Cedax uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 (2x2 + 1x1) kapsula |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | S.I.F.I. S.p.A |
| | |
| | Schering Plough Labo NV |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Via Ercole Patti 36, IT-95020 Lavinaio Aci S. |
| | Antonio, Catania, Italija |
| | |
| | Industriepark, 30 – Zone A, B-2220 |
| | Heist-op-den-Berg, Belgija |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | DRUŠTVO ZA TRGOVINU NA VELIKO FARMACEUTSKIM |
| | PROIZVODIMA „GLOSARIJ“ D.O.O. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. IME LIJEKA
Cedax^(®) 400 mg, kapsula, tvrda
INN: ceftibuten
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kapsula sadrži 400 mg ceftibutena u obliku ceftibuten dihidrata.
Kompletan popis pomoćnih supstanci nalazi se u poglavlju 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda.
Tvrde želatinske kapsule veličine 0, neprovidne bijele boje, punjene
praškom bijele do svijetlo žute boje.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Cedax je indikovan za liječenje sljedećih infekcija ukoliko su
uzrokovane sojevima osjetljivih mikroorganizama:
- Infekcije gornjih disajnih puteva uključujući sljedeće specifične
infekcije: faringitis, tonzilitis, šarlah kod odraslih i/ili djece,
akutni sinusitis kod odraslih, otitis media kod djece.
- Infekcije donjih disajnih puteva kod odraslih, uključujući akutnu
egzacerbaciju hroničnog bronhitisa i pneumoniju kod bolesnika kod
kojih je prikladna oralna terapija, tj. kod onih kod kojih se radi o
nehospitalnoj infekciji donjih disajnih puteva.
- Infekcije mokraćnih puteva kod odraslih i djece, komplikovane i
nekomplikovane.
4.2 Doziranje i način primjene
Kao i kod ostalih oralnih antibiotika terapija obično traje 5 do 10
dana. Za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijom Streptococcus
pyogenes terapijsku dozu Cedaxa treba davati barem 10 dana.
Odrasli
Preporučena dnevna doza Cedaxa je 400 mg.
Za liječenje u sljedećim indikacijama uzima se 400 mg jednom dnevno:
akutni bakterijski sinusitis, akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa
kao i komplikovane ili nekomplikovane infekcije mokraćnih puteva.
Za liječenje pneumonije kod bolesnika kojima je prikladna oralna
terapija, a kod kojih se radi o nehospitalnoj infekciji preporučena
dnevna doza je 200 mg svakih 12 sati.
Djeca
Djeca teža od 45 kg ili starija od 10 godina mogu primati doze
preporučene za odrasle.
Kod mlađe djece ili djece s manjom tjelesnom masom preporučuje se
primjena Cedax oralne suspenzije.
Nije utvrđena bezbjednost i efikasnost Cedaxa kod djece mlađe od 6
mjeseci.
Posebne grupe bolesnika
Odrasli bolesnici s oštećenjem bubrega
Oštećenje bubrega ne utiče na farmakokinetiku Cedaxa toliko da bi bilo
potrebno prilagođavati dozu ukoliko vrijednosti klirensa kreatinina
nijesu niže od 50 ml/min. Smjernice za modifikaciju doze kod bolesnika
nalaze se u tabeli.
Tabela: Modifikacija doze Cedaxa kod odraslih bolesnika s oštećenjem
bubrega.
+-----------------------------------------------------------------------+
| Klirens kreatinina ≥50 30-49 5-29 |
| |
| ml/min |
| |
| doza Cedaxa 400mg 200mg 100mg |
| |
| za 24 sata |
+-----------------------------------------------------------------------+
Ukoliko se prilagđavanje doze lijeka sprovodi mijenjanjem učestalosti
davanja lijeka, doza od 400 mg Cedaxa može se dati bolesnicima s
klirensom kreatinina 30-49 ml/min svakih 48 h (svaka 2 dana), a
bolesnicima s klirensom kreatinina 5-29 ml/min svakih 96 h (svaka 4
dana).
Bolesnicima na hemodijalizi kojima se hemodijaliza sprovodi 2-3 puta
nedjeljno, pojedinačna doza Cedaxa od 400 mg može se dati na kraju svake
hemodijalize.
Stariji bolesnici
U ovoj grupi bolesnika mogu se primjenjivati uobičajene doze kao i kod
odraslih.
Način primjene
Cedax kapsule mogu se uzimati nezavisno od obroka. Kapsule treba
progutati s vodom
4.3 Kontraindikacije
Cedax je kontraindikovan kod bolesnika za koje se zna da su alergični na
cefalosporine ili na bilo koji sastojak Cedaxa.
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Kod bolesnika sa oštećenjem bubrežne funkcije kao i kod bolesnika na
dijalizi može biti potrebno prilagoditi dozu Cedaxa. Cedax se lako
dijalizira. Bolesnike na dijalizi treba pažljivo pratiti, a Cedax davati
neposredno nakon dijalize.
Cedax treba davati s oprezom osobama s komplikovanim gastrointestinalnim
bolestima u anamnezi, posebno sa hroničnim kolitisom.
Cefalosporinske antibiotike treba primjenjivati sa posebnim oprezom kod
bolesnika s utvrđenom ili suspektnom alergijom na penicilin. Približno
5% bolesnika s utvrđenom alergijom na penicilin pokazuje unakrsnu
preosjetljivost na cefalosporinske antibiotike. Teške akutne reakcije
preosjetljivosti (anafilaktičke reakcije) zabilježene su i kod bolesnika
koji su primali penicilin i kod bolesnika koji su primali cefalosporin,
a zabilježene su i reakcije unakrsne preosjetljivosti s anafilaksom. U
slučaju razvoja alergijske reakcije na Cedax treba prekinuti uzimanje
lijeka i sprovesti odgovarajuće liječenje. Teška anafilaksa zahtijeva
odgovarajuće hitno liječenje kako je klinički indikovano.
Za vrijeme liječenja Cedaxom i drugim antibioticima širokog spektra
promjena intestinalne flore može dovesti do proliva povezanog s
primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis uzrokovan
toksinom Clostridium difficile. Proliv se može pojaviti za vrijeme ili
nakon uzimanja antibiotika, a po težini može biti blag do težak ili po
život opasan, sa dehidratacijom ili bez nje. Važno je o tome voditi
računa kod svakog bolesnika za kojeg se zna da ima uporni proliv za
vrijeme uzimanja Cedaxa ili bilo kojeg drugog antibiotika širokog
spektra.
