Fursemid uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Fursemid, 40 mg, tableta
INN: furosemid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži 40 mg furosemida.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: jedna tableta sadrži 39,8 mg
laktoze monohidrat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Fursemid 40 mg tablete su okrugle, ravne tablete bijele boje, ukošenih
rubova.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Fursemid je indikovan za liječenje:
- edema usljed bolesti srca ili jetre;
- edema usljed bolesti bubrega (u slučaju nefrotskog sindroma, prioritet
za liječenje mora biti
osnovna
- bolest);
- arterijske hipertenzije.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje furosemida mora da bude prilagođeno individualnim potrebama
pojedinog pacijenta, a na osnovu kliničkog odgovora. Uopšteno, doza koja
se koristi treba da bude najmanja moguća doza dovoljna da se postigne
željeni efekat.
Sljedeće smjernice važe za doziranje kod odraslih osoba:
Doziranje
Edemi usljed bolesti srca ili jetre
Uobičajena početna dnevna doza za odrasle je 1 Fursemid tableta (što
odgovara 40 mg furosemida), Ukoliko se ne postigne očekivana diureza,
pojedinačna doza se može udvostručiti nakon 6 sati na 2 Fursemid tablete
(80 mg furosemida). Ako diuretsko djelovanje i dalje nije dovoljno, mogu
se primijeniti 4 Fursemid tablete (160 mg furosemida) nakon 6 sati. Ako
je neophodno, mogu se primijeniti početne doze više od 200 mg furosemida
i to uz klinički nadzor pacijenta.
Uobičajena doza održavanja iznosi 1 do 2 Fursemid tablete (što odgovara
40 do 80 mg furosemida) dnevno.
Gubitak tjelesne težine kao rezultat pojačane diureze ne smije biti veći
od 1 kg dnevno.
Edemi usljed bolesti bubrega
Uobičajena početna doza za odrasle je 1 Fursemid tableta (40 mg
furosemida). Ukoliko se nije postigla očekivana diureza, doza se može
udvostručiti nakon 6 sati na 2 Fursemid tablete (80 mg furosemida). Ako
diuretsko djelovanje i dalje nije dovoljno, mogu se primijeniti 4
Fursemid tablete (160 mg furosemida) nakon 6 sati. Ako je neophodno,
mogu se primijeniti početne doze više od 200 mg i to uz klinički nadzor
pacijenta.
Uobičajena doza održavanja iznosi 1 do 2 Fursemid tablete (što odgovara
40 do 80 mg furosemida).
Gubitak tjelesne težine kao rezultat pojačane diureze ne smije biti veći
od 1 kg dnevno.
Oprez je potreban kod određivanja doze kod pacijenata sa nefrotskim
sindromom, zbog opasnosti od vrlo čestih neželjenih dejstava.
Arterijska hipertenzija
Uobičajena doza je 1 Fursemid tableta (40 mg furosemida) jedanput
dnevno, samostalno ili u kombinaciji sa drugim ljekovima.
Pedijatrijska populacija
Preporučena doza za oralnu primjenu kod djece je u rasponu od 1 (do 2)
mg/kg tjelesne težine dnevno, do maksimalne ukupne dnevne doze od 40 mg.
Način primjene
Tablete se uzimaju na prazan želudac, cijele, bez žvakanja, sa puno
tečnosti (npr. jedna čaša vode).
Trajanje liječenja zavisi od prirode i težine bolesti.
4.3. Kontraindikacije
Lijek Furosemid je kontraindikovan kod:
- preosjetljivosti na aktivnu supstancu, sulfonamide (moguća je ukrštena
alergijska reakcija na furosemid) ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1;
- insuficijencije bubrega sa prisutnom anurijom koja ne reaguje na
terapiju furosemidom;
- hepatičke kome ili pretkome povezane sa hepatičkom encefalopatijom;
- teške hipokalemije;
- teške hiponatremije;
- hipovolemije ili dehidracije;
- dojilja.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Naročito pažljivo je neophodno praćenje pacijenata sa:
- hipotenzijom;
- latentnim ili manifestnim dijabetesom (redovna kontrola diabetes
melitusa);
- gihtom (redovna kontrola serumske vrijednosti mokraćne kiseline);
- opstrukcijom mokraćnog sistema (npr. kod pacijenata sa hipertrofijom
prostate, hidronefroze, ureterostenoze)
- hipoproteinemijom, na primjer kod pacijenata sa nefrotskim sindromom
(potrebna je pažljiva titracija doze lijeka);
- hepatorenalnim sindromom (brza, progresivna bubrežna insuficijencija
povezana sa teškom bolešću jetre, npr. ciroza jetre);
- povećanim rizikom od naglog pada krvnog pritiska, npr. pacijenti sa
cerebrovaskularnim poremećajem ili koronarnom bolešću.
Simptomatska hipotenzija koja dovodi do vrtoglavice, nesvjestice ili
gubitka svijesti može se javiti kod pacijenata liječenih furosemidom,
posebno kod starijih pacijenata, kod pacijenata na drugim ljekovima koji
mogu prouzrokovati hipotenziju i pacijenata sa drugim medicinskim
stanjima kod kojih postoji rizik od nastanka hipotenzije.
Pažljivo treba pratiti nedonoščad (rizik od razvoja
nefrokalcinoze/nefrolitijaze; mora se pratiti renalna funkcija, i raditi
ultrazvučni pregled bubrega).
Kod nedonoščadi sa respiratornim distres sindromom, liječenje
furosemidom u prvim nedjeljama života može uzrokovati češću pojavu
perzistirajućeg duktusa arteriozusa Botalli.
Kod pacijenata sa poremećajem mokrenja (npr. hipertrofija prostate),
furosemid se može primjenjivati samo ako diureza nije poremećena jer
iznenadna poliurija može uzrokovati retenciju urina sa proširenjem
mokraćnog mjehura.
Lijek Fursemid povećava izlučivanje natrijuma i hlorida kao i
posljedično, vode. Povećano je izlučivanje i ostalih elektrolita
(naročito kalijuma, kalcijuma i magnezijuma). Potrebno je redovno
praćenje serumskih vrijednosti elektrolita jer tokom liječenja
furosemidom, zbog povećanog izlučivanja elektrolita, često dolazi do
poremećaja ravnoteže tečnosti i elektrolita.
Potrebno je redovno praćenje serumskih vrijednosti elektrolita (naročito
kalijuma, natrijuma i kalcijuma), bikarbonata, kreatinina, uree,
mokraćne kiseline kao i glukoze u krvi, naročitno kod dugotrajnog
liječenja furosemidom.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata sa visokim rizikom od
poremećaja ravnoteže elektrolita ili u slučaju većeg gubitka tečnosti
(npr. zbog povraćanja, dijareje ili pretjeranog znojenja). Hipovolemija,
dehidratacija, a i bilo kakvi poremećaji vrijednosti elektrolita i
acido-bazne ravnoteže moraju biti normalizovani, zbog čega će možda biti
potrebno privremeno prekinuti liječenje furosemidom.
Nastanak poremećene ravnoteže elektrolita može uzrokovati i sama bolest
(npr. ciroza jetre, insuficijencija srca), istovremena primjena ljekova
(vidjeti dio 4.5.) i ishrana.
Gubitak tjelesne težine uzrokovan povećanim mokrenjem ne smije biti veći
od 1 kg dnevno, nezavisno od količine izlučene mokraće.
Potreban je oprez prilikom određivanja doze kod pacijenata sa nefrotskim
sindromom zbog opasnosti od vrlo čestih neželjenih dejstava.
Zbog uzimanja furosemida, rezultat antidoping testa može biti pozitivan.
