Tylol uputstvo za upotrebu
SAŽETAK KARAKTERISTIKA LIJEKA
1. NAZIV LIJEKA
TYLOL HOT D, 500 mg + 60 mg + 4 mg, šumeće granule
INN: paracetamol, pseudoefedrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži paracetamol 500 mg, pseudoefedrin hidrohlorid 60 mg,
hlorfenamin maleat 4 mg
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat, natrijum
bikarbonat; natrijum karbonat anhidrovani; natrijum benzoat; aspartam i
Sunset Yellow.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Šumeće granule.
Lijek TYLOL HOT D sadrži žućkasto-narandžaste šumeće granule mirisa na
pomorandžu.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ublažavanje simptoma nazalne i sinusne kongestije, praćene drugim
simptomima prehlade, gripa ili alergijskog rinitisa (pojačana sekrecija
iz nosa, kijanje, crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i pojačano
suzenje očiju, bol u području sinusa, glavobolja, povišena tjelesna
temperatura i sl.).
Lijek je namijenjen za primjenu kod odraslih i djece starije od 12
godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Lijek TYLOL HOT D se uzima oralno, prema sljedećim uputstvima:
Sadržaj svake kesice treba rastvoriti u 160 ml (= šolja standardne
veličine) tople vode, i odmah se pije bez odlaganja. Ukoliko je
potrebno, sljedeća doza se može uzeti kada prodje 6 časova. Uobičajeni
režim doziranja 1 kesica) 3 puta dnevno. Preporučena maksimalna dnevna
doza je 4 kesice.
Lijek je namijenjen za kratkotrajnu primjenu. Ako se simptomi ne
poboljšaju ili se pogoršaju nakon 3 dana, pacijenti treba da se obrate
ljekaru. Ne preporučuje se kontinuirana primjena lijeka duže od 5 dana.
U situacijama kada je prisutan samo jedan od gore navedenih simptoma,
preferira se primjena lijeka koji sadrži jednu aktivnu supstancu.
Pedijatrijska populacija:
Bezbjednost i efikasnost lijeka Tylol Hot D kod djece mlađe od 12 godina
nijesu ustanovljene. Lijek nije namijenjen za primjenu kod djece mlađe
od 12 godina.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega: Kod pacijenata sa blago ili
umjereno oštećenom funkcijom bubrega preporučuje se da razmak između
pojedinačnih doza bude 8-12 sati. Pacijenti sa teškim oštećenjem
funkcije bubrega ne smiju da uzimaju ovaj lijek (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre:
Potreban je oprez kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti
sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju uzimati ovaj lijek (vidjeti
dio 4.3).
Starije osobe
Potreban je oprez, naročito kod slabih, nepokretnih starijih osoba ili
kod starijih pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.
4.3. Kontraindikacije
- preosjetljivost na aktivne supstance i/ili na neku od pomoćnih
supstanci navedenih u dijelu 6.1
- kardiovaskularne bolesti uključujući hipertenziju
- teška koronarna ishemija
- teška hipertireoza
- primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka u okviru perioda od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora (vidjeti dio 4.5)
- aktivni peptički ulkus
- akutni srčani infarkt
- teško oštećenje funkcije jetre
- teško oštećenje funkcije bubrega
- trudnoća i dojenje
- istovremena primjena drugih simpatomimetičkih dekongestiva
- diabetes mellitus
- feohromocitom
- glaukom zatvorenog ugla
- primjena beta-blokatora (vidjeti dio 4.5)
- istovremena primjena dihidroergotamina (vidjeti dio 4.5)
- djeca mlađa od 12 godina
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Preporučene doze ne smiju se prekoračiti. U slučaju prekoračenja doze,
potrebno je obratiti se ljekaru čak i ako nema subjektivnih tegoba, zbog
mogućih odloženih štetnih dejstava na jetru.
Uz primjenu lijeka Tylol Hot D ne smiju se uzimati drugi ljekovi koji
sadrže paracetamol ili oralne dekongestive sluznice nosa.
Preporučuje se oprez kada se paracetamol primjenjuje istovremeno sa
flukloksacilinom zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze sa
povišenim anjonskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis,
HAGMA), posebno kod pacijenata sa teškim oštećenjem fukcije bubrega,
sepsom, pothranjenošću i drugim stanjima nedostatka glutationa (npr.
hronični alkoholizam), kao i kod onih koji primjenjuju maksimalne dnevne
doze paracetamola. Preporučuje se pažljivo praćenje, uključujući
mjerenje 5-oksoprolina u urinu.
Pri primjeni lijeka Tylol Hot D potreban je poseban oprez kod pacijenata
sa okluzivnim vaskularnim bolestima, astmom, oštećenom funkcijom jetre
ili bubrega opstrukcijom žučnih kanala, hipertrofijom prostate,
urinarnom retencijom, piloroduodenalnom opstrukcijom, deficitom
glukoza-6-fosfat- dehidrogenaze, srčanim aritmijama, anoreksijom
nervozom, povišenim intrakranijalnim pritiskom ili cerebralnim
oštećenjem, nakon transplantacije jetre i kod oboljelih od HIV infekcije
koji se liječe zidovudinom.
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Potrebno je izbjegavati konzumiranje alkohola tokom primjene
lijeka Tylol Hot D.
Iako kod normotenzivnih pacijenata nije utvrđen efekat povišenja krvnog
pritiska zbog primjene pseudoefedrina, pacijenti sa hipertenzijom lijek
moraju uzimati pod nadzorom ljekara.
Pacijenti koji koriste antihipertenzive i/ili antidepresive treba da
potraže savjet ljekara specijaliste.
Lijek sadrži antihistaminik koji primijenjen u uobičajenoj dozi može
izazvati neželjena dejstva koja su različita u zavisnosti od pacijenta
odnosno lijeka, a najčešće uključuju sedaciju i pospanost (vidjeti dio
4.7).
Poseban oprez je potreban pri određivanju doze kod pacijenata starijeg
životnog doba, zbog njihove veće osjetljivosti na ljekove ove vrste.
Može biti pojačano dejstvo lijeka na centralni nervni sistem.
Teške kožne reakcije
Teške kožne reakcije, kao što je akutna generalizovana egzantematozna
pustuloza (AGEP), mogu se javiti kod primjene ljekova koji sadrže
pseudoefedrin. Ovo akutno izbijanje pustula može se javiti u toku prva 2
dana liječenja, sa povišenom tjelesnom temperaturom i brojnim malim,
uglavnom ne-folikularnim pustulama koje nastaju na široko
rasprostranjenom edematoznom eritemu, a uglavnom su lokalizovane na
kožnim naborima, trupu i gornjim ekstremitetima. Pacijente treba
pažljivo pratiti. Ako se uoče znakovi i simptomi kao što su pireksija,
eritem ili mnoštvo malih pustula, primjenu lijeka treba prekinuti i, ako
je potrebno, preduzeti odgovarajuće mjere.
Ishemijski kolitis
Kod primjene pseudoefedrina zabilježeno je nekoliko slučajeva
ishemijskog kolitisa. U slučaju pojave iznenadnog bola u abdomenu,
rektalnog krvarenja ili drugih simptoma ishemijskog kolitisa, pacijent
mora prekinuti primjenu pseudoefedrina i zatražiti savjet ljekara.
Ishemijska optička neuropatija
Prijavljeni su slučajevi ishemijske optičke neuropatije kod primjene
pseudoefedrina. Treba prekinuti primjenu pseudoefedrina ako dođe do
iznenadnog gubitka vida ili smanjenja oštrine vida kao što je skotom.
Upozorenja koja se odnose na pomoćne supstance
Natrijum
Tylol Hot D sadrži 450 mg natrijum bikarbonata, 45 mg bezvodnog natrijum
karbonata i 10 mg natrijum
benzoata u jednoj dozi. Ovo je potrebno uzeti u obzir kod pacijenata
koji su na dijeti sa ograničenim unosom natrijuma.
Sunset yellow
Tylol Hot D sadrži boju koja se naziva Sunset Yellow (E110), koja može
uzrokovati alergijske reakcije
kod nekih osoba.
Aspartam
Tylol Hot D sadrži aspartam, izvor fenilalanina. Može biti štetan za
osobe sa fenilketonurijom.