4.5 Interakcije sa drugim ljekovima ili druge vrste interakcija
Studije interakcije Cedaxa sprovedene su sa sljedećim lijekovima:
antacidima koji sadrže aluminijum ili magnezijum hidroksid u visokim
dozama, ranitidinom i intravenski primijenjenim teofilinom. Nije došlo
do značajnih interakcija. Efekat Cedaxa na nivoe u plazmi ili
farmakokinetiku teofilina koji se daje oralno nije poznat.
Cefalosporini, uključujući ceftibuten, rijetko mogu sniziti
protrombinsku aktivnost što dovodi do produženja protrombinskog vremena,
posebno kod bolesnika prethodno stabilizovanih oralnim antikoagulansima.
Kod rizičnih bolesnika treba pratiti protrombinsko vrijeme ili
International normalized ratio (INR) i po potrebi dati vitamin K.
Do danas nijesu zabilježene značajnije interakcije sa drugim ljekovima.
Nijesu poznate interakcije hemijskih ili laboratorijskih testova sa
Cedaxom. Prilikom liječenja drugim cefalosporinima zabilježeni su lažno
pozitivni rezultati direktnog Coombsovog testa. Međutim, rezultati
ispitivanja s eritrocitima zdravih ljudi radi utvrđivanja direktne
Coombs-reakcije
in vitro pokazuju da nema pozitivne reakcije čak ni u koncentracijama od
40 μg/ml.
Istovremeno uzimanje hrane ne utiče na efikasnost Cedax kapsula.
4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Nijesu sprovedena odgovarajuća ispitivanja na trudnicama.
S obzirom da ispitivanja na životinjama ne ukazuju na posredne ili
neposredne štetne efekte vezane uz trudnoću, razvoj embriona/fetusa,
porođaj ili postnatalni razvoj, upotreba Cedaxa za vrijeme trudnoće
preporučuje se samo ako je moguća korist veća od mogućeg rizika za
fetus.
Ceftibuten nije nađen u mlijeku dojilja.
4.7 Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Lijek nema uticaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na
mašinama.
4.8 Neželjena dejstva
U kliničkim ispitivanjima sprovedenim na približno 3000 bolesnika
najčešće prijavljena neželjena dejstva bila su: mučnina (3%), proliv
(3%) i glavobolja (2%).
U okviru svakog sistema organa neželjena dejstva su razvrstana prema
učestalosti pojavljivanja u sljedeće kategorije: često (≥ 1/100, <
1/10), povremeno (≥ 1/1000, < 1/100), rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000) i
vrlo rijetko (< 1/10,000).
Poremećaji gastrointestinalnog sistema
Često: povraćanje, proliv.
Povremeno: dispepsija, gastritis, povraćanje, bol u stomaku.
Opšti poremećaji i poremećaji na mjestu primjene lijeka
Povremeno: glavobolja.
Poremećaji imunog sistema:
Povremeno: poremećaj sličan serumskoj bolesti
Infekcije i infestacije:
Rijetko: srednje jaki do teški proliv povezan s porastom broja bakterija
Clostridium difficile
Poremećaji krvi i limfnog sistema:
Rijetko: pad nivoa hemoglobina, leukopenija, eozinofilija, trombocitoza.
Poremećaji nervnog sistema:
Povremeno: vrtoglavica
Vrlo rijetko: konvulzije.
Laboratorijski nalazi:
Rijetko: prolazni porast AST (SGOT), ALT (SGPT) i LDH.
Neželjena dejstva i klinički značajni poremećaji laboratorijskih nalaza
koji se pojavljuju kod primjene cefalosporinskih antibiotika,
zabilježeni nakon stavljanja Cedaxa u promet, uključuju:
infekcije i infestacije: superponirane infekcije;
poremećaje imunološkog sistema: alergijske reakcije, uključujući
anafilaksiju, bronhospazam, dispneju, osip, urtikariju, fotosenzitivnu
reakciju, pruritus, angioneurotski edem, Stevens Johnsonov sindrom,
multiformni eritem, toksičnu epidermalnu nekrolizu;
poremećaje gastrointestinalnog sistema: teški proliv, kolitis povezan s
upotrebom antibiotika uključujući pseudomembranozni kolitis;
laboratorijski nalazi: poremećaj krvi i limfnog sustava: produženo
protrombinsko vrijeme/INR.
Kod primjene cefalosporinskih antibiotika zabilježeni su: aplastična anemija, hemolitička anemija, hemoragija, poremećaj rada bubrega, toksična nefropatija, povišeni bilirubin, pozitivan direktni coombsov test, glukozurija, ketonurija, pancitopenija, neutropenija i agranulocitoza. postoji mogućnost da se ove neželjene pojave jave i kod primjene Cedaxa.
4.9 Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
U slučajevima nenamjernog predoziranja Cedaxom nijesu primijećene
toksične manifestacije.
Budući da ne postoji specifični antidot, može se uraditi lavaža želuca.
Značajna količina Cedaxa može se ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom.
Nije utvrđeno može li se Cedax efikasno ukloniti iz cirkulacije
peritonealnom dijalizom. Kod zdravih odraslih dobrovoljaca koji su
primali jednostruke doze do 2g Cedaxa nijesu primijećene ozbiljna
neželjena dejstva, a svi klinički i laboratorijski nalazi bili su u
granicama normale.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1 Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: cefalosporini;
ATC kod: J01DD14
Opis: Ceftibuten dihidrat je semisintetski cefalosporinski antibiotik
treće generacije namijenjen za oralnu primjenu.
Mikrobiologija: Kao i kod većine betalaktamskih antibiotika baktericidna
aktivnost ceftibutena rezultat je inhibicije sinteze ćelijskog zida
bakterije. Zbog svoje hemijske strukture ceftibuten je vrlo stabilan na
betalaktamaze. Mnogi mikroorganizmi koji proizvode betalaktamaze, a koji
su rezistentni na peniciline ili druge cefalosporine, mogu biti
osjetljivi na ceftibuten.