Takođe, primjena furosemida kao doping sredstva nosi rizik po zdravlje.
Istovremena upotreba furosemida sa risperidonom
U placebo kontrolisanim kliničkim studijama za risperidon kod starijih
pacijenata sa demencijom veća incidenca smrtnosti je primijećena kod
pacijenata koji su bili na terapiji furosemidom i risperidonom (7,3%,
srednja starost 89 godina, raspon 75 – 97 godina) u poređenju sa
pacijentima koji su bili na terapiji samo risperidonom (3,1%, srednja
starost 84 godine, raspon 70 – 96 godina) ili samo furosemidom (4,1%,
srednja dob 80 godina, raspon 67 – 90 godina). Istovremena primjena
risperidona i drugih diuretika (uglavnom tiazida u malim dozama) nije
bila povezana sa sličnim nalazima.
Tačan patofiziološki mehanizam za objašnjenje ovih nalaza nije
identifikovan, niti je zabilježen dosljedan obrazac uzroka smrti. Ipak,
prije odluke o istovremenoj primjeni risperidona i furosemida odnosno
drugih snažnih diuretika, potreban je oprez kao i pažljiva procjena
rizika i koristi ove kombinacije ljekova.
Kod pacijenata koji su istovremeno uzimali druge diuretike i risperidon
nije zabilježen povećan mortalitet. Bez obzira na liječenje, dehidracija
je bila glavni faktor rizika za smrtnost, zbog čega se mora spriječiti
kod starijih pacijenata sa demencijom (vidjeti dio 4.3.).
Lijek Fursemid sadrži laktozu
Fursemid tablete sadrže laktozu i ne smiju se primjenjivati kod
pacijenata sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom.
Lijek Fursemid sadrži natrijum
Fursemid tablete sadrže manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj.
zanemarljive količine natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Istovremena primjena ovog lijeka i glukokortikosteroida, karbenoksolona
ili laksativa može dovesti do povećanog gubitka kalijuma i do razvoja
hipokalemije. Velike količine sladića (likviricina) djeluju kao i
karbenoksolon.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, uključujući
acetilsalicilnu kiselinu i indometacin, može smanjiti dejstvo
furosemida. Kod pacijenata sa postojećom hipovolemijom ili
dehidratacijom na terapiji furosemidom, istovremena primjena
nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može uzrokovati akutnu
insuficijenciju bubrega.
Probenecid, metotreksat i drugi ljekovi, koji se kao i furosemid,
izlučuju tubularnom sekrecijom, mogu smanjiti efekat furosemida.
Tokom istovremene primjene fenitoina i furosemida može doći do smanjenja
diuretskog efekta furosemida.
Sukralfat smanjuje efekat furosemida smanjenjem njegove resorpcije iz
gastrointestinalnog trakta, zbog čega se preporučuje razmak od 2 sata
između primjene ovih ljekova.
Oprez je potreban kod istovremene primjene furosemida i kardiotoničnih
glikozida, jer u slučaju razvoja hipokalemije i/ili hipomagnezemije,
furosemid može povećati osjetljivost miokarda na kardiotonične
glikozide.
Kod elektrolitnog disbalansa i kod istovremene primjene furosemida i
ljekova koji mogu produžiti QT interval (npr. terfenadin, neki
antiaritmici 1. i 3. klase) povećava se opasnost od ventrikularnih
aritmija (uključujući torsades de pointes).
Toksičnost salicilata, primijenjenih u višim dozama, može se povećati
kod istovremene primjene sa furosemidom.
Lijek Fursemid može povećati štetno dejstvo nefrotoksičnih ljekova (npr.
antibiotika, kao što su cefalosporini, aminoglikozidi, polimiksini).
Kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju furosemid i visoke doze
određenih cefalosporina može doći do poremećaja renalne funkcije.
Furosemid može povećati ototoksičnost aminoglikozida (npr. kanamicin,
gentamicin, tobramicin) i drugih ototoksičnih ljekova. Zbog mogućeg
ireverzibilnog oštećenja sluha kombinaciju ovih ljekova treba
izbjegavati.
Kod istovremene primjene cisplatina sa furosemidom postoji rizik od
oštećenja sluha. Takođe, kako se ne bi povećala nefrotoksičnost
cisplatina, u slučajevima kada je potrebno postići pojačanu diurezu
tokom liječenja cisplatinom, furosemid se mora dati u niskim dozama
(npr. kod pacijenta sa normalnom renalnom funkcijom) i kod pacijenta sa
normalnim balansom tečnosti.
Istovremena primjena furosemida sa litijumom može povećati
kardiotoksični i neurotoksični efekat litijuma, zbog njegove smanjene
sekrecije. Zbog toga, nivo litijuma u plazmi treba pažljivo pratiti kod
pacijenata kojima se daje ova kombinacija.
Kod istovremene primjene antihipertenzivnih ljekova, diuretika ili
drugih ljekova koji potencijalno mogu sniziti krvni pritisak sa
furosemidom, može se očekivati izraženiji pad krvnog pritiska. Značajan
pad krvnog pritiska i pogoršanje renalne funkcije, uključujući i
insuficijenciju bubrega, zabilježeni su kod pacijenata prilikom
istovremne primjene diuretika i ACE inhibitora ili diuretika i
antagonista angiotenzin II receptora nakon primijenjene prve doze ili
prve povećane doze.
Prije uvođenja ACE inhibitora ili antagonista angiotenzin II receptora u
terapiju ili povećanja primijenjene doze ovih ljekova, doziranje
furosemida treba privremeno prekinuti ili barem smanjiti tokom najmanje
tri dana.
Lijek Fursemid može smanjiti izlučivanje probenecida, metotreksata i
drugih ljekova koji se kao i furosemid izlučuju tubularnom sekrecijom.
Pri liječenju visokim dozama (posebno pri primjeni furosemida i drugih
ljekova zajedno), može doći do povećanja njihovog nivoa u serumu kao i
rizika od neželjenih reakcija .
Furosemid može pojačati dejstvo teofilina ili miorelaksanasa tipa
kurare.
Dejstvo antidijabetika ili hipertenzivnih simpatomimetika (kao npr.
epinefrina, norepinefrina) može biti smanjeno kod istovremene primjene
sa furosemidom.
Kod pacijenata koji su liječeni risperidonom potreban je oprez, a rizik
u odnosu na korist kombinacije ili istovremenog liječenja sa furosemidom
ili sa drugim jakim diureticima treba procijeniti (vidjeti dio 4.4. koji
se odnosi na povećanu smrtnost starijih pacijenata sa demencijom koji
istovremno primaju risperidon).
Druge interakcije
Istovremena upotreba furosemida i ciklosporina A može dovesti do
povećanja rizika od nastanka gihta (uričnog artritisa) kao sekundarne
bolesti usljed hiperurikemije izazvane dejstvom furosemida i smanjene
ekskrecije urata izazvane dejstvom ciklosporina.
Kod pacijenata koji imaju visok rizik za nastanak radiokontrastne
nefropatije i koji su tretirani furosemidom, može doći do veće incidence
pogoršanja renalne funkcije poslije primanja radiokontrasta, u poređenju
sa visoko rizičnim pacijentima koji su primali samo intavensku
hidrataciju prije primanja radiokontrasta.
Kod nekih pacijenata primijećeno je crvenilo uz osjećaj vrućine,
znojenje, agitacija, mučnina, povećanje krvnog pritiska i tahikardija
nakon intravenske primjene furosemida tokom 24 sata od primjene
hloralhidrata, zbog čega se ne preporučuje istovremena primjena
hloralhidrata i furosemida.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Furosemid se tokom trudnoće treba primjenjivati samo kada je to
neophodno i isključivo tokom kraćeg razdoblja jer prolazi placentu.
