Flixotide uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
FLIXOTIDE, 50 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
FLIXOTIDE, 125 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
FLIXOTIDE, 250 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
INN: flutikazon
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
FLIXOTIDE 50 mikrograma, FLIXOTIDE 125 mikrograma, i FLIXOTIDE 250
mikrograma je suspenzija za inhalaciju pod pritiskom koja po aktiviranju
oslobađa 50, odnosno 125, odnosno 250 mikrograma flutikazon propionata
po jednoj dozi.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Suspenzija za inhalaciju pod pritiskom.
Bijela do skoro bijela suspenzija.
Lijek FLIXOTIDE ne sadrži nijedan hlorofluorokarbon (CFCs).
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Flutikazon propionat primijenjen inhalacionim putem koristi se kao
profilaktički tretman astme.
Odrasli:
Blaga astma: Pacijenti kojima je na regularnoj dnevnoj bazi potrebna
primjena intermitentne simptomatske bronhodilatatorne terapije.
Umjereno teška astma: Pacijenti sa nestabilnom ili astmom koja se
pogoršava, uprkos primjeni profilaktičke terapije, ili primjeni
bronhodilatatora kao monoterapije.
Teška astma: Pacijenti sa teškim oblikom hronične astme i oni koji
zavise od primjene sistemskih kortikosteroida kojima se postiže
adekvatna kontrola simptoma. Po uvođenju inhalacionog flutikazon
propionata, mnogi od ovih pacijenata mogu značajno da smanje ili
eliminišu potrebu za oralnim kortikosteroidima.
Djeca:
Dijete kod kojeg je neophodna primjena profilaktičke terapije,
uključujući pacijente kod kojih primjena trenutno dostupne profilaktičke
terapije ne obezbjeđuje adekvatnu kontrolu. Važno je napomenuti da je
samo FLIXOTIDE, 50 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod
pritiskom prikladan za primjenu kod djece.
4.2. Doziranje i način primjene
Pacijenti treba da budu upoznati sa profilaktičkom prirodom liječenja sa
flutikazon propionatom time da se on mora redovno koristi čak i kada oni
nemaju simptome.
Ukoliko pacijenti ustanove da je primjena kratkodjelujućih
bronhodilatatora u cilju ublažavanja simptoma postala manje djelotvorna
ili da im je potrebno više inhalacija nego obično, neophodno je
potražiti medicinski savjet.
Lijek FLIXOTIDE je namijenjen samo za oralnu inhalaciju. Lijek FLIXOTIDE
može da se koristi sa Volumatic komorom za inhalaciju kod pacijenata
kojima je teško da sinhronizuju aktiviranje aerosola sa udisajem pri
disanju.
Početak terapijskog efekta nastaje u roku od 4 do 7 dana.
Odrasli i djeca starija od 16 godina: 100 do 1 000 mikrograma dva puta
dnevno, obično kao dvije inhalacije dva puta dnevno.
Ordinirajući ljekar treba da zna da flutikazon propionat pokazuje istu
efikasnost kao drugi inhalacioni kortikosteroidi kada se primijeni u
dozi koja je približno jednaka polovini dnevne doze drugih inhalacionih
kortikosteroida, izraženo u mikrogramima. Na primjer, 100 µg flutikazon
proprionata je približno ekvivalentno sa 200 µg beklometazon
dipropionata (sadrži CFC) ili budesonida.
Zbog rizika od sistemskih efekata, doze preko 500 mikrograma dva puta
dnevno treba da se propisuju samo kod odraslih pacijenata sa teškom
astmom kod kojih se očekuje dopunska klinička korist, što se manifestuje
ili poboljšanjem plućne funkcije i/ili kontrolom simptoma, ili
smanjenjem terapije oralnim kortikosteroidima (vidjeti djelove 4.4 i
4.8).
Inicijalna doza flutikazon propionata se određuje prema težini bolesti.
Doza se može povećavati do postizanja kontrole ili smanjivati do
minimalne efektivne doze, u skladu sa individualnim odgovorom.
Uobičajene početne doze za odrasle:
Kod pacijenata sa blagom astmom, uobičajena početna doza je 100
mikrograma dva puta dnevno. Kod umjerene i teže astme, potrebne su
početne doze od 250 do 500 mikrograma dva puta dnevno. Tamo gdje se
očekuje dodatna klinička korist, mogu da se koriste doze sve do 1000
mikrograma dva puta dnevno. Započinjanje liječenja sa ovako visokim
dozama treba da propisuje samo ljekar specijalista za tretman astme (kao
što je doktor konsultant ili doktor sa velikim adekvatnim iskustvom).
Doza treba da se snižava do najniže doze pri kojoj se efikasno održava
kontrola astme.
Uobičajene početne doze kod djece starije od 4. godine života:
50 do 100 mikrograma, primijenjena dva puta dnevno.
U većini slučajeva astme dječijeg doba može se očekivati postizanje
dobre kontrole bolesti primjenom lijeka prema šemi doziranja od 50 do
100 mikrograma, dva puta dnevno. Kod pacijenata kod kojih nije
postignuta adekvatna kontrola oboljenja, moguće je ostvariti dodatnu
terapijsku korist povećanjem doze do 200 mikrograma, dva puta dnevno.
Maksimalna dozvoljena doza koja se primjenjuje kod djece iznosi 200
mikrograma, dva puta dnevno.
Neophodno je da početna doza lijeka bude prilagođena težini oboljenja.
Dozu je potrebno postepeno smanjiti do najniže doze kojom je postignuto
adekvatno održavanje kontrole astme.
Potrebno je da se primjena doza viših od 1 000 mikrograma (500
mikrograma, dva puta dnevno) odvija pomoću komore za inhalaciju kako bi
se redukovala pojava neželjenih dejstava u ustima i grlu (vidjeti dio
4.4).
Posebne grupe pacijenata:
Nema potrebe da se doze prilagođavaju kod starijih pacijenata ili onih
sa oštećenem jetre ili bubrega.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Kontrola astme zahtijeva stepenast pristup uz redovnu stručnu procjenu
stanja, uključujući i testove funkcije pluća.
Neophodna je redovna kontrola tehnike inhalacije pacijenta kako bi se
osiguralo da primjena inhalatora bude sinhronizovana sa udisajem radi
optimalnog snabdijevanja pluća lijekom. Preporučuje se da se tokom
inhalacije pacijent nalazi u sjedećem ili stojećem položaju. Inhalator
je predviđen za primjenu u vertikalnom položaju.
Iznenadno i progresivno pogoršanje astme predstavlja životnu opasnost i
tada treba razmotriti mogućnost povećanja doze kortikosteroida kod
pacijenata za koje se smatra da su u riziku i propisati dnevno praćenje
sa pikfloumetrom.
Lijek FLIXOTIDE se ne primjenjuje za ublažavanje akutnih simptoma astme,
u koju svrhu se primjenjuje kratkodjelujući inhalacioni bronhodilatator.
Potrebno je posavjetovati pacijente da sa sobom uvijek imaju dostupnu
navedenu terapiju.
Teška astma zahtijeva redovne medicinske kontrole, uključujući
ispitivanje funkcije pluća, s obzirom na to da se pacijenti nalaze pod
povišenim rizikom od pojave teških napada, pa čak i smrtnog ishoda.
Pojačana upotreba kratkodjelujućih inhalacionih β₂-agonista radi
ublažavanja simptoma ukazuje na slabljenje kontrole astme. Ukoliko
pacijenti ustanove da je primjena kratkodjelujućih bronhodilatatora u
cilju ublažavanja simptoma postala manje djelotvorna, ili da im je
potrebno više inhalacija nego obično, neophodno je potražiti medicinski
savjet. U navedenoj situaciji neophodno je ponovo ispitati stanje
pacijenta i razmotriti potrebu za povećanjem doze antiinflamatorne
terapije (npr. više doze inhalacionih kortikosteroida, ili liječenje
oralnim kortikosteroidima). Teška pogoršanja astme je neophodno liječiti
na uobičajen način.
Postoje veoma rijetki izvještaji o povećanju nivoa glukoze u krvi kod
pacijenata sa ili bez anamneze dijabetes melitusa (vidjeti dio 4.8).
Navedeni podatak je potrebno imati u vidu posebno ukoliko se lijek
propisuje pacijentima sa anamnezom dijabetes melitusa.
Kao i prilikom primjene druge inhalacione terapije, moguća je pojava
paradoksalnog bronhospazma sa trenutnim pojačanjem zviždanja u plućima
("vizinga") nakon primjene doze. U navedenom slučaju neophodno je
trenutno prekinuti primjenu lijeka FLIXOTIDE, procijeniti stanje
pacijenta i prema potrebi uvesti alternativni oblik terapije.
Moguća je pojava sistemskih dejstava inhalacionih kortikosteroida,
naročito prilikom primjene velikih doza lijeka tokom dužeg vremenskog
perioda. Navedena dejstva će se javiti sa mnogo manjom vjerovatnoćom,
nego što je to slučaj prilikom primjene oralnih kortikosteroida. Moguća
sistemska dejstva uključuju Kušingov sindrom, Kušingoidne manifestacije,
adrenalnu supresiju, zastoj rasta kod djece i adolescenata, smanjenje
mineralne gustine kostiju, a veoma rijetko može da izazove psihološke
promjene i promjene u ponašanju, uključujući psihomotornu
hiperaktivnost, poremećaje sna, anksioznost, depresiju i agresiju
(pretežno kod djece). Stoga je važno da se doza inhalacionih
kortikosteroida redovno kontroliše i smanji na najnižu dozu kojom je
postignuta kontrola astme.