Laktoza
Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze,
potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne
bi smjeli da uzimaju ovaj lijek.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Aktivni ugalj, holestiramin, antacidi i antimuskarinski ljekovi (npr.
propantelin) mogu usporiti resorpciju paracetamola iz digestivnog
trakta, dok je ljekovi sa prokinetskim dejstvom, (npr. metoklopramid)
mogu ubrzati. Opioidni analgetici usporavaju resorpciju i smanjuju
bioraspoloživost paracetamola. Induktori enzima jetre, poput
rifampicina, fenitoina i hidantoina ubrzavaju eliminaciju paracetamola i
smanjuju mu bioraspoloživost, dok inhibitori enzima, poput ranitidina i
cisaprida usporavaju eliminaciju i povećavaju bioraspoloživost
paracetamola. Nema dokaza da bi bilo koja od ovih farmakokinetskih
interakcija uzrokovala klinički mjerodavne promjene
efikasnosti/bezbjednosti paracetamola ni da bi bilo potrebno
prilagođavanje doze paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim uslovima. Neprekidna i dugotrajna konzumacija većih količina
alkohola, ili akutna konzumacija većih količina alkohola može
rezultovati pojačanom aktivnošću CYP2E1, što, ako se istovremeno
primijeni paracetamol, može rezultovati pojačanom produkcijom
hepatotoksičnog metabolita paracetamola. Ako se paracetamol uzima u
rasponu preporučenih doza, rizik od hepatotoksičnosti nije veći nego u
odnosu na ostalu populaciju (praktično je zanemariv). Međutim, u slučaju
predoziranja paracetamolom, rizik od hepatotoksičnosti je veći nego kod
osoba koje ne konzumiraju prekomjerne količine alkohola.
Postoje naznake da bi rizik od hepatotoksičnosti paracetamola mogao biti
povećan kod pacijenata sa HIV– infekcijom liječenih zidovudinom.
Oštećenje funkcije jetre prekomjernom dozom paracetamola može pojačati
efekte peroralnih antikoagulansa sa posljedičnom povećanom sklonošću
krvarenju. Povećana sklonost krvarenju moguća je kod osoba liječenih
peroralnim antikoagulansima čak i kada prekomjerna doza paracetamola
nema hepatotoksično dejstvo.
S druge strane, nema naznaka da bi primjena paracetamola u preporučenim
dozama uticala na sklonost krvarenju kod osoba na hroničnoj terapiji
peroralnim antikoagulansima. Ipak, kod takvih pacijenata se preporučuje
poseban oprez da ne dođe do predoziranja paracetamolom, primjenu
paracetamola treba ograničiti na što kraći vremenski period, izbjegavati
najveće preporučene doze paracetamola i tokom primjene paracetamola
pratiti pokazatelje koagulacije.
Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni paracetamola i
flukloksacilina jer je istovremeno uzimanje tih ljekova povezano sa
metaboličkom acidozom sa povišenim anjonskim procjepom, posebno kod
pacijenata kod kojih su prisutni faktori rizika (vidjeti dio 4.4).
Pseudoefedrin
Ovaj lijek ne smiju koristiti pacijenti koji se liječe inhibitorima
monoaminooksidaze (MAOI), kao i tokom 14 dana nakon prestanka liječenja
(vidjeti dio 4.3.).
Istovremena primjena pseudoefedrina i drugih direktnih ili indirektnih
adrenergičkih agonista, posebno inhibitora MAO, povećava rizik od
prekomjernih simpatomimetičkih (perifernih) efekata (tahikardija,
aritmije, hipertenzija, poremećaji metabolizma glukoze i lipida,
pojačavanje simptoma hipertireoze, slabost, tremor, mučnina i
povraćanje, bljedilo, pojačano znojenje, retencija urina, pojačane
tegobe usljed hipertrofije prostate) i centralnih adrenergičkih efekata
(strah, anksioznost, nemir, halucinacije ili depresija centralnog
nervnog sistema).
Istovremena primjena pseudoefedrina i ergot alkaloida dovodi do
povećanog rizika pojave ergotizma i zato je kontraindikovana (vidjeti
dio 4.3), dok je uz istovremenu primjenu sa oksitocinom povećan rizik od
hipertenzije.
Lijek se ne smije uzimati istovremeno sa beta-blokatorima (vidjeti dio
4.3). Istovremena primjena pseudoefedrina i antihipertenziva (blokatori
adrenergičkih neurona i beta blokatori) može rezultovati smanjenjem
hipotenzivnih efekata.
Citrati i natrijum bikarbonat smanjuju eliminaciju i produžavaju vrijeme
dijelovanja pseudoefedrina.
Pseudoefedrin povećava dejstvo antiholinergika (kao što su triciklični
depresivi).
Rizik od srčanih aritmija povećan je pri istovremenoj primjeni
pseudoefedrina i glikozida digitalisa ili kokaina, zatim pri primjeni
pseudoefedrina istovremeno sa inhalacionim anesteticima ili nedugo nakon
njih.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se u visokom stepenu vezuje za proteine plazme. Barem
teorijski, to bi moglo da bude mjesto potencijalne interakcije sa
peroralnim antikoagulansima, ali nema kliničkih zapažanja koja bi
uputila na povećan rizik od veće sklonosti krvarenju pri istovremenoj
primjeni hlorfenamina i peroralnih antikoagulansa.
Istovremena primjena hlorfenamina i fenitoina povećava rizik od
fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
Istovremena primjena hlorfenamina i drugih ljekova sa antimuskarinskim
djelovanjem povećava rizik od prekomjernih antimuskarinskih efekata, i
to perifernih (suva usta, zamućen vid, porast očnog pritiska, retencija
urina, dijareja, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje,
hipotenzija i nepravilni srčani otkucaji, viskoznija sekrecija u
respiratornom sistemu sa otežanim disanjem, pojačane smetnje usljed
hipertrofije prostate) i centralnih (sedacija, smanjenje kognitivnih
funkcija, gubitak koordinacije i posebno kod djece i starijih,
psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor, hiperpireksija, konvulzije).
Hlorfenamin može pojačati dejstva drugih depresora centralnog nervnog
sistema – alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika, hipnotika,
barbiturata, tricikličnih antidepresiva, inhibitora MAO i neuroleptika.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća: Nema kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene ovog lijeka
kod trudnica.
Rizik uzimanja lijeka tokom trudnoće i dojenja ne može se isključiti.
Zbog toga ovaj lijek trudnice ne smiju primjenjivati bez prethodnog
savjetovanja sa ljekarom.
Dojenje: Bezbjednost primjene aktivnih supstanci ovog lijeka tokom
dojenja nije utvrđena. Zbog toga se ovaj lijek ne smije uzimati tokom
perioda laktacije bez prethodnog savjetovanja sa ljekarom.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Uzimanje lijeka Tylol Hot D malo ili umjereno utiče na sposobnost
upravljanja vozilima i rukovanje
mašinama. Lijek može uticati na psihofizičke sposobnosti (sedacija) zbog
sadržaja hlorfenamin maleata, zato pacijenta treba upozoriti na to
ukoliko upravlja vozilom ili mašinom.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često
(≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i
<1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka).
Paracetamol
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: trombocitopenija, leukopenija, neutropenija.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: kožne reakcije preosjetljivosti (osip, urtikarija).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija (akutna
generalizovana egzantematozna pustuloza, Stevens-Johnson-ov sindrom,
toksična epidermalna nekroliza).
Hronična primjena visokih doza nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući derivate p-aminofenola, može uzrokovati intersticijalni
nefritis (tzv. analgetska nefropatija). Prema raspoloživim podacima,
nema dokaza da bi dugotrajna primjena paracetamola povećavala rizik od
insuficijencije bubrega ili rizik od ubrzanja progresije hronične
insuficijencije bubrega.
Pseudoefedrin
Srčani poremećaji
Rijetko: tahikardija i/ili palpitacija, hipertenzija
Veoma rijetko: nepravilni srčani otkucaji, bradikardija.
Opisano je svega nekoliko slučajeva anginoznih napada ili infarkta
miokarda, odnosno slučajeva ishemijskog moždanog udara kod pacijenata
koji su primali peroralni pseudoefedrin.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko: pojačavanje simptoma hipertireoze.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: mučnina, povraćanje.
Nepoznato: ishemijski kolitis.
Poremećaji imunog sistema
Nepoznato: kožne reakcije (osip), reakcije preosjetljivosti (moguća je i
unakrsna preosjetljivost sa drugim simpatomimeticima).
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma rijetko: poremećaj metabolizma glukoze i/ili lipida.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: nemir, nesanica.
Veoma rijetko: mišićni tremor ili slabost, iritabilnost, anksioznost,
ekscitabilnost, halucinacije i paranoidne deluzije.
