Bimanox uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
Bimanox 2 mg/ml kapi za oči, rastvor
INN: brimonidin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 ml rastvora sadrži 2,0 mg brimonidin tartarata, što odgovara 1,32 mg
brimonidina.
1 kap rastvora sadrži 65 mikrograma brimonidin tartarata, što odgovara
42 mikrograma brimonidina.
Pomoćne supstance: sadrži 0,05 mg benzalkonijum hlorida (konzervans) u 1
ml rastvora (vidjeti dio 4.4).
Za potpun popis pomoćnih supstanci vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapi za oči, rastvor.
Bistar, žućkasto-zeleni rastvor, gotovo bez prisutnih čestica, pH
vrijednosti 5,5 – 6,5 i osmolalnosti 0,290 – 0,335 Osmol/kg.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska kod pacijenata s glaukomom
otvorenog ugla ili okularnom hipertenzijom.
- Kao monoterapija kod pacijenata kod kojih je terapija lokalnim
beta-blokatorima kontraindikovana.
- Kao dodatna terapija, uz druge ljekove za snižavanje intraokularnog
pritiska, kada se primjenom jednog lijeka ne postiže zadovoljavajući
intraokularni pritisak (vidjeti dio 5.1).
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena doza za odrasle (uključujući starije osobe)
Preporučena doza je jedna kap lijeka Bimanox, dva puta dnevno u oboljelo
oko (oči), približno na 12 sati. Kod starijih pacijenata nije potrebno
podešavanje doze.
Kao i kod ukapavanja bilo kojih drugih kapi za oči, u cilju smanjenja
eventualne sistemske resorpcije, preporučuje se da se neposredno nakon
ukapavanja pritisne prstom medijalni kantus (okluzija otvora suznog
kanalića) u toku jednog minuta. Postupak se mora sprovesti odmah nakon
primjene svake kapi.
Ako se koristi više od jednog oftalmološkog lijeka, ljekovi se moraju
ukapavati u razmaku od 5-15 minuta.
Primjena kod pacijenata sa renalnom i hepatičnom disfunkcijom
Primjena lijeka Bimanox kapi nije ispitana kod pacijenata sa
disfunkcijom jetre ili bubrega (vidjeti dio 4.4).
Primjena u pedijatriji
Nisu sprovedene kliničke studije za primjenu lijeka kod adolescenata
(uzrast od 12 do17 godina).
Primjena lijeka Bimanox kapi ne preporučuje se kod djece uzrasta ispod
12 godina i kontraindikovane su kod novorođenčadi i djece uzrasta ispod
2 godine (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 4.9). Poznato je da se ozbiljna
neželjena dejstva mogu javiti kod novorođenčadi. Bezbjednost i
efikasnost lijeka Bimanox nisu utvrđene kod djece.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju pomoćnu
supstancu lijeka.
- Novorođenčad i djeca uzrasta ispod 2 godine (vidjeti dio 4.8).
- Pacijenti koji uzimaju ljekove iz grupe inhibitora monoaminooksidaze
(MAO), kao i antidepresive koji djeluju na noradrenergičnu transmisiju
(npr. triciklički antidepresivi i mianserin).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pedijatrijska populacija
Djecu uzrasta od 2 godine i više, posebno djecu uzrasta od 2 do 7 godina
i/ili djecu tjelesne mase 20 kg i manje, treba liječiti s oprezom i
pažljivo pratiti zbog visoke incidence i težine somnolencije (vidjeti
dio 4.8).
Neophodan je oprez u liječenju pacijenata sa teškim ili nestabilnim i
nekontrolisanim kardiovaskularnim oboljenjima.
Tokom kliničkih ispitivanja, kod nekih pacijenata (12,7%), javila se
alergijska reakcije na oku (vidjeti dio 4.8). Ukoliko se uoči alergijska
reakcija, terapiju lijekom Bimanox treba prekinuti.
Prijavljene su reakcije odložene očne reakcije preosjetljivosti na lijek
Bimanox kapi, a neke su bile povezane s porastom intraokularnog
pritiska.
Lijek Bimanox kapi se mora s oprezom primjenjivati kod pacijenata s
depresijom, cerebralnom ili koronarnom insuficijencijom, Raynaud-ovim
fenomenom, ortostatskom hipotenzijom ili kod thromboangiitis obliterans.
Primjena lijeka Bimanox kod pacijenata s disfunkcijom jetre ili bubrega
nije ispitivana, pa je potreban oprez prilikom liječenja ovih
pacijenata.
Benzalkonijum hlorid, kao konzervans, prisutan je u lijeku Bimanox kapi,
a može izazvati iritaciju oka. Potrebno je izbjegavati kontakt s mekim
kontaktnim sočivima. Prije ukapavanja, izvaditi kontaktna sočiva iz
očiju i sačekati bar 15 minuta prije ponovnog stavljanja. Primjena
lijeka Bimanox kapi može uzrokovati diskoloraciju mekih kontaktnih
sočiva.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Lijek Bimanox je kontraindikovan kod pacijenata koji koriste ljekove iz
grupe inhibitora monoaminooksidaze (MAO), i kod pacijenata koji su na
terapiji antidepresivima koji utiču na noradrenergičnu transmisiju (npr.
triciklički antidepresivi i mianserin) (vidjeti dio 4.3).
