afazija, tremor, pareza,
senzorni poremećaji, vrtoglavica, osjećaj nemoći, gubitak samokontrole,
delirijum, konvulzije, plitko disanje, bradikardija, pospanost i gubitak
svijesti, koji mogu da dovedu do kome i smrtnog ishoda.
Mogu se, takođe, uočiti i znaci adrenergičkog odgovora: znojenje,
ljepljiva koža, anksioznost, tahikardija, hipertenzija, palpitacije,
angina pektoris i srčana aritmija.
Simptomi obično nestanu nakon unosa ugljenih hidrata (šećer). S druge
strane vještački zaslađivači nemaju efekta u ovakvim stanjima. Iskustvo
sa drugim derivatima sulfoniluree je pokazalo da se hipoglikemija može
ponoviti iako su se primijenjene mjere pokazale efikasnim na početku.
Ako je hipoglikemijska epizoda teška ili produžena, čak i kada se
privremeno kontroliše unosom šećera, neophodno je sprovesti hitnu
medicinsku terapiju ili hospitalizaciju.
Ostala neželjena dejstva
Prijavljeni su gastrointestinalni poremećaji uključujući bol u stomaku,
mučninu, povraćanje, dispepsiju, dijareju i konstipaciju. Ova neželjena
dejstva se mogu izbjeći ili umanjiti ako se gliklazid uzima uz doručak.
Sljedeća neželjena dejstva se javljaju rjeđe:
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: osip, svrab, urtikarija, angioedem,
eritem, makulopapularni osip, bulozne reakcije (kao što je
Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza i autoimuni
bulozni poremećaj), i u izuzetnim slučajevima osip uzrokovan lijekom
sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).
- Poremećaji krvi i limfnog sistema: promjene u krvnoj slici su
rijetke. One mogu da uključuju anemiju, leukopeniju,
trombocitopeniju, granulocitopeniju. One su obično reverzibilne
nakon prekida primjene gliklazida.
- Hepatobilijarni poremećaji: povećane vrijednosti enzima jetre (AST,
ALT, alkalna fosfataza), hepatitis (izolovani slučajevi). Ako se
pojavi holestatska žutica treba prekinuti liječenje. Ovi simptomi
obično nestaju nakon prestanka terapije.
- Poremećaji oka: mogu se pojaviti prolazni poremećaji vida, posebno
na početku terapije, uslijed promjena koncentracija glukoze u krvi.
Neželjena dejstva karakteristična za derivate sulfoniluree:
Kao i kod primjene drugih derivata sulfonilureje uočeni su slučajevi
eritrocitopenije, agranulocitoze, hemolitičke anemije, pancitopenije,
alergijskog vaskulitisa, hiponatremije, povećane vrijednosti enzima
jetre pa čak i oštećenje funkcije jetre (npr. sa holestazom i žuticom) i
hepatitis, koji su se povukli nakon prekida terapije derivatima
sulfoniluree ili su u izolovanim slučajevima, doveli do životno
ugrožavajuće insuficijencije jetre.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Predoziranje derivatima sulfoniluree može izazvati hipoglikemiju.
Umjereni simptomi hipoglikemije, bez gubitka svijesti ili neuroloških
znakova, moraju se korigovati unosom ugljenih hidrata, prilagođavanjem
doze i/ili promjenom režima ishrane. Treba nastaviti strogo praćenje
pacijenta sve dok ljekar ne bude siguran da je pacijent van opasnosti.
Moguće su teške hipoglikemijske reakcije, sa komom, konvulzijama ili
drugim neurološkim poremećajima, koje se moraju liječiti kao urgentna
stanja uz obaveznu hospitalizaciju.
Ukoliko je hipoglikemijska koma dijagnostikovana ili postoji sumnja da
je do nje došlo, pacijentu je potrebno dati brzu i.v. injekciju 50 ml
koncentrovanog rastvora glukoze (20 do 30%). Zatim treba primijeniti
kontinuiranu infuziju razblaženijeg rastvora glukoze (10%) brzinom koja
je potrebna da se održi koncentracija glukoze u krvi iznad 1 g/l.