Dugoročna primjena visokih doza inhalacionih kortikosteroida može imati
za posljedicu adrenalnu supresiju i akutnu adrenalnu krizu. Djeca mlađa
od 16. godine života koja koriste više doze flutikazona od dozvoljenih
(obično ≥ 1000 mikrograma/dan) mogu se nalaziti pod posebnim rizikom. U
okolnostima koje potencijalno mogu dovesti do akutne adrenalne krize
spadaju trauma, hirurška intervencija, infekcija ili bilo kakvo naglo
smanjenje doze lijeka. Simptomi koji se javljaju su obično nejasni i
mogu uključiti anoreksiju, bol u abdomenu, gubitak tjelesne mase, zamor,
glavobolju, mučninu, povraćanje, sniženje nivoa svijesti, hipoglikemiju
i napade. Tokom perioda stresa ili hirurške intervencije potrebno je
razmotriti potrebu za dodatnom terapijskom pokrivenošću sistemskim
kortikosteroidima.
Preporučuje se redovna kontrola visine kod djece na dugoročnoj terapiji
inhalacionim kortikosteroidima. U slučaju da se ustanovi usporenje
rasta, potrebno je korigovati terapiju u cilju smanjenja doze
inhalacionih kortikosteroida do najmanje doze kojom je postignuta
efikasna kontrola astme, ukoliko je moguće. Dodatno, potrebno je
razmotriti upućivanje pacijenta pedijatru pulmologu.
Neki pojedinci pokazuju veću osjetljivost na dejstvo inhalacionih
kortikosteroida u odnosu na
većinu bolesnika.
Preporučuje se da se velike doze lijeka, preko 1000 mikrograma dnevno,
primjenjuju putem komore za inhalaciju kako bi se umanjio rizik od
pojave neželjenih dejstava u ustima i grlu. Međutim, kako se sistemska
apsorpcija lijeka uglavnom odvija preko pluća, primjena komore za
inhalaciju zajedno sa dozatorom može povećati oslobađanje lijeka u
plućima. Potrebno je naglasiti da navedena pojava može potencijalno
dovesti do povećanja rizika od pojave sistemskih neželjenih dejstava.
Može biti potrebna primjena manje doze (vidjeti dio 4.2).
Može se očekivati da terapijska korist od primjene flutikazon propionata
inhalacionim putem smanji potrebu za primjenom steroida oralnim putem.
Međutim, pacijenti liječeni oralnim steroidima ostaju pod rizikom od
oštećenja adrenalne rezerve duži vremenski period nakon prelaska na
terapiju flutikazon propionatom inhalacionim putem. Mogućnost pojave
neželjenih dejstava može postojati određeno vrijeme. Navedenim
pacijentima može biti neophodan savjet ljekara specijaliste kako bi se
odredio stepen adrenalnog oštećenja prije primjene izabranih medicinskih
procedura. Uvijek je potrebno uzeti u obzir mogućnost nastanka odloženog
adrenalnog odgovora u hitnim (medicinskim ili hirurškim) stanjima i
specifičnim situacijama koje mogu dovesti do stresa, kao i odgovarajuće
liječenje kortikosteroidima u navedenim situacijama.
Izostanak terapijskog odgovora ili teška pogoršanja astme treba liječiti
povećanjem doze inhalacionog flutikazon propionata i, ukoliko je
neophodno, primjenom sistemskih steroida i/ili antibiotika u slučaju
postojanja infekcije.
Prilikom prelaska sa terapije sistemskim steroidima na inhalacionu
terapiju, ponekad može doći do otkrivanja prisustva alergija kao što su
alergijski rinitis ili ekcem, koje su prethodno bile pod terapijskom
kontrolom zbog primjene sistemskog lijeka. Navedene alergije treba
liječiti simptomatski antihistaminicima i/ili lokalnim preparatima,
uključujući steroide za lokalnu primjenu.
Kao i prilikom primjene ostalih inahalacionih kortikosteroida, savjetuje
se poseban oprez prilikom primjene lijeka kod pacijenata sa aktivnim ili
neaktivnim oblikom plućne tuberkuloze.
Ne preporučuje se nagli prekid primjene lijeka FLIXOTIDE.
Terapijski prelazak pacijenata koji su liječeni oralnim
kortikosteroidima: Prelazak pacijenata koji su zavisni od terapije
oralnim steroidima na terapiju lijekom FLIXOTIDE i njihov dodatni
tretman zahtijevaju posebnu njegu, budući da za oporavak oštećenja
adrenokortikalne funkcije, koja je uzrokovana dugoročnom primjenom
sistemske steroidne terapije, može biti potreban značajan vremenski
period.
Moguća je pojava adrenokortikalne supresije kod pacijenata koji su
liječeni sistemskim steroidima tokom dužeg vremenskog perioda ili
visokim dozama lijeka. Neophodno je da kod navedenih pacijenata
adrenokortikalna funkcija bude redovno kontrolisana, uz oprezno
smanjenje doze primijenjenih sistemskih steroida.
Nakon približno nedjelju dana potrebno je početi sa postepenim
povlačenjem sistemskih steroida iz terapije. Smanjenje doze treba da
bude prilagođeno nivou održavanja sistemskih steroida, i ne savjetuje se
da se sprovodi u vremenskim intervalima kraćim od nedjelju dana. Za doze
održavanja prednizolona (ili ekvivalenta) od 10 mg dnevno ili manje,
smanjenja doze ne treba da budu veća od 1 mg dnevno, u vremenskim
intervalima od najmanje nedjelju dana. Za doze održavanja prednizolona
koje prelaze 10 mg dnevno, može se preporučiti veće sniženje doze, u
jednonedjeljnim intervalima.
Prilikom povlačenja prethodnog oblika liječenja iz terapije, kod
pojedinih pacijenata se može javiti opšta slabost, praćena nespecifičnim
simptomima, uprkos održavanju ili čak poboljšanju respiratorne funkcije.
Navedene pacijente treba podržati u nastavljanju primjene terapije
inhalacionim flutikazon propionatom i povlačenju sistemskih steroida iz
terapije, osim u slučaju pojave objekitvnih znakova adrenalne
insuficijencije.
Potrebno je da u zdravstvenoj dokumentaciji ("steroidna kartica")
pacijenata koji su prestali sa primjenom oralnih steroida i čija je
adrenokortikalna funkcija još uvijek oštećena, bude naznačena potreba za
primjenom dodatne sistemske steroidne terapije u periodu stresa, npr.
prilikom pogoršanja napada astme, respiratornih infekcija, težih
komorbidnih oboljenja, operacija, traume, itd.
Ritonavir može značajno povećati koncentraciju flutikazon propionata u
plazmi. Stoga se ne savjetuje istovremena primjena lijeka sa
ritonavirom, osim ukoliko potencijalna korist za pacijenta prevazilazi
rizik od pojave neželjenih dejstava sistemskih kortikosteroida. Takođe
postoji povišeni rizik od pojave sistemskih neželjenih dejstava prilikom
primjene flutikazon propionata u kombinovanoj terapiji sa drugim
potentnim CYP3A inhibitorima (vidjeti dio 4.5).
Vizuelne smetnje
Vizuelne smetnje mogu biti prijavljene u toku sistemske i topikalne
primjene kortikosteroida. Ukoliko se pacijent javi sa simptomima kao što
su zamagljenje vida ili druge vizuelne smetnje, treba ga uputiti
oftalmologu u cilju procjene mogućih uzroka nastalih smetnji, koji mogu
da uključe kataraktu, glaukom ili rijetka oboljenja kao što je centralna
serozna retinopatija koji su zabilježeni nakon sistemske i topikalne
primjene kortikosteroida.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Pod uobičajenim okolnostima, nakon primjene flutikazon propionata
inhalacionim putem postižu se niske koncentracije lijeka u plazmi,
zahvaljujući intenzivnom metabolizmu prvog prolaza i visokom sistemskom
klirensu posredstvom citohroma P450 3A4 u crijevima i jetri. Prema tome,
malo je vjerovatna pojava klinički značajnih interakcija posredstvom
flutikazon propionata.
U studiji interakcija kod zdravih osoba kod kojih je flutikazon
propionat primijenjen intranazalnim putem, ritonavir (visoko potentni
inhibitor citohroma P450 3A4) primijenjen u dozi od 100 mg dva puta
dnevno, povećao je koncentraciju flutikazon propionata u plazmi nekoliko
stotina puta, što je imalo za posljedicu značajno smanjenje
koncentracija kortizola u serumu. Nema dovoljno podataka o navedenoj
interakciji prilikom primjene flutikazon propionata inhalacionim putem,
ali se može očekivati značajno povećanje nivoa flutikazon propionata u
plazmi. Postoje izvještaji o pojavi Kušingovog sindroma i adrenalne
supresije. Ne savjetuje se primjena navedene kombinacije ljekova, osim u
slučaju kada terapijska korist prevazilazi povišeni rizik od pojave
sistemskih neželjenih dejstava glikokortikoida.
U maloj studiji na zdravim dobrovoljcima, ketokonazol, neznatno slabiji
CYP3A inhibitor, povećao je izloženost flutikazon propionata nakon jedne
inhalacije za oko 150%. Ovo je dovelo do većeg smanjenja nivoa kortizola
u plazmi, u poređenju sa primjenom flutikazon propionata kao
monoterapije. Takođe se može očekivati da istovremena primjena
flutikazon propionata sa drugim potentnim CYP3A inhibitorima, kao što je
itrakonazol, može dovesti do povećanja sistemske izloženosti flutikazon
propionata i pojave rizika od nastanka sistemskih neželjenih dejstava.