Diuretici se, generalno, ne preporučuju za liječenje edema i
hipertenzije u trudnoći, jer smanjuju perfuziju placente a time i
intrauterini rast. U slučaju primjene furosemida u trudnoći, treba
pratiti razvoj fetusa.
Ako je tokom trudnoće, zbog liječenja insuficijencije srca ili bubrega
neophodno primijeniti furosemid, potrebno je pažljivo pratiti
vrijednosti elektrolita, hematokrita, kao i fetalni razvoj. Kod primjene
furosemida može doći do istiskivanja bilirubina iz veze sa proteinima
što povećava rizik od pojave nuklearnog ikterusa u slučaju
hiperbilirubinemije.
Furosemid prolazi i placentalnu barijeru i u krvi pupčane vrpce može
postići 100%-tnu koncentraciju seruma majke. Do sada nije dokazano da
primjena furosemida kod ljudi može uzrokovati malformacije. Ipak, nema
dovoljno iskustva da bi se pouzdano dokazao mogući negativni efekat
furosemida na embrion ili na plod. U materici, furosemid može kod ploda
stimulisati stvaranje mokraće. Kod nedonoščadi je primijećena
urolitijaza nakon primjene furosemida.
Dojenje
Furosemid se izlučuje u majčino mlijeko i može inhibirati laktaciju. Ne
preporučuje se primjena lijeka kod žena koje doje. Ako je potrebno
liječenje furosemidom, dojenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.3.).
4.7. Uticaj na na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja
mašinama
Zbog individualnih razlika u reagovanju na lijek, sposobnost upravljanja
vozilom, rukovanja mašinama ili rada bez osigurane čvrste podloge može
se smanjiti. To je posebno izraženo na početku liječenja, u slučaju
povećanja doze ili u kombinaciji sa alkoholom.
4.8. Neželjena dejstva
Sljedeće kategorije korišćene su pri klasifikaciji učestalosti
neželjenih dejstava:
Veoma često (≥1/10)
Često (≥1/100 i <1/10)
Povremeno (≥1/1000 i <1/100)
Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
Veoma rijetko (<1/10 000)
Nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Učestalost neželjenih dejstava je izvedena iz literaturnih podataka koji
se odnose na studije u kojima je korišćen furosemid kod ukupno 1387
pacijenata, bez obzira na dozu i indikacije.
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Često: hemokoncentracija (zbog pojačane diureze).
Povremeno: trombocitopenija.
Rijetko: eozinofilija, leukopenija.
Veoma rijetko: hemolitička anemija, aplastična anemija, agranulocitoza.
Simptomi agranulocitoze mogu uključivati groznicu sa drhtavicom,
promjene na sluznici i bolno grlo.
Poremećaji imunog sistema
Povremeno: alergijske reakcije na koži i sluznicama (vidjeti dio
Poremećaji kože i potkožnog tkiva).
Rijetko: teške anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije kao što je
anafilaktički šok (vidjeti dio 4.9).
Prvi znakovi šoka uključuju kožne reakcije kao što su crvenilo ili
urtikarija, glavobolju, znojenje, mučninu i cijanozu.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma često: poremećaji ravnoteže elektrolita (uključujući
simptomatski), dehidratacija i hipovolemija (naročito kod starijih
pacijenata).
Često: hiponatremija, hipohloremija (naročito u slučaju smanjenog unosa
natrijm hlorida), hipokalemija, (naročito ako je smanjen unos kalijuma
i/ili je istovremeno povećan gubitak, kao rezultat npr. povraćanja ili
hronične dijareje) i napad gihta.
Povremeno: smanjena tolerancija glukoze, hiperglikemija. Kod pacijenata
sa manifestnim dijabetesom može doći do pogoršanja metaboličkog stanja.
Latentni dijabetes melitus može postati manifestni. (vidjeti dio 4.4).
Nepoznato: hipokalcemija, hipomagnezemija, metabolička alkaloza.
Simptomi koji se javljaju uz hiponatremiju uključuju apatiju, grčeve u
listovima, gubitak apetita, slabost, pospanost, povraćanje i konfuziju.
Hipokalemija se može manifestovati od neuromuskularnih simptoma (slabost
mišića, parestezija, pareza), intestinalnih (povraćanje, konstipacija,
meteorizam), renalnih (poliurija, polidipsija) i kardijalnih simptoma
(smetnje stvaranja i provođenja podražaja).
Veliki gubici kalijuma mogu dovesti do paralitičkog ileusa ili
poremećaja svijesti pa sve do kome.
U rijetkim slučajevima hipokalcemija može uzrokovati tetaniju.
Tetanija ili srčane aritmije zabilježene su u rijetkim slučajevima kao
rezultat hipomagnezemije.
Poremećaji nervnog sistema
Često: hepatička encefalopatija kod pacijenata sa insuficijencijom jetre
(vidjeti dio 4.3).
Rijetko: parestezija.
Nepoznato: vrtoglavica, nesvjestica i gubitak svijesti (prouzrokovani
simptomatskom hipotenzijom).
Poremećaji na nivou uha i labirinta
Povremeno: gluvoća (ponekad ireverzibilna), oštećenje sluha, uglavnom
reverzibilno, naročito kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega ili
hipoproteinemijom (npr. kod nefrotskog sindroma) i/ili kod izrazito brze
intravenske primjene lijeka.
Veoma rijetko: tinitus.
Vaskularni poremećaji
Veoma često (kod intravenske infuzije): hipotenzija, uključujući
ortostatsku hipotenziju (vidjeti dio 4.4)
Rijetko: vaskulitis.
Nepoznato: tromboza (naročito kod starijih pacijenata).
Prekomjerna diureza može uzrokovati poremećaj krvotoka (sve do
cirkulatornog kolapsa), naročito kod starijih pacijenata i djece koji se
mogu manifestovati kao hipotenzija, glavobolja, vrtoglavica, smetnje
vida, suva usta i žeđ, i poremećaji ortostatske regulacije.
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina.
Rijetko: povraćanje, dijareja.
Veoma rijetko: akutni pankreatitis.
Hepatobiliarni poremećaji
Veoma rijetko: intrahepatična holestaza.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Povremeno: fotoosjetljivost, urtikarija, pruritus, osip, purpura,
eksfolijativni dermatitis, erythema multiforme, pemfigoid, bulozni
dermatitis.
Nepoznato: Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna
nekroliza (TEN), akutna generalizovana eritematozna pustuloza (AGEP) i
lijekom izazvan osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS
sindrom- engl. Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms)
Urinarni i bubrežni poremećaji
Često: povećanje količine urina.
Rijetko: tubulointersticijalni nefritis.
Nepoznato: simptomi opstrukcije mokraćnog sistema (npr. kod pacijenata
sa hipertrofijom prostate, hidronefrozom, ureterostenozom) do retencije
urina sa sekundarnim komplikacijama (vidjeti dio 4.4.),
nefrolitijaza/nefrokalcinoza kod nedonoščadi, (vidjeti dio 4.4), renalna
insuficijencija (vidjeti dio 4.5).
Pretrage
Vrlo često: porast serumske koncentracije triglicerida, povišena
vrijednost kreatinina u krvi.
Često: povećan nivo holesterola u krvi, povećana koncentracija mokraćne
kiseline u krvi.
Vrlo rijetko: porast nivoa jetrenih transaminaza.
Nepoznato: povišena koncentracija natrijuma u urinu, povišena
koncentracija hlorida u urinu, povišena koncentracija uree u krvi.