Iako sa lijekom Bimanox nisu sprovedena specifična ispitivanja
interakcija sa drugim ljekovima, treba razmotriti mogućnost aditivnog
ili potencirajućeg dejstva s depresorima CNS-a (alkohol, barbiturati,
opijati, sedativi ili anestetici).
Nema podataka o nivou cirkulišućih kateholamina nakon primjene lijeka
Bimanox. Međutim, potreban je oprez kod pacijenata koji koriste ljekove
koji mogu uticati na metabolizam i preuzimanje cirkulišućih amina, kao
što su hlorpromazin, metilfenidat, rezerpin.
Nakon primjene lijeka Bimanox, zabilježeno je kod nekih pacijenata
klinički beznačajno sniženje krvnog pritiska. Oprez se savjetuje kod
istovremene primjene ljekova, kao što su antihipertenzivi i/ili
kardiotonični glikozidi, sa lijekom Bimanox.
Savjetuje se oprez prilikom istovremenog uvođenja u terapiju (ili
promjene doze) lijeka sa sistemskim djelovanjem (bez obzira na
farmaceutski oblik), a koji može stupiti u interakciju sa
α-adrenergičkim agonistima ili interferirati sa njihovom aktivnošću
(npr. agonisti ili antagonisti adrenergičkih receptora), kao npr.
izoprenalin, prazosin.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Bezbjednost primjene lijeka tokom trudnoće nije utvrđena. U studijama na
životinjama, brimonidin tartarat nije ispoljio teratogene efekte. Kod
kunića, nivoi brimonidin tartarata u plazmi, viši od onih koji se
postižu tokom terapijske primjene lijeka kod ljudi, izazivali su
povećani preimplantacijski gubitak i usporen postnatalni rast. Lijek
Bimanox se može upotrebljavati tokom trudnoće samo ukoliko potencijalna
korist za majku prevazilazi potencijalni rizik za plod.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se brimonidin u majčino mlijeko. Kod pacova je
dokazano da se izlučuje u mlijeko ženke tokom dojenja. Lijek Bimanox ne
treba koristiti u periodu dojenja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek Bimanox može izazvati umor i/ili pospanost, što može umanjiti
sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama.
Nadalje, može uzrokovati zamagljen vid i/ili poremećaj vida, što može
umanjiti sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja
mašinama, naročito noću ili u uslovima smanjene osvijetljenosti.
Pacijent treba prije navedenih aktivnosti da prvo sačeka da se ovi
simptomi potpuno povuku.
4.8. Neželjena dejstva
Najčešće prijavljivana neželjena dejstva su suvoća usta, hiperemija oka
i peckanje/žarenje oka i javljaju se kod 22% do 25% pacijenata. Obično
su prolaznog karaktera i ozbiljnosti i ne zahtijevaju prekid liječenja.
Simptomi okularne alergijske reakcije javili su se kod 12,7% pacijenata
(uzrokuju prekid terapije kod 11,5% pacijenata) u kliničkim studijama,
kod većine pacijenata, između 3-9 mjeseci od početka terapije.
U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana
opadajućim redom u pogledu ozbiljnosti. Klasifikacija učestalosti
neželjenih dejstava izvršena je prema sljedećoj terminologiji: veoma
česta (≥1/10); česta (≥1/100, <1/10); povremena (≥1/1000, <1/100);
rijetka (≥1/10 000, <1/1000); veoma rijetka (<1/10 000), nepoznate
učestalosti (ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).
Kardiološki poremećaji
Povremena: palpitacije/ aritmije (uključujući bradikardiju i
tahikardiju)
Poremećaji nervnog sistema
Veoma česta: glavobolja, pospanost
Česta: ošamućenost, poremećaj čula ukusa
Veoma rijetka: sinkopa
Poremećaji oka
Veoma česta:
- iritacija oka (hiperemija, pečenje i žarenje, pruritus, osjećaj
stranog tijela u oku, konjunktivalni folikuli)
- zamagljen vid
- alergijski blefaritis, alergijski blefarokonjunktivitis, alergijski
konjunktivitis, alergijska reakcija oka i folikularni konjunktivitis
Česta:
- lokalna iritacija (hiperemija i edem kapka, blefaritis, edem
konjunktive sa sekrecijom, bol i suzenje oka)
- fotofobija
- kornealna erozija i prebojenost
- suvoća očiju
- bljedilo konjunktive
- abnormalni vid
- konjunktivitis
Veoma rijetka:
- iritis (prednji uveitis)
- mioza
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Česta: simptomi na nivou gornjih djelova respiratornog trakta
Povremena: nazalna suvoća
Rijetka: dispnea
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma česta: suvoća usta
Česta: gastrointestinalni simptomi
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetka: hipertenzija, hipotenzija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma česta: umor
Česta: astenija
Imunološki poremećaji
Povremena: sistemske alergijske reakcije
Psihijatrijski poremećaji
Povremena: depresija
Veoma rijetka: insomnija.