Pacijente treba pažljivo posmatrati i nakon ovog perioda, a u zavisnosti
od stanja pacijenta, ljekar će odlučiti da li je potreban dalji
monitoring.
Dijaliza nije efikasna kod ovih pacijenata zbog snažnog vezivanja
gliklazida za proteine plazme.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu,
derivati sulfoniluree
ATC kod: A10BB09
Mehanizam dejstva
Gliklazid je oralni antidijabetik, derivat sulfoniluree sa
hipoglikemijskim dejstvom, čija se aktivna supstanca razlikuje od drugih
srodnih jedinjenja po N-heterocikličnom prstenu sa endocikličnom vezom.
Gliklazid smanjuje koncentraciju glukoze u krvi stimulišući sekreciju
insulina iz beta-ćelija Langerhansovih ostrvaca. Povećenje
postprandijalnog insulina i sekrecija C peptida se održavaju dvije
godine nakon liječenja.
Osim ovih metaboličkih svojstava, gliklazid posjeduje i hemovaskularna
svojstva.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Efekti na oslobađanje insulina:
Kod dijabetesa tipa 2 gliklazid obnavlja prvi maksimum (pik) sekrecije
insulina kao odgovor na glukozu i pojačava drugu fazu sekrecije
insulina. Značajno povećanje u lučenju insulina se javlja kao odgovor na
stimulaciju obrokom ili glukozom.
Hemovaskularna svojstva:
Gliklazid smanjuje nastanak mikrotromboze pomoću dva mehanizma koji su
uključeni u komplikacije dijabetesa:
- parcijalna inhibicija agregacije i adhezije trombocita, sa smanjenjem
markera trombocitne aktivacije (beta tromboglobulin, tromboksan B₂),
- dejstvom na fibrinolitičku aktivnost vaskularnog endotela sa
povećanjem tPA aktivnosti.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Maksimalne koncentracije u plazmi se postižu nakon 2 do 6 sati.
Gliklazid se veoma dobro resorbuje. Unos hrane ne utiče na brzinu i
stepen resorpcije.
Distribucija
Vezivanje za proteine plazme je približno 95%. Volumen distribucije je
oko 19 litara.
Biotransformacija
Gliklazid se uglavnom metaboliše u jetri i izlučuje putem urina; manje
od 1% doze se izluči nepromijenjeno urinom. U plazmi nema aktivnih
metabolita.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije iznosi približno 10-12 sati.
Linearnost/ nelinearnost
Odnos doza u rasponu od 40 do 400 mg i koncentracije u plazmi je
linearan.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Nisu primijećene klinički značajne promjene farmakokinetičkih parametara
kod starijih pacijenata.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni konvencionalnim ispitivanjima toksičnosti
ponovljene doze i genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude.
Nisu sprovedena dugotrajna ispitivanja karcinogenosti. Ispitivanja na
životinjama nisu pokazala teratogene promjene, ali je zapažena manja
tjelesna masa fetusa kod životinja koje su primale doze 9,4 puta veće od
maksimalno preporučenih doza kod ljudi. Nakon primjene gliklazida u
ispitivanjima na životinjama, nije bilo uticaja na plodnost i
reproduktivne funkcije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
laktoza, monohidrat;
skrob, kukuruzni;
povidon;
skrob, modifikovan, djelimično preželatinizovan;
natrijum laurilsulfat;
magnezijum stearat.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
5 godina.
6.4. Posebne mjere opreza pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je blister od Alu/PVC trake i tvrde PVC trake koji
sadrži 10 tableta.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3
blistera sa po 10 tableta (ukupno 30
tableta) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
GLK pharma d.o.o. Podgorica, ul. Svetozara Markovića br. 46, 81000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/548 – 8861
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 15.08.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 04.02.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2025. godine
1. NAZIV LIJEKA
Glioral, 80 mg, tableta
INN: gliklazid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži 80 mg gliklazida.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: jedna tableta sadrži 40 mg
laktoze, monohidrat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Okrugla tableta ravnih površina, bijele do žućkasto-bijele boje, sa
podionom linijom na jednoj strani.