Ceftibuten je vrlo stabilan na plazmidom posredovane penicilinaze i
cefalosporinaze. Međutim, ceftibuten nije stabilan na neke
cefalosporinaze posredovane hromosomima u mikroorganizmima kao što su
Citrobacter, Enterobacter i Bacteroides. Kao i druge betalaktamske
agense, ceftibuten ne treba davati protiv sojeva rezistentnih na
betalaktamaze putem opštih mehanizama, kao što su permeabilnost ili
sposobnost vezanja za proteine koji vežu penicilin (penicillin binding
proteins, PBP) poput penicilin rezistentnog S.pneumoniae. Ceftibuten se
prvenstveno veže na PBP-3 E.coli, što rezultira formiranjem E.coli u
vlaknasti oblik pri ¼ do ½ minimalne inhibitorne koncentracije (MIK), a
pri dvostrukoj minimalnoj inhibitornoj koncentraciji (MIK) njenom
razgradnjom. Minimalna baktericidna koncentracija (MBK) za ampicilin
osjetljivu i ampicilin rezistentnu E.coli je gotovo jednaka minimalnoj
inhibitornoj koncentraciji (MIK).
Ceftibuten je pokazao aktivnost in vitro i u kliničkim infekcijama
protiv većine sojeva sljedećih mikroorganizama: gram-pozitivni
mikroorganizmi: Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae (sa
izuzetkom penicilin rezistentnih sojeva); gram-negativni mikroorganizmi:
Haemophilus influenzae (betalaktamaza pozitivni i betalaktamaza
negativni sojevi), Haemophilus parainfluenzae (betalaktamaza pozitivni i
beta laktamaza negativni sojevi); Moraxella (Branhamella) catarrhalis
(većina su betalaktamaza pozitivni sojevi), Escherichia coli, Klebsiella
spp. (uključujući K.pneumoniae i K.oxytoca), indol pozitivni Proteus
(uključujući P.vulgaris) kao i druge vrste Proteae, tj. Providencia, P.
mirabilis, Enterobacter spp. (uključujući E. cloacae i E. aerogenes),
Salmonella spp., Shigella spp.
Ceftibuten je pokazao aktivnost in vitro protiv većine sojeva sljedećih
mikroorganizama, ali klinička efikasnost nije ustanovljena:
gram-pozitivni mikroorganizmi: Streptococci (grupa C i grupa G);
gram-negativni mikroorganizmi: Brucella, Neisseria, Aeromonas
hydrophilia, Yersinia enterocolitica, Providencia rettgeri, Providencia
stuartii, sojevi Citrobacter, Morganella i Serratia koje ne
hiperprodukuju hromosomske cefalosporinaze.
Ceftibuten je inaktivan protiv sljedećih mikroorganizama: stafilokoke,
enterokoke, Acinetobacter; Listeria, Flavobacterium i Pseudomonas spp..
Ceftibuten pokazuje slabu aktivnost protiv većine anaeroba, uključujući
većinu vrsta Bacteroides.Trans ceftibuten je inaktivan mikrobiološki in
vivo i in vitro u odnosu na navedene sojeve.
Testovi osjetljivosti
Difuziona tehnika - Rezultati laboratorijskog testiranja upotrebom
pojedinačnog diska koji sadrži 30 μg ceftibutena interpretiraju se prema
sljedećim kriterijumima: dijametar zone inhibicije ≥21mm znači
osjetljivost; 18-20 mm znači umjerenu osjetljivost, a ≤17mm
rezistenciju. Za Haemophilus, zona inhibicije >28 mm znači osjetljivost.
Pneumokokni izolati sa zonom inhibicije oksacilina veličine >20mm
osjetljivi su na penicilin i mogu se smatrati osjetljivima na
ceftibuten.
Standardna procedura zahtijeva upotrebu laboratorijskih kontrolnih
mikroorganizama. Disk koji sadrži 30 μg ceftibutena trebao bi dati zonu
dijametra od 29-35mm za E.coli ATCC 25922 i 29-35mm za H.influenzae ATCC
49247.
Disk koji sadrži 30 μg ceftibutena treba koristiti za sva in vitro
testiranja izolata. Uobičajeni disk (cefalotin) za testiranje
osjetljivosti na cefalosporine nije primjeren zbog razlika u odnosu na
antimikrobni spektar ceftibutena.
Tehnika razrijeđivanja – Mikroorganizmi se mogu smatrati osjetljivima na
ceftibuten ako je vrijednost MIK ceftibutena ≤8 μg/ml, a rezistentni ako
je MIK ≥32 μg/ml. Mikroorganizmi čiji je MIK 16 μg/ml su umjereno
osjetljivi.
Kao i kod standardnih difuzijskih metoda, postupci razrjeđivanja takođe
zahtijevaju upotrebu laboratorijskih kontrolnih mikroorganizama.
Standardna supstancija ceftibutena trebala bi dati MIK vrijednosti u
rasponu od 0,125-0,5 μg/ml za E.Coli ATCC 25922, ≥32 μg/ml za S. aureus
ATCC 29213 i 0,25-1,0 μg/ml za H.influenzae ATCC 49247.
5.2 Farmakokinetički podaci
Ceftibuten primijenjen oralno gotovo se potpuno resorbuje (90 %) i
izlučuje nebitno promijenjen urinom. U jednoj sprovedenoj kliničkoj
studiji, postignuta prosječna maksimalna koncentracija u plazmi nakon
oralnog uzimanja pojedinačne kapsule od 200 mg bila je približno 10
μg/ml; nakon oralnog uzimanja pojedinačne kapsule od 400 mg prosječna
maksimalna koncentracija bila je približno 17 μg/ml. Maksimalne
koncentracije u plazmi zabilježene su 2 do 3 sata nakon oralnog uzimanja
pojedinačne kapsule od 200 mg ili 400 mg ceftibutena. Ceftibuten nema
veliki afinitet vezanja za proteine plazme (62 % do 64 %) te se ne
metaboliše. Glavni cirkulišući spoj nastao od ceftibutena je trans
ceftibuten koji nastaje konverzijom cis ceftibutena. Uopšte,
koncentracija trans ceftibutena i u plazmi i u urinu iznosi približno
10% ili manje od ukupne koncentracije ceftibutena.
Bioraspoloživost ceftibutena nezavisna je od doze u okviru terapijskog
raspona doza (≤400mg).
Koncentracije ceftibutena u plazmi mladih odraslih dobrovoljaca bile su
u stanju dinamičke ravnoteže nakon pete doze pri 12-satnom režimu
doziranja. Pri višestrukom dnevnom doziranju nije dolazilo do značajnije
kumulacije lijeka.