Sljedeća neželjena dejstva su zabilježena tokom postmarkentiškog
praćenja primjene brimonidina u kliničkoj praksi. Budući da se radi o
dobrovoljnom prijavljivanju, a veličina populacije nije poznata,
procjena učestalosti nije moguća.
Nepoznata učestalost:
Poremećaji oka
- iridociklitis (prednji uveitis)
- svrab očnih kapaka.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
- iritacija kože uključujući eritem, edem lica, pruritus, osip i
vazodilataciju.
Simptomi predoziranja brimonidinom, kao što su gubitak svijesti,
letargija, somnolencija, hipotenzija, hipotonija, bradikardija,
hipotermija, cijanoza, bljedilo, respiratorna depresija i apnea
zabilježeni su kod novorođenčadi i male djece prilikom terapije
brimonidinom, tokom liječenja kongenitalnog glaukoma (vidjeti dio 4.3).
U tromjesečnoj kliničkoj studiji faze III kod djece uzrasta 2-7 godina s
glaukomom, neodgovarajuće kontrolisanim beta-blokatorima, zapažena je
visoka prevalenca somnolencije (55%), sa brimonidinom, kao pomoćnom
terapijom. Kod 8% djece simptomi su bili ozbiljni, a u 13% je dovela do
prestanka liječenja. Incidenca somnolencije opadala je s porastom
uzrasta djece, a bila je najniža kod djece od 7 godina (25%). Incidenca
somnolencije bila je povezana s tjelesnom masom, pa je tako bila
najčešća u grupi djece tjelesne mase ≤20 kg (63%) u poređenju s grupom
djece čija je masa >20 kg (25%) (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Oftalmičko predoziranje (odrasli)
U prijavljenim slučajevima, zabilježeni su simptomi koji su već navedeni
kao neželjene reakcije.
Sistemsko predoziranje kao rezultat slučajne ingestije (odrasli)
Podaci koji se odnose na predoziranje kao rezultat slučajne ingestije
brimonidina kod odraslih osoba su vrlo ograničeni. Jedino zabilježeno
neželjeno dejstvo je hipotenzija. Zabilježeno je da je hipotenzivna
epizoda bila praćena rebound hipertenzijom.
Liječenje oralnog predoziranja uključuje suportivne mjere i simptomatsku
terapiju; potrebno je održati prohodnost disajnih puteva pacijenta.
U slučajevima predoziranja drugim alfa-2-agonistima oralnim putem,
zabilježeni su simptomi: hipotenzije, astenije, povraćanja, letargije,
sedacije, bradikardije, aritmije, mioze, apnee, hipotonije, hipotermije,
respiratorne depresije i konvulzije.
Pedijatrijska populacija
Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije nakon nenamjerne ingestije
brimonidina kod djece. Javili su se simptomi kao što su depresija CNS,
uobičajeno privremena koma ili nizak nivo svijesti, letargija,
somnolencija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, bljedilo,
respiratorna depresija i apnea, što je zahtijevalo prijem u intenzivnoj
njezi sa intubacijom, ukoliko je bilo potrebno. U svim slučajevima
zabilježen je potpuni oporavak, obično u roku od 6-24 sata.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi u terapiji glaukoma, simpatomimetici.
ATC kod: S01EA05
Mehanizam djelovanja
Brimonidin je agonist alfa-2-adrenergičnih receptora, koji je 1000 puta
selektivniji za alfa-2, nego za alfa-1-adrenergičke receptore. Ta
selektivnost sprječava pojavu midrijaze i vazokonstrikcije, povezane sa
ksenograftovima u retini, u mikrocirkulaciji oka.
Lokalna primjena brimonidin tartarata dovodi do sniženja intraokularnog
pritiska (IOP) kod ljudi, sa minimalnim djelovanjem na kardiovaskularne
ili pulmonalne parametre. Ograničeni podaci, dostupni za pacijente sa
bronhijalnom astmom, ne ukazuju na neželjene reakcije.
Brimonidin tartarat ima brz početak djelovanja, a maksimalni
hipotenzivni efekat se uočava 2 sata nakon primjene. Rezultati dvije
jednogodišnje studije pokazali su da brimonidin snižava intraokularni
pritisak u prosjeku oko 4-6 mmHg.
Fluorometrijska ispitivanja na životinjama i ljudima upućuju na to da
brimonidin tartarat ima dvostruki mehanizam djelovanja. Smatra se da
brimonidin tartarat može sniziti intraokularni pritisak smanjenjem
stvaranja očne vodice i povećanjem uveoskleralnog oticanja.