Tableta se može podijeliti na jednake doze.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Glioral tablete se koriste u terapiji insulin nezavisnog diabetes
mellitus-a (tip 2), kada režim ishrane, fizička aktivnost i smanjenje
tjelesne mase nisu dovoljni za kontrolu glukoze u krvi.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje:
- Početna doza
Ukupna dnevna doza može varirati od 40 do 320 mg. Dozu treba prilagoditi
individualnim potrebama pacijenta. Terapiju započeti dozom od 40-80 mg
(1/2 – 1 tableta) dnevno i povećavati dok se ne postigne zadovoljavajući
terapijski odgovor tj. kontrola glikemije. Pojedinačna doza ne treba da
bude veća od 160 mg (2 tablete). Kada su neophodne veće doze, lijek
Glioral treba uzimati 2 puta dnevno uz glavne obroke.
Kod gojaznih pacijenata ili onih koji ne pokazuju odgovarajući
terapijski odgovor na lijek Glioral, može biti neophodna dodatna
terapija.
- Prelazak sa liječenja nekim drugim oralnim antidijabetikom na
liječenje lijekom Glioral, 80 mg, tablete
Lijek Glioral se može primijeniti umjesto drugih oralnih antidijabetika.
Prije prelaska na lijek Glioral mora se uzeti u obzir doza i poluvrijeme
eliminacije prethodno primjenjivanog lijeka.
Uglavnom nije potreban prijelazni period. Započinje se sa dozom od 40 –
80 mg (1/2 – 1 tableta). Doza lijeka se prilagođava terapijskom odgovoru
tj. koncentraciji glukoze u krvi kako je prethodno opisano.
Pri prelasku sa liječenja antidijabetikom iz grupe derivata sulfoniluree
sa produženim poluvrijemenom eliminacije, prijelazni period od nekoliko
dana bez liječenja može biti potreban, da bi se izbjeglo aditivno
dejstvo dva lijeka koje može da prouzrokuje hipoglikemiju.
- Kombinovano liječenje sa drugim antidijabeticima
Lijek Glioral se može primjenjivati u kombinaciji sa bigvanidima,
inhibitorima alfa-glukozidaze i insulinom.
Kod pacijenata kod kojih se primjenom lijeka Glioral ne postiže
zadovoljavajući terapijski odgovor, može se uvesti istovremena terapija
insulinom pod strogim medicinskim nadzorom.
Posebne populacije
Stariji pacijenti:
Lijek Glioral treba propisivati koristeći isti režim doziranja kao kod
pacijenata mlađih od 65 godina.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega:
Kod pacijenata sa blagim i umjerenim oštećenjem funkcije bubrega može se
primijeniti isti režim doziranja kao i kod pacijenata sa očuvanom
funkcijom bubrega, uz pažljivo praćenje pacijenta. Ovi podaci potvrđeni
su u kliničkim studijama.
Pacijenti sa rizikom od hipoglikemije:
- pothranjeni ili neuhranjeni pacijenti;
- pacijenti sa teškim ili loše kompenzovanim poremećajem endokrinog
sistema (hipopituitarizam, hipotireoidizam, adrenokortikalna
insuficijencija);
- pacijenti kojima je prekinuta dugotrajna terapija kortikosteroidima
i/ili terapija velikim dozama kortikosteroida;
- pacijenti sa teškim vaskularnim oboljenjem (teška koronarna srčana
bolest, teška karotidna insuficijencija, difuzno vaskularno
oboljenje).
Preporučuje se minimalna početna doza od 40 mg do 80 mg.
Pedijatrijska populacija:
Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Glioral kod djece i
adolescenata nije utvrđena. Nema odgovarajućih podataka.
Način primjene
Oralna primjena.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na gliklazid, druge derivate sulfoniluree, sulfonamide
ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
- Dijabetes mellitus tip 1.