Poluvrijeme eliminacije ceftibutena u plazmi (t 1/2) kreće se u rasponu
od 2 do 4 h, srednja vrijednost je 2,5 h, bez obzira na dozu ili režim
doziranja.
Ispitivanja su pokazala da ceftibuten dobro prodire u tjelesne tečnosti
i tkiva. Prema podacima o području ispod krive koncentracija-vrijeme
(PIK) ceftibutena koncentracije ceftibutena u eksudatu kožne bule bile
su jednake ili više od koncentracija ceftibutena u plazmi. Ceftibuten
dobro prodire u tečnost srednjeg uha kod djece s akutnom upalom srednjeg
uha, postižući koncentracije približno jednake ili više od onih u
plazmi. Koncentracije ceftibutena u plućnom tkivu iznose približno 40 %
koncentracije ceftibutena u plazmi.
Koncentracije ceftibutena u nazalnom sekretu iznose približno 46 %
koncentracije ceftibutena u plazmi, u trahealnom sekretu približno 20 %,
u bronhijalnom sekretu približno 24 %, u bronhio-alveolarnoj tčnosti
dobijenoj lavažom približno oko 6 %, a u njenom staničnom dijelu oko 81
% plazmatske koncentracije.
Iako rezultati kliničkih ispitivanja kod hospitalizovane djece ukazuju
na povećanje bioraspoloživosti ceftibutena zavisno od uzrasta kod djece
kod uzrasta od 6 mjeseci do 17 godina, taj trend nije bio potvrđen kod
zdrave djece.
Kod starijih zdravih ispitanika koncentracije ceftibutena bile su u
stanju dinamičke ravnoteže nakon pete doze pri doziranju 2 puta dnevno.
Prosječne vrijednosti PIK kod starijih dobrovoljaca bile su nešto više
nego prosječne vrijednosti PIK kod mladih odraslih dobrovoljaca. Pri
višestrukom dnevnom doziranju kod starijih bolesnika primijećena je samo
blaga kumulacija lijeka.
Farmakokinetika ceftibutena nije se bitno promijenila kod bolesnika s
hroničnim aktivnim hepatitisom, cirozom jetre, alkoholnom bolešću jetre
ili drugim jetrenim bolestima s pojavom hepatocelularne nekroze.
Vrijednosti PIK ceftibutena i poluvrijeme u plazmi (t 1/2) rastu s
porastom stepena težine bubrežne insuficijencije. Kod fiziološki
anefričkih bolesnika (s klirensom kreatinina <5 ml/min) vrijednosti PIK
ceftibutena i poluvrijeme ceftibutena u plazmi bili su 7 - 8 puta viši
nego kod zdravih ispitanika. Jednim postupkom hemodijalize ukloni se
približno 65% količine ceftibutena iz plazme.
Ceftibuten nije nađen u mlijeku dojilja nakon pojedinačne oralne doze od
200 mg.
Nakon oralne primjene kapsule od 400 mg ceftibutena s visokokaloričnim
masnim obrokom (800 kalorija), neznatno se smanjuje brzina, ali ne i
količina resorpcije ceftibutena. Međutim, rezultati kliničkih studija
pokazali su da su brzina i veličina resorpcije ceftibutena iz suspenzije
promijenjeni ako se suspenzija uzima nakon visokokaloričnog masnog
obroka.
5.3 Pretklinički podaci o bezbjednosti primjene
Efekti pojedinačnih oralnih doza ceftibutena posmatrani su na mladim i
odraslim miševima i pacovima. LD₅₀ bila je ≥ 5000 mg/kg kod obje vrste,
s izuzetkom jedne studije na pacovima u kojoj je LD₅₀ bila >10 000 mg/kg
bez zabilježenih smrti.
Ispitivanja s pojedinačnim i ponavljanim dozama ceftibutena sprovedena
su na pacovima i psima. Kada se ceftibuten davao oralno do 6 mjeseci,
minimalna toksičnost primijećena je pri dozama ≤1000mg/kg dnevno kod
pacova, kao i pri dozama ≤600mg/kg dnevno u pasa.
Ceftibuten nije pokazao mutageni potencijal u studijama genetske
toksičnosti, uključujući eksperiment Ames-Plate i Noumijev IMF
eksperiment na bakterijama, kao i in vitro i in vivo eksperimente
hromosomske aberacije u ćelijama sisara.
Ceftibuten pri oralnim dozama do 2000 mg/kg dnevno (222 puta viša doza
od terapijske doze za odrasle bolesnike) nije uticao na fertilitet i
reprodukciju kod pacova. Reprodukcija je bila normalna u F₀ i F₁
generaciji. Porod i ponašanje za vrijeme dojenja bili su normalni.
Studije teratogenosti kod pacova i kunića nijesu pokazale pojavu
fetalnih malformacija pri oralnim dozama do 4000 mg/kg kod pacova i 40
mg/kg dnevno u kunića.
Dugotrajne studije na životinjama radi utvrđivanja kancerogenog
potencijala ceftibutena nijesu sprovedene.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1 Lista pomoćnih supstanci
Pomoćne supstance:
celuloza, mikrokristalna,
natrijum skrob glikolat,
magnezijum stearat,
Kapsula sadrži:
želatin,
polisorbat 80,
vodu, prečišćenu,
titanijum dioksid (E 171),
natrijum laurilsulfat,
mastilo za označavanje (gvožđe oksid, crni (E 172); etilenglikolmonoetil
etar, lecitin, simetikon).
6.2 Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.
6.3 Rok upotrebe
24 mjeseca
6.4 Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5 Vrsta i sadržaj pakovanja
5 kapsula u strip pakovanju, u kartonskoj kutiji.
6.6 Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Sav neiskorišćeni lijek ili otpadni materijal treba ukloniti u skladu sa
važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
DRUŠTVO ZA TRGOVINU NA VELIKO FARMACEUTSKIM PROIZVODIMA „GLOSARIJ“
D.O.O., Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 kapsula: 2030/13/281 – 1224
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 kapsula: 31.07.2013. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jul, 2013.