Kongenitalni i porodični/nasljedni poremećaji
Nepoznato: povećan rizik za pojavu perzistirajućeg ductus arteriosus -
Botalli, ako se furosemid daje nedonoščetu u toku prve nedjelje života.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko: groznica.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja
Klinička slika kod akutnog ili hroničnog predoziranja furosemidom
prvenstveno zavisi od količine izgubljene tečnosti i elektrolita.
Predoziranje može dovesti do hipotenzije, poremećaja ortostatske
regulacije, elektrolitnog disbalansa (hipokalemija, hiponatremija,
hipohloremija) ili alkaloze. U slučaju da dođe do velikog gubitka
tečnosti može doći do hipovolemije, dehidratacije, cirkulatornog kolapsa
i hemokoncentracije, sa sklonošću trombozi. Brzi gubitak tečnosti i
elektrolita može dovesti do stanja delirijuma. U rijetkim slučajevima
može doći do anafilaktičkog šoka (simptomi: znojenje, mučnina, cijanoza,
izrazita hipotenzija, poremećaji svijesti do kome, itd.).
Liječenje predoziranja
U slučaju predoziranja ili kod pojave znakova hipovolemije (hipotenzija,
poremećaj ortostatske regulacije) potrebno je odmah prekinuti liječenje
furosemidom.
Ako nije prošlo puno vremena od oralne primjene lijeka, potrebno je
poduzeti mjere primarne detoksikacije (indukovanje povraćanja, ispiranje
želuca), zatim mjere za smanjivanje resorpcije lijeka (primjena aktivnog
uglja).
Kod ozbiljnih slučajeva, potrebno je kontrolisati vitalne parametre,
uključujući uspostavljanje ravnoteže elektrolita, acidobaznu ravnotežu,
glukozu u krvi i supstance koje se izlučuju u urinu, a bilo kakva
odstupanja ispraviti što je više moguće.
Kod pacijenata sa poremećajem mokrenja (npr. hipertrofija prostate),
mora se osigurati nesmetano mokrenje jer iznenadna poliurija može
uzrokovati retenciju urina sa proširenjem mokraćnog mjehura.
Liječenje hipovolemije: nadoknada volumena.
Liječenje hipokalemije: nadoknada kalijuma.
Liječenje cirkulatornog kolapsa: pacijenta treba smjestiti u šok
poziciju, terapija šoka ako je potrebno.
Hitne mjere u slučaju anafilaktičkog šoka
Kod prvih znakova anafilaktičkog šoka (npr. kožne reakcije
preosjetljivosti kao što su urtikarija ili crvenilo, nemir, glavobolja,
znojenje, mučnina, cijanoza) potrebno je:
- obezbijediti venski pristup,
- uz uobičajene hitne mjere, položiti pacijenta na leđa sa podignutim
nogama, osigurati prohodnost disajnih puteva, dati kiseonik,
- po potrebi primjeniti i ostale mjere hitnog zbrinjavanja (uključujući
primjenu epinefrina, nadoknadu volumena tečnosti, glukokortikoidi).
Hemodijaliza ne ubrzava eliminaciju furosemida iz organizma.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: diuretici; snažni diuretici (Henleove petlje);
sulfonamidski diuretici
ATC kod: C03CA01
Furosemid je potentni diuretik Henleove petlje, brzog i kratkog
djelovanja. Blokadom jonskih nosača Na+/2Cl-/K⁺, furosemid inhibira
ponovnu resorpciju tih jona u ascedentnom dijelu Henleove petlje.
Frakcijsko izlučivanje natrijuma može činiti 35% natrijuma koji je
prošao glomerularnu filtraciju. Pojačano izlučivanje natrijuma dovodi do
povećanog izlučivanja mokraće i povećanog lučenja K⁺ u distalnim
kanalićima pomoću osmotski vezane vode. Takođe se povećava izlučivanje
jona Ca²⁺ i Mg²⁺. Osim toga, može doći do velikog gubitka tih
elektrolita, smanjenog izlučivanja urične kiseline i narušavanja
acidobazne ravnoteže, a sve to može dovesti do metaboličke alkaloze.
Furosemid prekida tubuloglomerularni povratni mehanizam u području
macula densa tako da saluretsko djelovanje nije smanjeno.
Stimulacija sistema renin-angiotenzin-aldosteron zavisi od doze
furosemida. Kod srčane insuficijencije furosemid uzrokuje akutno
smanjenje predopterećenja srčanih ventrikula širenjem venskog
kapaciteta. Izgleda da taj rani vaskularni efekat posreduju
prostaglandini i za to je potrebna primjerena funkcija bubrega sa
aktiviranjem sistema renin-angiotenzin-aldosteron i potpuna sinteza
prostaglandina.
Furosemid ima antihipertenzivni efekat jer utiče na pojačano izlučivanje
natrijum hlorida, smanjuje efekat vazokonstriktornih nadražaja glatkih
mišićnih ćelija krvnih sudova i redukuje volumen krvi.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Furosemid se brzo, ali nepotpuno resorbuje. Nakon oralne primjene iz
gastrointestinalnog trakta resorbuje se otprilike 60–70% furosemida. Kod
pacijenata sa hroničnom srčanom insuficijencijom ili nefrotskim
sindromom, resorpcija može biti smanjena na manje od 30%.
Efekat furosemida nakom oralne primjene nastaje približno nakon 30
minuta. Maksimalne koncentracije furosemida u plazmi postižu se
približno 1 h nakon primjene.
Distribucija
Za proteine plazme vezuje se više 95% lijeka; u slučaju renalne
insuficijencije vezivanje za proteine plazme može se smanjiti i do 10%.
Relativni volumen distribucije iznosi 0,2 l/kg tjelesne težine (0,8 l/kg
tjelesne težine kod novorođenčadi).
Biotransformacija i eliminacija
Vrlo malo (otprilike 10%) primijenjenog furosemida podliježe metabolizmu
u jetri, pa se u velikoj mjeri izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Dvije trećine lijeka eliminiše se putem bubrega, a jedna trećina
podliježe bilijarnoj eliminaciji, odnosno eliminiše se fecesom.
Prosječan poluživot eliminacije pri normalnoj renalnoj funkciji iznosi
oko 1 sat, dok kod pacijenata sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom
faza eliminacije može se produžiti i do 24 sata.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Akutna oralna toksičnost bila je niska kod svih ispitivanih životinjskih
vrsta. U ispitivanjima hronične toksičnosti na pacovima i psima utvrđene
su bubrežne promjene (između ostalih fibrozne degeneracije i renalne
kalcifikacije).
In vitro i in vivo ispitivanja genetske toksikologije nijesu pokazala
klinički relevantne dokaze o genotoksičnom potencijalu furosemida.
U dugotrajnim ispitivanjima na pacovima i kunićima nije bilo relevantnih
pokazatelja kancerogenog potencijala furosemida.
U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti kod primijene visokih doza
furosemida kod fetusa pacova dolazi do smanjenog broja diferencijanih
glomerula, anomalija lopatične kosti, nadlaktične kosti i rebara
(izazvanih hipokalemijom) pa dolazi do hidronefroze kod fetusa miševa i
kunića.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
laktoza monohidrat
celuloza mikrokristalna
skrob kukuruzni
kroskarmeloza natrijum
talk
povidon
magnezijum stearat.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC-aluminijum blister u kome se nalazi 20
tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedan
blister sa 20 tableta (1x20) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica
Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/544 - 3194
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.12.2014. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 04.02.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2025. godine
1. NAZIV LIJEKA
Fursemid, 40 mg, tableta
INN: furosemid
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna tableta sadrži 40 mg furosemida.
Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom: jedna tableta sadrži 39,8 mg
laktoze monohidrat.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Tableta.