- Dijabetesno prekomatozno stanje i koma, dijabetesna ketoacidoza.
- Teška insuficijencija bubrega ili jetre; u ovim slučajevima
preporučuje se primjena insulina.
- Liječenje mikonazolom (vidjeti dio 4.5).
- Dojenje (vidjeti dio 4.6).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Hipoglikemija
Terapiju gliklazidom treba propisati samo pacijentima koji redovno
uzimaju hranu (uključujući i doručak). Važno je da pacijent redovno
unosi ugljene hidrate zbog povećanog rizika od pojave hipoglikemije,
ukoliko se obrok uzima kasno, ukoliko se konzumira neodgovarajuća
količina hrane ili ako je hrana siromašna ugljenim hidratima. Postoji
veća vjerovatnoća da dođe do hipoglikemije za vrijeme režima ishrane sa
smanjenim unosom kalorija, nakon dugotrajne ili naporne fizičke
aktivnosti, prilikom konzumiranja alkohola ili ako se koristi
kombinacija hipoglikemijskih ljekova.
Hipoglikemija se može pojaviti nakon primjene derivata sulfoniluree
(vidjeti dio 4.8). U nekim slučajevima hipoglikemija može biti teška i
produžena. Može biti neophodna hospitalizacija, kao i kontinuirana
primjena glukoze tokom nekoliko dana.
Neophodan je pažljiv odabir pacijenata, doze koja se koristi i neophodno
je dati jasna uputstva pacijentima kako bi se smanjio rizik od nastanka
hipoglikemijskih epizoda.
Faktori koji povećavaju rizik od pojave hipoglikemije:
- pacijenti odbijaju ili nisu u mogućnosti da sarađuju (posebno starije
osobe);
- malnutricija, neredovni obroci, izostavljanje obroka, periodi
gladovanja ili promjene u načinu ishrane;
- poremećaj ravnoteže između intenziteta fizičke aktivnosti i unosa
ugljenih hidrata;
- bubrežna insuficijencija;
- teška insuficijencija jetre;
- predoziranje gliklazidom;
- određeni endokrini poremećaji: poremećaji tiroidne žlijezde,
hipopituitarizam i insuficijencija nadbubrežne žlijezde;
- istovremena primjena alkohola ili nekih drugih ljekova (vidjeti dio
4.5.).
Bubrežna insuficijencija i insuficijencija jetre
Farmakokinetika i/ili farmakodinamika gliklazida može biti promijenjena
kod pacijenata sa insuficijencijom jetre ili teškom bubrežnom
insuficijencijom. Hipoglikemijske epizode koje se javljaju kod ovih
pacijenata mogu biti produžene, tako da je neophodno započeti sa
odgovarajućom terapijom.
Informacija za pacijenta
Treba objasniti pacijentu i njegovoj porodici koji su rizici, simptomi
(vidjeti dio 4.8), liječenje i koja stanja mogu doprinijeti razvoju
hipoglikemije.
Neophodno je obavijestiti pacijenta o značaju pridržavanja savjeta o
načinu ishrane, redovnoj fizičkoj aktivnosti i redovnom praćenju
koncentraciji glukoze u krvi.
Loša kontrola koncentracije glukoze u krvi
Na održavanje optimalne glikemije kod pacijenata koji su na terapiji
oralnim antidijabeticima mogu uticati: primjena proizvoda koji sadrže
kantarion (Hypericum perforatum) (vidjeti dio 4.5), groznica (povišena
tjelesna temperatura), trauma, infekcija ili hirurška intervencija. U
nekim slučajevima može biti neophodna primjena insulina.
Kod mnogih pacijenata efikasnost hipoglikemijske terapije oralnim
antidijabeticima uključujući gliklazid se smanjuje tokom vrijemena. To
može biti uslovljeno pogoršanjem bolesti (dijabetesa) ili uslijed
smanjenog odgovora na terapiju. Ovaj fenomen je poznat kao sekundarni
neuspjeh terapije koji se razlikuje od primarnog, gdje se lijek tj.
aktivna supstanca pokazao neefikasnim kao lijek prvog izbora. Prije nego
što se zaključi da se kod pacijenta javio sekundarni neuspjeh terapije,
treba razmotriti adekvatno prilagođavanje doze lijeka uz provjeru
pridržavanja režima ishrane.