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| |
+--------------------------------------------------------------------------------------------+
| CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 (2x2 + 1x1) kapsula |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Proizvođač: | S.I.F.I. S.p.A |
| | |
| | Schering Plough Labo NV |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Via Ercole Patti 36, IT-95020 Lavinaio Aci S. |
| | Antonio, Catania, Italija |
| | |
| | Industriepark, 30 – Zone A, B-2220 |
| | Heist-op-den-Berg, Belgija |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Podnosilac zahtjeva: | DRUŠTVO ZA TRGOVINU NA VELIKO FARMACEUTSKIM |
| | PROIZVODIMA „GLOSARIJ“ D.O.O. |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
| Adresa: | Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora |
+-------------------------------------+------------------------------------------------------+
1. IME LIJEKA
Cedax^(®) 400 mg, kapsula, tvrda
INN: ceftibuten
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kapsula sadrži 400 mg ceftibutena u obliku ceftibuten dihidrata.
Kompletan popis pomoćnih supstanci nalazi se u poglavlju 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapsula, tvrda.
Tvrde želatinske kapsule veličine 0, neprovidne bijele boje, punjene
praškom bijele do svijetlo žute boje.
4. KLINIČKI PODACI
4.1 Terapijske indikacije
Cedax je indikovan za liječenje sljedećih infekcija ukoliko su
uzrokovane sojevima osjetljivih mikroorganizama:
- Infekcije gornjih disajnih puteva uključujući sljedeće specifične
infekcije: faringitis, tonzilitis, šarlah kod odraslih i/ili djece,
akutni sinusitis kod odraslih, otitis media kod djece.
- Infekcije donjih disajnih puteva kod odraslih, uključujući akutnu
egzacerbaciju hroničnog bronhitisa i pneumoniju kod bolesnika kod
kojih je prikladna oralna terapija, tj. kod onih kod kojih se radi o
nehospitalnoj infekciji donjih disajnih puteva.
- Infekcije mokraćnih puteva kod odraslih i djece, komplikovane i
nekomplikovane.
4.2 Doziranje i način primjene
Kao i kod ostalih oralnih antibiotika terapija obično traje 5 do 10
dana. Za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijom Streptococcus
pyogenes terapijsku dozu Cedaxa treba davati barem 10 dana.
Odrasli
Preporučena dnevna doza Cedaxa je 400 mg.
Za liječenje u sljedećim indikacijama uzima se 400 mg jednom dnevno:
akutni bakterijski sinusitis, akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa
kao i komplikovane ili nekomplikovane infekcije mokraćnih puteva.
Za liječenje pneumonije kod bolesnika kojima je prikladna oralna
terapija, a kod kojih se radi o nehospitalnoj infekciji preporučena
dnevna doza je 200 mg svakih 12 sati.
Djeca
Djeca teža od 45 kg ili starija od 10 godina mogu primati doze
preporučene za odrasle.
Kod mlađe djece ili djece s manjom tjelesnom masom preporučuje se
primjena Cedax oralne suspenzije.
Nije utvrđena bezbjednost i efikasnost Cedaxa kod djece mlađe od 6
mjeseci.
Posebne grupe bolesnika
Odrasli bolesnici s oštećenjem bubrega
Oštećenje bubrega ne utiče na farmakokinetiku Cedaxa toliko da bi bilo
potrebno prilagođavati dozu ukoliko vrijednosti klirensa kreatinina
nijesu niže od 50 ml/min. Smjernice za modifikaciju doze kod bolesnika
nalaze se u tabeli.
Tabela: Modifikacija doze Cedaxa kod odraslih bolesnika s oštećenjem
bubrega.
+-----------------------------------------------------------------------+
| Klirens kreatinina ≥50 30-49 5-29 |
| |
| ml/min |
| |
| doza Cedaxa 400mg 200mg 100mg |
| |
| za 24 sata |
+-----------------------------------------------------------------------+
Ukoliko se prilagđavanje doze lijeka sprovodi mijenjanjem učestalosti
davanja lijeka, doza od 400 mg Cedaxa može se dati bolesnicima s
klirensom kreatinina 30-49 ml/min svakih 48 h (svaka 2 dana), a
bolesnicima s klirensom kreatinina 5-29 ml/min svakih 96 h (svaka 4
dana).
Bolesnicima na hemodijalizi kojima se hemodijaliza sprovodi 2-3 puta
nedjeljno, pojedinačna doza Cedaxa od 400 mg može se dati na kraju svake
hemodijalize.
Stariji bolesnici
U ovoj grupi bolesnika mogu se primjenjivati uobičajene doze kao i kod
odraslih.
Način primjene
Cedax kapsule mogu se uzimati nezavisno od obroka. Kapsule treba
progutati s vodom
4.3 Kontraindikacije
Cedax je kontraindikovan kod bolesnika za koje se zna da su alergični na
cefalosporine ili na bilo koji sastojak Cedaxa.
4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Kod bolesnika sa oštećenjem bubrežne funkcije kao i kod bolesnika na
dijalizi može biti potrebno prilagoditi dozu Cedaxa. Cedax se lako
dijalizira. Bolesnike na dijalizi treba pažljivo pratiti, a Cedax davati
neposredno nakon dijalize.
Cedax treba davati s oprezom osobama s komplikovanim gastrointestinalnim
bolestima u anamnezi, posebno sa hroničnim kolitisom.
Cefalosporinske antibiotike treba primjenjivati sa posebnim oprezom kod
bolesnika s utvrđenom ili suspektnom alergijom na penicilin. Približno
5% bolesnika s utvrđenom alergijom na penicilin pokazuje unakrsnu
preosjetljivost na cefalosporinske antibiotike. Teške akutne reakcije
preosjetljivosti (anafilaktičke reakcije) zabilježene su i kod bolesnika
koji su primali penicilin i kod bolesnika koji su primali cefalosporin,
a zabilježene su i reakcije unakrsne preosjetljivosti s anafilaksom. U
slučaju razvoja alergijske reakcije na Cedax treba prekinuti uzimanje
lijeka i sprovesti odgovarajuće liječenje. Teška anafilaksa zahtijeva
odgovarajuće hitno liječenje kako je klinički indikovano.
Za vrijeme liječenja Cedaxom i drugim antibioticima širokog spektra
promjena intestinalne flore može dovesti do proliva povezanog s
primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis uzrokovan
toksinom Clostridium difficile. Proliv se može pojaviti za vrijeme ili
nakon uzimanja antibiotika, a po težini može biti blag do težak ili po
život opasan, sa dehidratacijom ili bez nje. Važno je o tome voditi
računa kod svakog bolesnika za kojeg se zna da ima uporni proliv za
vrijeme uzimanja Cedaxa ili bilo kojeg drugog antibiotika širokog
spektra.