Efekti pseudoefedrina na centralni nervni sistem nešto su češći kod
djece i starijih osoba.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Veoma rijetko: retencija urina, pojačavanje tegoba hipertrofije
prostate.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Rijetko: bljedilo kože, pojačano znojenje.
Nepoznato: teške kožne reakcije, uključujući akutnu generalizovanu
egzantematoznu pustulozu (AGEP).
Poremećaji oka
Nepoznato: ishemijska optička neuropatija.
Hlorfenamin
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: poremećaji krvi.
Srčani poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmija.
Poremećaji oka
Rijetko: zamućen vid.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: suvoća usta, opstipacija, mučnina.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: sedacija (od blage sedacije do dubokog sna), vrtoglavica,
gubitak koordinacije pokreta, smanjenje kognitivne sposobnosti (ovi
efekti hlorfenamina tipično nestaju nakon nekoliko dana primjene),
ekstrapiramidni poremećaji motorike, omaglica, konfuzija, depresija,
poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Rijetko: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Rijetko: otežano disanje (zbog viskoznog sekreta u donjim respijatornim
putevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Najvažnije potencijalne posljedice predoziranja su toksični efekti
paracetamola – prvenstveno oštećenje funkcije jetre sve do potpune
akutne insuficijencije jetre. Akutna insuficijencija jetre nerijetko je
praćena i akutnom insuficijencijom bubrega. Izrazito rijetko, toksične
doze paracetamola mogu i bez akutne insuficijencije jetre uzrokovati
akutnu insuficijenciju bubrega ili tešku depresiju centralnog nervnog
sistema sa komom. Predoziranje može rezultovati i toksičnim efektima
pseudoefedrina i/ili hlorfenamina (kardiovaskularni sistem, centralni
nervni sistem).
Znaci i simptomi predoziranja
Paracetamol. Toksični efekti mogu nastati nakon jednokratne ili
višekratnih doza koje prelaze preporučenu gornju granicu dnevne količine
paracetamola za određeni uzrast. Kod odraslih i djece uzrasta iznad 12
godina, najmanja doza potrebna za indukciju oštećenja jetre procijenjena
je na 8-10 g. Kod djece, ta doza je procijenjena na oko 150 mg/kg (tj.
oko 3 g za dijete teško 20 kg). Generalno, «hepatotoksična doza» može
biti i nešto manja, a vjerovatnoća nastanka hepatotoksičnosti pri
određenoj prekomjernoj dozi može biti nešto veća kod osoba sa određenim
«faktorima rizika»: hronična ili akutna prekomjerna konzumacija
alkohola; akutna ili hronična bolest jetre (akutni virusni hepatitis,
ciroza); dijabetes, gojaznost i akutne virusne infekcije kod djece;
hronična insuficijencija srca; anoreksija nervoza ili teško gladovanje;
HIV-infekcija liječena zidovudinom.
Trovanje paracetamolom uglavnom ima 4 faze. Rani simptomi nastaju 2-3
sata (ili nešto kasnije) nakon ingestije, a uključuju anoreksiju,
mučninu, povraćanje, slabost i ponekad dijareju i pojačano znojenje. Ti
simptomi obično nestaju u toku 24 sata, a javljaju se simptomi druge
faze: bol/osjetljivost u gornjem dijelu abdomena (može biti prvi znak
oštećenja jetre), povećanje jetre i ponekad oligurija, povišenje
vrijednosti bilirubina i enzima jetre i produžavanje protrombinskog
vremena (upućuju na oštećenje funkcije jetre). Pri vrlo teškom trovanju,
u toku prvih 24 sata mogu se javiti i simptomi poremećaja centralnog
nervnog sistema: početna simulacija sa uzbuđenjem i delirijumom koju
prati depresija centralnog nervnog sistema, stupor i hipotermija, brz i
nepravilan puls, plitko disanje, hipotenzija i kardiovaskularni kolaps.
Mogu nastati fatalne asfiksijske konvulzije, koma i smrt.
U trećoj fazi, 3 do 5 dana nakon ingestije, javljaju se ponovo
anoreksija, mučnina i povraćanje i slabost, pa zatim znaci
insuficijencije jetre (ako je nastala) – žutica, hipoglikemija,
koagulopatija i encefalopatija, a može nastati i insuficijencija bubrega
i kardiomiopatija. Četvrta faza je oporavak ili progresija do smrtnog
ishoda. Ostali znaci akutnog trovanja paracetamolom su cijanoza
(methemoglobin), trombocitopenija, eritematozni osip ili urtikarija,
žarišta na sluznici i metabolička acidoza.
Pseudoefedrin. Znaci trovanja pseudoefedrinom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze.
Znaci trovanja pseudoefedrinom uključuju uzbuđenje i psihomotorni nemir,
anksioznost, konvulzije, delirijum, halucinacije, znatan/kontinuiran
porast krvnog pritiska, bradikardiju ili tahikardiju i nepravilne
otkucaje srca, nedostatak vazduha i anginozne smetnje/infarkt miokarda.
Hlorfenamin. Znaci trovanja hlorfenaminom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze.
Znaci trovanja različiti su kod djece i odraslih: kod djece prevladava
stimulacija centralnog nervnog sistema sa psihomotornim nemirom,
ataksijom, tremorom, psihotičnim smetnjama, hiperpireksijom i
konvulzijama. Mogu nastupiti koma i kardiovaskularni kolaps. Kod
odraslih prevladavaju znaci depresije centralnog nervnog sistema –
pospanost, sedacija, koma. Moguć je nastanak konvulzija, otežanog
disanja i kardiovaskularni kolaps. Takođe, mogući su ekstrapiramidni
poremećaji motorike i niz različitih antimuskarinskih efekata.
Liječenje predoziranja
Hospitalizacija pacijenata obavezna je čak i u slučajevima kada nema
jasne simptomatologije – zbog moguće odložene pojave oštećenja jetre
paracetamolom. Ispiranje želuca i aktivni ugalj smanjiće repsorpciju
svih aktivnih supstanci – ako se primijene rano nakon ingestije (do 2
sata nakon ingestije, kada je riječ o paracetamolu). Za pseudoefedrin i
hlorfenamin nema specifičnih antidota i liječenje je simptomatsko
(konvulzije, disanje, kardiovaskularni kolaps).
Što se tiče paracetamola, specifični antidot je acetilcistein (peroralni
ili parenteralni) – smanjuje rizik od hepatotoksičnosti paracetamola
(preporuka: primijeniti u toku 8 sati od ingestije), ali on «ne štiti»
od nefrotoksičnosti ni od efekata na centralni nervni sistem. Efikasnost
primjene acetilcisteina prati se mjerenjem koncentracija paracetamola u
plazmi, protrombinskog vremena i ispitivanjima funkcije jetre.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ostali analgetici i antipiretici, paracetamol i
kombinacije, isključujući psiholeptike
ATC kod: N02BE51
Tylol Hot D je lijek čije aktivne supstance imaju sinergističko
djelovanje.
Paracetamol je inhibitor ciklooksigenaze, analgetik (centralni) i
antipiretik.
Pseudoefedrin je dekstroizomer efedrina, indirektni adrenergički agonist
koji uzrokuje vazokonstrikciju u sluznici gornjih disajnih puteva
(dekongestiv).
Hlorfenamin je antagonist histaminskih H1 i muskarinskih receptora.
Opušta glatke mišiće respiratornog i gastrointestinalnog sistema,
sprečava vazodilataciju indukovanu histaminom i suprimira propustljivost
kapilara što rezultuje smanjenjem edema sluznice i smanjenom sekrecijom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon peroralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
(resorbovana frakcija procjenjuje se na oko 80% do >90%). Oko 20%
resorbovane doze se metaboliše pri prvom prolazu kroz jetru, a apsolutna
bioraspoloživost peroralnog paracetamola procijenjena je na oko 70% do
oko 90%. Rastvor za peroralnu primjenu (sirup) i tablete/kapsule sa
trenutnim oslobađanjem su biološki ekvivalentni. Vrijeme do postizanja
maksimalne koncentracije nakon primjene sirupa (T_(max)) iznosi oko 0.2
do 1.2 sata. Hrana produžava T_(max) za 100% i smanjuje maksimalnu
koncentraciju u plazmi (C_(max)) za oko 25%, ali bioraspoloživost ostaje
očuvana. Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 20%-25%, a čak oko 50%
u slučaju predoziranja. Paracetamol se raspodjeljuje u praktično sva
tkiva osim masnoga (najviše jetra i bubreg), a prividni volumen
distribucije iznosi oko 1 l/kg. Paracetamol prolazi krvno- moždanu i
placentarnu barijeru, te se izlučuje u majčino mlijeko. Paracetamol se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem – samo <5% doze izlučuje se putem
bubrega u nepromijenjenom obliku. Metabolizam se odvija prvenstveno u
jetri i u manjoj mjeri u bubregu. Glavni put metabolisanja je
konjugacija sa glukuronidom i u manjoj mjeri sa sulfatom, pri čemu
nastaju neaktivni metaboliti koji se izlučuju bubrezima.