Savjetuje se oprez prilikom primjene navedene terapije i izbjegavanje
njene dugoročne primjene, ukoliko je moguće.
Može se očekivati da istovremena primjena sa drugim potentnim CYP3A
inhibitorima, uključujući ljekove koji sadrže kobicistat, poveća rizik
od nastanka sistemskih neželjenih efekata. Drugi inhibitori CYP 3A4
dovode do neznatnog (eritromicin) i malog (ketokonazol) povećanja
sistemske raspoloživosti flutikazonpropionata bez značajnog smanjenja u
serumskim koncentracijama kortizola Istovremenu primjenu treba
izbjegavati osim u slučajevima kada korist od primjene terapije
prevazilazi povećan rizik od nastanka sistemskih neželjenih dejstava
kortikosteroida i u tom slučaju pacijente treba pažljivo pratiti.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Nema podataka o uticaju na plodnost kod ljudi. Studije sprovedene na
životinjama nisu pokazala uticaj flutikazon propionata na plodnost.
Trudnoća
Postoje ograničeni podaci o primjeni flutikazon propionata kod žena u
trudnoći. Primjenu flutikazon propionata u periodu trudnoće treba
razmotriti samo ukoliko je očekivana korist za majku veća od mogućeg
rizika po fetus. Važno je da je doza primijenjenog kortikosteroida
najmanja doza kojom se efektivno održava kontrola bolesti. Terapiju
flutikazon propionatom ne treba naglo obustaviti.
Rezultati retrospektivne epidemiološke studije nisu pokazali povišen
rizik od velikih kongenitalnih malformacija kao posljedica izloženosti
flutikazon propionatu u poređenju sa drugim inhalacionim
kortikosteroidima, tokom prvog trimestra (vidjeti dio 5.1).
Reproduktivne studije sprovedene na životinjama su pokazale samo one
efekte karakteristične za sistemsku primjenu glukokortikosteroida koji
su veći od efekata zabilježenih tokom primjene preporučene inhalacione
terapijske doze. Nema dovoljno dokaza o bezbjednosti primjene flutikazon
propionata tokom trudnoće. Podaci dobijeni na osnovu ograničenog broja
trudnoća (200) koje su bile izložene dejstvu lijeka, nijesu pokazali
postojanje neželjenih dejstava lijeka FLIXOTIDE na trudnoću ili zdravlje
fetusa/novorođenčeta. Do danas nijesu dostupni drugi relevantni
epidemiološki podaci. Primjena kortikosterioda kod gravidnih životinja
može izazvati abnormalnosti tokom fetalnog razvoja, uključujući rascjep
nepca i usporenje intrauterinog razvoja ploda. Prema tome moguć je veoma
mali rizik od pojave sličnih efekata na ljudski fetus. Međutim, potrebno
je zapaziti da se promjene fetusa kod životinja javljaju nakon relativno
visoke sistemske izloženosti. Nakon primjene lijeka FLIXOTIDE
inhalacionim putem flutikazon propionat se oslobađa direktno u pluća,
čime se izbjegava visok nivo izloženosti koji se javlja prilikom
primjene kortikosteroida sistemskim putem. Primjenu flutikazon
propionata tokom trudnoće treba razmotriti samo u slučaju kada očekivana
korist za majku prevazilazi svaki mogući rizik po fetus (vidjeti dio
5.3).
Dojenje
Nije ispitana sekrecija flutikazon propionata u humano mlijeko. Primjena
flutikazon propionata subkutanim putem, laboratorijskim pacovima tokom
laktacije dovela je do pojave mjerljivih nivoa lijeka u plazmi i dokaza
o prisustvu flutikazon propionata u mlijeku. Međutim, nakon primjene
lijeka inhalacionim putem u okviru preporučenih doza, nivo lijeka u
plazmi kod ljudi je vjerovatno nizak. Primjenu tokom dojenja treba
razmotriti samo ukoliko je očekivana korist za majku veća od mogućeg
rizika za dijete.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nije vjerovatno da flutikazon propionat ima uticaja na sposobnost
upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva navedena su u daljem tekstu prema klasi sistema organa
u kome se javljaju i učestalosti javljanja. Učestalosti neželjenih
dejstava su definisane kao: veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100 i <1/10),
povremena (≥1/1000 i <1/100), rijetka (≥1/10 000 i <1/1000) i veoma
rijetka (<1/10 000), nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na
osnovu raspoloživih podataka) uključujući pojedinačne izvještaje. Veoma
česti, česti i povremeni događaji bili su uglavnom definisani na osnovu
podataka iz kliničkih ispitivanja. Rijetki i veoma rijetki događaji su
uglavnom definisani na osnovu podataka dobijenih spontano.
+:--------------------+:----------------------------------------+:-----------+
| Klasa sistema | Neželjeno dejstvo | Učestalost |
| organa | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Infekcije i | Kandidijaza usta i grla | Veoma |
| infestacije | | česta |
| | Pneumonija (kod pacijenata sa HOBP) | |
| | | Česta |
| | Ezofagealna kandidijaza | |
| | | Rijetka |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji imunog | Reakcije preosjetljivosti sa sljedećim | Povremena |
| sistema | manifestacijama: | Veoma |
| | | rijetka |
| | Kožne reakcije preosjetljivosti | Veoma |
| | | rijetka |
| | Angioedem (lokalizovan uglavnom na licu | Veoma |
| | i orofaringealni edem), | rijetka |
| | | |
| | Respiratorni simptomi (dispneja i/ili | |
| | bronhospazam) | |
| | | |
| | Anafilaktičke reakcije | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji oka | Zamagljenje vida | Nepoznata |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Endokrini | Kušingov sindrom, Kušingoidne | Veoma |
| poremećaji | manifestacije, adrenalna supresija, | rijetka |
| | usporenje rasta kod djece i | |
| | adolescenata, smanjenje mineralne | |
| | gustine kostiju, katarakta, glaukom | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji | Hiperglikemija (vidjeti dio 4.4) | Veoma |
| metabolizma i | | rijetka |
| ishrane | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Psihijatrijski | Anksioznost, poremećaji sna, promjene | Veoma |
| poremećaji | ponašanja, uključujući hiperaktivnost i | rijetka |
| | razdražljivost (uglavnom kod djece) | |
| | | Nepoznata |
| | Depresija, agresija (uglavnom kod | |
| | djece) | Nepoznata |
| | | |
| | Epistaksa | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Respiratorni, | Promuklost/disfonija | Česta |
| torakalni i | Paradoksalni bronhospazam | Veoma |
| medijastinalni | | rijetka |
| poremećaji | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Gastrointesti-nalni | Dispepsija | Veoma |
| poremećaji | | rijetka |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji na nivou | Modrice | Česta |
| kože i potkožnog | | |
| tkiva | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji | Artralgija | Veoma |
| mišićno-skeletnog, | | rijetka |
| vezivnog i koštanog | | |
| tkiva | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
Kod pojedinih pacijenata mogu se javiti promuklost i kandidijaza usta i
grla (sor). U navedenom slučaju može biti od koristi ispiranje usta
vodom nakon upotrebe inhalatora. Simptomatska kandidijaza se može
liječiti lokalnom antimikotičnom terapijom uz neprekidnu primjenu lijeka
FLIXOTIDE.
Moguća sistemska dejstva uključuju Kušingov sindrom, Kušingoidne
manifestacije, adrenalnu supresiju, usporenje rasta, smanjenje mineralne
gustine kostiju, kataraktu, glaukom (vidjeti dio 4.4).
Kao i prilikom primjene drugog oblika inhalacione terapije, moguća je
pojava paradoksalnog bronhospazma (vidjeti dio 4.4). U terapiji
navedenog stanja je potrebno trenutno primijeniti brzodjelujući
bronhodilatator inhalacionim putem. Neophodno je odmah obustaviti
primjenu lijeka FLIXOTIDE, procijeniti stanje pacijenta i prema potrebi
primijeniti alternativni oblik terapije.
U studijama na pacijenatima oboljelim od HOBP na terapiji lijekom
FLIXOTIDE u dozi od 500 mikrograma uočen je povećan broj prijava
pneumonija. Potrebno je da ljekari budu na oprezu usljed mogućeg razvoja
pneumonije kod pacijenata sa HOBP, s obzirom na to da se kliničke
manifestacije pneumonije i egzacerbacije osnovnog oboljenja često
preklapaju.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Akutno predoziranje: Inhalacija lijeka u dozi većoj od preporučene može
dovesti do privremene supresije adrenalne funkcije. U navedenom slučaju
ne zahtijeva se hitna primjena terapijskih mjera. Liječenje flutikazon
propionatom inhalacionim putem treba nastaviti u dozi dovoljnoj za
održavanje kontrole astme. Adrenalna funkcija se uspostavlja za nekoliko
dana i može se provjeriti mjerenjem nivoa kortizola u plazmi.
Ako se produži primjena većih doza od odobrenih, moguća je signifikantna
adrenokortikalna supresija. Bilo je vrlo rijetkih izvještaja o akutnoj
adrenalnoj krizi kod djece koja su bila izložena dozama većim od
odobrenih duži vremenski period (nekoliko mjeseci ili godina). U njima
se navodi hipoglikemija i posljedice gubitka svijesti ili konvulzije.
Situacije koje mogu izazvati akutnu adrenalnu krizu su izloženost
traumi, operacija, infekcija ili naglo smanjenje doze.