4.5 Interakcije sa drugim ljekovima ili druge vrste interakcija
Studije interakcije Cedaxa sprovedene su sa sljedećim lijekovima:
antacidima koji sadrže aluminijum ili magnezijum hidroksid u visokim
dozama, ranitidinom i intravenski primijenjenim teofilinom. Nije došlo
do značajnih interakcija. Efekat Cedaxa na nivoe u plazmi ili
farmakokinetiku teofilina koji se daje oralno nije poznat.
Cefalosporini, uključujući ceftibuten, rijetko mogu sniziti
protrombinsku aktivnost što dovodi do produženja protrombinskog vremena,
posebno kod bolesnika prethodno stabilizovanih oralnim antikoagulansima.
Kod rizičnih bolesnika treba pratiti protrombinsko vrijeme ili
International normalized ratio (INR) i po potrebi dati vitamin K.
Do danas nijesu zabilježene značajnije interakcije sa drugim ljekovima.
Nijesu poznate interakcije hemijskih ili laboratorijskih testova sa
Cedaxom. Prilikom liječenja drugim cefalosporinima zabilježeni su lažno
pozitivni rezultati direktnog Coombsovog testa. Međutim, rezultati
ispitivanja s eritrocitima zdravih ljudi radi utvrđivanja direktne
Coombs-reakcije
in vitro pokazuju da nema pozitivne reakcije čak ni u koncentracijama od
40 μg/ml.
Istovremeno uzimanje hrane ne utiče na efikasnost Cedax kapsula.
4.6 Primjena u periodu trudnoće i dojenja
Nijesu sprovedena odgovarajuća ispitivanja na trudnicama.
S obzirom da ispitivanja na životinjama ne ukazuju na posredne ili
neposredne štetne efekte vezane uz trudnoću, razvoj embriona/fetusa,
porođaj ili postnatalni razvoj, upotreba Cedaxa za vrijeme trudnoće
preporučuje se samo ako je moguća korist veća od mogućeg rizika za
fetus.
Ceftibuten nije nađen u mlijeku dojilja.
4.7 Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim
vozilima i rukovanja mašinama
Lijek nema uticaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na
mašinama.
4.8 Neželjena dejstva
U kliničkim ispitivanjima sprovedenim na približno 3000 bolesnika
najčešće prijavljena neželjena dejstva bila su: mučnina (3%), proliv
(3%) i glavobolja (2%).
U okviru svakog sistema organa neželjena dejstva su razvrstana prema
učestalosti pojavljivanja u sljedeće kategorije: često (≥ 1/100, <
1/10), povremeno (≥ 1/1000, < 1/100), rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000) i
vrlo rijetko (< 1/10,000).
Poremećaji gastrointestinalnog sistema
Često: povraćanje, proliv.
Povremeno: dispepsija, gastritis, povraćanje, bol u stomaku.
Opšti poremećaji i poremećaji na mjestu primjene lijeka
Povremeno: glavobolja.
Poremećaji imunog sistema:
Povremeno: poremećaj sličan serumskoj bolesti
Infekcije i infestacije:
Rijetko: srednje jaki do teški proliv povezan s porastom broja bakterija
Clostridium difficile
Poremećaji krvi i limfnog sistema:
Rijetko: pad nivoa hemoglobina, leukopenija, eozinofilija, trombocitoza.
Poremećaji nervnog sistema:
Povremeno: vrtoglavica
Vrlo rijetko: konvulzije.
Laboratorijski nalazi:
Rijetko: prolazni porast AST (SGOT), ALT (SGPT) i LDH.
Neželjena dejstva i klinički značajni poremećaji laboratorijskih nalaza
koji se pojavljuju kod primjene cefalosporinskih antibiotika,
zabilježeni nakon stavljanja Cedaxa u promet, uključuju:
infekcije i infestacije: superponirane infekcije;
poremećaje imunološkog sistema: alergijske reakcije, uključujući
anafilaksiju, bronhospazam, dispneju, osip, urtikariju, fotosenzitivnu
reakciju, pruritus, angioneurotski edem, Stevens Johnsonov sindrom,
multiformni eritem, toksičnu epidermalnu nekrolizu;
poremećaje gastrointestinalnog sistema: teški proliv, kolitis povezan s
upotrebom antibiotika uključujući pseudomembranozni kolitis;
laboratorijski nalazi: poremećaj krvi i limfnog sustava: produženo
protrombinsko vrijeme/INR.
Kod primjene cefalosporinskih antibiotika zabilježeni su: aplastična anemija, hemolitička anemija, hemoragija, poremećaj rada bubrega, toksična nefropatija, povišeni bilirubin, pozitivan direktni coombsov test, glukozurija, ketonurija, pancitopenija, neutropenija i agranulocitoza. postoji mogućnost da se ove neželjene pojave jave i kod primjene Cedaxa.
4.9 Predoziranje i mjere koje je potrebno preduzeti
U slučajevima nenamjernog predoziranja Cedaxom nijesu primijećene
toksične manifestacije.
Budući da ne postoji specifični antidot, može se uraditi lavaža želuca.
Značajna količina Cedaxa može se ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom.
Nije utvrđeno može li se Cedax efikasno ukloniti iz cirkulacije
peritonealnom dijalizom. Kod zdravih odraslih dobrovoljaca koji su
primali jednostruke doze do 2g Cedaxa nijesu primijećene ozbiljna
neželjena dejstva, a svi klinički i laboratorijski nalazi bili su u
granicama normale.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1 Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: cefalosporini;
ATC kod: J01DD14
Opis: Ceftibuten dihidrat je semisintetski cefalosporinski antibiotik
treće generacije namijenjen za oralnu primjenu.
Mikrobiologija: Kao i kod većine betalaktamskih antibiotika baktericidna
aktivnost ceftibutena rezultat je inhibicije sinteze ćelijskog zida
bakterije. Zbog svoje hemijske strukture ceftibuten je vrlo stabilan na
betalaktamaze. Mnogi mikroorganizmi koji proizvode betalaktamaze, a koji
su rezistentni na peniciline ili druge cefalosporine, mogu biti
osjetljivi na ceftibuten.