Kod zdravih osoba se svega nekoliko procenata resorbovanog paracetamola
metaboliše posredstvom citohroma P450 (posredstvom CYP2E1, te u manjoj
mjeri posredstvom 1A2 i 3A4) u reaktivni metabolit
N-acetil-p-benzohinonimin (NAPQI). Smatra se da je NAPQI odgovaran za
oštećenja funkcije jetre. NAPQI se inaktivira ili NADPH-zavisnom
trasnformacijom u paracetamol, ili u reakciji sa glutationom.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 ml/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata. Relativni udio NAPQI među
metabolitima paracetamola, a time i rizik od oštećenja jetre, povećavaju
se pri akutnom i hroničnom prekomjernom konzumiranju alkohola (indukcija
CYP2E1) i u ranim fazama nakon transplantacije jetre. Takođe, pri teškom
gladovanju smanjena je količina glutationa kao i kod oboljelih od
anoreksije nervoze, čime se povećava rizik od hepatotoksičnog efekta
NAPQI.
Farmakokinetika paracetamola je, u rasponu terapijskih doza, nezavisna
od doze i od vremena (nema znakova akumulacije pri ponovljenom
doziranju). Pri primjeni toksičnih doza zasiti se brzi proces sulfacije,
pa se srazmjerno veći udio paracetamola metaboliše sporijim procesom
glukuronidacije. Zbog toga se ukupni klirens paracetamola smanji, a
poluvrijeme eliminacije produži – ali kinetika i dalje ostaje nezavisna
od doze (glukuronidacija ima visok kapacitet), ali na «novom nivou». Pri
tome, međutim, postoji i mogućnost stvaranja veće količine NAPQI.
Farmakokinetske osobine paracetamola uporedive su kod djece, odraslih i
starijih osoba.
Pseudoefedrin
Peroralni pseudoefedrin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično
u potpunosti resorbuje, a T_(max) iznosi 1,4 do 2 sata. Hrana produžava
T_(max), ali ne utiče na bioraspoloživost. Pseudoefedrin se
raspodjeljuje u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 2,5
l/kg. Pseudoefedrin prolazi krvno-moždanu i placentarnu barijeru i
izlučuje se u majčino mlijeko. Eliminiše se praktično u potpunosti
izlučivanjem neizmijenjenog molekula bubrezima – poluvrijeme eliminacije
iznosi 5-8 sati pri pH urina 5,8. Zakiseljavanjem urina (pH 5,0)
poluvrijeme eliminacije se skraćuje na oko 3-6 sati, a alkalinizacijom
(pH 8,0) se produžava na 9-16 sati. Eliminacija je brža kod djece nego
kod odraslih (poluvrijeme eliminacije oko 3 sata).
Hlorfenamin
Peroralni hlorfenamin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, ali je podložan opsežnom metabolizmu prvog prolaza
kroz jetru, a apsolutna bioraspoloživost procijenjena je na 25% do 60%.
Maksimalna koncentracija u plazmi postiže se 3 do 8 sati nakon primjene.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%, a hlorfenamin dospijeva
praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 3 l/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome prolazi li kroz
placentarnu barijeru ni dospijeva li u majčino mlijeko. Hlorfenamin se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem i to u jetri (prvenstveno
posredstvom CYP2B1, u manjoj mjeri i posredstvom CYP211 i CYP2D6) (oko
80% primijenjene doze). Preostalih 20% nepromijenjenog hlorfenamina i
svi metaboliti izlučuju se urinom. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko 20
sati. Uprkos tome, uz preporučeni način doziranja svakih 6 sati, u
rasponu terapijskih doza nema naznaka akumulacije hlorfenamina ni nakon
ponovljene primjene. Eliminacija je kod djece za 50%-80% brža nego kod
odraslih.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega
Oštećenje funkcije bubrega ne utiče na farmakokinetiku paracetamola, ali
je usporeno izlučivanje metabolita. O pseudoefedrinu i hlorfenaminu nema
specifičnih podataka, ali s obzirom na ulogu bubrega u eliminaciji tih
supstanci, pretpostavlja se da je eliminacija usporena.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre
U stanjima sa akutnim poremećajem funkcije jetre, npr. pri akutnom
virusnom hepatitisu, eliminacija paracetamola je usporena, ali je profil
metabolita isti kao i kod osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Isto važi
za pacijente sa težom hroničnom insuficijencijom jetre, dok se pri
blažim oblicima bolesti kinetika eliminacije ne razlikuje od one kod
osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Uprkos usporenoj eliminaciji, nema
akumulacije paracetamola ako se primjenjuje u rasponu terapijskih doza.
U prvim nedjeljama nakon transplantacije jetre, eliminacija paracetamola
je usporena, a izmijenjen je i profil metabolita – nastaje relativno
više potencijalno hepatotksičnog metabolita NAPQI. Brzina eliminacije i
profil metabolita postaju normalni u toku nekoliko mjeseci nakon
transplantacije.
Nema specifičnih podataka o uticaju oštećenja funkcije jetre na kinetiku
pseudoefedrina ni hlorfenamina, ali s obzirom na opseg metabolisanja
hlorfenamina, pretpostavlja se da mu je eliminacija usporena kod osoba
sa oštećenom funkcijom jetre.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Istraživanja na životinjama ove kombinacije aktivnih supstanci nijesu
sprovedena.
Paracetamol, pseudoefedrin i hlorfenamin su svaki pojedinačno ili u
kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već više od 30 godina i
njihova je klinička bezbjednost dobro dokumentovana.
Osim podataka, navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka karakteristika
lijeka, nema pretkliničkih podataka koji pružaju dodatne informacije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Limunska kiselina anhidrovana; vinska kiselina; natrijum bikarbonat;
natrijum karbonat anhidrovani; povidon (PVP K 30); natrijum benzoat;
hinolin žuto Cl No. 47005; Aroma pomorandže, laktoza monohidrat; Sunset
Yellow; acesulfam kalijum; aspartam.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Primarno pakovanje je troslojna kesica (polyester (PET)/Al/LLDPE)
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sardži 12 kesica.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa vežećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
NOBEL D.O.O. PODGORICA,
Aerodromska bb, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/6915 - 7825
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 28.05.2010. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 25.12.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Decembar, 2024. godine
1. NAZIV LIJEKA
TYLOL HOT D, 500 mg + 60 mg + 4 mg, šumeće granule
INN: paracetamol, pseudoefedrin, hlorfenamin
2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV
Jedna kesica sadrži paracetamol 500 mg, pseudoefedrin hidrohlorid 60 mg,
hlorfenamin maleat 4 mg
Pomoćne supstance sa potvrđenim dejstvom: laktoza monohidrat, natrijum
bikarbonat; natrijum karbonat anhidrovani; natrijum benzoat; aspartam i
Sunset Yellow.
Za spisak svih ekscipijenasa, pogledati dio 6.1.
3. FARMACEUTSKI OBLIK
Šumeće granule.
Lijek TYLOL HOT D sadrži žućkasto-narandžaste šumeće granule mirisa na
pomorandžu.
4. KLINIČKI PODACI
4.1. Terapijske indikacije
Ublažavanje simptoma nazalne i sinusne kongestije, praćene drugim
simptomima prehlade, gripa ili alergijskog rinitisa (pojačana sekrecija
iz nosa, kijanje, crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i pojačano
suzenje očiju, bol u području sinusa, glavobolja, povišena tjelesna
temperatura i sl.).
Lijek je namijenjen za primjenu kod odraslih i djece starije od 12
godina.
4.2. Doziranje i način primjene
Lijek TYLOL HOT D se uzima oralno, prema sljedećim uputstvima:
Sadržaj svake kesice treba rastvoriti u 160 ml (= šolja standardne
veličine) tople vode, i odmah se pije bez odlaganja. Ukoliko je
potrebno, sljedeća doza se može uzeti kada prodje 6 časova. Uobičajeni
režim doziranja 1 kesica) 3 puta dnevno. Preporučena maksimalna dnevna
doza je 4 kesice.