Disglikemija (poremećaj koncentracije glukoze u krvi)
Poremećaji koncentracije glukoze u krvi (uključujući i hipoglikemiju i
hiperglikemiju) prijavljeni su kod pacijenata sa dijabetesom koji
istovremeno koriste fluorohinolone, posebno kod starijih osoba. Zbog
toga se preporučuje stroga kontrola koncentracije glukoze kod svih
pacijenata koji istovremeno koriste gliklazid i fluorohinolone.
Laboratorijski testovi
Preporučuje se određivanje koncentracije glikoliziranog hemoglobina
(koncentracije glukoze u venskoj plazmi natašte), u cilju procjene
kontrole glikemije. Takođe može biti korisna samokontrola glukoze u
krvi.
Liječenje pacijenata sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
(G6PD) derivatima sulfoniluree može dovesti do hemolitičke anemije. S
obzirom na to da gliklazid pripada grupi derivata sulfoniluree, treba
biti oprezan kod pacijenata sa deficijencijom glukoza-6-fosfat
dehidrogenaze i razmotriti primjenu druge terapijske opcije ljekovima
koji ne pripadaju derivatima sulfoniluree.
Pacijenti sa porfirijom
Kod pacijenata sa porfirijom koji su koristili druge ljekove iz grupe
derivati sulfoniluree zabilježeni su slučajevi akutne porfirije.
Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama
Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostakom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne
smiju koristiti ovaj lijek.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Ljekovi koji će povećati rizik od pojave hipoglikemije
Kontraindikovane kombinacije
- Mikonazol (sistemska primjena, oromukozalni gel): povećava
hipoglikemijsko dejstvo sa mogućom pojavom simptoma hipoglikemije, ili
čak i kome.
Kombinacije koje se ne preporučuju
- Fenilbutazon (sistemska primjena): povećava hipoglikemijsko dejstvo
derivata sulfoniluree (istiskuje ih iz veze sa proteinima plazme i/ili
smanjuje njegovu eliminaciju).
Poželjno je primijeniti neki drugi antiinflamatorni lijek ili
upozoriti pacijenta i naglasiti važnost samokontrole glikemije. Kada
je neophodno, prilagoditi dozu gliklazida u toku i nakon primjene
antiinflamatornog lijeka.
- Alkohol: povećava hipoglikemijsku reakciju (inhibicijom kompenzatornih
reakcija) koja može dovesti i do hipoglikemijske kome. Treba
izbjegavati alkohol i ljekove koji sadrže alkohol.
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
Može doći do potenciranja dejstva na smanjenje koncentracije glukoze u
krvi, i u skladu sa tim do hipoglikemije, kada se uzimaju neki od
sljedećih ljekova: drugi antidijabetici (insulini, akarboza, metformin,
tiazolidindioni, inhibitori dipeptil peptidaza-4, agonisti GLP-1
receptora), beta blokatori, flukonazol, inhibitori angiotenzin
konvertujućeg enzima (kaptopril, enalapril), antagonisti H₂ receptora,
inhibitori MAO, sulfonamidi, klaritromicin, nesteroidni antiinflamatorni
ljekovi.
Lekovi koji mogu dovesti do povećanja koncentracije glukoze u krvi
Kombinacije koje se ne preporučuju
- Danazol: danazol ispoljava dijabetogeno dejstvo.
Ukoliko je neophodna istovremena primjena danazola i gliklazida,
upozoriti pacijenta na moguće dijabetogeno dejstvo danazola i
naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u urinu i krvi. Možda
će biti neophodno prilagođavanje doze antidijabetika u toku i nakon
terapije danazolom.