Ceftibuten je vrlo stabilan na plazmidom posredovane penicilinaze i
cefalosporinaze. Međutim, ceftibuten nije stabilan na neke
cefalosporinaze posredovane hromosomima u mikroorganizmima kao što su
Citrobacter, Enterobacter i Bacteroides. Kao i druge betalaktamske
agense, ceftibuten ne treba davati protiv sojeva rezistentnih na
betalaktamaze putem opštih mehanizama, kao što su permeabilnost ili
sposobnost vezanja za proteine koji vežu penicilin (penicillin binding
proteins, PBP) poput penicilin rezistentnog S.pneumoniae. Ceftibuten se
prvenstveno veže na PBP-3 E.coli, što rezultira formiranjem E.coli u
vlaknasti oblik pri ¼ do ½ minimalne inhibitorne koncentracije (MIK), a
pri dvostrukoj minimalnoj inhibitornoj koncentraciji (MIK) njenom
razgradnjom. Minimalna baktericidna koncentracija (MBK) za ampicilin
osjetljivu i ampicilin rezistentnu E.coli je gotovo jednaka minimalnoj
inhibitornoj koncentraciji (MIK).
Ceftibuten je pokazao aktivnost in vitro i u kliničkim infekcijama
protiv većine sojeva sljedećih mikroorganizama: gram-pozitivni
mikroorganizmi: Streptococcus pyogenes, Streptococcus pneumoniae (sa
izuzetkom penicilin rezistentnih sojeva); gram-negativni mikroorganizmi:
Haemophilus influenzae (betalaktamaza pozitivni i betalaktamaza
negativni sojevi), Haemophilus parainfluenzae (betalaktamaza pozitivni i
beta laktamaza negativni sojevi); Moraxella (Branhamella) catarrhalis
(većina su betalaktamaza pozitivni sojevi), Escherichia coli, Klebsiella
spp. (uključujući K.pneumoniae i K.oxytoca), indol pozitivni Proteus
(uključujući P.vulgaris) kao i druge vrste Proteae, tj. Providencia, P.
mirabilis, Enterobacter spp. (uključujući E. cloacae i E. aerogenes),
Salmonella spp., Shigella spp.
Ceftibuten je pokazao aktivnost in vitro protiv većine sojeva sljedećih
mikroorganizama, ali klinička efikasnost nije ustanovljena:
gram-pozitivni mikroorganizmi: Streptococci (grupa C i grupa G);
gram-negativni mikroorganizmi: Brucella, Neisseria, Aeromonas
hydrophilia, Yersinia enterocolitica, Providencia rettgeri, Providencia
stuartii, sojevi Citrobacter, Morganella i Serratia koje ne
hiperprodukuju hromosomske cefalosporinaze.
Ceftibuten je inaktivan protiv sljedećih mikroorganizama: stafilokoke,
enterokoke, Acinetobacter; Listeria, Flavobacterium i Pseudomonas spp..
Ceftibuten pokazuje slabu aktivnost protiv većine anaeroba, uključujući
većinu vrsta Bacteroides.Trans ceftibuten je inaktivan mikrobiološki in
vivo i in vitro u odnosu na navedene sojeve.
Testovi osjetljivosti
Difuziona tehnika - Rezultati laboratorijskog testiranja upotrebom
pojedinačnog diska koji sadrži 30 μg ceftibutena interpretiraju se prema
sljedećim kriterijumima: dijametar zone inhibicije ≥21mm znači
osjetljivost; 18-20 mm znači umjerenu osjetljivost, a ≤17mm
rezistenciju. Za Haemophilus, zona inhibicije >28 mm znači osjetljivost.
Pneumokokni izolati sa zonom inhibicije oksacilina veličine >20mm
osjetljivi su na penicilin i mogu se smatrati osjetljivima na
ceftibuten.
Standardna procedura zahtijeva upotrebu laboratorijskih kontrolnih
mikroorganizama. Disk koji sadrži 30 μg ceftibutena trebao bi dati zonu
dijametra od 29-35mm za E.coli ATCC 25922 i 29-35mm za H.influenzae ATCC
49247.
Disk koji sadrži 30 μg ceftibutena treba koristiti za sva in vitro
testiranja izolata. Uobičajeni disk (cefalotin) za testiranje
osjetljivosti na cefalosporine nije primjeren zbog razlika u odnosu na
antimikrobni spektar ceftibutena.
Tehnika razrijeđivanja – Mikroorganizmi se mogu smatrati osjetljivima na
ceftibuten ako je vrijednost MIK ceftibutena ≤8 μg/ml, a rezistentni ako
je MIK ≥32 μg/ml. Mikroorganizmi čiji je MIK 16 μg/ml su umjereno
osjetljivi.
Kao i kod standardnih difuzijskih metoda, postupci razrjeđivanja takođe
zahtijevaju upotrebu laboratorijskih kontrolnih mikroorganizama.
Standardna supstancija ceftibutena trebala bi dati MIK vrijednosti u
rasponu od 0,125-0,5 μg/ml za E.Coli ATCC 25922, ≥32 μg/ml za S. aureus
ATCC 29213 i 0,25-1,0 μg/ml za H.influenzae ATCC 49247.
5.2 Farmakokinetički podaci
Ceftibuten primijenjen oralno gotovo se potpuno resorbuje (90 %) i
izlučuje nebitno promijenjen urinom. U jednoj sprovedenoj kliničkoj
studiji, postignuta prosječna maksimalna koncentracija u plazmi nakon
oralnog uzimanja pojedinačne kapsule od 200 mg bila je približno 10
μg/ml; nakon oralnog uzimanja pojedinačne kapsule od 400 mg prosječna
maksimalna koncentracija bila je približno 17 μg/ml. Maksimalne
koncentracije u plazmi zabilježene su 2 do 3 sata nakon oralnog uzimanja
pojedinačne kapsule od 200 mg ili 400 mg ceftibutena. Ceftibuten nema
veliki afinitet vezanja za proteine plazme (62 % do 64 %) te se ne
metaboliše. Glavni cirkulišući spoj nastao od ceftibutena je trans
ceftibuten koji nastaje konverzijom cis ceftibutena. Uopšte,
koncentracija trans ceftibutena i u plazmi i u urinu iznosi približno
10% ili manje od ukupne koncentracije ceftibutena.
Bioraspoloživost ceftibutena nezavisna je od doze u okviru terapijskog
raspona doza (≤400mg).
Koncentracije ceftibutena u plazmi mladih odraslih dobrovoljaca bile su
u stanju dinamičke ravnoteže nakon pete doze pri 12-satnom režimu
doziranja. Pri višestrukom dnevnom doziranju nije dolazilo do značajnije
kumulacije lijeka.