Lijek je namijenjen za kratkotrajnu primjenu. Ako se simptomi ne
poboljšaju ili se pogoršaju nakon 3 dana, pacijenti treba da se obrate
ljekaru. Ne preporučuje se kontinuirana primjena lijeka duže od 5 dana.
U situacijama kada je prisutan samo jedan od gore navedenih simptoma,
preferira se primjena lijeka koji sadrži jednu aktivnu supstancu.
Pedijatrijska populacija:
Bezbjednost i efikasnost lijeka Tylol Hot D kod djece mlađe od 12 godina
nijesu ustanovljene. Lijek nije namijenjen za primjenu kod djece mlađe
od 12 godina.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega: Kod pacijenata sa blago ili
umjereno oštećenom funkcijom bubrega preporučuje se da razmak između
pojedinačnih doza bude 8-12 sati. Pacijenti sa teškim oštećenjem
funkcije bubrega ne smiju da uzimaju ovaj lijek (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre:
Potreban je oprez kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti
sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju uzimati ovaj lijek (vidjeti
dio 4.3).
Starije osobe
Potreban je oprez, naročito kod slabih, nepokretnih starijih osoba ili
kod starijih pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.
4.3. Kontraindikacije
- preosjetljivost na aktivne supstance i/ili na neku od pomoćnih
supstanci navedenih u dijelu 6.1
- kardiovaskularne bolesti uključujući hipertenziju
- teška koronarna ishemija
- teška hipertireoza
- primjena lijeka kod pacijenata na terapiji MAO inhibitorima, odnosno
primjena lijeka u okviru perioda od 14 dana nakon prekida primjene MAO
inhibitora (vidjeti dio 4.5)
- aktivni peptički ulkus
- akutni srčani infarkt
- teško oštećenje funkcije jetre
- teško oštećenje funkcije bubrega
- trudnoća i dojenje
- istovremena primjena drugih simpatomimetičkih dekongestiva
- diabetes mellitus
- feohromocitom
- glaukom zatvorenog ugla
- primjena beta-blokatora (vidjeti dio 4.5)
- istovremena primjena dihidroergotamina (vidjeti dio 4.5)
- djeca mlađa od 12 godina
4.4. Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka
Preporučene doze ne smiju se prekoračiti. U slučaju prekoračenja doze,
potrebno je obratiti se ljekaru čak i ako nema subjektivnih tegoba, zbog
mogućih odloženih štetnih dejstava na jetru.
Uz primjenu lijeka Tylol Hot D ne smiju se uzimati drugi ljekovi koji
sadrže paracetamol ili oralne dekongestive sluznice nosa.
Preporučuje se oprez kada se paracetamol primjenjuje istovremeno sa
flukloksacilinom zbog povećanog rizika od metaboličke acidoze sa
povišenim anjonskim procjepom (engl. high anion gap metabolic acidosis,
HAGMA), posebno kod pacijenata sa teškim oštećenjem fukcije bubrega,
sepsom, pothranjenošću i drugim stanjima nedostatka glutationa (npr.
hronični alkoholizam), kao i kod onih koji primjenjuju maksimalne dnevne
doze paracetamola. Preporučuje se pažljivo praćenje, uključujući
mjerenje 5-oksoprolina u urinu.
Pri primjeni lijeka Tylol Hot D potreban je poseban oprez kod pacijenata
sa okluzivnim vaskularnim bolestima, astmom, oštećenom funkcijom jetre
ili bubrega opstrukcijom žučnih kanala, hipertrofijom prostate,
urinarnom retencijom, piloroduodenalnom opstrukcijom, deficitom
glukoza-6-fosfat- dehidrogenaze, srčanim aritmijama, anoreksijom
nervozom, povišenim intrakranijalnim pritiskom ili cerebralnim
oštećenjem, nakon transplantacije jetre i kod oboljelih od HIV infekcije
koji se liječe zidovudinom.
Rizik oštećenja jetre paracetamolom veći je kod osoba koje konzumiraju
alkohol. Potrebno je izbjegavati konzumiranje alkohola tokom primjene
lijeka Tylol Hot D.
Iako kod normotenzivnih pacijenata nije utvrđen efekat povišenja krvnog
pritiska zbog primjene pseudoefedrina, pacijenti sa hipertenzijom lijek
moraju uzimati pod nadzorom ljekara.
Pacijenti koji koriste antihipertenzive i/ili antidepresive treba da
potraže savjet ljekara specijaliste.
Lijek sadrži antihistaminik koji primijenjen u uobičajenoj dozi može
izazvati neželjena dejstva koja su različita u zavisnosti od pacijenta
odnosno lijeka, a najčešće uključuju sedaciju i pospanost (vidjeti dio
4.7).
Poseban oprez je potreban pri određivanju doze kod pacijenata starijeg
životnog doba, zbog njihove veće osjetljivosti na ljekove ove vrste.
Može biti pojačano dejstvo lijeka na centralni nervni sistem.
Teške kožne reakcije
Teške kožne reakcije, kao što je akutna generalizovana egzantematozna
pustuloza (AGEP), mogu se javiti kod primjene ljekova koji sadrže
pseudoefedrin. Ovo akutno izbijanje pustula može se javiti u toku prva 2
dana liječenja, sa povišenom tjelesnom temperaturom i brojnim malim,
uglavnom ne-folikularnim pustulama koje nastaju na široko
rasprostranjenom edematoznom eritemu, a uglavnom su lokalizovane na
kožnim naborima, trupu i gornjim ekstremitetima. Pacijente treba
pažljivo pratiti. Ako se uoče znakovi i simptomi kao što su pireksija,
eritem ili mnoštvo malih pustula, primjenu lijeka treba prekinuti i, ako
je potrebno, preduzeti odgovarajuće mjere.
Ishemijski kolitis
Kod primjene pseudoefedrina zabilježeno je nekoliko slučajeva
ishemijskog kolitisa. U slučaju pojave iznenadnog bola u abdomenu,
rektalnog krvarenja ili drugih simptoma ishemijskog kolitisa, pacijent
mora prekinuti primjenu pseudoefedrina i zatražiti savjet ljekara.
Ishemijska optička neuropatija
Prijavljeni su slučajevi ishemijske optičke neuropatije kod primjene
pseudoefedrina. Treba prekinuti primjenu pseudoefedrina ako dođe do
iznenadnog gubitka vida ili smanjenja oštrine vida kao što je skotom.
Upozorenja koja se odnose na pomoćne supstance
Natrijum
Tylol Hot D sadrži 450 mg natrijum bikarbonata, 45 mg bezvodnog natrijum
karbonata i 10 mg natrijum
benzoata u jednoj dozi. Ovo je potrebno uzeti u obzir kod pacijenata
koji su na dijeti sa ograničenim unosom natrijuma.
Sunset yellow
Tylol Hot D sadrži boju koja se naziva Sunset Yellow (E110), koja može
uzrokovati alergijske reakcije
kod nekih osoba.
Aspartam
Tylol Hot D sadrži aspartam, izvor fenilalanina. Može biti štetan za
osobe sa fenilketonurijom.
Laktoza
Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze,
potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne
bi smjeli da uzimaju ovaj lijek.
4.5. Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija
Paracetamol
Aktivni ugalj, holestiramin, antacidi i antimuskarinski ljekovi (npr.
propantelin) mogu usporiti resorpciju paracetamola iz digestivnog
trakta, dok je ljekovi sa prokinetskim dejstvom, (npr. metoklopramid)
mogu ubrzati. Opioidni analgetici usporavaju resorpciju i smanjuju
bioraspoloživost paracetamola. Induktori enzima jetre, poput
rifampicina, fenitoina i hidantoina ubrzavaju eliminaciju paracetamola i
smanjuju mu bioraspoloživost, dok inhibitori enzima, poput ranitidina i
cisaprida usporavaju eliminaciju i povećavaju bioraspoloživost
paracetamola. Nema dokaza da bi bilo koja od ovih farmakokinetskih
interakcija uzrokovala klinički mjerodavne promjene
efikasnosti/bezbjednosti paracetamola ni da bi bilo potrebno
prilagođavanje doze paracetamola.
Alkohol može povećati rizik od hepatotoksičnosti paracetamola, ali samo
u izuzetnim uslovima. Neprekidna i dugotrajna konzumacija većih količina
alkohola, ili akutna konzumacija većih količina alkohola može
rezultovati pojačanom aktivnošću CYP2E1, što, ako se istovremeno
primijeni paracetamol, može rezultovati pojačanom produkcijom
hepatotoksičnog metabolita paracetamola. Ako se paracetamol uzima u
rasponu preporučenih doza, rizik od hepatotoksičnosti nije veći nego u
odnosu na ostalu populaciju (praktično je zanemariv). Međutim, u slučaju
predoziranja paracetamolom, rizik od hepatotoksičnosti je veći nego kod
osoba koje ne konzumiraju prekomjerne količine alkohola.