Fursemid 40 mg tablete su okrugle, ravne tablete bijele boje, ukošenih
rubova.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Fursemid je indikovan za liječenje:
- edema usljed bolesti srca ili jetre;
- edema usljed bolesti bubrega (u slučaju nefrotskog sindroma, prioritet
za liječenje mora biti
osnovna
- bolest);
- arterijske hipertenzije.
4.2. Doziranje i način primjene
Doziranje furosemida mora da bude prilagođeno individualnim potrebama
pojedinog pacijenta, a na osnovu kliničkog odgovora. Uopšteno, doza koja
se koristi treba da bude najmanja moguća doza dovoljna da se postigne
željeni efekat.
Sljedeće smjernice važe za doziranje kod odraslih osoba:
Doziranje
Edemi usljed bolesti srca ili jetre
Uobičajena početna dnevna doza za odrasle je 1 Fursemid tableta (što
odgovara 40 mg furosemida), Ukoliko se ne postigne očekivana diureza,
pojedinačna doza se može udvostručiti nakon 6 sati na 2 Fursemid tablete
(80 mg furosemida). Ako diuretsko djelovanje i dalje nije dovoljno, mogu
se primijeniti 4 Fursemid tablete (160 mg furosemida) nakon 6 sati. Ako
je neophodno, mogu se primijeniti početne doze više od 200 mg furosemida
i to uz klinički nadzor pacijenta.
Uobičajena doza održavanja iznosi 1 do 2 Fursemid tablete (što odgovara
40 do 80 mg furosemida) dnevno.
Gubitak tjelesne težine kao rezultat pojačane diureze ne smije biti veći
od 1 kg dnevno.
Edemi usljed bolesti bubrega
Uobičajena početna doza za odrasle je 1 Fursemid tableta (40 mg
furosemida). Ukoliko se nije postigla očekivana diureza, doza se može
udvostručiti nakon 6 sati na 2 Fursemid tablete (80 mg furosemida). Ako
diuretsko djelovanje i dalje nije dovoljno, mogu se primijeniti 4
Fursemid tablete (160 mg furosemida) nakon 6 sati. Ako je neophodno,
mogu se primijeniti početne doze više od 200 mg i to uz klinički nadzor
pacijenta.
Uobičajena doza održavanja iznosi 1 do 2 Fursemid tablete (što odgovara
40 do 80 mg furosemida).
Gubitak tjelesne težine kao rezultat pojačane diureze ne smije biti veći
od 1 kg dnevno.
Oprez je potreban kod određivanja doze kod pacijenata sa nefrotskim
sindromom, zbog opasnosti od vrlo čestih neželjenih dejstava.
Arterijska hipertenzija
Uobičajena doza je 1 Fursemid tableta (40 mg furosemida) jedanput
dnevno, samostalno ili u kombinaciji sa drugim ljekovima.
Pedijatrijska populacija
Preporučena doza za oralnu primjenu kod djece je u rasponu od 1 (do 2)
mg/kg tjelesne težine dnevno, do maksimalne ukupne dnevne doze od 40 mg.
Način primjene
Tablete se uzimaju na prazan želudac, cijele, bez žvakanja, sa puno
tečnosti (npr. jedna čaša vode).
Trajanje liječenja zavisi od prirode i težine bolesti.
4.3. Kontraindikacije
Lijek Furosemid je kontraindikovan kod:
- preosjetljivosti na aktivnu supstancu, sulfonamide (moguća je ukrštena
alergijska reakcija na furosemid) ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1;
- insuficijencije bubrega sa prisutnom anurijom koja ne reaguje na
terapiju furosemidom;
- hepatičke kome ili pretkome povezane sa hepatičkom encefalopatijom;
- teške hipokalemije;
- teške hiponatremije;
- hipovolemije ili dehidracije;
- dojilja.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Naročito pažljivo je neophodno praćenje pacijenata sa:
- hipotenzijom;
- latentnim ili manifestnim dijabetesom (redovna kontrola diabetes
melitusa);
- gihtom (redovna kontrola serumske vrijednosti mokraćne kiseline);
- opstrukcijom mokraćnog sistema (npr. kod pacijenata sa hipertrofijom
prostate, hidronefroze, ureterostenoze)
- hipoproteinemijom, na primjer kod pacijenata sa nefrotskim sindromom
(potrebna je pažljiva titracija doze lijeka);
- hepatorenalnim sindromom (brza, progresivna bubrežna insuficijencija
povezana sa teškom bolešću jetre, npr. ciroza jetre);
- povećanim rizikom od naglog pada krvnog pritiska, npr. pacijenti sa
cerebrovaskularnim poremećajem ili koronarnom bolešću.
Simptomatska hipotenzija koja dovodi do vrtoglavice, nesvjestice ili
gubitka svijesti može se javiti kod pacijenata liječenih furosemidom,
posebno kod starijih pacijenata, kod pacijenata na drugim ljekovima koji
mogu prouzrokovati hipotenziju i pacijenata sa drugim medicinskim
stanjima kod kojih postoji rizik od nastanka hipotenzije.
Pažljivo treba pratiti nedonoščad (rizik od razvoja
nefrokalcinoze/nefrolitijaze; mora se pratiti renalna funkcija, i raditi
ultrazvučni pregled bubrega).
Kod nedonoščadi sa respiratornim distres sindromom, liječenje
furosemidom u prvim nedjeljama života može uzrokovati češću pojavu
perzistirajućeg duktusa arteriozusa Botalli.
Kod pacijenata sa poremećajem mokrenja (npr. hipertrofija prostate),
furosemid se može primjenjivati samo ako diureza nije poremećena jer
iznenadna poliurija može uzrokovati retenciju urina sa proširenjem
mokraćnog mjehura.
Lijek Fursemid povećava izlučivanje natrijuma i hlorida kao i
posljedično, vode. Povećano je izlučivanje i ostalih elektrolita
(naročito kalijuma, kalcijuma i magnezijuma). Potrebno je redovno
praćenje serumskih vrijednosti elektrolita jer tokom liječenja
furosemidom, zbog povećanog izlučivanja elektrolita, često dolazi do
poremećaja ravnoteže tečnosti i elektrolita.
Potrebno je redovno praćenje serumskih vrijednosti elektrolita (naročito
kalijuma, natrijuma i kalcijuma), bikarbonata, kreatinina, uree,
mokraćne kiseline kao i glukoze u krvi, naročitno kod dugotrajnog
liječenja furosemidom.
Poseban oprez potreban je kod pacijenata sa visokim rizikom od
poremećaja ravnoteže elektrolita ili u slučaju većeg gubitka tečnosti
(npr. zbog povraćanja, dijareje ili pretjeranog znojenja). Hipovolemija,
dehidratacija, a i bilo kakvi poremećaji vrijednosti elektrolita i
acido-bazne ravnoteže moraju biti normalizovani, zbog čega će možda biti
potrebno privremeno prekinuti liječenje furosemidom.
Nastanak poremećene ravnoteže elektrolita može uzrokovati i sama bolest
(npr. ciroza jetre, insuficijencija srca), istovremena primjena ljekova
(vidjeti dio 4.5.) i ishrana.
Gubitak tjelesne težine uzrokovan povećanim mokrenjem ne smije biti veći
od 1 kg dnevno, nezavisno od količine izlučene mokraće.
Potreban je oprez prilikom određivanja doze kod pacijenata sa nefrotskim
sindromom zbog opasnosti od vrlo čestih neželjenih dejstava.
Zbog uzimanja furosemida, rezultat antidoping testa može biti pozitivan.
Takođe, primjena furosemida kao doping sredstva nosi rizik po zdravlje.