Hronično predoziranje: vidjeti dio 4.4: Rizik od adrenalne supresije.
Može biti potrebna kontrola adrenalne rezerve. Liječenje flutikazon
propionatom inhalacionim putem treba nastaviti u dozi dovoljnoj za
održavanje kontrole astme.
Zbrinjavanje
Pacijente koji su primali veće doze od preporučenih, potrebno je redovno
pratiti i dozu
postepeno smanjivati.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: glukokortikoidi
ATC kod: R03BA05
Flutikazon propionat primijenjen inhalacionim putem u okviru
preporučenih doza ima potentno glukokortikoidno antiinflamatorno dejstvo
na plućno tkivo, što dovodi do ublažavanja simptoma i sprječavanja
pogoršanja astme, uz manju učestalost javljanja i težinu neželjenih
dejstava u odnosu na ona uočena prilikom primjene kortikosteroida
sistemskim putem.
Primjena ljekova koji sadrže flutikazon propionat u terapiji astme, u
periodu trudnoće
Na osnovu elektronskih zdravstvenih podataka iz Velike Britanije,
sprovedena je opservaciona, retrospektivna, epidemiološka kohortna
studija u cilju procjene rizika za nastanak ozbiljnih kongenitalnih
malformacija u prvom trimestru trudnoće nakon izloženosti inhalacionom
flutikazon propionatu i salmeterol-flutikazon propionatu u odnosu na
inhalacione kortikosteroide koji nisu sadržali flutikazon propionat. U
okviru studije nije bilo placebo kontrole.
U okviru astma grupe sačinjene od 5362 trudnica koje su bile izložene
inhalacionim kortikosteroidima u prvom trimestu, ustanovljeno je da je u
131 trudnoći dijagnostifikovana ozbiljna kongenitalna malformacija; 1612
(30%) trudnica je bilo izloženo flutikazon propionatu ili
salmeterol-flutikazon propionatu od kojih je dijagnoza ozbiljne
kongenitalne malformacije identifikovana u 42 trudnoće. Prilagođen odnos
vjerovatnoće za dijagnozu ozbiljnih kongenitalnih malformacija u prvoj
godini bio je 1,1 (95% CI: 0,5 – 2,3) za trudnice sa umjerenom astmom
koje su bile izložene flutikazon propionatu u odnosu na trudnice koje su
bile izložene ostalim inhalacionim kortikosteroidima (isključujući
flutikazon propionat) i 1,2 (95% CI: 0,7 – 2,0) za trudnice sa teškom
astmom. Nije identifikovana razlika u riziku za nastanak ozbiljne
kongenitalne malformacije u prvom trimestru kod pacijenata izloženih
flutikazon propionatu u odnosu na salmeterol-flutikazon propionat.
Apsolutni rizik od pojave ozbiljnih kongenitalnih malformacija kod astme
različite težine varira između 2,0 i 2,9 na 100 trudnica koje su bile
izložene flutikazon propionatu što je uporedivo sa rezultatima
ispitivanja 15840 trudnica koje nisu bile izložene terapiji astme na
osnovu baze podataka iz opšte prakse (General Practice Research
Database; 2,8 ozbiljnih kongenitalnih malformacija na 100 trudnica).
5.2. Farmakokinetički podaci
Kod zdravih osoba srednja vrijednost sistemske bioraspoloživosti lijeka
FLIXOTIDE je 28,6%. Kod pacijenata oboljelih od astme (FEV₁ < 75%
predviđene vrijednosti) srednja vrijednost sistemske apsolutne
bioraspoloživosti bila je smanjena za 62%. Sistemska aposrpcija odvija
se uglavnom preko pluća i pokazalo se da je linearno zavisna od doze
prilikom primjene lijeka u dozi višoj od doznog opsega 500 do 2 000
mikrograma. Apsorpcija je u početku brza, potom produžena, tako da se
ostatak doze može progutati.
Apsolutna oralna bioraspoloživost je zanemarljiva (<1%), s obzirom na
nepotpunu apsorpciju iz gastrointestinalnog trakta i intenzivni
metabolizam prvog prolaza.
Od primijenjene oralne doze 87-100% se izlučuje putem fecesa, do 75% u
nepromijenjenom obliku. Prisutan je takođe i neaktivni glavni metabolit.
Nakon primjene intravenske doze, flutikazon propionat se distribuira u
organizmu u znatnoj mjeri. Veoma visok klirens ukazuje na ekstenzivni
hepatički klirens.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Toksikološka ispitivanja su ukazala isključivo na klasne efekte, tipične
za potentne kortikosteroide i to samo prilikom primjene lijeka u dozama
koje značajno prevazilaze doze preporučene za terapijsku primjenu.
Nijesu identifikovana nova dejstva lijeka u testiranjima toksičnosti
ponovljenih doza, studijama reproduktivnosti ili teratogenosti.
Flutikazon propionat nema mutagenu aktivnost in vitro i in vivo i nije
pokazao onkogeni potencijal kod glodara. U ispitivanjima na životinjama
lijek nije pokazao iritantno i senzibilišuće svojstvo.
Rezultati subkutane embriofetalne studije razvoja, na mišu i pacovu, po
45 i 100 mcg/kg (doza približno 4 do 6 puta veća od maksimalne
preporučene dnevne inhalacione doze za odrasle jedinke od 500 mcg dva
puta dnevno, na osnovu koncentracija u plazmi miša i pacova, od 486 i
710 pg/ml) su pokazali toksične karakteristike potentnog kortikosteroida
uključujući i rascep nepca i embrio-fetalno zaostajanje u rastu,
prilikom primjene doza koje su bile toksične za majku. Nivo bez efekta
kod pacova, za ove nalaze, je povezan sa sistemskom izloženošću
približno 3 puta većom od maksimalne kliničke izloženosti na osnovu
koncentracije u plazmi kod pacova od 310 pg/ml. Kod zeca, smanjenje
težine fetusa i rascep nepca su se dogodili prilikom primjene subkutanih
doza toksičnih za majku od 4 mcg/kg (manje od 1,4 puta od maksimalne
preporučene inhalacione doze od 500 mcg dva puta dnevno, na osnovu
koncentracija u plazmi kod zeca od 149 pg/ml). Međutim, inhalaciona
primjena flutikazon propionata pacovima u dozi koja je toksična za majku
koja odgovara izloženosti koja je 13 puta veća od ljudske izloženosti
postignuta maksimalnom dnevnom preporučenom inhalacionom dozom na osnovu
koncentracije u plazmi pacova od 1430 pg/ml, nije prouzrokovala
teratogenost.
Kod velikog broja životinjskih vrsta izloženih svakodnevnom dejstvu
tokom perioda od dvije godine, pokazalo se da HFA 134a, ne-CFC potisni
gas ne ispoljava toksične efekte prilikom primjene u visoko
isparavajućim koncentracijama, koje značajno prevazilaze one koje će
vjerovatno biti primijenjene kod pacijenata.
Primjena HFA 134a kao potisnog gasa nije izmijenila profil toksičnosti
flutikazon propionata u poređenju sa onim koji se javlja prilikom
primjene konvencionalnih CFC potisnih gasova.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Norfluran (HFA 134a)
6.2. Inkompatibilnosti
Nema podataka o inkompatibilnosti.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C. Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.
Zaštititi od smrzavanja i direktne sunčeve svjetlosti.
Kao i prilikom primjene drugih ljekova koji se nalaze u kontejneru pod
pritiskom, terapijsko dejstvo lijeka može biti umanjeno ukoliko je
kontejner hladan.
Metalna bočica je pod pritiskom. Ne izlagati je temperaturama višim od
50 °C.
Kontejner pod pritiskom ne treba bušiti, lomiti ili spaljivati, čak i u
slučaju da je prividno prazan.
Prilikom zamjene nastavka za usta, postavite nastavak na odgovarajuće
mjesto i čvrsto pritisnite tako da ulegne na mjesto.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Kontejner pod pritiskom od aluminijumske legure sa ventilom za
doziranje, aktivatorom i kapicom za zaštitu od prašine.
Svaki kontejner lijeka FLIXOTIDE od 50 mikrograma/doza sadrži 120 doza
sa 50 mikrograma flutikazon propionata.
Svaki kontejner lijeka FLIXOTIDE od 125 mikrograma/doza, odnosno 250
mikrograma/doza sadrži 60 doza sa 125, odnosno 250 mikrograma flutikazon
propionata.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi
inhalator pod pritiskom sa dozatorom i Uputstvom za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Oslobođena doza se inhalira kroz usta do pluća. Prije svake upotrebe
kontejner promućkati, nakon čega je potrebno da pacijent izdahne vazduh,
postavi nastavak za usta u usta i obuhvati ga usnama. Aktivator se
potiskuje kako bi oslobodio sprej, što mora biti sinhronizovano sa
udahom.
Detaljna uputstva za primjenu izložena su u Uputstvu za lijek.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica
Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 50 mikrograma/doza,
1x120 doza:
2030/23/318 - 3974
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 125 mikrograma/doza,
1x60 doza:
2030/23/1488 - 3975
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 250 mikrograma/doza,
1x60 doza:
2030/23/1490 - 3976
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 20.01.2010
Datum poslednje obnove dozvole: 11.04.2023. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
FLIXOTIDE, 50 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
FLIXOTIDE, 125 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
FLIXOTIDE, 250 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom
INN: flutikazon
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
FLIXOTIDE 50 mikrograma, FLIXOTIDE 125 mikrograma, i FLIXOTIDE 250
mikrograma je suspenzija za inhalaciju pod pritiskom koja po aktiviranju
oslobađa 50, odnosno 125, odnosno 250 mikrograma flutikazon propionata
po jednoj dozi.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Suspenzija za inhalaciju pod pritiskom.