Postoje naznake da bi rizik od hepatotoksičnosti paracetamola mogao biti
povećan kod pacijenata sa HIV– infekcijom liječenih zidovudinom.
Oštećenje funkcije jetre prekomjernom dozom paracetamola može pojačati
efekte peroralnih antikoagulansa sa posljedičnom povećanom sklonošću
krvarenju. Povećana sklonost krvarenju moguća je kod osoba liječenih
peroralnim antikoagulansima čak i kada prekomjerna doza paracetamola
nema hepatotoksično dejstvo.
S druge strane, nema naznaka da bi primjena paracetamola u preporučenim
dozama uticala na sklonost krvarenju kod osoba na hroničnoj terapiji
peroralnim antikoagulansima. Ipak, kod takvih pacijenata se preporučuje
poseban oprez da ne dođe do predoziranja paracetamolom, primjenu
paracetamola treba ograničiti na što kraći vremenski period, izbjegavati
najveće preporučene doze paracetamola i tokom primjene paracetamola
pratiti pokazatelje koagulacije.
Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni paracetamola i
flukloksacilina jer je istovremeno uzimanje tih ljekova povezano sa
metaboličkom acidozom sa povišenim anjonskim procjepom, posebno kod
pacijenata kod kojih su prisutni faktori rizika (vidjeti dio 4.4).
Pseudoefedrin
Ovaj lijek ne smiju koristiti pacijenti koji se liječe inhibitorima
monoaminooksidaze (MAOI), kao i tokom 14 dana nakon prestanka liječenja
(vidjeti dio 4.3.).
Istovremena primjena pseudoefedrina i drugih direktnih ili indirektnih
adrenergičkih agonista, posebno inhibitora MAO, povećava rizik od
prekomjernih simpatomimetičkih (perifernih) efekata (tahikardija,
aritmije, hipertenzija, poremećaji metabolizma glukoze i lipida,
pojačavanje simptoma hipertireoze, slabost, tremor, mučnina i
povraćanje, bljedilo, pojačano znojenje, retencija urina, pojačane
tegobe usljed hipertrofije prostate) i centralnih adrenergičkih efekata
(strah, anksioznost, nemir, halucinacije ili depresija centralnog
nervnog sistema).
Istovremena primjena pseudoefedrina i ergot alkaloida dovodi do
povećanog rizika pojave ergotizma i zato je kontraindikovana (vidjeti
dio 4.3), dok je uz istovremenu primjenu sa oksitocinom povećan rizik od
hipertenzije.
Lijek se ne smije uzimati istovremeno sa beta-blokatorima (vidjeti dio
4.3). Istovremena primjena pseudoefedrina i antihipertenziva (blokatori
adrenergičkih neurona i beta blokatori) može rezultovati smanjenjem
hipotenzivnih efekata.
Citrati i natrijum bikarbonat smanjuju eliminaciju i produžavaju vrijeme
dijelovanja pseudoefedrina.
Pseudoefedrin povećava dejstvo antiholinergika (kao što su triciklični
depresivi).
Rizik od srčanih aritmija povećan je pri istovremenoj primjeni
pseudoefedrina i glikozida digitalisa ili kokaina, zatim pri primjeni
pseudoefedrina istovremeno sa inhalacionim anesteticima ili nedugo nakon
njih.
Hlorfenamin
Hlorfenamin se u visokom stepenu vezuje za proteine plazme. Barem
teorijski, to bi moglo da bude mjesto potencijalne interakcije sa
peroralnim antikoagulansima, ali nema kliničkih zapažanja koja bi
uputila na povećan rizik od veće sklonosti krvarenju pri istovremenoj
primjeni hlorfenamina i peroralnih antikoagulansa.
Istovremena primjena hlorfenamina i fenitoina povećava rizik od
fenitoinske toksičnosti (ataksija, hiperrefleksija, nistagmus, tremor).
Istovremena primjena hlorfenamina i drugih ljekova sa antimuskarinskim
djelovanjem povećava rizik od prekomjernih antimuskarinskih efekata, i
to perifernih (suva usta, zamućen vid, porast očnog pritiska, retencija
urina, dijareja, pojačan gastrični refluks, pojačano znojenje,
hipotenzija i nepravilni srčani otkucaji, viskoznija sekrecija u
respiratornom sistemu sa otežanim disanjem, pojačane smetnje usljed
hipertrofije prostate) i centralnih (sedacija, smanjenje kognitivnih
funkcija, gubitak koordinacije i posebno kod djece i starijih,
psihomotorna stimulacija, tinitus, tremor, hiperpireksija, konvulzije).
Hlorfenamin može pojačati dejstva drugih depresora centralnog nervnog
sistema – alkohola, benzodiazepina, opioidnih analgetika, hipnotika,
barbiturata, tricikličnih antidepresiva, inhibitora MAO i neuroleptika.
4.6. Plodnost, trudnoća i dojenje
Trudnoća: Nema kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene ovog lijeka
kod trudnica.
Rizik uzimanja lijeka tokom trudnoće i dojenja ne može se isključiti.
Zbog toga ovaj lijek trudnice ne smiju primjenjivati bez prethodnog
savjetovanja sa ljekarom.
Dojenje: Bezbjednost primjene aktivnih supstanci ovog lijeka tokom
dojenja nije utvrđena. Zbog toga se ovaj lijek ne smije uzimati tokom
perioda laktacije bez prethodnog savjetovanja sa ljekarom.
4.7. Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Uzimanje lijeka Tylol Hot D malo ili umjereno utiče na sposobnost
upravljanja vozilima i rukovanje
mašinama. Lijek može uticati na psihofizičke sposobnosti (sedacija) zbog
sadržaja hlorfenamin maleata, zato pacijenta treba upozoriti na to
ukoliko upravlja vozilom ili mašinom.
4.8. Neželjena dejstva
Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često
(≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i
<1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može
procijeniti iz dostupnih podataka).
Paracetamol
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: trombocitopenija, leukopenija, neutropenija.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: konstipacija, mučnina, povraćanje.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: kožne reakcije preosjetljivosti (osip, urtikarija).
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija (akutna
generalizovana egzantematozna pustuloza, Stevens-Johnson-ov sindrom,
toksična epidermalna nekroliza).
Hronična primjena visokih doza nesteroidnih antiinflamatornih ljekova,
uključujući derivate p-aminofenola, može uzrokovati intersticijalni
nefritis (tzv. analgetska nefropatija). Prema raspoloživim podacima,
nema dokaza da bi dugotrajna primjena paracetamola povećavala rizik od
insuficijencije bubrega ili rizik od ubrzanja progresije hronične
insuficijencije bubrega.
Pseudoefedrin
Srčani poremećaji
Rijetko: tahikardija i/ili palpitacija, hipertenzija
Veoma rijetko: nepravilni srčani otkucaji, bradikardija.
Opisano je svega nekoliko slučajeva anginoznih napada ili infarkta
miokarda, odnosno slučajeva ishemijskog moždanog udara kod pacijenata
koji su primali peroralni pseudoefedrin.
Endokrini poremećaji
Veoma rijetko: pojačavanje simptoma hipertireoze.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: mučnina, povraćanje.
Nepoznato: ishemijski kolitis.
Poremećaji imunog sistema
Nepoznato: kožne reakcije (osip), reakcije preosjetljivosti (moguća je i
unakrsna preosjetljivost sa drugim simpatomimeticima).
Poremećaji metabolizma i ishrane
Veoma rijetko: poremećaj metabolizma glukoze i/ili lipida.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: nemir, nesanica.
Veoma rijetko: mišićni tremor ili slabost, iritabilnost, anksioznost,
ekscitabilnost, halucinacije i paranoidne deluzije.
Efekti pseudoefedrina na centralni nervni sistem nešto su češći kod
djece i starijih osoba.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Veoma rijetko: retencija urina, pojačavanje tegoba hipertrofije
prostate.
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Rijetko: bljedilo kože, pojačano znojenje.
Nepoznato: teške kožne reakcije, uključujući akutnu generalizovanu
egzantematoznu pustulozu (AGEP).
Poremećaji oka
Nepoznato: ishemijska optička neuropatija.
Hlorfenamin
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Rijetko: poremećaji krvi.