Kliničkim studijama dokazano je da je brimonidin tartarat efikasan u
kombinaciji s lokalnim beta-blokatorima. Kratkotrajne kliničke studije
ukazuju da ima klinički značajan aditivni efekat u kombinaciji s
travoprostom (6 nedjelja) i latanoprostom (3 mjeseca).
5.2. Farmakokinetički podaci
Opšte karakteristike
Nakon okularne primjene 0,2 % rastvora, dva puta dnevno, tokom 10 dana,
dokazana je niska koncentracija brimonidina u plazmi (prosječna
vrijednost C_(max) iznosila je 0,06 ng/ml). Nakon ponovljene primjene
(dva puta dnevno tokom 10 dana) dokazana je blaga akumulacija lijeka u
krvi. Površina ispod krive koncentracije lijeka u krvi u funkciji
vremena tokom 12 sati u stanju dinamičke ravnoteže (PIK₀₋ ₁₂) iznosila
je 0,31 ng*h/ml, u poređenju sa 0,23 ng*h/ml, nakon prve doze. Prosječno
poluvrijeme eliminacije lijeka iz sistemske cirkulacije bilo je
približno 3 sata kod ljudi nakon lokalne primjene.
Vezivanje brimonidina za proteine plazme nakon lokalne primjene iznosi
oko 29%.
Brimonidin se reverzibilno vezuje za melanin u očnom tkivu, in vitro i
in vivo. Nakon dvije nedjelje okularne primjene, koncentracije
brimonidina u irisu, cilijarnom tijelu, horoideji i retini bile su 3-17
puta više od koncentracija nakon jednokratne primjene. U odsustvu
melanina, nije zapažena akumulacija.
Značaj vezivanja brimonidina za melanin kod ljudi još nije poznat.
Međutim, nisu nađene bitne neželjene reakcije na oku tokom
biomikroskopskih ispitivanja pacijenata liječenih brimonidin kapima
tokom jedne godine. Tokom jednogodišnje studije bezbjednosti primjene na
majmunima, kojima su date približno 4 puta veće doze brimonidin
tartarata, u odnosu na preporučene doze kod ljudi, nije dokazana
značajna okularna toksičnost.
Nakon oralne primjene kod ljudi, brimonidin se dobro resorbuje i brzo
eliminiše. Najveći dio primijenjene doze (oko 75%) izluči se urinom u
obliku metabolita za 5 dana od primjene lijeka. Lijek u nepromijenjenom
obliku nije dokazan u urinu. U in vitro ispitivanjima, rađenim na jetri
životinja i ljudi, pokazano je da se metabolizam brimonidina uglavnom
odvija posredstvom aldehid oksidaze i citohroma P450. Iz toga se može
zaključiti da je sistemska eliminacija brimonidina primarno posljedica
njegovog metabolizma u jetri.
Farmakokinetički profil:
Kod jednokratne lokalno primijenjene doze od 0,08%, 0,2% i 0,5%, nije
uočeno veće odstupanje od dozne proporcionalnosti za vrijednosti C_(max)
i PIK u plazmi.
Karakteristike kod pacijenata
Karakteristike kod starijih pacijenata:
Vrijednosti C_(max), PIK i odgovarajuće poluvrijeme eliminacije
brimondina nakon primjene jedne doze, kod 65-godišnjih pacijenata i
starijih, slični su kao kod mlađih odraslih osoba, što upućuje na to da
sistemska resorpcija i eliminacija ne zavise od godina starosti.
Prema podacima iz tromjesečne kliničke studije, koje je uključivalo i
starije pacijente, sistemska izloženost brimonidinu bila je vrlo niska.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni u konvencionalnim studijama bezbjednosne
farmakologije, toksičnosti pri
ponovljenom doziranju, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala i
reproduktivne toksičnosti, ne ukazuju na postojanje posebnih opasnosti
za ljude.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
- benzalkonijum hlorid, rastvor 50%
- polivinil alkohol
- natrijum hlorid
- natrijum citrat, dihidrat
- limunska kiselina, monohidrat
- voda, prečišćena
- hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH) ili
- natrijum hidroksid (za podešavanje pH)
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 2 godine
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: 28 dana
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Nema posebnih uslova čuvanja.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Bijela bočica od polietilena (LDPE) sa kapaljkom i plastičnim (HDPE)
zatvaračem, sa 5 ml rastvora.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Farmont M.P. d.o.o.
Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Bimanox, kapi za oči, rastvor, 2 mg/ml, bočica, plastična, 1x5 ml:
2030/19/222 – 1721
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Bimanox, kapi za oči, rastvor, 2 mg/ml, bočica, plastična, 1x5 ml:
24.07.2019. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jul, 2019. godine
1. NAZIV LIJEKA
Bimanox 2 mg/ml kapi za oči, rastvor
INN: brimonidin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
1 ml rastvora sadrži 2,0 mg brimonidin tartarata, što odgovara 1,32 mg
brimonidina.