Bijela do skoro bijela suspenzija.
Lijek FLIXOTIDE ne sadrži nijedan hlorofluorokarbon (CFCs).
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Flutikazon propionat primijenjen inhalacionim putem koristi se kao
profilaktički tretman astme.
Odrasli:
Blaga astma: Pacijenti kojima je na regularnoj dnevnoj bazi potrebna
primjena intermitentne simptomatske bronhodilatatorne terapije.
Umjereno teška astma: Pacijenti sa nestabilnom ili astmom koja se
pogoršava, uprkos primjeni profilaktičke terapije, ili primjeni
bronhodilatatora kao monoterapije.
Teška astma: Pacijenti sa teškim oblikom hronične astme i oni koji
zavise od primjene sistemskih kortikosteroida kojima se postiže
adekvatna kontrola simptoma. Po uvođenju inhalacionog flutikazon
propionata, mnogi od ovih pacijenata mogu značajno da smanje ili
eliminišu potrebu za oralnim kortikosteroidima.
Djeca:
Dijete kod kojeg je neophodna primjena profilaktičke terapije,
uključujući pacijente kod kojih primjena trenutno dostupne profilaktičke
terapije ne obezbjeđuje adekvatnu kontrolu. Važno je napomenuti da je
samo FLIXOTIDE, 50 mikrograma/doza, suspenzija za inhalaciju pod
pritiskom prikladan za primjenu kod djece.
4.2. Doziranje i način primjene
Pacijenti treba da budu upoznati sa profilaktičkom prirodom liječenja sa
flutikazon propionatom time da se on mora redovno koristi čak i kada oni
nemaju simptome.
Ukoliko pacijenti ustanove da je primjena kratkodjelujućih
bronhodilatatora u cilju ublažavanja simptoma postala manje djelotvorna
ili da im je potrebno više inhalacija nego obično, neophodno je
potražiti medicinski savjet.
Lijek FLIXOTIDE je namijenjen samo za oralnu inhalaciju. Lijek FLIXOTIDE
može da se koristi sa Volumatic komorom za inhalaciju kod pacijenata
kojima je teško da sinhronizuju aktiviranje aerosola sa udisajem pri
disanju.
Početak terapijskog efekta nastaje u roku od 4 do 7 dana.
Odrasli i djeca starija od 16 godina: 100 do 1 000 mikrograma dva puta
dnevno, obično kao dvije inhalacije dva puta dnevno.
Ordinirajući ljekar treba da zna da flutikazon propionat pokazuje istu
efikasnost kao drugi inhalacioni kortikosteroidi kada se primijeni u
dozi koja je približno jednaka polovini dnevne doze drugih inhalacionih
kortikosteroida, izraženo u mikrogramima. Na primjer, 100 µg flutikazon
proprionata je približno ekvivalentno sa 200 µg beklometazon
dipropionata (sadrži CFC) ili budesonida.
Zbog rizika od sistemskih efekata, doze preko 500 mikrograma dva puta
dnevno treba da se propisuju samo kod odraslih pacijenata sa teškom
astmom kod kojih se očekuje dopunska klinička korist, što se manifestuje
ili poboljšanjem plućne funkcije i/ili kontrolom simptoma, ili
smanjenjem terapije oralnim kortikosteroidima (vidjeti djelove 4.4 i
4.8).
Inicijalna doza flutikazon propionata se određuje prema težini bolesti.
Doza se može povećavati do postizanja kontrole ili smanjivati do
minimalne efektivne doze, u skladu sa individualnim odgovorom.
Uobičajene početne doze za odrasle:
Kod pacijenata sa blagom astmom, uobičajena početna doza je 100
mikrograma dva puta dnevno. Kod umjerene i teže astme, potrebne su
početne doze od 250 do 500 mikrograma dva puta dnevno. Tamo gdje se
očekuje dodatna klinička korist, mogu da se koriste doze sve do 1000
mikrograma dva puta dnevno. Započinjanje liječenja sa ovako visokim
dozama treba da propisuje samo ljekar specijalista za tretman astme (kao
što je doktor konsultant ili doktor sa velikim adekvatnim iskustvom).
Doza treba da se snižava do najniže doze pri kojoj se efikasno održava
kontrola astme.
Uobičajene početne doze kod djece starije od 4. godine života:
50 do 100 mikrograma, primijenjena dva puta dnevno.
U većini slučajeva astme dječijeg doba može se očekivati postizanje
dobre kontrole bolesti primjenom lijeka prema šemi doziranja od 50 do
100 mikrograma, dva puta dnevno. Kod pacijenata kod kojih nije
postignuta adekvatna kontrola oboljenja, moguće je ostvariti dodatnu
terapijsku korist povećanjem doze do 200 mikrograma, dva puta dnevno.
Maksimalna dozvoljena doza koja se primjenjuje kod djece iznosi 200
mikrograma, dva puta dnevno.
Neophodno je da početna doza lijeka bude prilagođena težini oboljenja.
Dozu je potrebno postepeno smanjiti do najniže doze kojom je postignuto
adekvatno održavanje kontrole astme.
Potrebno je da se primjena doza viših od 1 000 mikrograma (500
mikrograma, dva puta dnevno) odvija pomoću komore za inhalaciju kako bi
se redukovala pojava neželjenih dejstava u ustima i grlu (vidjeti dio
4.4).
Posebne grupe pacijenata:
Nema potrebe da se doze prilagođavaju kod starijih pacijenata ili onih
sa oštećenem jetre ili bubrega.
4.3. Kontraindikacije
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju pomoćnu supstancu
navedenu u dijelu 6.1.
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Kontrola astme zahtijeva stepenast pristup uz redovnu stručnu procjenu
stanja, uključujući i testove funkcije pluća.
Neophodna je redovna kontrola tehnike inhalacije pacijenta kako bi se
osiguralo da primjena inhalatora bude sinhronizovana sa udisajem radi
optimalnog snabdijevanja pluća lijekom. Preporučuje se da se tokom
inhalacije pacijent nalazi u sjedećem ili stojećem položaju. Inhalator
je predviđen za primjenu u vertikalnom položaju.
Iznenadno i progresivno pogoršanje astme predstavlja životnu opasnost i
tada treba razmotriti mogućnost povećanja doze kortikosteroida kod
pacijenata za koje se smatra da su u riziku i propisati dnevno praćenje
sa pikfloumetrom.
Lijek FLIXOTIDE se ne primjenjuje za ublažavanje akutnih simptoma astme,
u koju svrhu se primjenjuje kratkodjelujući inhalacioni bronhodilatator.
Potrebno je posavjetovati pacijente da sa sobom uvijek imaju dostupnu
navedenu terapiju.
Teška astma zahtijeva redovne medicinske kontrole, uključujući
ispitivanje funkcije pluća, s obzirom na to da se pacijenti nalaze pod
povišenim rizikom od pojave teških napada, pa čak i smrtnog ishoda.
Pojačana upotreba kratkodjelujućih inhalacionih β₂-agonista radi
ublažavanja simptoma ukazuje na slabljenje kontrole astme. Ukoliko
pacijenti ustanove da je primjena kratkodjelujućih bronhodilatatora u
cilju ublažavanja simptoma postala manje djelotvorna, ili da im je
potrebno više inhalacija nego obično, neophodno je potražiti medicinski
savjet. U navedenoj situaciji neophodno je ponovo ispitati stanje
pacijenta i razmotriti potrebu za povećanjem doze antiinflamatorne
terapije (npr. više doze inhalacionih kortikosteroida, ili liječenje
oralnim kortikosteroidima). Teška pogoršanja astme je neophodno liječiti
na uobičajen način.
Postoje veoma rijetki izvještaji o povećanju nivoa glukoze u krvi kod
pacijenata sa ili bez anamneze dijabetes melitusa (vidjeti dio 4.8).
Navedeni podatak je potrebno imati u vidu posebno ukoliko se lijek
propisuje pacijentima sa anamnezom dijabetes melitusa.
Kao i prilikom primjene druge inhalacione terapije, moguća je pojava
paradoksalnog bronhospazma sa trenutnim pojačanjem zviždanja u plućima
("vizinga") nakon primjene doze. U navedenom slučaju neophodno je
trenutno prekinuti primjenu lijeka FLIXOTIDE, procijeniti stanje
pacijenta i prema potrebi uvesti alternativni oblik terapije.
Moguća je pojava sistemskih dejstava inhalacionih kortikosteroida,
naročito prilikom primjene velikih doza lijeka tokom dužeg vremenskog
perioda. Navedena dejstva će se javiti sa mnogo manjom vjerovatnoćom,
nego što je to slučaj prilikom primjene oralnih kortikosteroida. Moguća
sistemska dejstva uključuju Kušingov sindrom, Kušingoidne manifestacije,
adrenalnu supresiju, zastoj rasta kod djece i adolescenata, smanjenje
mineralne gustine kostiju, a veoma rijetko može da izazove psihološke
promjene i promjene u ponašanju, uključujući psihomotornu
hiperaktivnost, poremećaje sna, anksioznost, depresiju i agresiju
(pretežno kod djece). Stoga je važno da se doza inhalacionih
kortikosteroida redovno kontroliše i smanji na najnižu dozu kojom je
postignuta kontrola astme.