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
- Hlorpromazin (neuroleptik): velike doze (>100 mg dnevno hlorpromazina)
povećavaju koncentraciju glukoze u krvi (smanjivanjem oslobađanja
insulina).
Neophodno je upozoriti pacijenta na ovo i naglasiti značaj redovnog
praćenja glikemije. Može biti neophodno prilagoditi dozu
antidijabetika za vrijeme i poslije liječenja neuroleptikom.
- Glukokortikoidi (sistemska i lokalna primjena: intraartikularni,
dermalni i rektalni preparati) i tetrakosaktrin: povećavaju
koncentraciju glukoze u krvi sa mogućom ketozom (smanjenjem
tolerancije na ugljene hidrate djelovanjem glukokortikoida).
Neophodno je upozoriti pacijenta na ovaj efekat i naglasiti značaj
praćenja koncentracije glukoze u krvi, posebno na početku liječenja.
Može biti neophodno prilagođavanje doze gliklazida za vrijeme i nakon
terapije glukokortikoidima.
- Ritordin, salbutamol, terbutalin: intravenska primjena
Povećana koncentracija glukoze u krvi usljed beta-2 agonističkog
dejstva.
Treba naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u krvi. Ukoliko
je neophodno, pacijent se može prevesti na liječenje insulinom.
- Preparati koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum)
Primjena preparata koji sadrže kantarion smanjuje izloženost
gliklazidu. Neophodno je naglasiti značaj praćenja koncentracije
glukoze u krvi.
Proizvodi koji dovode do disglikemije
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
- Fluorohinoloni: u slučaju istovremene primjene gliklazida i
fluorohinolona neophodno je upozoriti pacijenta na rizik od
disglikemije i naglasiti značaj praćenja koncentracije glukoze u krvi.
Kombinacije koje treba razmotriti
- Antikoagulantna terapija (npr. varfarin):
Derivati sulfoniluree mogu da dovedu do pojačanog dejstva
antikoagulantnih ljekova, tokom istovremene primjene.
Može biti neophodno prilagođavanje doze antikoagulansa.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni gliklazida kod trudnica
ograničeni, iako postoji neki podaci o drugim derivatima sulfoniluree.
U ispitivanjima sprovedenim na životinjama gliklazid nije pokazao
teratogeni efekat (vidjeti dio 5.3)
Neophodno je uspostaviti adekvatnu kontrolu glikemije prije začeća, kako
bi se smanjio rizik od nastanka kongenitalnih anomalija koje su u vezi
sa nekontrolisanim dijabetesom.
Oralni hipoglikemici nisu pogodni; insulin je lijek prvog izbora u
terapiji dijabetesa tokom trudnoće. Preporučuje se da se oralna
hipoglikemijska terapija promijeni u insulinsku terapiju prije pokušaja
začeća ili čim se trudnoća ustanovi.
Dojenje
Nije poznato da li se gliklazid ili njegovi metaboliti izlučuju u
majčino mlijeko. Lijek je kontraindikovan kod dojilja zbog mogućeg
rizika od neonatalne hipoglikemije.
4.7. Uticaj lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja
mašinama
Lijek Glioral nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja
vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, trebalo bi upozoriti pacijente na
simptome hipoglikemije i da treba da budu oprezni ukoliko upravljaju
vozilima ili rukuju mašinama, naročito na početku terapije.
4.8. Neželjena dejstva
Na osnovu iskustva sa gliklazidom zabilježena su neželjena dejstva
navedena u nastavku.
Najčešće neželjeno dejstvo je hipoglikemija.
Gliklazid, kao i drugi derivati sulfoniluree, može dovesti do
hipoglikemije ako pacijent neredovno uzima obroke i naročito ako ih
izostavlja. Mogući simptomi hipoglikemije su: glavobolja, intenzivna
glad, mučnina, povraćanje, zamor, poremećaji spavanja, agitacija,
agresija, slaba koncentracija, smanjena svijest i usporene reakcije,
depresija, konfuzija, poremećaji vida i govora, afazija, tremor, pareza,
senzorni poremećaji, vrtoglavica, osjećaj nemoći, gubitak samokontrole,
delirijum, konvulzije, plitko disanje, bradikardija, pospanost i gubitak
svijesti, koji mogu da dovedu do kome i smrtnog ishoda.