Istovremena upotreba furosemida sa risperidonom
U placebo kontrolisanim kliničkim studijama za risperidon kod starijih
pacijenata sa demencijom veća incidenca smrtnosti je primijećena kod
pacijenata koji su bili na terapiji furosemidom i risperidonom (7,3%,
srednja starost 89 godina, raspon 75 – 97 godina) u poređenju sa
pacijentima koji su bili na terapiji samo risperidonom (3,1%, srednja
starost 84 godine, raspon 70 – 96 godina) ili samo furosemidom (4,1%,
srednja dob 80 godina, raspon 67 – 90 godina). Istovremena primjena
risperidona i drugih diuretika (uglavnom tiazida u malim dozama) nije
bila povezana sa sličnim nalazima.
Tačan patofiziološki mehanizam za objašnjenje ovih nalaza nije
identifikovan, niti je zabilježen dosljedan obrazac uzroka smrti. Ipak,
prije odluke o istovremenoj primjeni risperidona i furosemida odnosno
drugih snažnih diuretika, potreban je oprez kao i pažljiva procjena
rizika i koristi ove kombinacije ljekova.
Kod pacijenata koji su istovremeno uzimali druge diuretike i risperidon
nije zabilježen povećan mortalitet. Bez obzira na liječenje, dehidracija
je bila glavni faktor rizika za smrtnost, zbog čega se mora spriječiti
kod starijih pacijenata sa demencijom (vidjeti dio 4.3.).
Lijek Fursemid sadrži laktozu
Fursemid tablete sadrže laktozu i ne smiju se primjenjivati kod
pacijenata sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu,
potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom.
Lijek Fursemid sadrži natrijum
Fursemid tablete sadrže manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj.
zanemarljive količine natrijuma.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Istovremena primjena ovog lijeka i glukokortikosteroida, karbenoksolona
ili laksativa može dovesti do povećanog gubitka kalijuma i do razvoja
hipokalemije. Velike količine sladića (likviricina) djeluju kao i
karbenoksolon.
Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, uključujući
acetilsalicilnu kiselinu i indometacin, može smanjiti dejstvo
furosemida. Kod pacijenata sa postojećom hipovolemijom ili
dehidratacijom na terapiji furosemidom, istovremena primjena
nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može uzrokovati akutnu
insuficijenciju bubrega.
Probenecid, metotreksat i drugi ljekovi, koji se kao i furosemid,
izlučuju tubularnom sekrecijom, mogu smanjiti efekat furosemida.
Tokom istovremene primjene fenitoina i furosemida može doći do smanjenja
diuretskog efekta furosemida.
Sukralfat smanjuje efekat furosemida smanjenjem njegove resorpcije iz
gastrointestinalnog trakta, zbog čega se preporučuje razmak od 2 sata
između primjene ovih ljekova.
Oprez je potreban kod istovremene primjene furosemida i kardiotoničnih
glikozida, jer u slučaju razvoja hipokalemije i/ili hipomagnezemije,
furosemid može povećati osjetljivost miokarda na kardiotonične
glikozide.
Kod elektrolitnog disbalansa i kod istovremene primjene furosemida i
ljekova koji mogu produžiti QT interval (npr. terfenadin, neki
antiaritmici 1. i 3. klase) povećava se opasnost od ventrikularnih
aritmija (uključujući torsades de pointes).
Toksičnost salicilata, primijenjenih u višim dozama, može se povećati
kod istovremene primjene sa furosemidom.
Lijek Fursemid može povećati štetno dejstvo nefrotoksičnih ljekova (npr.
antibiotika, kao što su cefalosporini, aminoglikozidi, polimiksini).
Kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju furosemid i visoke doze
određenih cefalosporina može doći do poremećaja renalne funkcije.
Furosemid može povećati ototoksičnost aminoglikozida (npr. kanamicin,
gentamicin, tobramicin) i drugih ototoksičnih ljekova. Zbog mogućeg
ireverzibilnog oštećenja sluha kombinaciju ovih ljekova treba
izbjegavati.
Kod istovremene primjene cisplatina sa furosemidom postoji rizik od
oštećenja sluha. Takođe, kako se ne bi povećala nefrotoksičnost
cisplatina, u slučajevima kada je potrebno postići pojačanu diurezu
tokom liječenja cisplatinom, furosemid se mora dati u niskim dozama
(npr. kod pacijenta sa normalnom renalnom funkcijom) i kod pacijenta sa
normalnim balansom tečnosti.
Istovremena primjena furosemida sa litijumom može povećati
kardiotoksični i neurotoksični efekat litijuma, zbog njegove smanjene
sekrecije. Zbog toga, nivo litijuma u plazmi treba pažljivo pratiti kod
pacijenata kojima se daje ova kombinacija.
Kod istovremene primjene antihipertenzivnih ljekova, diuretika ili
drugih ljekova koji potencijalno mogu sniziti krvni pritisak sa
furosemidom, može se očekivati izraženiji pad krvnog pritiska. Značajan
pad krvnog pritiska i pogoršanje renalne funkcije, uključujući i
insuficijenciju bubrega, zabilježeni su kod pacijenata prilikom
istovremne primjene diuretika i ACE inhibitora ili diuretika i
antagonista angiotenzin II receptora nakon primijenjene prve doze ili
prve povećane doze.
Prije uvođenja ACE inhibitora ili antagonista angiotenzin II receptora u
terapiju ili povećanja primijenjene doze ovih ljekova, doziranje
furosemida treba privremeno prekinuti ili barem smanjiti tokom najmanje
tri dana.
Lijek Fursemid može smanjiti izlučivanje probenecida, metotreksata i
drugih ljekova koji se kao i furosemid izlučuju tubularnom sekrecijom.
Pri liječenju visokim dozama (posebno pri primjeni furosemida i drugih
ljekova zajedno), može doći do povećanja njihovog nivoa u serumu kao i
rizika od neželjenih reakcija .
Furosemid može pojačati dejstvo teofilina ili miorelaksanasa tipa
kurare.
Dejstvo antidijabetika ili hipertenzivnih simpatomimetika (kao npr.
epinefrina, norepinefrina) može biti smanjeno kod istovremene primjene
sa furosemidom.
Kod pacijenata koji su liječeni risperidonom potreban je oprez, a rizik
u odnosu na korist kombinacije ili istovremenog liječenja sa furosemidom
ili sa drugim jakim diureticima treba procijeniti (vidjeti dio 4.4. koji
se odnosi na povećanu smrtnost starijih pacijenata sa demencijom koji
istovremno primaju risperidon).
Druge interakcije
Istovremena upotreba furosemida i ciklosporina A može dovesti do
povećanja rizika od nastanka gihta (uričnog artritisa) kao sekundarne
bolesti usljed hiperurikemije izazvane dejstvom furosemida i smanjene
ekskrecije urata izazvane dejstvom ciklosporina.
Kod pacijenata koji imaju visok rizik za nastanak radiokontrastne
nefropatije i koji su tretirani furosemidom, može doći do veće incidence
pogoršanja renalne funkcije poslije primanja radiokontrasta, u poređenju
sa visoko rizičnim pacijentima koji su primali samo intavensku
hidrataciju prije primanja radiokontrasta.
Kod nekih pacijenata primijećeno je crvenilo uz osjećaj vrućine,
znojenje, agitacija, mučnina, povećanje krvnog pritiska i tahikardija
nakon intravenske primjene furosemida tokom 24 sata od primjene
hloralhidrata, zbog čega se ne preporučuje istovremena primjena
hloralhidrata i furosemida.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Furosemid se tokom trudnoće treba primjenjivati samo kada je to
neophodno i isključivo tokom kraćeg razdoblja jer prolazi placentu.