Dugoročna primjena visokih doza inhalacionih kortikosteroida može imati
za posljedicu adrenalnu supresiju i akutnu adrenalnu krizu. Djeca mlađa
od 16. godine života koja koriste više doze flutikazona od dozvoljenih
(obično ≥ 1000 mikrograma/dan) mogu se nalaziti pod posebnim rizikom. U
okolnostima koje potencijalno mogu dovesti do akutne adrenalne krize
spadaju trauma, hirurška intervencija, infekcija ili bilo kakvo naglo
smanjenje doze lijeka. Simptomi koji se javljaju su obično nejasni i
mogu uključiti anoreksiju, bol u abdomenu, gubitak tjelesne mase, zamor,
glavobolju, mučninu, povraćanje, sniženje nivoa svijesti, hipoglikemiju
i napade. Tokom perioda stresa ili hirurške intervencije potrebno je
razmotriti potrebu za dodatnom terapijskom pokrivenošću sistemskim
kortikosteroidima.
Preporučuje se redovna kontrola visine kod djece na dugoročnoj terapiji
inhalacionim kortikosteroidima. U slučaju da se ustanovi usporenje
rasta, potrebno je korigovati terapiju u cilju smanjenja doze
inhalacionih kortikosteroida do najmanje doze kojom je postignuta
efikasna kontrola astme, ukoliko je moguće. Dodatno, potrebno je
razmotriti upućivanje pacijenta pedijatru pulmologu.
Neki pojedinci pokazuju veću osjetljivost na dejstvo inhalacionih
kortikosteroida u odnosu na
većinu bolesnika.
Preporučuje se da se velike doze lijeka, preko 1000 mikrograma dnevno,
primjenjuju putem komore za inhalaciju kako bi se umanjio rizik od
pojave neželjenih dejstava u ustima i grlu. Međutim, kako se sistemska
apsorpcija lijeka uglavnom odvija preko pluća, primjena komore za
inhalaciju zajedno sa dozatorom može povećati oslobađanje lijeka u
plućima. Potrebno je naglasiti da navedena pojava može potencijalno
dovesti do povećanja rizika od pojave sistemskih neželjenih dejstava.
Može biti potrebna primjena manje doze (vidjeti dio 4.2).
Može se očekivati da terapijska korist od primjene flutikazon propionata
inhalacionim putem smanji potrebu za primjenom steroida oralnim putem.
Međutim, pacijenti liječeni oralnim steroidima ostaju pod rizikom od
oštećenja adrenalne rezerve duži vremenski period nakon prelaska na
terapiju flutikazon propionatom inhalacionim putem. Mogućnost pojave
neželjenih dejstava može postojati određeno vrijeme. Navedenim
pacijentima može biti neophodan savjet ljekara specijaliste kako bi se
odredio stepen adrenalnog oštećenja prije primjene izabranih medicinskih
procedura. Uvijek je potrebno uzeti u obzir mogućnost nastanka odloženog
adrenalnog odgovora u hitnim (medicinskim ili hirurškim) stanjima i
specifičnim situacijama koje mogu dovesti do stresa, kao i odgovarajuće
liječenje kortikosteroidima u navedenim situacijama.
Izostanak terapijskog odgovora ili teška pogoršanja astme treba liječiti
povećanjem doze inhalacionog flutikazon propionata i, ukoliko je
neophodno, primjenom sistemskih steroida i/ili antibiotika u slučaju
postojanja infekcije.
Prilikom prelaska sa terapije sistemskim steroidima na inhalacionu
terapiju, ponekad može doći do otkrivanja prisustva alergija kao što su
alergijski rinitis ili ekcem, koje su prethodno bile pod terapijskom
kontrolom zbog primjene sistemskog lijeka. Navedene alergije treba
liječiti simptomatski antihistaminicima i/ili lokalnim preparatima,
uključujući steroide za lokalnu primjenu.
Kao i prilikom primjene ostalih inahalacionih kortikosteroida, savjetuje
se poseban oprez prilikom primjene lijeka kod pacijenata sa aktivnim ili
neaktivnim oblikom plućne tuberkuloze.
Ne preporučuje se nagli prekid primjene lijeka FLIXOTIDE.
Terapijski prelazak pacijenata koji su liječeni oralnim
kortikosteroidima: Prelazak pacijenata koji su zavisni od terapije
oralnim steroidima na terapiju lijekom FLIXOTIDE i njihov dodatni
tretman zahtijevaju posebnu njegu, budući da za oporavak oštećenja
adrenokortikalne funkcije, koja je uzrokovana dugoročnom primjenom
sistemske steroidne terapije, može biti potreban značajan vremenski
period.
Moguća je pojava adrenokortikalne supresije kod pacijenata koji su
liječeni sistemskim steroidima tokom dužeg vremenskog perioda ili
visokim dozama lijeka. Neophodno je da kod navedenih pacijenata
adrenokortikalna funkcija bude redovno kontrolisana, uz oprezno
smanjenje doze primijenjenih sistemskih steroida.
Nakon približno nedjelju dana potrebno je početi sa postepenim
povlačenjem sistemskih steroida iz terapije. Smanjenje doze treba da
bude prilagođeno nivou održavanja sistemskih steroida, i ne savjetuje se
da se sprovodi u vremenskim intervalima kraćim od nedjelju dana. Za doze
održavanja prednizolona (ili ekvivalenta) od 10 mg dnevno ili manje,
smanjenja doze ne treba da budu veća od 1 mg dnevno, u vremenskim
intervalima od najmanje nedjelju dana. Za doze održavanja prednizolona
koje prelaze 10 mg dnevno, može se preporučiti veće sniženje doze, u
jednonedjeljnim intervalima.
Prilikom povlačenja prethodnog oblika liječenja iz terapije, kod
pojedinih pacijenata se može javiti opšta slabost, praćena nespecifičnim
simptomima, uprkos održavanju ili čak poboljšanju respiratorne funkcije.
Navedene pacijente treba podržati u nastavljanju primjene terapije
inhalacionim flutikazon propionatom i povlačenju sistemskih steroida iz
terapije, osim u slučaju pojave objekitvnih znakova adrenalne
insuficijencije.
Potrebno je da u zdravstvenoj dokumentaciji ("steroidna kartica")
pacijenata koji su prestali sa primjenom oralnih steroida i čija je
adrenokortikalna funkcija još uvijek oštećena, bude naznačena potreba za
primjenom dodatne sistemske steroidne terapije u periodu stresa, npr.
prilikom pogoršanja napada astme, respiratornih infekcija, težih
komorbidnih oboljenja, operacija, traume, itd.
Ritonavir može značajno povećati koncentraciju flutikazon propionata u
plazmi. Stoga se ne savjetuje istovremena primjena lijeka sa
ritonavirom, osim ukoliko potencijalna korist za pacijenta prevazilazi
rizik od pojave neželjenih dejstava sistemskih kortikosteroida. Takođe
postoji povišeni rizik od pojave sistemskih neželjenih dejstava prilikom
primjene flutikazon propionata u kombinovanoj terapiji sa drugim
potentnim CYP3A inhibitorima (vidjeti dio 4.5).
Vizuelne smetnje
Vizuelne smetnje mogu biti prijavljene u toku sistemske i topikalne
primjene kortikosteroida. Ukoliko se pacijent javi sa simptomima kao što
su zamagljenje vida ili druge vizuelne smetnje, treba ga uputiti
oftalmologu u cilju procjene mogućih uzroka nastalih smetnji, koji mogu
da uključe kataraktu, glaukom ili rijetka oboljenja kao što je centralna
serozna retinopatija koji su zabilježeni nakon sistemske i topikalne
primjene kortikosteroida.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Pod uobičajenim okolnostima, nakon primjene flutikazon propionata
inhalacionim putem postižu se niske koncentracije lijeka u plazmi,
zahvaljujući intenzivnom metabolizmu prvog prolaza i visokom sistemskom
klirensu posredstvom citohroma P450 3A4 u crijevima i jetri. Prema tome,
malo je vjerovatna pojava klinički značajnih interakcija posredstvom
flutikazon propionata.
U studiji interakcija kod zdravih osoba kod kojih je flutikazon
propionat primijenjen intranazalnim putem, ritonavir (visoko potentni
inhibitor citohroma P450 3A4) primijenjen u dozi od 100 mg dva puta
dnevno, povećao je koncentraciju flutikazon propionata u plazmi nekoliko
stotina puta, što je imalo za posljedicu značajno smanjenje
koncentracija kortizola u serumu. Nema dovoljno podataka o navedenoj
interakciji prilikom primjene flutikazon propionata inhalacionim putem,
ali se može očekivati značajno povećanje nivoa flutikazon propionata u
plazmi. Postoje izvještaji o pojavi Kušingovog sindroma i adrenalne
supresije. Ne savjetuje se primjena navedene kombinacije ljekova, osim u
slučaju kada terapijska korist prevazilazi povišeni rizik od pojave
sistemskih neželjenih dejstava glikokortikoida.
U maloj studiji na zdravim dobrovoljcima, ketokonazol, neznatno slabiji
CYP3A inhibitor, povećao je izloženost flutikazon propionata nakon jedne
inhalacije za oko 150%. Ovo je dovelo do većeg smanjenja nivoa kortizola
u plazmi, u poređenju sa primjenom flutikazon propionata kao
monoterapije. Takođe se može očekivati da istovremena primjena
flutikazon propionata sa drugim potentnim CYP3A inhibitorima, kao što je
itrakonazol, može dovesti do povećanja sistemske izloženosti flutikazon
propionata i pojave rizika od nastanka sistemskih neželjenih dejstava.