Mogu se, takođe, uočiti i znaci adrenergičkog odgovora: znojenje,
ljepljiva koža, anksioznost, tahikardija, hipertenzija, palpitacije,
angina pektoris i srčana aritmija.
Simptomi obično nestanu nakon unosa ugljenih hidrata (šećer). S druge
strane vještački zaslađivači nemaju efekta u ovakvim stanjima. Iskustvo
sa drugim derivatima sulfoniluree je pokazalo da se hipoglikemija može
ponoviti iako su se primijenjene mjere pokazale efikasnim na početku.
Ako je hipoglikemijska epizoda teška ili produžena, čak i kada se
privremeno kontroliše unosom šećera, neophodno je sprovesti hitnu
medicinsku terapiju ili hospitalizaciju.
Ostala neželjena dejstva
Prijavljeni su gastrointestinalni poremećaji uključujući bol u stomaku,
mučninu, povraćanje, dispepsiju, dijareju i konstipaciju. Ova neželjena
dejstva se mogu izbjeći ili umanjiti ako se gliklazid uzima uz doručak.
Sljedeća neželjena dejstva se javljaju rjeđe:
- Poremećaji kože i potkožnog tkiva: osip, svrab, urtikarija, angioedem,
eritem, makulopapularni osip, bulozne reakcije (kao što je
Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza i autoimuni
bulozni poremećaj), i u izuzetnim slučajevima osip uzrokovan lijekom
sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).
- Poremećaji krvi i limfnog sistema: promjene u krvnoj slici su
rijetke. One mogu da uključuju anemiju, leukopeniju,
trombocitopeniju, granulocitopeniju. One su obično reverzibilne
nakon prekida primjene gliklazida.
- Hepatobilijarni poremećaji: povećane vrijednosti enzima jetre (AST,
ALT, alkalna fosfataza), hepatitis (izolovani slučajevi). Ako se
pojavi holestatska žutica treba prekinuti liječenje. Ovi simptomi
obično nestaju nakon prestanka terapije.
- Poremećaji oka: mogu se pojaviti prolazni poremećaji vida, posebno
na početku terapije, uslijed promjena koncentracija glukoze u krvi.
Neželjena dejstva karakteristična za derivate sulfoniluree:
Kao i kod primjene drugih derivata sulfonilureje uočeni su slučajevi
eritrocitopenije, agranulocitoze, hemolitičke anemije, pancitopenije,
alergijskog vaskulitisa, hiponatremije, povećane vrijednosti enzima
jetre pa čak i oštećenje funkcije jetre (npr. sa holestazom i žuticom) i
hepatitis, koji su se povukli nakon prekida terapije derivatima
sulfoniluree ili su u izolovanim slučajevima, doveli do životno
ugrožavajuće insuficijencije jetre.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Predoziranje derivatima sulfoniluree može izazvati hipoglikemiju.
Umjereni simptomi hipoglikemije, bez gubitka svijesti ili neuroloških
znakova, moraju se korigovati unosom ugljenih hidrata, prilagođavanjem
doze i/ili promjenom režima ishrane. Treba nastaviti strogo praćenje
pacijenta sve dok ljekar ne bude siguran da je pacijent van opasnosti.
Moguće su teške hipoglikemijske reakcije, sa komom, konvulzijama ili
drugim neurološkim poremećajima, koje se moraju liječiti kao urgentna
stanja uz obaveznu hospitalizaciju.
Ukoliko je hipoglikemijska koma dijagnostikovana ili postoji sumnja da
je do nje došlo, pacijentu je potrebno dati brzu i.v. injekciju 50 ml
koncentrovanog rastvora glukoze (20 do 30%). Zatim treba primijeniti
kontinuiranu infuziju razblaženijeg rastvora glukoze (10%) brzinom koja
je potrebna da se održi koncentracija glukoze u krvi iznad 1 g/l.