1 kap rastvora sadrži 65 mikrograma brimonidin tartarata, što odgovara
42 mikrograma brimonidina.
Pomoćne supstance: sadrži 0,05 mg benzalkonijum hlorida (konzervans) u 1
ml rastvora (vidjeti dio 4.4).
Za potpun popis pomoćnih supstanci vidjeti dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Kapi za oči, rastvor.
Bistar, žućkasto-zeleni rastvor, gotovo bez prisutnih čestica, pH
vrijednosti 5,5 – 6,5 i osmolalnosti 0,290 – 0,335 Osmol/kg.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Snižavanje povišenog intraokularnog pritiska kod pacijenata s glaukomom
otvorenog ugla ili okularnom hipertenzijom.
- Kao monoterapija kod pacijenata kod kojih je terapija lokalnim
beta-blokatorima kontraindikovana.
- Kao dodatna terapija, uz druge ljekove za snižavanje intraokularnog
pritiska, kada se primjenom jednog lijeka ne postiže zadovoljavajući
intraokularni pritisak (vidjeti dio 5.1).
4.2. Doziranje i način primjene
Preporučena doza za odrasle (uključujući starije osobe)
Preporučena doza je jedna kap lijeka Bimanox, dva puta dnevno u oboljelo
oko (oči), približno na 12 sati. Kod starijih pacijenata nije potrebno
podešavanje doze.
Kao i kod ukapavanja bilo kojih drugih kapi za oči, u cilju smanjenja
eventualne sistemske resorpcije, preporučuje se da se neposredno nakon
ukapavanja pritisne prstom medijalni kantus (okluzija otvora suznog
kanalića) u toku jednog minuta. Postupak se mora sprovesti odmah nakon
primjene svake kapi.
Ako se koristi više od jednog oftalmološkog lijeka, ljekovi se moraju
ukapavati u razmaku od 5-15 minuta.
Primjena kod pacijenata sa renalnom i hepatičnom disfunkcijom
Primjena lijeka Bimanox kapi nije ispitana kod pacijenata sa
disfunkcijom jetre ili bubrega (vidjeti dio 4.4).
Primjena u pedijatriji
Nisu sprovedene kliničke studije za primjenu lijeka kod adolescenata
(uzrast od 12 do17 godina).
Primjena lijeka Bimanox kapi ne preporučuje se kod djece uzrasta ispod
12 godina i kontraindikovane su kod novorođenčadi i djece uzrasta ispod
2 godine (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 4.9). Poznato je da se ozbiljna
neželjena dejstva mogu javiti kod novorođenčadi. Bezbjednost i
efikasnost lijeka Bimanox nisu utvrđene kod djece.
4.3. Kontraindikacije
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju pomoćnu
supstancu lijeka.
- Novorođenčad i djeca uzrasta ispod 2 godine (vidjeti dio 4.8).
- Pacijenti koji uzimaju ljekove iz grupe inhibitora monoaminooksidaze
(MAO), kao i antidepresive koji djeluju na noradrenergičnu transmisiju
(npr. triciklički antidepresivi i mianserin).
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Pedijatrijska populacija
Djecu uzrasta od 2 godine i više, posebno djecu uzrasta od 2 do 7 godina
i/ili djecu tjelesne mase 20 kg i manje, treba liječiti s oprezom i
pažljivo pratiti zbog visoke incidence i težine somnolencije (vidjeti
dio 4.8).
Neophodan je oprez u liječenju pacijenata sa teškim ili nestabilnim i
nekontrolisanim kardiovaskularnim oboljenjima.
Tokom kliničkih ispitivanja, kod nekih pacijenata (12,7%), javila se
alergijska reakcije na oku (vidjeti dio 4.8). Ukoliko se uoči alergijska
reakcija, terapiju lijekom Bimanox treba prekinuti.
Prijavljene su reakcije odložene očne reakcije preosjetljivosti na lijek
Bimanox kapi, a neke su bile povezane s porastom intraokularnog
pritiska.
Lijek Bimanox kapi se mora s oprezom primjenjivati kod pacijenata s
depresijom, cerebralnom ili koronarnom insuficijencijom, Raynaud-ovim
fenomenom, ortostatskom hipotenzijom ili kod thromboangiitis obliterans.
Primjena lijeka Bimanox kod pacijenata s disfunkcijom jetre ili bubrega
nije ispitivana, pa je potreban oprez prilikom liječenja ovih
pacijenata.
Benzalkonijum hlorid, kao konzervans, prisutan je u lijeku Bimanox kapi,
a može izazvati iritaciju oka. Potrebno je izbjegavati kontakt s mekim
kontaktnim sočivima. Prije ukapavanja, izvaditi kontaktna sočiva iz
očiju i sačekati bar 15 minuta prije ponovnog stavljanja. Primjena
lijeka Bimanox kapi može uzrokovati diskoloraciju mekih kontaktnih
sočiva.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Lijek Bimanox je kontraindikovan kod pacijenata koji koriste ljekove iz
grupe inhibitora monoaminooksidaze (MAO), i kod pacijenata koji su na
terapiji antidepresivima koji utiču na noradrenergičnu transmisiju (npr.
triciklički antidepresivi i mianserin) (vidjeti dio 4.3).