Diuretici se, generalno, ne preporučuju za liječenje edema i
hipertenzije u trudnoći, jer smanjuju perfuziju placente a time i
intrauterini rast. U slučaju primjene furosemida u trudnoći, treba
pratiti razvoj fetusa.
Ako je tokom trudnoće, zbog liječenja insuficijencije srca ili bubrega
neophodno primijeniti furosemid, potrebno je pažljivo pratiti
vrijednosti elektrolita, hematokrita, kao i fetalni razvoj. Kod primjene
furosemida može doći do istiskivanja bilirubina iz veze sa proteinima
što povećava rizik od pojave nuklearnog ikterusa u slučaju
hiperbilirubinemije.
Furosemid prolazi i placentalnu barijeru i u krvi pupčane vrpce može
postići 100%-tnu koncentraciju seruma majke. Do sada nije dokazano da
primjena furosemida kod ljudi može uzrokovati malformacije. Ipak, nema
dovoljno iskustva da bi se pouzdano dokazao mogući negativni efekat
furosemida na embrion ili na plod. U materici, furosemid može kod ploda
stimulisati stvaranje mokraće. Kod nedonoščadi je primijećena
urolitijaza nakon primjene furosemida.
Dojenje
Furosemid se izlučuje u majčino mlijeko i može inhibirati laktaciju. Ne
preporučuje se primjena lijeka kod žena koje doje. Ako je potrebno
liječenje furosemidom, dojenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.3.).
4.7. Uticaj na na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja
mašinama
Zbog individualnih razlika u reagovanju na lijek, sposobnost upravljanja
vozilom, rukovanja mašinama ili rada bez osigurane čvrste podloge može
se smanjiti. To je posebno izraženo na početku liječenja, u slučaju
povećanja doze ili u kombinaciji sa alkoholom.
4.8. Neželjena dejstva
Sljedeće kategorije korišćene su pri klasifikaciji učestalosti
neželjenih dejstava:
Veoma često (≥1/10)
Često (≥1/100 i <1/10)
Povremeno (≥1/1000 i <1/100)
Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000)
Veoma rijetko (<1/10 000)
Nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Učestalost neželjenih dejstava je izvedena iz literaturnih podataka koji
se odnose na studije u kojima je korišćen furosemid kod ukupno 1387
pacijenata, bez obzira na dozu i indikacije.
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema
Često: hemokoncentracija (zbog pojačane diureze).
Povremeno: trombocitopenija.
Rijetko: eozinofilija, leukopenija.
Veoma rijetko: hemolitička anemija, aplastična anemija, agranulocitoza.
Simptomi agranulocitoze mogu uključivati groznicu sa drhtavicom,
promjene na sluznici i bolno grlo.
Poremećaji imunog sistema
Povremeno: alergijske reakcije na koži i sluznicama (vidjeti dio
Poremećaji kože i potkožnog tkiva).
Rijetko: teške anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije kao što je
anafilaktički šok (vidjeti dio 4.9).
Prvi znakovi šoka uključuju kožne reakcije kao što su crvenilo ili
urtikarija, glavobolju, znojenje, mučninu i cijanozu.
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma često: poremećaji ravnoteže elektrolita (uključujući
simptomatski), dehidratacija i hipovolemija (naročito kod starijih
pacijenata).
Često: hiponatremija, hipohloremija (naročito u slučaju smanjenog unosa
natrijm hlorida), hipokalemija, (naročito ako je smanjen unos kalijuma
i/ili je istovremeno povećan gubitak, kao rezultat npr. povraćanja ili
hronične dijareje) i napad gihta.
Povremeno: smanjena tolerancija glukoze, hiperglikemija. Kod pacijenata
sa manifestnim dijabetesom može doći do pogoršanja metaboličkog stanja.
Latentni dijabetes melitus može postati manifestni. (vidjeti dio 4.4).
Nepoznato: hipokalcemija, hipomagnezemija, metabolička alkaloza.
Simptomi koji se javljaju uz hiponatremiju uključuju apatiju, grčeve u
listovima, gubitak apetita, slabost, pospanost, povraćanje i konfuziju.
Hipokalemija se može manifestovati od neuromuskularnih simptoma (slabost
mišića, parestezija, pareza), intestinalnih (povraćanje, konstipacija,
meteorizam), renalnih (poliurija, polidipsija) i kardijalnih simptoma
(smetnje stvaranja i provođenja podražaja).
Veliki gubici kalijuma mogu dovesti do paralitičkog ileusa ili
poremećaja svijesti pa sve do kome.
U rijetkim slučajevima hipokalcemija može uzrokovati tetaniju.
Tetanija ili srčane aritmije zabilježene su u rijetkim slučajevima kao
rezultat hipomagnezemije.
Poremećaji nervnog sistema
Često: hepatička encefalopatija kod pacijenata sa insuficijencijom jetre
(vidjeti dio 4.3).
Rijetko: parestezija.
Nepoznato: vrtoglavica, nesvjestica i gubitak svijesti (prouzrokovani
simptomatskom hipotenzijom).
Poremećaji na nivou uha i labirinta
Povremeno: gluvoća (ponekad ireverzibilna), oštećenje sluha, uglavnom
reverzibilno, naročito kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega ili
hipoproteinemijom (npr. kod nefrotskog sindroma) i/ili kod izrazito brze
intravenske primjene lijeka.
Veoma rijetko: tinitus.
Vaskularni poremećaji
Veoma često (kod intravenske infuzije): hipotenzija, uključujući
ortostatsku hipotenziju (vidjeti dio 4.4)
Rijetko: vaskulitis.
Nepoznato: tromboza (naročito kod starijih pacijenata).
Prekomjerna diureza može uzrokovati poremećaj krvotoka (sve do
cirkulatornog kolapsa), naročito kod starijih pacijenata i djece koji se
mogu manifestovati kao hipotenzija, glavobolja, vrtoglavica, smetnje
vida, suva usta i žeđ, i poremećaji ortostatske regulacije.
Gastrointestinalni poremećaji
Povremeno: mučnina.
Rijetko: povraćanje, dijareja.
Veoma rijetko: akutni pankreatitis.
Hepatobiliarni poremećaji
Veoma rijetko: intrahepatična holestaza.
Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva
Povremeno: fotoosjetljivost, urtikarija, pruritus, osip, purpura,
eksfolijativni dermatitis, erythema multiforme, pemfigoid, bulozni
dermatitis.
Nepoznato: Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna
nekroliza (TEN), akutna generalizovana eritematozna pustuloza (AGEP) i
lijekom izazvan osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS
sindrom- engl. Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms)
Urinarni i bubrežni poremećaji
Često: povećanje količine urina.
Rijetko: tubulointersticijalni nefritis.
Nepoznato: simptomi opstrukcije mokraćnog sistema (npr. kod pacijenata
sa hipertrofijom prostate, hidronefrozom, ureterostenozom) do retencije
urina sa sekundarnim komplikacijama (vidjeti dio 4.4.),
nefrolitijaza/nefrokalcinoza kod nedonoščadi, (vidjeti dio 4.4), renalna
insuficijencija (vidjeti dio 4.5).
Pretrage
Vrlo često: porast serumske koncentracije triglicerida, povišena
vrijednost kreatinina u krvi.
Često: povećan nivo holesterola u krvi, povećana koncentracija mokraćne
kiseline u krvi.
Vrlo rijetko: porast nivoa jetrenih transaminaza.
Nepoznato: povišena koncentracija natrijuma u urinu, povišena
koncentracija hlorida u urinu, povišena koncentracija uree u krvi.