Srčani poremećaji
Rijetko: hipotenzija, palpitacije, aritmija.
Poremećaji oka
Rijetko: zamućen vid.
Poremećaji digestivnog sistema
Rijetko: suvoća usta, opstipacija, mučnina.
Poremećaji jetre i žuči
Rijetko: disfunkcija jetre.
Poremećaji imunog sistema
Rijetko: reakcije preosjetljivosti.
Poremećaji nervnog sistema
Rijetko: sedacija (od blage sedacije do dubokog sna), vrtoglavica,
gubitak koordinacije pokreta, smanjenje kognitivne sposobnosti (ovi
efekti hlorfenamina tipično nestaju nakon nekoliko dana primjene),
ekstrapiramidni poremećaji motorike, omaglica, konfuzija, depresija,
poremećaji spavanja, tremor, konvulzije.
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema
Rijetko: retencija urina.
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji
Rijetko: otežano disanje (zbog viskoznog sekreta u donjim respijatornim
putevima).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog
značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik
primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na
neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva
(CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.cinmed.me
nezeljenadejstva@cinmed.me
putem IS zdravstvene zaštite
4.9. Predoziranje
Najvažnije potencijalne posljedice predoziranja su toksični efekti
paracetamola – prvenstveno oštećenje funkcije jetre sve do potpune
akutne insuficijencije jetre. Akutna insuficijencija jetre nerijetko je
praćena i akutnom insuficijencijom bubrega. Izrazito rijetko, toksične
doze paracetamola mogu i bez akutne insuficijencije jetre uzrokovati
akutnu insuficijenciju bubrega ili tešku depresiju centralnog nervnog
sistema sa komom. Predoziranje može rezultovati i toksičnim efektima
pseudoefedrina i/ili hlorfenamina (kardiovaskularni sistem, centralni
nervni sistem).
Znaci i simptomi predoziranja
Paracetamol. Toksični efekti mogu nastati nakon jednokratne ili
višekratnih doza koje prelaze preporučenu gornju granicu dnevne količine
paracetamola za određeni uzrast. Kod odraslih i djece uzrasta iznad 12
godina, najmanja doza potrebna za indukciju oštećenja jetre procijenjena
je na 8-10 g. Kod djece, ta doza je procijenjena na oko 150 mg/kg (tj.
oko 3 g za dijete teško 20 kg). Generalno, «hepatotoksična doza» može
biti i nešto manja, a vjerovatnoća nastanka hepatotoksičnosti pri
određenoj prekomjernoj dozi može biti nešto veća kod osoba sa određenim
«faktorima rizika»: hronična ili akutna prekomjerna konzumacija
alkohola; akutna ili hronična bolest jetre (akutni virusni hepatitis,
ciroza); dijabetes, gojaznost i akutne virusne infekcije kod djece;
hronična insuficijencija srca; anoreksija nervoza ili teško gladovanje;
HIV-infekcija liječena zidovudinom.
Trovanje paracetamolom uglavnom ima 4 faze. Rani simptomi nastaju 2-3
sata (ili nešto kasnije) nakon ingestije, a uključuju anoreksiju,
mučninu, povraćanje, slabost i ponekad dijareju i pojačano znojenje. Ti
simptomi obično nestaju u toku 24 sata, a javljaju se simptomi druge
faze: bol/osjetljivost u gornjem dijelu abdomena (može biti prvi znak
oštećenja jetre), povećanje jetre i ponekad oligurija, povišenje
vrijednosti bilirubina i enzima jetre i produžavanje protrombinskog
vremena (upućuju na oštećenje funkcije jetre). Pri vrlo teškom trovanju,
u toku prvih 24 sata mogu se javiti i simptomi poremećaja centralnog
nervnog sistema: početna simulacija sa uzbuđenjem i delirijumom koju
prati depresija centralnog nervnog sistema, stupor i hipotermija, brz i
nepravilan puls, plitko disanje, hipotenzija i kardiovaskularni kolaps.
Mogu nastati fatalne asfiksijske konvulzije, koma i smrt.
U trećoj fazi, 3 do 5 dana nakon ingestije, javljaju se ponovo
anoreksija, mučnina i povraćanje i slabost, pa zatim znaci
insuficijencije jetre (ako je nastala) – žutica, hipoglikemija,
koagulopatija i encefalopatija, a može nastati i insuficijencija bubrega
i kardiomiopatija. Četvrta faza je oporavak ili progresija do smrtnog
ishoda. Ostali znaci akutnog trovanja paracetamolom su cijanoza
(methemoglobin), trombocitopenija, eritematozni osip ili urtikarija,
žarišta na sluznici i metabolička acidoza.
Pseudoefedrin. Znaci trovanja pseudoefedrinom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze.
Znaci trovanja pseudoefedrinom uključuju uzbuđenje i psihomotorni nemir,
anksioznost, konvulzije, delirijum, halucinacije, znatan/kontinuiran
porast krvnog pritiska, bradikardiju ili tahikardiju i nepravilne
otkucaje srca, nedostatak vazduha i anginozne smetnje/infarkt miokarda.
Hlorfenamin. Znaci trovanja hlorfenaminom mogu nastati ukoliko se
primijeni doza veća od najveće ukupne preporučene dnevne doze.
Znaci trovanja različiti su kod djece i odraslih: kod djece prevladava
stimulacija centralnog nervnog sistema sa psihomotornim nemirom,
ataksijom, tremorom, psihotičnim smetnjama, hiperpireksijom i
konvulzijama. Mogu nastupiti koma i kardiovaskularni kolaps. Kod
odraslih prevladavaju znaci depresije centralnog nervnog sistema –
pospanost, sedacija, koma. Moguć je nastanak konvulzija, otežanog
disanja i kardiovaskularni kolaps. Takođe, mogući su ekstrapiramidni
poremećaji motorike i niz različitih antimuskarinskih efekata.
Liječenje predoziranja
Hospitalizacija pacijenata obavezna je čak i u slučajevima kada nema
jasne simptomatologije – zbog moguće odložene pojave oštećenja jetre
paracetamolom. Ispiranje želuca i aktivni ugalj smanjiće repsorpciju
svih aktivnih supstanci – ako se primijene rano nakon ingestije (do 2
sata nakon ingestije, kada je riječ o paracetamolu). Za pseudoefedrin i
hlorfenamin nema specifičnih antidota i liječenje je simptomatsko
(konvulzije, disanje, kardiovaskularni kolaps).
Što se tiče paracetamola, specifični antidot je acetilcistein (peroralni
ili parenteralni) – smanjuje rizik od hepatotoksičnosti paracetamola
(preporuka: primijeniti u toku 8 sati od ingestije), ali on «ne štiti»
od nefrotoksičnosti ni od efekata na centralni nervni sistem. Efikasnost
primjene acetilcisteina prati se mjerenjem koncentracija paracetamola u
plazmi, protrombinskog vremena i ispitivanjima funkcije jetre.
5. FARMAKOLOŠKI PODACI
5.1. Farmakodinamski podaci
Farmakoterapijska grupa: Ostali analgetici i antipiretici, paracetamol i
kombinacije, isključujući psiholeptike
ATC kod: N02BE51
Tylol Hot D je lijek čije aktivne supstance imaju sinergističko
djelovanje.
Paracetamol je inhibitor ciklooksigenaze, analgetik (centralni) i
antipiretik.
Pseudoefedrin je dekstroizomer efedrina, indirektni adrenergički agonist
koji uzrokuje vazokonstrikciju u sluznici gornjih disajnih puteva
(dekongestiv).
Hlorfenamin je antagonist histaminskih H1 i muskarinskih receptora.
Opušta glatke mišiće respiratornog i gastrointestinalnog sistema,
sprečava vazodilataciju indukovanu histaminom i suprimira propustljivost
kapilara što rezultuje smanjenjem edema sluznice i smanjenom sekrecijom.