Poluvrijeme eliminacije ceftibutena u plazmi (t 1/2) kreće se u rasponu
od 2 do 4 h, srednja vrijednost je 2,5 h, bez obzira na dozu ili režim
doziranja.
Ispitivanja su pokazala da ceftibuten dobro prodire u tjelesne tečnosti
i tkiva. Prema podacima o području ispod krive koncentracija-vrijeme
(PIK) ceftibutena koncentracije ceftibutena u eksudatu kožne bule bile
su jednake ili više od koncentracija ceftibutena u plazmi. Ceftibuten
dobro prodire u tečnost srednjeg uha kod djece s akutnom upalom srednjeg
uha, postižući koncentracije približno jednake ili više od onih u
plazmi. Koncentracije ceftibutena u plućnom tkivu iznose približno 40 %
koncentracije ceftibutena u plazmi.
Koncentracije ceftibutena u nazalnom sekretu iznose približno 46 %
koncentracije ceftibutena u plazmi, u trahealnom sekretu približno 20 %,
u bronhijalnom sekretu približno 24 %, u bronhio-alveolarnoj tčnosti
dobijenoj lavažom približno oko 6 %, a u njenom staničnom dijelu oko 81
% plazmatske koncentracije.
Iako rezultati kliničkih ispitivanja kod hospitalizovane djece ukazuju
na povećanje bioraspoloživosti ceftibutena zavisno od uzrasta kod djece
kod uzrasta od 6 mjeseci do 17 godina, taj trend nije bio potvrđen kod
zdrave djece.
Kod starijih zdravih ispitanika koncentracije ceftibutena bile su u
stanju dinamičke ravnoteže nakon pete doze pri doziranju 2 puta dnevno.
Prosječne vrijednosti PIK kod starijih dobrovoljaca bile su nešto više
nego prosječne vrijednosti PIK kod mladih odraslih dobrovoljaca. Pri
višestrukom dnevnom doziranju kod starijih bolesnika primijećena je samo
blaga kumulacija lijeka.
Farmakokinetika ceftibutena nije se bitno promijenila kod bolesnika s
hroničnim aktivnim hepatitisom, cirozom jetre, alkoholnom bolešću jetre
ili drugim jetrenim bolestima s pojavom hepatocelularne nekroze.
Vrijednosti PIK ceftibutena i poluvrijeme u plazmi (t 1/2) rastu s
porastom stepena težine bubrežne insuficijencije. Kod fiziološki
anefričkih bolesnika (s klirensom kreatinina <5 ml/min) vrijednosti PIK
ceftibutena i poluvrijeme ceftibutena u plazmi bili su 7 - 8 puta viši
nego kod zdravih ispitanika. Jednim postupkom hemodijalize ukloni se
približno 65% količine ceftibutena iz plazme.
Ceftibuten nije nađen u mlijeku dojilja nakon pojedinačne oralne doze od
200 mg.
Nakon oralne primjene kapsule od 400 mg ceftibutena s visokokaloričnim
masnim obrokom (800 kalorija), neznatno se smanjuje brzina, ali ne i
količina resorpcije ceftibutena. Međutim, rezultati kliničkih studija
pokazali su da su brzina i veličina resorpcije ceftibutena iz suspenzije
promijenjeni ako se suspenzija uzima nakon visokokaloričnog masnog
obroka.
5.3 Pretklinički podaci o bezbjednosti primjene
Efekti pojedinačnih oralnih doza ceftibutena posmatrani su na mladim i
odraslim miševima i pacovima. LD₅₀ bila je ≥ 5000 mg/kg kod obje vrste,
s izuzetkom jedne studije na pacovima u kojoj je LD₅₀ bila >10 000 mg/kg
bez zabilježenih smrti.
Ispitivanja s pojedinačnim i ponavljanim dozama ceftibutena sprovedena
su na pacovima i psima. Kada se ceftibuten davao oralno do 6 mjeseci,
minimalna toksičnost primijećena je pri dozama ≤1000mg/kg dnevno kod
pacova, kao i pri dozama ≤600mg/kg dnevno u pasa.
Ceftibuten nije pokazao mutageni potencijal u studijama genetske
toksičnosti, uključujući eksperiment Ames-Plate i Noumijev IMF
eksperiment na bakterijama, kao i in vitro i in vivo eksperimente
hromosomske aberacije u ćelijama sisara.
Ceftibuten pri oralnim dozama do 2000 mg/kg dnevno (222 puta viša doza
od terapijske doze za odrasle bolesnike) nije uticao na fertilitet i
reprodukciju kod pacova. Reprodukcija je bila normalna u F₀ i F₁
generaciji. Porod i ponašanje za vrijeme dojenja bili su normalni.
Studije teratogenosti kod pacova i kunića nijesu pokazale pojavu
fetalnih malformacija pri oralnim dozama do 4000 mg/kg kod pacova i 40
mg/kg dnevno u kunića.
Dugotrajne studije na životinjama radi utvrđivanja kancerogenog
potencijala ceftibutena nijesu sprovedene.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1 Lista pomoćnih supstanci
Pomoćne supstance:
celuloza, mikrokristalna,
natrijum skrob glikolat,
magnezijum stearat,
Kapsula sadrži:
želatin,
polisorbat 80,
vodu, prečišćenu,
titanijum dioksid (E 171),
natrijum laurilsulfat,
mastilo za označavanje (gvožđe oksid, crni (E 172); etilenglikolmonoetil
etar, lecitin, simetikon).
6.2 Inkompatibilnosti
Nije primjenjivo.
6.3 Rok upotrebe
24 mjeseca
6.4 Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5 Vrsta i sadržaj pakovanja
5 kapsula u strip pakovanju, u kartonskoj kutiji.
6.6 Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka
Sav neiskorišćeni lijek ili otpadni materijal treba ukloniti u skladu sa
važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
DRUŠTVO ZA TRGOVINU NA VELIKO FARMACEUTSKIM PROIZVODIMA „GLOSARIJ“
D.O.O., Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora
8. BROJ PRVE DOZVOLE/ OBNOVE DOZVOLE
CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 kapsula: 2030/13/281 – 1224
9. DATUM PRVE DOZVOLE/ DATUM OBNOVE DOZVOLE
CEDAX^(®), kapsula, tvrda, 400 mg, strip, 5 kapsula: 31.07.2013. godine
10. DATUM POSLEDNJE REVIZIJE TEKSTA SAŽETKA OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
LIJEKA
Jul, 2013.