Savjetuje se oprez prilikom primjene navedene terapije i izbjegavanje
njene dugoročne primjene, ukoliko je moguće.
Može se očekivati da istovremena primjena sa drugim potentnim CYP3A
inhibitorima, uključujući ljekove koji sadrže kobicistat, poveća rizik
od nastanka sistemskih neželjenih efekata. Drugi inhibitori CYP 3A4
dovode do neznatnog (eritromicin) i malog (ketokonazol) povećanja
sistemske raspoloživosti flutikazonpropionata bez značajnog smanjenja u
serumskim koncentracijama kortizola Istovremenu primjenu treba
izbjegavati osim u slučajevima kada korist od primjene terapije
prevazilazi povećan rizik od nastanka sistemskih neželjenih dejstava
kortikosteroida i u tom slučaju pacijente treba pažljivo pratiti.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Plodnost
Nema podataka o uticaju na plodnost kod ljudi. Studije sprovedene na
životinjama nisu pokazala uticaj flutikazon propionata na plodnost.
Trudnoća
Postoje ograničeni podaci o primjeni flutikazon propionata kod žena u
trudnoći. Primjenu flutikazon propionata u periodu trudnoće treba
razmotriti samo ukoliko je očekivana korist za majku veća od mogućeg
rizika po fetus. Važno je da je doza primijenjenog kortikosteroida
najmanja doza kojom se efektivno održava kontrola bolesti. Terapiju
flutikazon propionatom ne treba naglo obustaviti.
Rezultati retrospektivne epidemiološke studije nisu pokazali povišen
rizik od velikih kongenitalnih malformacija kao posljedica izloženosti
flutikazon propionatu u poređenju sa drugim inhalacionim
kortikosteroidima, tokom prvog trimestra (vidjeti dio 5.1).
Reproduktivne studije sprovedene na životinjama su pokazale samo one
efekte karakteristične za sistemsku primjenu glukokortikosteroida koji
su veći od efekata zabilježenih tokom primjene preporučene inhalacione
terapijske doze. Nema dovoljno dokaza o bezbjednosti primjene flutikazon
propionata tokom trudnoće. Podaci dobijeni na osnovu ograničenog broja
trudnoća (200) koje su bile izložene dejstvu lijeka, nijesu pokazali
postojanje neželjenih dejstava lijeka FLIXOTIDE na trudnoću ili zdravlje
fetusa/novorođenčeta. Do danas nijesu dostupni drugi relevantni
epidemiološki podaci. Primjena kortikosterioda kod gravidnih životinja
može izazvati abnormalnosti tokom fetalnog razvoja, uključujući rascjep
nepca i usporenje intrauterinog razvoja ploda. Prema tome moguć je veoma
mali rizik od pojave sličnih efekata na ljudski fetus. Međutim, potrebno
je zapaziti da se promjene fetusa kod životinja javljaju nakon relativno
visoke sistemske izloženosti. Nakon primjene lijeka FLIXOTIDE
inhalacionim putem flutikazon propionat se oslobađa direktno u pluća,
čime se izbjegava visok nivo izloženosti koji se javlja prilikom
primjene kortikosteroida sistemskim putem. Primjenu flutikazon
propionata tokom trudnoće treba razmotriti samo u slučaju kada očekivana
korist za majku prevazilazi svaki mogući rizik po fetus (vidjeti dio
5.3).
Dojenje
Nije ispitana sekrecija flutikazon propionata u humano mlijeko. Primjena
flutikazon propionata subkutanim putem, laboratorijskim pacovima tokom
laktacije dovela je do pojave mjerljivih nivoa lijeka u plazmi i dokaza
o prisustvu flutikazon propionata u mlijeku. Međutim, nakon primjene
lijeka inhalacionim putem u okviru preporučenih doza, nivo lijeka u
plazmi kod ljudi je vjerovatno nizak. Primjenu tokom dojenja treba
razmotriti samo ukoliko je očekivana korist za majku veća od mogućeg
rizika za dijete.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nije vjerovatno da flutikazon propionat ima uticaja na sposobnost
upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama.
4.8. Neželjena dejstva
Neželjena dejstva navedena su u daljem tekstu prema klasi sistema organa
u kome se javljaju i učestalosti javljanja. Učestalosti neželjenih
dejstava su definisane kao: veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100 i <1/10),
povremena (≥1/1000 i <1/100), rijetka (≥1/10 000 i <1/1000) i veoma
rijetka (<1/10 000), nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na
osnovu raspoloživih podataka) uključujući pojedinačne izvještaje. Veoma
česti, česti i povremeni događaji bili su uglavnom definisani na osnovu
podataka iz kliničkih ispitivanja. Rijetki i veoma rijetki događaji su
uglavnom definisani na osnovu podataka dobijenih spontano.
+:--------------------+:----------------------------------------+:-----------+
| Klasa sistema | Neželjeno dejstvo | Učestalost |
| organa | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Infekcije i | Kandidijaza usta i grla | Veoma |
| infestacije | | česta |
| | Pneumonija (kod pacijenata sa HOBP) | |
| | | Česta |
| | Ezofagealna kandidijaza | |
| | | Rijetka |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji imunog | Reakcije preosjetljivosti sa sljedećim | Povremena |
| sistema | manifestacijama: | Veoma |
| | | rijetka |
| | Kožne reakcije preosjetljivosti | Veoma |
| | | rijetka |
| | Angioedem (lokalizovan uglavnom na licu | Veoma |
| | i orofaringealni edem), | rijetka |
| | | |
| | Respiratorni simptomi (dispneja i/ili | |
| | bronhospazam) | |
| | | |
| | Anafilaktičke reakcije | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji oka | Zamagljenje vida | Nepoznata |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Endokrini | Kušingov sindrom, Kušingoidne | Veoma |
| poremećaji | manifestacije, adrenalna supresija, | rijetka |
| | usporenje rasta kod djece i | |
| | adolescenata, smanjenje mineralne | |
| | gustine kostiju, katarakta, glaukom | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji | Hiperglikemija (vidjeti dio 4.4) | Veoma |
| metabolizma i | | rijetka |
| ishrane | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Psihijatrijski | Anksioznost, poremećaji sna, promjene | Veoma |
| poremećaji | ponašanja, uključujući hiperaktivnost i | rijetka |
| | razdražljivost (uglavnom kod djece) | |
| | | Nepoznata |
| | Depresija, agresija (uglavnom kod | |
| | djece) | Nepoznata |
| | | |
| | Epistaksa | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Respiratorni, | Promuklost/disfonija | Česta |
| torakalni i | Paradoksalni bronhospazam | Veoma |
| medijastinalni | | rijetka |
| poremećaji | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Gastrointesti-nalni | Dispepsija | Veoma |
| poremećaji | | rijetka |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji na nivou | Modrice | Česta |
| kože i potkožnog | | |
| tkiva | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
| Poremećaji | Artralgija | Veoma |
| mišićno-skeletnog, | | rijetka |
| vezivnog i koštanog | | |
| tkiva | | |
+---------------------+-----------------------------------------+------------+
Kod pojedinih pacijenata mogu se javiti promuklost i kandidijaza usta i
grla (sor). U navedenom slučaju može biti od koristi ispiranje usta
vodom nakon upotrebe inhalatora. Simptomatska kandidijaza se može
liječiti lokalnom antimikotičnom terapijom uz neprekidnu primjenu lijeka
FLIXOTIDE.
Moguća sistemska dejstva uključuju Kušingov sindrom, Kušingoidne
manifestacije, adrenalnu supresiju, usporenje rasta, smanjenje mineralne
gustine kostiju, kataraktu, glaukom (vidjeti dio 4.4).
Kao i prilikom primjene drugog oblika inhalacione terapije, moguća je
pojava paradoksalnog bronhospazma (vidjeti dio 4.4). U terapiji
navedenog stanja je potrebno trenutno primijeniti brzodjelujući
bronhodilatator inhalacionim putem. Neophodno je odmah obustaviti
primjenu lijeka FLIXOTIDE, procijeniti stanje pacijenta i prema potrebi
primijeniti alternativni oblik terapije.
U studijama na pacijenatima oboljelim od HOBP na terapiji lijekom
FLIXOTIDE u dozi od 500 mikrograma uočen je povećan broj prijava
pneumonija. Potrebno je da ljekari budu na oprezu usljed mogućeg razvoja
pneumonije kod pacijenata sa HOBP, s obzirom na to da se kliničke
manifestacije pneumonije i egzacerbacije osnovnog oboljenja često
preklapaju.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
[]
4.9. Predoziranje
Akutno predoziranje: Inhalacija lijeka u dozi većoj od preporučene može
dovesti do privremene supresije adrenalne funkcije. U navedenom slučaju
ne zahtijeva se hitna primjena terapijskih mjera. Liječenje flutikazon
propionatom inhalacionim putem treba nastaviti u dozi dovoljnoj za
održavanje kontrole astme. Adrenalna funkcija se uspostavlja za nekoliko
dana i može se provjeriti mjerenjem nivoa kortizola u plazmi.
Ako se produži primjena većih doza od odobrenih, moguća je signifikantna
adrenokortikalna supresija. Bilo je vrlo rijetkih izvještaja o akutnoj
adrenalnoj krizi kod djece koja su bila izložena dozama većim od
odobrenih duži vremenski period (nekoliko mjeseci ili godina). U njima
se navodi hipoglikemija i posljedice gubitka svijesti ili konvulzije.
