Imunolog u Crnoj Gori
Imunolog je lekar koji se specijalizuje za dijagnostiku i lečenje bolesti imunskog sistema i alergijskih reakcija. Bavi se lečenjem primarnih i sekundarnih imunodeficijencija, autoimunskih bolesti i različitih vrsta alergija. Specijalista sprovodi imunološka istraživanja, propisuje imunomodulirajuću terapiju i alergen-specifičnu imunoterapiju. Imunolog radi sa pacijentima koji pate od čestih infekcija, alergijskih reakcija i poremećaja imuniteta.
Lečenje sekundarno progresivne multiple skleroze
Sekundarno progresivna multipla skleroza karakteriše se postupnim pogoršanjem neuroloških funkcija. Lečenje uključuje imunomodulatore (okrelizumab, siponimod), simptomatsku terapiju i rehabilitaciju.
profilaksa recidiva kriptokoknog meningitisa
Kriptokokni meningitis je gljivična infekcija centralnog nervnog sistema koja se često razvija kod imunokompromitovanih pacijenata, posebno kod HIV infekcije. Nakon uspešnog lečenja akutne faze amfotericinom B i flucitosinom potrebna je dugotrajna održavajuća terapija flukonazolom za sprečavanje recidiva. Profilaksa takođe uključuje obnavljanje imuniteta kod HIV infekcije pomoću antiretrovirусne terapije.
Lečenje primarne imunodeficijencije
Primarna imunodeficijencija je urođeni poremećaj imunskog sistema koji dovodi do povećane sklonosti ka infekcijama. Lečenje uključuje zamensku terapiju imunoglobulinima, profilaktičku primenu antibiotika i antivirusnih lekova. U teškim slučajevima može biti potrebna transplantacija koštane srži.
Lečenje hipogamaglobulinemije
Hipogamaglobulinemija je stanje sa sniženim nivoom antitela (imunoglobulina) u krvi, što dovodi do českih infekcija. Osnovno lečenje se sastoji u redovnoj primeni preparata imunoglobulina intravenski ili subkutano. Dodatno se propisuju profilaktički antibiotici i sprovodi se aktivna imunizacija živim vakcinama sa oprezom.
Lečenje Guillain-Barré sindroma
Guillain-Barré sindrom je autoimuna bolest perifernog nervnog sistema koja uzrokuje progresivnu mišićnu slabost. Lečenje uključuje plazmaferezу ili intravensku primenu imunoglobulina. Važna je podrška terapija i rehabilitacija za oporavak funkcija.
Lečenje idiopatske trombocitopenične purpure
Idiopatska trombocitopenična purpura je autoimuna bolest pri kojoj organizam uništava sopstvene trombocite. Ovo dovodi do povećane sklonosti krvarenju i pojave petehija na koži. Lečenje uključuje kortikosteroide, intravenski imunoglobulin, agoniste trombopoetinskih receptora ili splenektomiju u teškim slučajevima.
Lečenje multifokalne motorne neuropatije
Multifokalna motorna neuropatija je retko autoimuno oboljenje perifernih nerava koje karakteriše progresivna slabost mišića bez senzornih poremećaja. Lečenje uključuje intravenski imunoglobulin kao preparat prve linije, kao i imunosupresivnu terapiju pri neefektivnosti standardnog lečenja.
Lečenje multiple skleroze
Multipla skleroza je hronična autoimuna bolest centralnog nervnog sistema pri kojoj se razara mijelinska ovojnica nervnih vlakana. Lečenje uključuje imunomodulirajuću terapiju, kortikosteroide za pogoršanja i simptomatsku terapiju.
Prevencija akutnog odbacivanja transplantata bubrega
Akutno odbacivanje transplantata je imunska reakcija organizma protiv presađenog organa. Prevencija uključuje imunosupresivnu terapiju za potiskivanje reakcije odbacivanja i očuvanje funkcije transplantata.
Lečenje klinički izolovanog sindroma
Terapija prvog epizoda neuroloških simptoma koji ukazuju na demijelinizujuće oboljenje. Uključuje imunomodulatorne lekove za sprečavanje progresije u multiplu sklerozu.
Lečenje relapsno-remitentne i sekundarno progresivne multiple skleroze
Terapija hroničnog autoimunog oboljenja centralnog nervnog sistema. Uključuje imunomodulatore, imunosupresore i simptomatsko lečenje za usporavanje progresije.
Lečenje progresivne multiple skleroze
Progresivna multipla skleroza karakteriše se postepenim pogoršanjem neuroloških funkcija bez jasnih pogoršanja. Lečenje uključuje specifične lekove za progresivne oblike, simptomatsku terapiju, fizioterapiju i rehabilitacijske mere.