Iako sa lijekom Bimanox nisu sprovedena specifična ispitivanja
interakcija sa drugim ljekovima, treba razmotriti mogućnost aditivnog
ili potencirajućeg dejstva s depresorima CNS-a (alkohol, barbiturati,
opijati, sedativi ili anestetici).
Nema podataka o nivou cirkulišućih kateholamina nakon primjene lijeka
Bimanox. Međutim, potreban je oprez kod pacijenata koji koriste ljekove
koji mogu uticati na metabolizam i preuzimanje cirkulišućih amina, kao
što su hlorpromazin, metilfenidat, rezerpin.
Nakon primjene lijeka Bimanox, zabilježeno je kod nekih pacijenata
klinički beznačajno sniženje krvnog pritiska. Oprez se savjetuje kod
istovremene primjene ljekova, kao što su antihipertenzivi i/ili
kardiotonični glikozidi, sa lijekom Bimanox.
Savjetuje se oprez prilikom istovremenog uvođenja u terapiju (ili
promjene doze) lijeka sa sistemskim djelovanjem (bez obzira na
farmaceutski oblik), a koji može stupiti u interakciju sa
α-adrenergičkim agonistima ili interferirati sa njihovom aktivnošću
(npr. agonisti ili antagonisti adrenergičkih receptora), kao npr.
izoprenalin, prazosin.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća
Bezbjednost primjene lijeka tokom trudnoće nije utvrđena. U studijama na
životinjama, brimonidin tartarat nije ispoljio teratogene efekte. Kod
kunića, nivoi brimonidin tartarata u plazmi, viši od onih koji se
postižu tokom terapijske primjene lijeka kod ljudi, izazivali su
povećani preimplantacijski gubitak i usporen postnatalni rast. Lijek
Bimanox se može upotrebljavati tokom trudnoće samo ukoliko potencijalna
korist za majku prevazilazi potencijalni rizik za plod.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se brimonidin u majčino mlijeko. Kod pacova je
dokazano da se izlučuje u mlijeko ženke tokom dojenja. Lijek Bimanox ne
treba koristiti u periodu dojenja.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek Bimanox može izazvati umor i/ili pospanost, što može umanjiti
sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama.
Nadalje, može uzrokovati zamagljen vid i/ili poremećaj vida, što može
umanjiti sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja
mašinama, naročito noću ili u uslovima smanjene osvijetljenosti.
Pacijent treba prije navedenih aktivnosti da prvo sačeka da se ovi
simptomi potpuno povuku.
4.8. Neželjena dejstva
Najčešće prijavljivana neželjena dejstva su suvoća usta, hiperemija oka
i peckanje/žarenje oka i javljaju se kod 22% do 25% pacijenata. Obično
su prolaznog karaktera i ozbiljnosti i ne zahtijevaju prekid liječenja.
Simptomi okularne alergijske reakcije javili su se kod 12,7% pacijenata
(uzrokuju prekid terapije kod 11,5% pacijenata) u kliničkim studijama,
kod većine pacijenata, između 3-9 mjeseci od početka terapije.
U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana
opadajućim redom u pogledu ozbiljnosti. Klasifikacija učestalosti
neželjenih dejstava izvršena je prema sljedećoj terminologiji: veoma
česta (≥1/10); česta (≥1/100, <1/10); povremena (≥1/1000, <1/100);
rijetka (≥1/10 000, <1/1000); veoma rijetka (<1/10 000), nepoznate
učestalosti (ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).
Kardiološki poremećaji
Povremena: palpitacije/ aritmije (uključujući bradikardiju i
tahikardiju)
Poremećaji nervnog sistema
Veoma česta: glavobolja, pospanost
Česta: ošamućenost, poremećaj čula ukusa
Veoma rijetka: sinkopa
Poremećaji oka
Veoma česta:
- iritacija oka (hiperemija, pečenje i žarenje, pruritus, osjećaj
stranog tijela u oku, konjunktivalni folikuli)
- zamagljen vid
- alergijski blefaritis, alergijski blefarokonjunktivitis, alergijski
konjunktivitis, alergijska reakcija oka i folikularni konjunktivitis
Česta:
- lokalna iritacija (hiperemija i edem kapka, blefaritis, edem
konjunktive sa sekrecijom, bol i suzenje oka)
- fotofobija
- kornealna erozija i prebojenost
- suvoća očiju
- bljedilo konjunktive
- abnormalni vid
- konjunktivitis
Veoma rijetka:
- iritis (prednji uveitis)
- mioza
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Česta: simptomi na nivou gornjih djelova respiratornog trakta
Povremena: nazalna suvoća
Rijetka: dispnea
Gastrointestinalni poremećaji
Veoma česta: suvoća usta
Česta: gastrointestinalni simptomi
Vaskularni poremećaji
Veoma rijetka: hipertenzija, hipotenzija
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene
Veoma česta: umor
Česta: astenija
Imunološki poremećaji
Povremena: sistemske alergijske reakcije
Psihijatrijski poremećaji
Povremena: depresija
Veoma rijetka: insomnija.