Pacijente treba pažljivo posmatrati i nakon ovog perioda, a u zavisnosti
od stanja pacijenta, ljekar će odlučiti da li je potreban dalji
monitoring.
Dijaliza nije efikasna kod ovih pacijenata zbog snažnog vezivanja
gliklazida za proteine plazme.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu,
derivati sulfoniluree
ATC kod: A10BB09
Mehanizam dejstva
Gliklazid je oralni antidijabetik, derivat sulfoniluree sa
hipoglikemijskim dejstvom, čija se aktivna supstanca razlikuje od drugih
srodnih jedinjenja po N-heterocikličnom prstenu sa endocikličnom vezom.
Gliklazid smanjuje koncentraciju glukoze u krvi stimulišući sekreciju
insulina iz beta-ćelija Langerhansovih ostrvaca. Povećenje
postprandijalnog insulina i sekrecija C peptida se održavaju dvije
godine nakon liječenja.
Osim ovih metaboličkih svojstava, gliklazid posjeduje i hemovaskularna
svojstva.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Efekti na oslobađanje insulina:
Kod dijabetesa tipa 2 gliklazid obnavlja prvi maksimum (pik) sekrecije
insulina kao odgovor na glukozu i pojačava drugu fazu sekrecije
insulina. Značajno povećanje u lučenju insulina se javlja kao odgovor na
stimulaciju obrokom ili glukozom.
Hemovaskularna svojstva:
Gliklazid smanjuje nastanak mikrotromboze pomoću dva mehanizma koji su
uključeni u komplikacije dijabetesa:
- parcijalna inhibicija agregacije i adhezije trombocita, sa smanjenjem
markera trombocitne aktivacije (beta tromboglobulin, tromboksan B₂),
- dejstvom na fibrinolitičku aktivnost vaskularnog endotela sa
povećanjem tPA aktivnosti.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Maksimalne koncentracije u plazmi se postižu nakon 2 do 6 sati.
Gliklazid se veoma dobro resorbuje. Unos hrane ne utiče na brzinu i
stepen resorpcije.
Distribucija
Vezivanje za proteine plazme je približno 95%. Volumen distribucije je
oko 19 litara.
Biotransformacija
Gliklazid se uglavnom metaboliše u jetri i izlučuje putem urina; manje
od 1% doze se izluči nepromijenjeno urinom. U plazmi nema aktivnih
metabolita.
Eliminacija
Poluvrijeme eliminacije iznosi približno 10-12 sati.
Linearnost/ nelinearnost
Odnos doza u rasponu od 40 do 400 mg i koncentracije u plazmi je
linearan.
Posebne populacije
Stariji pacijenti
Nisu primijećene klinički značajne promjene farmakokinetičkih parametara
kod starijih pacijenata.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni konvencionalnim ispitivanjima toksičnosti
ponovljene doze i genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude.
Nisu sprovedena dugotrajna ispitivanja karcinogenosti. Ispitivanja na
životinjama nisu pokazala teratogene promjene, ali je zapažena manja
tjelesna masa fetusa kod životinja koje su primale doze 9,4 puta veće od
maksimalno preporučenih doza kod ljudi. Nakon primjene gliklazida u
ispitivanjima na životinjama, nije bilo uticaja na plodnost i
reproduktivne funkcije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
laktoza, monohidrat;
skrob, kukuruzni;
povidon;
skrob, modifikovan, djelimično preželatinizovan;
natrijum laurilsulfat;
magnezijum stearat.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
5 godina.
6.4. Posebne mjere opreza pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je blister od Alu/PVC trake i tvrde PVC trake koji
sadrži 10 tableta.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3
blistera sa po 10 tableta (ukupno 30
tableta) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
GLK pharma d.o.o. Podgorica, ul. Svetozara Markovića br. 46, 81000
Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/548 – 8861
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 15.08.2014. godine
Datum poslednje obnove dozvole: 04.02.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2025. godine