Lečenje alergijskih bolesti
Alergijske bolesti se razvijaju kao rezultat neadekvatne imunske reakcije na uobičajeno bezazlene supstance (alergene). Uključuju astmu, rinitis, dermatitis, prehranu alergiju i anafilaksiju. Lečenje se zasniva na izbegavanju alergena, primeni antihistaminika, kortikosteroida i u teškim slučajevima - adrenalina.
Profilaksa odbacivanja transplantata jetre ili bubrega
Imunosupresivna terapija za sprečavanje odbacivanja presađenog organa od strane imunog sistema primaoca. Lečenje uključuje kombinaciju preparata koji potiskuju imuni odgovor i zahteva stalno praćenje funkcije transplantata.
lečenje rezistentnog odbacivanja
Teška forma odbacivanja transplantata koja ne odgovara na standardnu imunosupresivnu terapiju. Lečenje zahteva primenu visokih doza kortikosteroida, antilimfocitnih preparata ili promenu sheme imunosupresije.
Lečenje reumatoidnog artritisa
Reumatoidni artritis je hronično autoimuno oboljenje koje pogađa uglavnom zglobove i izaziva njihovu upalu, bol i deformaciju. Lečenje je usmereno na suzbijanje upalnog procesa pomoću antiinflamatornih preparata, imunosupresora i bioloških agenasa. Kompleksna terapija uključuje takođe fizioterapiju, lečebnu gimnastiku i u teškim slučajevima hirurške intervencije.
Lečenje pemfigusa
Pemfigus je grupa autoimunih buloznih oboljenja kože i sluzokože koje karakteriše obrazovanje mehura i erozija. Osnovno lečenje uključuje sistemske kortikosteroide u visokim dozama i imunosupresivne preparate (metotreksat, azatioprin). U teškim slučajevima primenjuju se rituksimab, plazmafereza i intravenski imunoglobulini.
lečenje teške eozinofilne astme
Teška eozinofilna astma karakteriše se visokim nivoom eozinofila i lošom kontrolom simptoma pri standardnoj terapiji. Lečenje uključuje visoke doze inhalacionih kortikosteroida, dugodelujoće bronhodilatatore, biološku terapiju (mepolizumab, benralizumab) i sistemske kortikosteroide kod egzacerbacija.
profilaksa i lečenje odbacivanja transplantiranih organa
Odbacivanje transplantata je imunska reakcija organizma na presađeni organ kao na strano telo. To je ozbiljna komplikacija koja može dovesti do gubitka funkcije transplantata. Lečenje se zasniva na primeni imunosupresivnih lekova koji potiskuju imunski odgovor.
lečenje visoko-aktivne recidivantne multiple skleroze
Visoko-aktivna recidivantna multipla skleroza karakteriše se čestim egzacerbacijama i brzom progresijom neuroloških poremećaja. Lečenje uključuje visokoefikasne imunomodulatorne lekove (natalizumab, fingolimod, okrelizumab) i kortikosteroide za kupiranje akutnih napada.
Lečenje recidivirajuće multiple skleroze
Recidivirajuća multipla skleroza je autoimuna bolest centralnog nervnog sistema sa periodima egzacerbacije i remisije. Lečenje uključuje imunomodulatnu terapiju (interferon beta, glatiramer acetat), monoklonska antitela i kortikosteroide tokom egzacerbacija. Savremena terapija značajno usporava napredovanje bolesti i poboljšava kvalitet života.
Lečenje HIV infekcije
HIV infekcija je hronična bolest uzrokovana virusom humane imunodeficijencije koji napada CD4+ T-limfocite imunog sistema. Bez lečenja dovodi do AIDS-a i smrti od oportunističkih infekcija. Savremena antiretroviralna terapija omogućava potiskivanje virusnog opterećenja do nedetektabilnog nivoa i obezbeđuje normalnu dužinu života.
lečenje retinitisa uzrokovanog citomegalovirusom
Citomegalovirusni retinitis je inflamatorno oboljenje mrežnjače oka uzrokovano citomegalovirusom, često pogađa pacijente sa imunodeficijencijom. Lečenje uključuje antivirusne lekove kao što su ganciklovir, foskarnet ili cidofovir, koji se daju intravenski ili intravitrealno radi sprečavanja progresije i slepila.
profilaksa citomegalovirusne infekcije kod transplantiranih
Citomegalovirusna infekcija kod recipijenata transplantata predstavlja ozbiljnu pretnju zbog imunosupresivne terapije. Profilaksa uključuje primenu antivirusnih lekova (valganciklovir, ganciklovir) i praćenje virusnog opterećenja radi sprečavanja razvoja teških komplikacija i odbacivanja transplantata.
Profilaksa odbacivanja transplantiranih organa
Odbacivanje transplantiranih organa je imunska reakcija organizma protiv presađenog organa koja može dovesti do njegovog oštećenja ili gubitka funkcije. Profilaksa uključuje doživotnu imunosupresivnu terapiju kombinacijom preparata za potiskivanje imunskog odgovora.