Kongenitalni i porodični/nasljedni poremećaji
Nepoznato: povećan rizik za pojavu perzistirajućeg ductus arteriosus -
Botalli, ako se furosemid daje nedonoščetu u toku prve nedjelje života.
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Rijetko: groznica.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Simptomi predoziranja
Klinička slika kod akutnog ili hroničnog predoziranja furosemidom
prvenstveno zavisi od količine izgubljene tečnosti i elektrolita.
Predoziranje može dovesti do hipotenzije, poremećaja ortostatske
regulacije, elektrolitnog disbalansa (hipokalemija, hiponatremija,
hipohloremija) ili alkaloze. U slučaju da dođe do velikog gubitka
tečnosti može doći do hipovolemije, dehidratacije, cirkulatornog kolapsa
i hemokoncentracije, sa sklonošću trombozi. Brzi gubitak tečnosti i
elektrolita može dovesti do stanja delirijuma. U rijetkim slučajevima
može doći do anafilaktičkog šoka (simptomi: znojenje, mučnina, cijanoza,
izrazita hipotenzija, poremećaji svijesti do kome, itd.).
Liječenje predoziranja
U slučaju predoziranja ili kod pojave znakova hipovolemije (hipotenzija,
poremećaj ortostatske regulacije) potrebno je odmah prekinuti liječenje
furosemidom.
Ako nije prošlo puno vremena od oralne primjene lijeka, potrebno je
poduzeti mjere primarne detoksikacije (indukovanje povraćanja, ispiranje
želuca), zatim mjere za smanjivanje resorpcije lijeka (primjena aktivnog
uglja).
Kod ozbiljnih slučajeva, potrebno je kontrolisati vitalne parametre,
uključujući uspostavljanje ravnoteže elektrolita, acidobaznu ravnotežu,
glukozu u krvi i supstance koje se izlučuju u urinu, a bilo kakva
odstupanja ispraviti što je više moguće.
Kod pacijenata sa poremećajem mokrenja (npr. hipertrofija prostate),
mora se osigurati nesmetano mokrenje jer iznenadna poliurija može
uzrokovati retenciju urina sa proširenjem mokraćnog mjehura.
Liječenje hipovolemije: nadoknada volumena.
Liječenje hipokalemije: nadoknada kalijuma.
Liječenje cirkulatornog kolapsa: pacijenta treba smjestiti u šok
poziciju, terapija šoka ako je potrebno.
Hitne mjere u slučaju anafilaktičkog šoka
Kod prvih znakova anafilaktičkog šoka (npr. kožne reakcije
preosjetljivosti kao što su urtikarija ili crvenilo, nemir, glavobolja,
znojenje, mučnina, cijanoza) potrebno je:
- obezbijediti venski pristup,
- uz uobičajene hitne mjere, položiti pacijenta na leđa sa podignutim
nogama, osigurati prohodnost disajnih puteva, dati kiseonik,
- po potrebi primjeniti i ostale mjere hitnog zbrinjavanja (uključujući
primjenu epinefrina, nadoknadu volumena tečnosti, glukokortikoidi).
Hemodijaliza ne ubrzava eliminaciju furosemida iz organizma.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: diuretici; snažni diuretici (Henleove petlje);
sulfonamidski diuretici
ATC kod: C03CA01
Furosemid je potentni diuretik Henleove petlje, brzog i kratkog
djelovanja. Blokadom jonskih nosača Na+/2Cl-/K⁺, furosemid inhibira
ponovnu resorpciju tih jona u ascedentnom dijelu Henleove petlje.
Frakcijsko izlučivanje natrijuma može činiti 35% natrijuma koji je
prošao glomerularnu filtraciju. Pojačano izlučivanje natrijuma dovodi do
povećanog izlučivanja mokraće i povećanog lučenja K⁺ u distalnim
kanalićima pomoću osmotski vezane vode. Takođe se povećava izlučivanje
jona Ca²⁺ i Mg²⁺. Osim toga, može doći do velikog gubitka tih
elektrolita, smanjenog izlučivanja urične kiseline i narušavanja
acidobazne ravnoteže, a sve to može dovesti do metaboličke alkaloze.
Furosemid prekida tubuloglomerularni povratni mehanizam u području
macula densa tako da saluretsko djelovanje nije smanjeno.
Stimulacija sistema renin-angiotenzin-aldosteron zavisi od doze
furosemida. Kod srčane insuficijencije furosemid uzrokuje akutno
smanjenje predopterećenja srčanih ventrikula širenjem venskog
kapaciteta. Izgleda da taj rani vaskularni efekat posreduju
prostaglandini i za to je potrebna primjerena funkcija bubrega sa
aktiviranjem sistema renin-angiotenzin-aldosteron i potpuna sinteza
prostaglandina.
Furosemid ima antihipertenzivni efekat jer utiče na pojačano izlučivanje
natrijum hlorida, smanjuje efekat vazokonstriktornih nadražaja glatkih
mišićnih ćelija krvnih sudova i redukuje volumen krvi.
5.2. Farmakokinetički podaci
Resorpcija
Furosemid se brzo, ali nepotpuno resorbuje. Nakon oralne primjene iz
gastrointestinalnog trakta resorbuje se otprilike 60–70% furosemida. Kod
pacijenata sa hroničnom srčanom insuficijencijom ili nefrotskim
sindromom, resorpcija može biti smanjena na manje od 30%.
Efekat furosemida nakom oralne primjene nastaje približno nakon 30
minuta. Maksimalne koncentracije furosemida u plazmi postižu se
približno 1 h nakon primjene.
Distribucija
Za proteine plazme vezuje se više 95% lijeka; u slučaju renalne
insuficijencije vezivanje za proteine plazme može se smanjiti i do 10%.
Relativni volumen distribucije iznosi 0,2 l/kg tjelesne težine (0,8 l/kg
tjelesne težine kod novorođenčadi).
Biotransformacija i eliminacija
Vrlo malo (otprilike 10%) primijenjenog furosemida podliježe metabolizmu
u jetri, pa se u velikoj mjeri izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Dvije trećine lijeka eliminiše se putem bubrega, a jedna trećina
podliježe bilijarnoj eliminaciji, odnosno eliminiše se fecesom.
Prosječan poluživot eliminacije pri normalnoj renalnoj funkciji iznosi
oko 1 sat, dok kod pacijenata sa terminalnom bubrežnom insuficijencijom
faza eliminacije može se produžiti i do 24 sata.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Akutna oralna toksičnost bila je niska kod svih ispitivanih životinjskih
vrsta. U ispitivanjima hronične toksičnosti na pacovima i psima utvrđene
su bubrežne promjene (između ostalih fibrozne degeneracije i renalne
kalcifikacije).
In vitro i in vivo ispitivanja genetske toksikologije nijesu pokazala
klinički relevantne dokaze o genotoksičnom potencijalu furosemida.
U dugotrajnim ispitivanjima na pacovima i kunićima nije bilo relevantnih
pokazatelja kancerogenog potencijala furosemida.
U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti kod primijene visokih doza
furosemida kod fetusa pacova dolazi do smanjenog broja diferencijanih
glomerula, anomalija lopatične kosti, nadlaktične kosti i rebara
(izazvanih hipokalemijom) pa dolazi do hidronefroze kod fetusa miševa i
kunića.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
laktoza monohidrat
celuloza mikrokristalna
skrob kukuruzni
kroskarmeloza natrijum
talk
povidon
magnezijum stearat.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje je PVC-aluminijum blister u kome se nalazi 20
tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedan
blister sa 20 tableta (1x20) i Uputstvo za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica
Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/25/544 - 3194
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 17.12.2014. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 04.02.2025. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Februar, 2025. godine