Sljedeća neželjena dejstva su zabilježena tokom postmarkentiškog
praćenja primjene brimonidina u kliničkoj praksi. Budući da se radi o
dobrovoljnom prijavljivanju, a veličina populacije nije poznata,
procjena učestalosti nije moguća.
Nepoznata učestalost:
Poremećaji oka
- iridociklitis (prednji uveitis)
- svrab očnih kapaka.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
- iritacija kože uključujući eritem, edem lica, pruritus, osip i
vazodilataciju.
Simptomi predoziranja brimonidinom, kao što su gubitak svijesti,
letargija, somnolencija, hipotenzija, hipotonija, bradikardija,
hipotermija, cijanoza, bljedilo, respiratorna depresija i apnea
zabilježeni su kod novorođenčadi i male djece prilikom terapije
brimonidinom, tokom liječenja kongenitalnog glaukoma (vidjeti dio 4.3).
U tromjesečnoj kliničkoj studiji faze III kod djece uzrasta 2-7 godina s
glaukomom, neodgovarajuće kontrolisanim beta-blokatorima, zapažena je
visoka prevalenca somnolencije (55%), sa brimonidinom, kao pomoćnom
terapijom. Kod 8% djece simptomi su bili ozbiljni, a u 13% je dovela do
prestanka liječenja. Incidenca somnolencije opadala je s porastom
uzrasta djece, a bila je najniža kod djece od 7 godina (25%). Incidenca
somnolencije bila je povezana s tjelesnom masom, pa je tako bila
najčešća u grupi djece tjelesne mase ≤20 kg (63%) u poređenju s grupom
djece čija je masa >20 kg (25%) (vidjeti dio 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva
Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
nezeljenadejstva@calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Oftalmičko predoziranje (odrasli)
U prijavljenim slučajevima, zabilježeni su simptomi koji su već navedeni
kao neželjene reakcije.
Sistemsko predoziranje kao rezultat slučajne ingestije (odrasli)
Podaci koji se odnose na predoziranje kao rezultat slučajne ingestije
brimonidina kod odraslih osoba su vrlo ograničeni. Jedino zabilježeno
neželjeno dejstvo je hipotenzija. Zabilježeno je da je hipotenzivna
epizoda bila praćena rebound hipertenzijom.
Liječenje oralnog predoziranja uključuje suportivne mjere i simptomatsku
terapiju; potrebno je održati prohodnost disajnih puteva pacijenta.
U slučajevima predoziranja drugim alfa-2-agonistima oralnim putem,
zabilježeni su simptomi: hipotenzije, astenije, povraćanja, letargije,
sedacije, bradikardije, aritmije, mioze, apnee, hipotonije, hipotermije,
respiratorne depresije i konvulzije.
Pedijatrijska populacija
Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije nakon nenamjerne ingestije
brimonidina kod djece. Javili su se simptomi kao što su depresija CNS,
uobičajeno privremena koma ili nizak nivo svijesti, letargija,
somnolencija, hipotonija, bradikardija, hipotermija, bljedilo,
respiratorna depresija i apnea, što je zahtijevalo prijem u intenzivnoj
njezi sa intubacijom, ukoliko je bilo potrebno. U svim slučajevima
zabilježen je potpuni oporavak, obično u roku od 6-24 sata.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi u terapiji glaukoma, simpatomimetici.
ATC kod: S01EA05
Mehanizam djelovanja
Brimonidin je agonist alfa-2-adrenergičnih receptora, koji je 1000 puta
selektivniji za alfa-2, nego za alfa-1-adrenergičke receptore. Ta
selektivnost sprječava pojavu midrijaze i vazokonstrikcije, povezane sa
ksenograftovima u retini, u mikrocirkulaciji oka.
Lokalna primjena brimonidin tartarata dovodi do sniženja intraokularnog
pritiska (IOP) kod ljudi, sa minimalnim djelovanjem na kardiovaskularne
ili pulmonalne parametre. Ograničeni podaci, dostupni za pacijente sa
bronhijalnom astmom, ne ukazuju na neželjene reakcije.
Brimonidin tartarat ima brz početak djelovanja, a maksimalni
hipotenzivni efekat se uočava 2 sata nakon primjene. Rezultati dvije
jednogodišnje studije pokazali su da brimonidin snižava intraokularni
pritisak u prosjeku oko 4-6 mmHg.
Fluorometrijska ispitivanja na životinjama i ljudima upućuju na to da
brimonidin tartarat ima dvostruki mehanizam djelovanja. Smatra se da
brimonidin tartarat može sniziti intraokularni pritisak smanjenjem
stvaranja očne vodice i povećanjem uveoskleralnog oticanja.