Situacije koje mogu izazvati akutnu adrenalnu krizu su izloženost
traumi, operacija, infekcija ili naglo smanjenje doze.
Hronično predoziranje: vidjeti dio 4.4: Rizik od adrenalne supresije.
Može biti potrebna kontrola adrenalne rezerve. Liječenje flutikazon
propionatom inhalacionim putem treba nastaviti u dozi dovoljnoj za
održavanje kontrole astme.
Zbrinjavanje
Pacijente koji su primali veće doze od preporučenih, potrebno je redovno
pratiti i dozu
postepeno smanjivati.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: glukokortikoidi
ATC kod: R03BA05
Flutikazon propionat primijenjen inhalacionim putem u okviru
preporučenih doza ima potentno glukokortikoidno antiinflamatorno dejstvo
na plućno tkivo, što dovodi do ublažavanja simptoma i sprječavanja
pogoršanja astme, uz manju učestalost javljanja i težinu neželjenih
dejstava u odnosu na ona uočena prilikom primjene kortikosteroida
sistemskim putem.
Primjena ljekova koji sadrže flutikazon propionat u terapiji astme, u
periodu trudnoće
Na osnovu elektronskih zdravstvenih podataka iz Velike Britanije,
sprovedena je opservaciona, retrospektivna, epidemiološka kohortna
studija u cilju procjene rizika za nastanak ozbiljnih kongenitalnih
malformacija u prvom trimestru trudnoće nakon izloženosti inhalacionom
flutikazon propionatu i salmeterol-flutikazon propionatu u odnosu na
inhalacione kortikosteroide koji nisu sadržali flutikazon propionat. U
okviru studije nije bilo placebo kontrole.
U okviru astma grupe sačinjene od 5362 trudnica koje su bile izložene
inhalacionim kortikosteroidima u prvom trimestu, ustanovljeno je da je u
131 trudnoći dijagnostifikovana ozbiljna kongenitalna malformacija; 1612
(30%) trudnica je bilo izloženo flutikazon propionatu ili
salmeterol-flutikazon propionatu od kojih je dijagnoza ozbiljne
kongenitalne malformacije identifikovana u 42 trudnoće. Prilagođen odnos
vjerovatnoće za dijagnozu ozbiljnih kongenitalnih malformacija u prvoj
godini bio je 1,1 (95% CI: 0,5 – 2,3) za trudnice sa umjerenom astmom
koje su bile izložene flutikazon propionatu u odnosu na trudnice koje su
bile izložene ostalim inhalacionim kortikosteroidima (isključujući
flutikazon propionat) i 1,2 (95% CI: 0,7 – 2,0) za trudnice sa teškom
astmom. Nije identifikovana razlika u riziku za nastanak ozbiljne
kongenitalne malformacije u prvom trimestru kod pacijenata izloženih
flutikazon propionatu u odnosu na salmeterol-flutikazon propionat.
Apsolutni rizik od pojave ozbiljnih kongenitalnih malformacija kod astme
različite težine varira između 2,0 i 2,9 na 100 trudnica koje su bile
izložene flutikazon propionatu što je uporedivo sa rezultatima
ispitivanja 15840 trudnica koje nisu bile izložene terapiji astme na
osnovu baze podataka iz opšte prakse (General Practice Research
Database; 2,8 ozbiljnih kongenitalnih malformacija na 100 trudnica).
5.2. Farmakokinetički podaci
Kod zdravih osoba srednja vrijednost sistemske bioraspoloživosti lijeka
FLIXOTIDE je 28,6%. Kod pacijenata oboljelih od astme (FEV₁ < 75%
predviđene vrijednosti) srednja vrijednost sistemske apsolutne
bioraspoloživosti bila je smanjena za 62%. Sistemska aposrpcija odvija
se uglavnom preko pluća i pokazalo se da je linearno zavisna od doze
prilikom primjene lijeka u dozi višoj od doznog opsega 500 do 2 000
mikrograma. Apsorpcija je u početku brza, potom produžena, tako da se
ostatak doze može progutati.
Apsolutna oralna bioraspoloživost je zanemarljiva (<1%), s obzirom na
nepotpunu apsorpciju iz gastrointestinalnog trakta i intenzivni
metabolizam prvog prolaza.
Od primijenjene oralne doze 87-100% se izlučuje putem fecesa, do 75% u
nepromijenjenom obliku. Prisutan je takođe i neaktivni glavni metabolit.
Nakon primjene intravenske doze, flutikazon propionat se distribuira u
organizmu u znatnoj mjeri. Veoma visok klirens ukazuje na ekstenzivni
hepatički klirens.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Toksikološka ispitivanja su ukazala isključivo na klasne efekte, tipične
za potentne kortikosteroide i to samo prilikom primjene lijeka u dozama
koje značajno prevazilaze doze preporučene za terapijsku primjenu.
Nijesu identifikovana nova dejstva lijeka u testiranjima toksičnosti
ponovljenih doza, studijama reproduktivnosti ili teratogenosti.
Flutikazon propionat nema mutagenu aktivnost in vitro i in vivo i nije
pokazao onkogeni potencijal kod glodara. U ispitivanjima na životinjama
lijek nije pokazao iritantno i senzibilišuće svojstvo.
Rezultati subkutane embriofetalne studije razvoja, na mišu i pacovu, po
45 i 100 mcg/kg (doza približno 4 do 6 puta veća od maksimalne
preporučene dnevne inhalacione doze za odrasle jedinke od 500 mcg dva
puta dnevno, na osnovu koncentracija u plazmi miša i pacova, od 486 i
710 pg/ml) su pokazali toksične karakteristike potentnog kortikosteroida
uključujući i rascep nepca i embrio-fetalno zaostajanje u rastu,
prilikom primjene doza koje su bile toksične za majku. Nivo bez efekta
kod pacova, za ove nalaze, je povezan sa sistemskom izloženošću
približno 3 puta većom od maksimalne kliničke izloženosti na osnovu
koncentracije u plazmi kod pacova od 310 pg/ml. Kod zeca, smanjenje
težine fetusa i rascep nepca su se dogodili prilikom primjene subkutanih
doza toksičnih za majku od 4 mcg/kg (manje od 1,4 puta od maksimalne
preporučene inhalacione doze od 500 mcg dva puta dnevno, na osnovu
koncentracija u plazmi kod zeca od 149 pg/ml). Međutim, inhalaciona
primjena flutikazon propionata pacovima u dozi koja je toksična za majku
koja odgovara izloženosti koja je 13 puta veća od ljudske izloženosti
postignuta maksimalnom dnevnom preporučenom inhalacionom dozom na osnovu
koncentracije u plazmi pacova od 1430 pg/ml, nije prouzrokovala
teratogenost.
Kod velikog broja životinjskih vrsta izloženih svakodnevnom dejstvu
tokom perioda od dvije godine, pokazalo se da HFA 134a, ne-CFC potisni
gas ne ispoljava toksične efekte prilikom primjene u visoko
isparavajućim koncentracijama, koje značajno prevazilaze one koje će
vjerovatno biti primijenjene kod pacijenata.
Primjena HFA 134a kao potisnog gasa nije izmijenila profil toksičnosti
flutikazon propionata u poređenju sa onim koji se javlja prilikom
primjene konvencionalnih CFC potisnih gasova.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Norfluran (HFA 134a)
6.2. Inkompatibilnosti
Nema podataka o inkompatibilnosti.
6.3. Rok upotrebe
2 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 30°C. Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.
Zaštititi od smrzavanja i direktne sunčeve svjetlosti.
Kao i prilikom primjene drugih ljekova koji se nalaze u kontejneru pod
pritiskom, terapijsko dejstvo lijeka može biti umanjeno ukoliko je
kontejner hladan.
Metalna bočica je pod pritiskom. Ne izlagati je temperaturama višim od
50 °C.
Kontejner pod pritiskom ne treba bušiti, lomiti ili spaljivati, čak i u
slučaju da je prividno prazan.
Prilikom zamjene nastavka za usta, postavite nastavak na odgovarajuće
mjesto i čvrsto pritisnite tako da ulegne na mjesto.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Kontejner pod pritiskom od aluminijumske legure sa ventilom za
doziranje, aktivatorom i kapicom za zaštitu od prašine.
Svaki kontejner lijeka FLIXOTIDE od 50 mikrograma/doza sadrži 120 doza
sa 50 mikrograma flutikazon propionata.
Svaki kontejner lijeka FLIXOTIDE od 125 mikrograma/doza, odnosno 250
mikrograma/doza sadrži 60 doza sa 125, odnosno 250 mikrograma flutikazon
propionata.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi
inhalator pod pritiskom sa dozatorom i Uputstvom za lijek.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Oslobođena doza se inhalira kroz usta do pluća. Prije svake upotrebe
kontejner promućkati, nakon čega je potrebno da pacijent izdahne vazduh,
postavi nastavak za usta u usta i obuhvati ga usnama. Aktivator se
potiskuje kako bi oslobodio sprej, što mora biti sinhronizovano sa
udahom.
Detaljna uputstva za primjenu izložena su u Uputstvu za lijek.
7. NOSILAC DOZVOLE
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica, Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica
Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 50 mikrograma/doza,
1x120 doza:
2030/23/318 - 3974
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 125 mikrograma/doza,
1x60 doza:
2030/23/1488 - 3975
FLIXOTIDE, suspenzija za inhalaciju pod pritiskom, 250 mikrograma/doza,
1x60 doza:
2030/23/1490 - 3976
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 20.01.2010
Datum poslednje obnove dozvole: 11.04.2023. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jun, 2024. godine