5.2. Farmakokinetički podaci
Paracetamol
Nakon peroralne primjene, paracetamol se brzo i gotovo potpuno resorbuje
(resorbovana frakcija procjenjuje se na oko 80% do >90%). Oko 20%
resorbovane doze se metaboliše pri prvom prolazu kroz jetru, a apsolutna
bioraspoloživost peroralnog paracetamola procijenjena je na oko 70% do
oko 90%. Rastvor za peroralnu primjenu (sirup) i tablete/kapsule sa
trenutnim oslobađanjem su biološki ekvivalentni. Vrijeme do postizanja
maksimalne koncentracije nakon primjene sirupa (T_(max)) iznosi oko 0.2
do 1.2 sata. Hrana produžava T_(max) za 100% i smanjuje maksimalnu
koncentraciju u plazmi (C_(max)) za oko 25%, ali bioraspoloživost ostaje
očuvana. Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 20%-25%, a čak oko 50%
u slučaju predoziranja. Paracetamol se raspodjeljuje u praktično sva
tkiva osim masnoga (najviše jetra i bubreg), a prividni volumen
distribucije iznosi oko 1 l/kg. Paracetamol prolazi krvno- moždanu i
placentarnu barijeru, te se izlučuje u majčino mlijeko. Paracetamol se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem – samo <5% doze izlučuje se putem
bubrega u nepromijenjenom obliku. Metabolizam se odvija prvenstveno u
jetri i u manjoj mjeri u bubregu. Glavni put metabolisanja je
konjugacija sa glukuronidom i u manjoj mjeri sa sulfatom, pri čemu
nastaju neaktivni metaboliti koji se izlučuju bubrezima.
Kod zdravih osoba se svega nekoliko procenata resorbovanog paracetamola
metaboliše posredstvom citohroma P450 (posredstvom CYP2E1, te u manjoj
mjeri posredstvom 1A2 i 3A4) u reaktivni metabolit
N-acetil-p-benzohinonimin (NAPQI). Smatra se da je NAPQI odgovaran za
oštećenja funkcije jetre. NAPQI se inaktivira ili NADPH-zavisnom
trasnformacijom u paracetamol, ili u reakciji sa glutationom.
Ukupni klirens paracetamola procjenjuje se na 3-5,5 ml/kg/min, a
poluvrijeme eliminacije na 2-4,5 sata. Relativni udio NAPQI među
metabolitima paracetamola, a time i rizik od oštećenja jetre, povećavaju
se pri akutnom i hroničnom prekomjernom konzumiranju alkohola (indukcija
CYP2E1) i u ranim fazama nakon transplantacije jetre. Takođe, pri teškom
gladovanju smanjena je količina glutationa kao i kod oboljelih od
anoreksije nervoze, čime se povećava rizik od hepatotoksičnog efekta
NAPQI.
Farmakokinetika paracetamola je, u rasponu terapijskih doza, nezavisna
od doze i od vremena (nema znakova akumulacije pri ponovljenom
doziranju). Pri primjeni toksičnih doza zasiti se brzi proces sulfacije,
pa se srazmjerno veći udio paracetamola metaboliše sporijim procesom
glukuronidacije. Zbog toga se ukupni klirens paracetamola smanji, a
poluvrijeme eliminacije produži – ali kinetika i dalje ostaje nezavisna
od doze (glukuronidacija ima visok kapacitet), ali na «novom nivou». Pri
tome, međutim, postoji i mogućnost stvaranja veće količine NAPQI.
Farmakokinetske osobine paracetamola uporedive su kod djece, odraslih i
starijih osoba.
Pseudoefedrin
Peroralni pseudoefedrin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično
u potpunosti resorbuje, a T_(max) iznosi 1,4 do 2 sata. Hrana produžava
T_(max), ali ne utiče na bioraspoloživost. Pseudoefedrin se
raspodjeljuje u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 2,5
l/kg. Pseudoefedrin prolazi krvno-moždanu i placentarnu barijeru i
izlučuje se u majčino mlijeko. Eliminiše se praktično u potpunosti
izlučivanjem neizmijenjenog molekula bubrezima – poluvrijeme eliminacije
iznosi 5-8 sati pri pH urina 5,8. Zakiseljavanjem urina (pH 5,0)
poluvrijeme eliminacije se skraćuje na oko 3-6 sati, a alkalinizacijom
(pH 8,0) se produžava na 9-16 sati. Eliminacija je brža kod djece nego
kod odraslih (poluvrijeme eliminacije oko 3 sata).
Hlorfenamin
Peroralni hlorfenamin (oblici sa trenutnim oslobađanjem) se praktično u
potpunosti resorbuje, ali je podložan opsežnom metabolizmu prvog prolaza
kroz jetru, a apsolutna bioraspoloživost procijenjena je na 25% do 60%.
Maksimalna koncentracija u plazmi postiže se 3 do 8 sati nakon primjene.
Vezivanje za proteine plazme iznosi oko 60%, a hlorfenamin dospijeva
praktično u sva tkiva i prividni volumen distribucije iznosi oko 3 l/kg.
Prolazi krvno-moždanu barijeru, a nema podataka o tome prolazi li kroz
placentarnu barijeru ni dospijeva li u majčino mlijeko. Hlorfenamin se
eliminiše prvenstveno metabolisanjem i to u jetri (prvenstveno
posredstvom CYP2B1, u manjoj mjeri i posredstvom CYP211 i CYP2D6) (oko
80% primijenjene doze). Preostalih 20% nepromijenjenog hlorfenamina i
svi metaboliti izlučuju se urinom. Poluvrijeme eliminacije iznosi oko 20
sati. Uprkos tome, uz preporučeni način doziranja svakih 6 sati, u
rasponu terapijskih doza nema naznaka akumulacije hlorfenamina ni nakon
ponovljene primjene. Eliminacija je kod djece za 50%-80% brža nego kod
odraslih.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega
Oštećenje funkcije bubrega ne utiče na farmakokinetiku paracetamola, ali
je usporeno izlučivanje metabolita. O pseudoefedrinu i hlorfenaminu nema
specifičnih podataka, ali s obzirom na ulogu bubrega u eliminaciji tih
supstanci, pretpostavlja se da je eliminacija usporena.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre
U stanjima sa akutnim poremećajem funkcije jetre, npr. pri akutnom
virusnom hepatitisu, eliminacija paracetamola je usporena, ali je profil
metabolita isti kao i kod osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Isto važi
za pacijente sa težom hroničnom insuficijencijom jetre, dok se pri
blažim oblicima bolesti kinetika eliminacije ne razlikuje od one kod
osoba sa očuvanom funkcijom jetre. Uprkos usporenoj eliminaciji, nema
akumulacije paracetamola ako se primjenjuje u rasponu terapijskih doza.
U prvim nedjeljama nakon transplantacije jetre, eliminacija paracetamola
je usporena, a izmijenjen je i profil metabolita – nastaje relativno
više potencijalno hepatotksičnog metabolita NAPQI. Brzina eliminacije i
profil metabolita postaju normalni u toku nekoliko mjeseci nakon
transplantacije.
Nema specifičnih podataka o uticaju oštećenja funkcije jetre na kinetiku
pseudoefedrina ni hlorfenamina, ali s obzirom na opseg metabolisanja
hlorfenamina, pretpostavlja se da mu je eliminacija usporena kod osoba
sa oštećenom funkcijom jetre.
5.3. Pretklinički podaci o bezbjednosti
Istraživanja na životinjama ove kombinacije aktivnih supstanci nijesu
sprovedena.
Paracetamol, pseudoefedrin i hlorfenamin su svaki pojedinačno ili u
kombinaciji, u upotrebi u humanoj medicini već više od 30 godina i
njihova je klinička bezbjednost dobro dokumentovana.
Osim podataka, navedenih u drugim djelovima ovog Sažetka karakteristika
lijeka, nema pretkliničkih podataka koji pružaju dodatne informacije.
6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1. Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)
Limunska kiselina anhidrovana; vinska kiselina; natrijum bikarbonat;
natrijum karbonat anhidrovani; povidon (PVP K 30); natrijum benzoat;
hinolin žuto Cl No. 47005; Aroma pomorandže, laktoza monohidrat; Sunset
Yellow; acesulfam kalijum; aspartam.
6.2. Inkompatibilnosti
Nije primjenljivo.
6.3. Rok upotrebe
3 godine.
6.4. Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka
Čuvati na temperaturi do 25°C.
6.5. Vrsta i sadržaj pakovanja
Primarno pakovanje je troslojna kesica (polyester (PET)/Al/LLDPE)
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sardži 12 kesica.
6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti
nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove
upotrebe treba ukloniti, u skladu sa vežećim propisima.
7. NOSILAC DOZVOLE
NOBEL D.O.O. PODGORICA,
Aerodromska bb, 81000 Podgorica, Crna Gora
8. BROJ DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
2030/24/6915 - 7825
9. DATUM PRVE DOZVOLE/OBNOVE DOZVOLE ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET
Datum prve dozvole: 28.05.2010. godine
Datum posljednje obnove dozvole: 25.12.2024. godine
10. DATUM REVIZIJE TEKSTA
Decembar, 2024. godine