Kliničkim studijama dokazano je da je brimonidin tartarat efikasan u
kombinaciji s lokalnim beta-blokatorima. Kratkotrajne kliničke studije
ukazuju da ima klinički značajan aditivni efekat u kombinaciji s
travoprostom (6 nedjelja) i latanoprostom (3 mjeseca).
5.2. Farmakokinetički podaci
Opšte karakteristike
Nakon okularne primjene 0,2 % rastvora, dva puta dnevno, tokom 10 dana,
dokazana je niska koncentracija brimonidina u plazmi (prosječna
vrijednost C_(max) iznosila je 0,06 ng/ml). Nakon ponovljene primjene
(dva puta dnevno tokom 10 dana) dokazana je blaga akumulacija lijeka u
krvi. Površina ispod krive koncentracije lijeka u krvi u funkciji
vremena tokom 12 sati u stanju dinamičke ravnoteže (PIK₀₋ ₁₂) iznosila
je 0,31 ng*h/ml, u poređenju sa 0,23 ng*h/ml, nakon prve doze. Prosječno
poluvrijeme eliminacije lijeka iz sistemske cirkulacije bilo je
približno 3 sata kod ljudi nakon lokalne primjene.
Vezivanje brimonidina za proteine plazme nakon lokalne primjene iznosi
oko 29%.
Brimonidin se reverzibilno vezuje za melanin u očnom tkivu, in vitro i
in vivo. Nakon dvije nedjelje okularne primjene, koncentracije
brimonidina u irisu, cilijarnom tijelu, horoideji i retini bile su 3-17
puta više od koncentracija nakon jednokratne primjene. U odsustvu
melanina, nije zapažena akumulacija.
Značaj vezivanja brimonidina za melanin kod ljudi još nije poznat.
Međutim, nisu nađene bitne neželjene reakcije na oku tokom
biomikroskopskih ispitivanja pacijenata liječenih brimonidin kapima
tokom jedne godine. Tokom jednogodišnje studije bezbjednosti primjene na
majmunima, kojima su date približno 4 puta veće doze brimonidin
tartarata, u odnosu na preporučene doze kod ljudi, nije dokazana
značajna okularna toksičnost.
Nakon oralne primjene kod ljudi, brimonidin se dobro resorbuje i brzo
eliminiše. Najveći dio primijenjene doze (oko 75%) izluči se urinom u
obliku metabolita za 5 dana od primjene lijeka. Lijek u nepromijenjenom
obliku nije dokazan u urinu. U in vitro ispitivanjima, rađenim na jetri
životinja i ljudi, pokazano je da se metabolizam brimonidina uglavnom
odvija posredstvom aldehid oksidaze i citohroma P450. Iz toga se može
zaključiti da je sistemska eliminacija brimonidina primarno posljedica
njegovog metabolizma u jetri.
Farmakokinetički profil:
Kod jednokratne lokalno primijenjene doze od 0,08%, 0,2% i 0,5%, nije
uočeno veće odstupanje od dozne proporcionalnosti za vrijednosti C_(max)
i PIK u plazmi.
Karakteristike kod pacijenata
Karakteristike kod starijih pacijenata:
Vrijednosti C_(max), PIK i odgovarajuće poluvrijeme eliminacije
brimondina nakon primjene jedne doze, kod 65-godišnjih pacijenata i
starijih, slični su kao kod mlađih odraslih osoba, što upućuje na to da
sistemska resorpcija i eliminacija ne zavise od godina starosti.
Prema podacima iz tromjesečne kliničke studije, koje je uključivalo i
starije pacijente, sistemska izloženost brimonidinu bila je vrlo niska.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Pretklinički podaci dobijeni u konvencionalnim studijama bezbjednosne
farmakologije, toksičnosti pri
ponovljenom doziranju, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala i
reproduktivne toksičnosti, ne ukazuju na postojanje posebnih opasnosti
za ljude.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
- benzalkonijum hlorid, rastvor 50%
- polivinil alkohol
- natrijum hlorid
- natrijum citrat, dihidrat
- limunska kiselina, monohidrat
- voda, prečišćena
- hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH) ili
- natrijum hidroksid (za podešavanje pH)
6.2. Inkompatibilnosti
Nisu poznate.
6.3. Rok upotrebe
Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 2 godine
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: 28 dana
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Nema posebnih uslova čuvanja.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Bijela bočica od polietilena (LDPE) sa kapaljkom i plastičnim (HDPE)
zatvaračem, sa 5 ml rastvora.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
Farmont M.P. d.o.o.
Kosić - Stari put bb, Danilovgrad, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Bimanox, kapi za oči, rastvor, 2 mg/ml, bočica, plastična, 1x5 ml:
2030/19/222 – 1721
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Bimanox, kapi za oči, rastvor, 2 mg/ml, bočica, plastična, 1x5 ml:
24.07.2019. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Jul, 2019. godine